Vrhunska kvaliteta gradnje, podovi u sobama i dnevnom boravku u egzoticnim parketima. Terase, kuhinja i kupaonice oplocani kvalitetnim talijanskim plocicama, komplet opremljena kupaonica, klima u dnevnom boravku, video parlafon, blindo vrata, hortikularno uredjena okucnica. Parking u vlasnistvu!

Udaljenost svega cc 250 m od prekrasne plaže. Idealno za Vaš ugodan odmor!

Zgrada je kompletno završena - STANOVI USELJIVI!

Cijena stanova već od 1.930 EUR-a/m2

Katalog stanova

Click image for full version G-8

Click image for full version Pogled iz stana (1)

Click image for full version Pogled iz stana (2)

Cijena: 210.000 EUR-a
 

Promajna - Stan G-7 - III kat

Click image for full version G-7

Click image for full version Pogled iz stana (1)

Click image for full version Pogled iz stana (2)

Cijena: 155.000 EUR-a 

---

Promajna - Stan G-6 - II kat

Click image for full version G-6

Click image for full version Pogled iz stana (1)

Click image for full version Pogled iz stana (2)

Cijena: 180.000 EUR-a

---

Promajna - Stan G-5 - II kat

Click image for full version G-5

Click image for full version Pogled iz stana (1)

Click image for full version Pogled iz stana (2)

Cijena: 210.000 EUR-a

---

Promajna - Stan G-4 - I kat

Click image for full version G-4

Click image for full version Pogled iz stana (1)

Click image for full version Pogled iz stana (2)

PRODANO

---

Promajna - Stan G-3 - I kat

Click image for full version G-3

Click image for full version Pogled iz stana (1)

Click image for full version Pogled iz stana (2)

PRODANO

---

Promajna - Stan G-2 - Prizemlje

Click image for full version G-2	Click image for full version Pogled iz stana (1)	Click image for full version Pogled iz stana (2)
Click image for full version Stan G-2

Cijena: 115.000 EUR-a

---

Promajna - Stan G-1 - Prizemlje

Click image for full version G-1	Click image for full version Pogled iz stana (1)	Click image for full version Pogled iz stana (2)
Click image for full version Stan G-1

Cijena: 120.000 EUR-a

Promajna - Stan D-8 - III kat

Click image for full version D-8

Click image for full version Pogled iz stana (2)

Click image for full version Pogled iz stana (3)

PRODANO

Click image for full version D-5

Click image for full version Pogled iz stana (1)

Click image for full version Pogled iz stana (2)

PRODAO

---

Promajna - Stan D-4 - I kat

PRODANO

---

Promajna - Stan D-3 - I kat

Click image for full version D-3

Click image for full version Pogled iz stana (1)

Click image for full version Pogled iz stana (2)

PRODANO

---

Promajna - Stan D-2 - Prizemlje

Click image for full version D-2

Click image for full version Pogled iz stana (1)

Click image for full version Pogled iz stana (2)

Cijena: 120.000 EUR-a

---

Promajna - Stan D-1 - Prizemlje

Click image for full version D-1	Click image for full version Pogled iz stana (1)	Click image for full version Pogled iz stana (2)
Click image for full version Stan D-1

Cijena: 125.000 EUR-a

---

Kontaktirajte nas!

U mirnom dijelu Promajne, u borovoj šumi započinjemo izgradnju stambene vile s dvije zasebne jedinice. Vila je projektirana tako da je svaka stambena jedinica zasebna cijelina fizički potpuno odvojena jedna od druge po vertikali, kako fizički tako i vizuelno, tako da nema mogućnosti da se narušava intima.

Pogled s terase

Više informacija >>>

Zgrada u kojoj su stanovi smještena je na mirnoj urbanoj lokaciji, udaljena cca 250 metara od plaze i centra mjesta. Zgrada ima 4 etaze, a sastoji se od dva zasebna ulaza svaki po 8 stanova, (ukupno 16 stambenih jedinica), Stanovi su jednosobni, dvosobni i trosobni stanovi povrsine od 51 m2 do 85 m2, sa velikim terasama s kojih se pruza prekrasan otvoren pogled na more i otoke, a prema zapadu na borovu šumu.

Vrhunska kvaliteta gradnje, podovi u sobama i dnevnom boravku u egzoticnim parketima. Terase, kuhinja i kupaonice oplocani kvalitetnim talijanskim plocicama, komplet opremljena kupaonica, klima u dnevnom boravku, video parlafon, blindo vrata, hortikularno uredjena okucnica. Parking u vlasnistvu!

Udaljenost svega cc 250 m od prekrasne plaže. Idealno za Vaš ugodan odmor!

Zgrada je kompletno završena - STANOVI USELJIVI!

Cijena stanova već od 1.930 €/m2

U Promajni - malom na Makarskoj Rivijeri idealnom za odmor, udaljenom svega 5 kilometara od grada Makarske i 1 km od Baške Vode - dovršili smo stambenu zgradu s 16 vrhunskih stanova-apartmana namjenjenih prodaji. Zgrada je okruzena manjim privatnim kucama i vilama te borovom šumom, a sve u podnozju prekrasne planine Biokovo. Mjesto Promajna ima prekrasnu dugu sljunčanu plazu okruženu borovima, do koje je potrebno samo nekoliko minuta (cca 200 m). Tu je i nekoliko finih restorana, trgovina i kafića. U blizini Promajne, u Krvavici se nalazi i marina gdje je moguce iznajmiti jahtu ili usidriti vlastiti brod. U neposrednoj blizini nalazi i autobusna stanica s kvalitetnim autobusnim vezama za Makarsku i Split.

Jednostavno, idealno mjesto za odmor!

Zgrada je završena - stanovi useljivi.

Parking mjesto u vlasničkom listu.

Sva dokumentacija uredna.

• Vlasnički list 1/1
• Uporabna dozvola
• Energetski certifikat

Stanovi površine 51 - 85 m2    

Direktna prodaja - bez plaćanja provizije!

Cijena stanova već od 1.930 €/m2                                                                       Katalog stanova >>>

Zgrada Promajna - stanje 28. 04. 2012. god.

           Stanovi Promajna- Pogled prema jugu                         Stanovi Promajna- Pogled prema zapadu

           Stanovi udaljeni 200 m od plaže                                      Apartmani Promajna - pogled s mora

Prikaži Stanovi za prodaju - PROMAJNA na većoj karti

Više informacija >>>

Villa Promajna

U mirnom dijelu Promajne, u borovoj šumi započinjemo izgradnju luksuzne stambene vile s dvije zasebne jedinice. Vila je projektirana tako da je svaka stambena jedinica zasebna cijelina fizički potpuno odvojena jedna od druge po vertikali, kako fizički tako i vizuelno, tako da nema mogućnosti da se narušava intima. Svaka cjelina posjeduje vlastito dvorište i vrt s bazenom. Na zadnjoj etaži nalazi se velika master soba s prostranom terasom s koje se pruža prekrasan pogled na more i otoke.            

 Više informacija>>>

Više informacija - katalog>>>

Svaka cjelina posjeduje vlastito dvorište i vrt s bazenom. U prizemlju se nalazi garaža uz koju je projektiran višenamjenski prostor (zasebni apartman, radni ili prostor za odmor, vinoteka i sl.). Pored ove predviđene su još tri etaže. Na I katu su smješteni dveni boravak s kuhinjom i blagovaonicom, WC i terasa. Na II katu se nalaze tri spavaće sobe te dvije kupaonice, dok se na III katu nalazi velika master soba s prostranom terasom s koje se pruža prekrasan pogled na more i otoke. Sve etaže međusobno su povezane unutrašnjim stubištem.

Postoji mogućnost prilagodbe prema željama kupca kako u pogledu unutrašnjeg rasporeda tako i u pogledu izbora materijala, opreme i završne obrade.

Zbog toga odlučite se što prije i uključite se već sada, tako da u konačnici dobijete prostor za odmor baš onakav kakav ste oduvijek željeli.

Lokacija

Click image for full version Villa Promajna (1)

Click image for full version Villa Promajna

Villa Promajna

Sljedeće >
Click image for full version Blagovaonica	Click image for full version Dn. Boravak	Click image for full version Istok
Click image for full version Jugozapad	Click image for full version Kuhinja	Click image for full version Pogled s terase
Click image for full version Priz. Apartman	Click image for full version Sjever	Click image for full version Spavaonica
Sljedeće >

Lamela A1

Click image for full version II i III kat

Click image for full version Lameka B

Click image for full version Prizemlje i 1. kat

Lamela A2

Click image for full version II i III kat

Click image for full version Lamela A

Click image for full version Prizemlje i 1. kat

Cijena na upit

Kontaktirajte nas!

Prostor se nalazi u Dubrovačkoj ulici 21 a. površine 52 m2. Sastoji se od dvije prostorije koje su međusobno povezane a između njih nalazi se sanitarni čvor (muški WC, ženski WC te zajednički predprostor). Jedan dio je potpuno uređen (u njemu se trenutno nalazi ured) dok je drugi - centralni dio koji gleda na ulicu uređen djelomično. Potrebno je završno uređenje poda i zidova.

Zgrada u kojoj se nalazi prostor izgrađena je 2003. god, i posjeduje svu potrebnu dokumentaciju. Sam prostor posjeduje

• Vlasnički list 1/1
• Uporabnu dozvolu

Prostor je pogodan za razne namjene (dućan, kafić, ured, ordinacija, razne uslužne radnje i sl.)

Uz prostor nudimo i garažu površine 20 m2 koja se nalazi u podrumu iste zgrade.

Za Vas ćemo osigurati svu tehničku dokumentaciju koja je potrebna za legalizaciju Vaše građevine po veoma pristupačnim cijenama.

Više informacija o legalizaciji građevina>>>

Više na http://www.mgipu.hr/default.aspx?id=4716

1. Što su zemljišne knjige?
Zemljišne knjige su javne knjige o pravnom stanju nekretnina mjerodavnom za pravni promet, te je iste ovlaštena razgledati i zatražiti zemljišno-knjižni izvadak bilo koja zainteresirana strana.

2. Što je to nekretnina?
Prema načelu jedinstva nekretnine, nekretnina je čestica zemljine površine zajedno sa svime što je s njom razmjerno trajno spojeno na površini ili ispod nje, što znači da kupnjom stana ujedno kupujete i idealni dio zgrade i zemljišta na kojem je zgrada izgrađena, odnosno ukoliko kupujete katastarsku česticu ujedno postajete vlasnikom svega što je na istoj izgrađeno neovisno o tome da li je izgrađeno prijavljeno, ucrtano i upisano u katastarske planove i zemljišne knjige.

3. Na koji način se određuje vrijednost nekretnina?
Prodajnu vrijednost nekretnine određuje prodavatelj, sukladno tržišnim kretanjima odnosno zakonu ponude i potražnje, tržišnu vrijednost nekretnine određuje porezna uprava prema svojim “tablicama”, dok vrijednost nekretnine potrebitu za realizaciju bankovnog kredita određuju isključivo ovlašteni procjenitelji.

4. Tko može kupiti nekretninu u Republici Hrvatskoj?
Ne postoje zapreke niti sankcije za kupnju nekretnine u Republici Hrvatskoj, no za upis u zemljišnu knjigu potrebito je uz kupoprodajni ugovor priložiti i dokaz hrvatskoga državljanstva.

5. Mogu li strani državljani kupiti nekretninu u Republici Hrvatskoj?
Da, u kojem slučaju moraju zatražiti od Ministarstva vanjskih poslova suglasnost na ugovor kojim nekretninu kupuju, kako bi istu suglasnost priložili prijedlogu za upis prava vlasništva.
Predmetnu suglasnost, uz uvijet reciprociteta, Ministarstvo vanjskih poslova daje po prethodno ishodovanom odobrenju Ministarstva pravosuđa. U svakom slučaju, strancima stoje na raspolaganju i druge mogućnosti.

6. Tko sve može prodati nekretninu u Republici Hrvatskoj?
Svaki vlasnik koji je svoje vlasništvo na nekretnini upisao u zemljišnu knjigu, kako bi isto mogao valjano prenijeti na kupca, no prodati nekretninu mogu i vanknjižni vlasnici, u kojem slučaju kupac stječe vanknjižno vlasništvo, a za valjani upis u zemljišnu knjigu na svoje ime, obvezan je dokazati pravni slijed.

7. Koje su obveze kupca i prodavatelja u prometu nekretninama?
Kupac je obvezan isplatiti prodavatelju cjelokupan iznos ugovorene kupoprodajne cijene, a prodavatelj je obvezan predati kupcu u posjed predmetnu nekretninu te dozvoliti na istoj prijenos prava vlasništva na ime kupca.

8. Koliko iznosi kapara koju kupac isplaćuje prodavatelju?
Prema dogovoru, najčešće 10% od ukupno ugovorene kupoprodajne cijene, sukladno zakonskom maksimumu.

9. Gdje se ovjerava kupoprodajni ugovor i tko to čini?
Potpis na kupoprodajnom ugovoru ovjerava samo prodavatelj i to u Republici Hrvatskoj kod javnog bilježnika, a u inozemstvu u hrvatskom diplomatskom predstavništvu ili kod notara u kojem slučaju je potrebito istu ovjeru apostilirati odnosno osnažiti pri nadležnom sudu.

10. Što je to tabularna izjava?
Izjava kojom prodavatelj izjavljuje da je od kupca primio cjelokupan iznos ugovorene kupoprodajne cijene, slijedom čega istome dozvoljava zemljišno-knjižni prijenos prava vlasništva na nekretnini koja je predmet kupoprodajnog ugovora.

11. Tko i u kojem iznosu plaća porez na promet nekretninama?
Ukoliko se nekretnina kupuje od fizičke osobe porez na promet plaća kupac, i to u iznosu od 5% od tržišne vrijednosti nekretnine. Kupac koji rješava svoje stambeno pitanje na način i prema uvjetima iz Zakona o izmjenama i dopunama Zakonu o porezu na promet nekretninama oslobođen je plaćanja istog u cijelosti. Sve upute vezano uz navedeno oslobođenje, a zavisno o konkretnom slučaju kupac može u cijelosti dobiti od svojega posrednika.

12. Plaća li se porez na promet nekretninama kod zamjene nekretnina?
Da, svaki stjecatelj nekretnine plaća porez na promet nekretninama u visini od 5% od tržišne vrijednosti nekretnine koju stječe, no i u ovome slučaju stjecatelj je od porezne uprave ovlašten zatražiti oslobođenje od plaćanja istog poreza ukoliko do zamjene dolazi radi stjecanja prava vlasništva na odgovarajućoj nekretnini.

13. Koliko traje rok za prijavu i uplatu poreza na promet nekretninama?
Kupac je obvezan u roku od 30 dana prijaviti poreznoj ispostavi nastanak porezne obveze, a u roku od 15 dana od dana ispostave rješenja o plaćanju poreza, obvezan je isti i platiti.

14. Može li kupac zatražiti upis prava vlasništva i prije podmirenja poreza na promet nekretninama?
Da, ukinuta je obveza ishodovanja “zelenog pečata” pri nadležnoj poreznoj ispostavi.

15. Kada i tko plaća porez na dodanu vrijednost prilikom kupnje nekretnine?
Porez na dodanu vrijednost PDV) plaća prodavatelj a isti je kupcu uračunat u ukupno ugovorenu kupoprodajnu cijenu. Kupac plaća samo porez na promet na vrijednost zemljišta ispod i oko zgrade u kojoj se stan nalazi u iznosu od 5 %

16. Podliježu li ugovorne strane još nekim porezima, osim porezu na promet nekretnina?
Prodavatelj nekretnine podliježe plaćanju poreza na dohodak ukoliko otuđuje nekretninu prije isteka roka od tri godine od dana nabave iste, i to na razliku izmedu kupovne i prodajne cijene nekretnine, no iste se obveze može osloboditi.

17. Koliko iznosi agencijska provizija?
Ugovorna strana koja zatraži posredovanje agencije za promet nekretninama istoj plaća posredničku proviziju u visini od 2 - 3% + pdv od ugovorene kupoprodajne cijene.

NEOPHODNA DOKUMENTACIJA ZA SIGURNU KUPOPRODAJU NEKRETNINE

STAN

• VLASNIČKI LIST
• RIJEŠENJE O OTKUPU/TRENUTAČNO STANJE OTKUPA(za stanove koji imaju otkup)
• TLOCRT STANA (kod stanova kojima u Vl. listu nije upisana kvadratura /od strane ovlaštene osobe/ na taj način kupac zna što kupuje).

KUĆA

• VLASNIČKI LIST – KOPIJA KAT.PLANA
• GRAĐEVINSKA DOZVOLA / RIJEŠENJE O UVJETIMA GRADNJE / POTVRDA GLAVNOG PROJEKTA ili POTVRDA DA JE KUĆA SAGRAĐENA PRIJE 1968.godine
• PROJEKTNA DOKUMENTACIJA NA OSNOVU KOJE JE DOBIVENA GORE NAVEDENA DOZVOLA / RIJEŠENJE / POTVRDA
• UPORABNA DOZVOLA (ukoliko postoji)
• SNIMAK POSTOJEĆEG STANJA (od strane ovlaštene osobe / da se potvrdi da je u stvarnosti u skladu sa projektima / dozvolom i na taj način kupac točno zna šta kupuje!).

AKTI ZA UPORABU, Sukladno čl. 116. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o prostornom uređenju i gradnji (NN 90/11), za upis zabilježbe da je priložen akt za uporabu građevine, potrebni su jedan od iduće navedenih akata:

• UPORABNA DOZVOLA
• ZAVRŠNO IZVJEŠĆE NADZORNOG INŽENJERA,
• UVJERENJE ZA UPORABU
• GRAĐEVINSKA DOZVOLA (PRAVOMOĆNA), ODNOSNO DRUGI ODGOVARAJUĆI AKT IZDAN DO 19. LIPNJA 1991.G. SA POTVRDOM GRAĐEVINSKE INSPEKCIJE DA NIJE U TIJEKU POSTUPK GRAĐEVINSKE INSPEKCIJE
• POTVRDA UPRAVNOG TIJELA NADLEŽNO ZA POSLOVE GRADITELJSTVA DA SE ZA UPORABU GRAĐEVINE NE IZDAJE AKT O UPORABI
• DOZVOLA ZA UPOTREBU
• UVJERENJE KATASTARSKOG UREDA, ODNOSNO SREDIŠNJEG UREDA DRŽAVNE GEODETSKE UPRAVE DA JE ZGRADA IZGRAĐENA DO 15. VELJAČE 1968.G.

TEREN

• VLASNIČKI LIST
• KOPIJA KAT.PLANA
• POSJEDOVNI LIST – UKOLIKO POSTOJI LOK.DOZVOLA/ GRAĐ.DOZVOLA/ RIJEŠENJE O UVJETIMA GRADNJE/ POTVRDA GLAVNOG PROJEKTA – IZVOD IZ URBANISTIČKIH UVJETA
• IDENTIFIKACIJA (ukoliko je potrebna)
• SNIMAK POSTOJEĆEG STANJA + ISKOLČENJE TERENA (od strane ovlaštene osobe/da se potvrdi da je sve u stvarnosti u skladu sa katastrom kao i sa upisanom kvadraturom / na taj način kupac točno zna što kupuje!)

Obveza prodavatelja je da predoči i/ili preda gore navedenu dokumentaciju ovisno o vrsti nekretnine koja se prodaje, kao i što mu je obveza da predoči i/ili preda gore navedenu dokumentaciju agentu i kupcima prilikom kupoprodaje određene vrste nekretnine.

Zasigurno znate da je Makarska atraktivno hrvatsko turističko središte Makarske rivijere koje se nalazi u samom srcu Dalmacije, a poznata je brojnim posjetiteljima zbog svojih povoljnih prirodnih i klimatskih karakteristika, bogate kulturno-povijesne baštine te raznolike izvrsne turističke ponude i gostoljubivih domaćina.
Podjednako uživanje u suncu, netaknutoj prirodi i moru uz raznolike sadržaje nudi vam vrhunski smještaj kod domaćina u kvalitetno opremljenim apartmanima, studio-apartmanima i sobama.
S obzirom na zemljopisni položaj Makarska je idealno polazište za veliki broj izleta u susjedna mjesta, bilo da idete na obližnje otoke ili pak želite posjetiti neke od susjednih gradova i upoznati se sa prirodnim i kulturnim ljepotama i bogatstvom turističke ponude.
Nigdje na Mediteran nije tako bogata izraženost suprotnost mora i priobalja te planine Biokovo koja se okomito izdiže iznad cijele Makarske rivijere i čini neponovljiv spoj mora, zelenila i okomitih kamenih litica.
U jednom danu možete ugodno ležati na plaži i kupati se, a već popodne možete uživati u nezaboravnom zalasku sunca i pogledu sa obronaka gorde planine sa koje puca pogled na srednjodalmatinske otoke i cijelu rivijeru.
Posjetitelji koji svoj odmor provedu na aktivan način ovdje će moći uživati u atraktivnoj ponudi športskih sadržaja sa raznovrsnim mogućnostima koji ima u izobilju na plaži, gradu, na planinama kao i u svim susjednim mjestima.
Makarani su poznati kao dobri i ljubazni domaćini, a sam grad zbog raznovrsnih brojnih kulturnih, športskih i zabavnih manifestacija je omiljeno središte brojnih gostiju.
Podrazumijeva se da ćete tu naći bogat izbor tradicionalne gastronomije, veliki izbor domaćih jela i pića u brojnim restoranima, konobama i ostale sadržaje po kojima je Makarska nadaleko poznata.
Mnogi sportaši zbog odličnih klimatskih uvjeta i terena upravo ovdje vrše pripreme i treninge, a još veći broj posjećuje nas upravo zbog nezaboravnog i veselog provoda, brojnih fešti i raznovrsnih drugih događanja.
Dragi posjetitelji, potruditi ćemo se da i Vama Makarska ostane u srcu te da provedete ugodan i čaroban odmor! 

Foto galerija
 

Click image for full version Makarska riva	Click image for full version Makarska (7)	Click image for full version Makarska mjesečina
Click image for full version Makarska noću	Click image for full version Makarska nugal	Click image for full version Makarska plaža (1)
Click image for full version Makarska plaža (2)	Click image for full version Makarska plaža (3)	Click image for full version Makarska_panorama

Baška Voda

U podnožju planine Biokovo, uz obalu kristalno čistog Jadranskog mora nalazi se Baška Voda.
 
Nekoć poljodjelski i ribarski gradić, ovo idilično mjesto danas je atraktivna turistička destinacija na Makarskoj Rivjeri, u srcu Dalmacije. Baška Voda, Baško Polje i okolna naselja Topići, Bast, Krvavica, Bratuš i Promajna nude gostoljubivost, tradiciju, suvremenu infrastrukturu i očuvan okoliš.
 
Baška Voda nije samo sunce, čisto more i prekrasne plaže među borovima te svježi planinski zrak. Osim predivnog krajolika možete naći smještaj i kvalitetne sportske, gastronomske rekreativne i kulturne sadržaje, kao i arheološke iskopine koje datiraju iz 1-7. st., crkve Sv. Lovre i Sv. Nikole (1889), primjere Dalmatinske ruralne arhitekture, etnografski i malakološki muzej...

Foto galerija

Click image for full version Baska Voda (1)	Click image for full version Baska Voda (2)	Click image for full version Baska Voda (3)
Click image for full version Baska Voda (4)	Click image for full version Baska Voda plaža (1)	Click image for full version Baska Voda plaža (2)

Više na http://www.mgipu.hr/default.aspx?id=4716

Dio prvi

OPĆE ODREDBE O STVARIMA I STVARNIM PRAVIMA

Vlasništvo i druga stvarna prava

Članak 1.

(1) Svaka fizička i pravna osoba može biti nositeljem prava vlasništva, a i drugih stvarnih prava: prava služnosti, prava iz stvarnoga tereta, prava građenja i založnoga prava na svemu što može biti objektom tih prava, ako zakonom nije drukčije određeno.

(2) Samo je jedna vrsta prava vlasništva.

(3) Pravo vlasništva i drugih stvarnih prava mogu se protiv vlasnikove volje oduzeti ili ograničiti samo pod pretpostavkama i na način određen zakonom.

(4) Kad vlasnik mora nešto trpjeti ili propustiti glede svoje stvari, treba to i ovlaštenik drugoga stvarnoga prava na istoj stvari koji svoje pravo izvodi iz njegova, ako nije što drugo određeno zakonom.

(5) Ovaj Zakon uspostavlja opće uređenje pripadanja stvari osobama; pravila ovoga Zakona primjenjivat će se i na pripadanje stvari koje su podvrgnute nekom posebnom pravnom uređenju, ako nisu s tim uređenjem u suprotnosti.

(6) Što god je zakonom određeno za pravo vlasništva i vlasnike, vrijedi na odgovarajući način i za sva druga stvarna prava, ako za njih nije što posebno određeno zakonom niti proizlazi iz njihove pravne naravi.

Predmet vlasništva i drugih stvarnih prava

Članak 2.

(1) Predmet prava vlasništva i drugih stvarnih prava može biti svaka pokretna (pokretnina) ili nepokretna stvar (nekretnina), osim onih koje nisu za to sposobne.

(2) Stvari su u smislu ovoga Zakona tjelesni dijelovi prirode, različiti od ljudi, koji služe ljudima za uporabu. Uzima se da su stvari i sve drugo što je zakonom s njima izjednačeno.

(3) Nekretnine su čestice zemljine površine, zajedno sa svime što je sa zemljištem trajno spojeno na površini ili ispod nje, ako zakonom nije drukčije određeno.

(4) Pokretnine su stvari koje se mogu premjestiti s jednoga mjesta na drugo, a da im se ne povrijedi bit (supstanca). Stvari koje su po svojoj naravi pokretne smatraju se u pravnom smislu nepokretnima ako su pripadak nepokretne stvari ili ih zakon izjednačuje s nekretninama.

(5) Prirodne sile su stvari u smislu ovoga Zakona ako su podložne ljudskoj vlasti.

(6) Zakonom mogu neke vrste prava ili bilo što drugo biti izjednačeno sa stvarima; u takvu se to slučaju ubraja u pokretne stvari, a u nekretnine samo ako je spojeno s vlasništvom nepokretnih stvari, ili je njihov teret, ili je zakonom proglašeno nekretninom.

(7) U sumnji je li što pokretna ili nepokretna stvar, smatra se da je pokretna.

Sposobnost stvari

Članak 3.

(1) Sposobne biti objektom prava vlasništva i drugih stvarnih prava jesu sve stvari, osim onih kojima njihove naravne osobine ili zakonske odredbe priječe da pripadaju pojedincu.

(2) Nisu sposobni biti objektom prava vlasništva i drugih stvarnih prava oni dijelovi prirode koji po svojim osobinama ne mogu biti u vlasti niti jedne fizičke ili pravne osobe pojedinačno, nego su na uporabi svih, kao što su to atmosferski zrak, voda u rijekama, jezerima i moru, te morska obala (opća dobra).

(3) O općim dobrima vodi brigu, njima upravlja i za to odgovara Republika Hrvatska, ako posebnim zakonom nije drukčije određeno.

(4) Pravno nisu dijelovi općega dobra one zgrade i druge građevine koje su na njemu izgrađene na temelju koncesije, pa one tvore zasebnu nekretninu dok koncesija traje.

Stvari od interesa za Republiku Hrvatsku

Članak 4.

(1) Stvari za koje je na temelju Ustava Republike Hrvatske posebnim zakonom određeno da su dobra od interesa za nju pa imaju njezinu osobitu zaštitu, a nisu opća dobra, sposobne su biti objektom prava vlasništva i drugih stvarnih prava.

(2) Vlasnici i ovlaštenici drugih prava na stvarima iz stavka 1. ovoga članka smiju se služiti tim svojim pravima u skladu sa zakonom određenim načinom uporabe i iskorištavanja tih stvari, a za ograničenja kojima su time podvrgnuti, pripada im pravo na naknadu određenu zakonom.

Stvar i njezine pripadnosti

Članak 5.

(1) Objekt prava vlasništva je pojedinačno određena stvar.

(2) Tko ima pravo vlasništva ili koje od drugih stvarnih prava na nekoj stvari, ima ga time i na svim njezinim pripadnostima, ako zakonom nije drukčije određeno.

(3) Pripadnost stvari je svaki njezin dio, sve što se s njom razmjerno trajno spoji (prirast) i svaki njezin plod, sve dok se od nje ne odvoji. Pripadnost stvari je i sve ono što je njezin pripadak (pertinencija).

Dijelovi stvari

Članak 6.

(1) Dio stvari koji se ne može od nje fizički odvojiti, a da ne bude time uništen on ili sama stvar (bitni dio), ne može biti samostalnim objektom stvarnih prava, ako zakonom nije što drugo određeno.

(2) Na dijelovima stvari koji nisu bitni (odvojivi dijelovi) postoje ona ista prava kao i na cijeloj stvari, osim ako na takvu dijelu postoji na posebnom pravnom temelju neko pravo u korist neke druge osobe. Tko tvrdi da takvo pravo postoji na nekom odvojivom dijelu, treba to i dokazati.

(3) Bila stvar fizički djeljiva ili ne, nju se može pravno razdijeliti na sadržajno jednake dijelove kojima je veličina računski određena njihovim razmjerom prema cijeloj stvari (idealni dijelovi), ako nije što drugo određeno. Svaki idealni dio stvari njezin je odvojeni dio.

(4) Stjecatelj cijele stvari ili stvarnih prava na njoj koji nije znao niti je morao znati da na njezinu odvojivom dijelu postoji nečije pravo različito od prava na cijeloj stvari, stekao je cijelu stvar, odnosno pravo na njoj bez obzira na to pravo druge osobe. U takvu slučaju to je njezino pravo prestalo, a da li će ona moći za to tražiti naknadu od otuđivatelja, prosuđivat će se prema obveznopravnim pravilima.

(5) Odvajanjem dijela stvari ne prestaju dotadašnja prava ako nije što posebno određeno.

Pripadak stvari

Članak 7.

(1) Pripadak (pertinencija ili pobočna stvar) je pokretna stvar koju je njezin vlasnik namijenio da kao sporedna trajno služi svrsi glavne, a stoji u takvu prostornom odnosu prema glavnoj stvari koji odgovara toj namjeni. Nije pripadak ona stvar koja se prema shvaćanju u prometu ne smatra pripatkom.

(2) Prolazna uporaba jedne stvari za svrhu druge stvari ne daje joj svojstvo pripatka.

(3) Prolazni prestanak služenja pripatka svrsi glavne stvari, kao i prolazni prestanak prostornoga odnosa prema njoj, ne oduzima pripatku to svojstvo.

(4) Smatra se da su namijenjeni da trajno služe svrsi zgrade trajno namijenjene nekoj proizvodnoj ili obrtnoj djelatnosti (poslovna zgrada), kao glavnoj stvari, strojevi i slični uređaji namijenjeni toj djelatnosti.

(5) Smatra se da su namijenjeni da trajno služe svrsi nekretnine trajno namijenjene poljoprivrednoj proizvodnji, kao glavnoj stvari, strojevi i stoka namijenjeni daljnjoj poljoprivrednoj proizvodnji, poljoprivredni proizvodi i sjeme potrebni za daljnju poljoprivrednu proizvodnju kroz ono vrijeme za koje se može očekivati da će takvi ili slični biti dobiveni tom proizvodnjom, kao i postojeće gnojivo i gorivo.

Koristi

Članak 8.

(1) Koristi su plodovi neke stvari ili prava, a i druge prednosti koje donosi uporaba neke stvari ili prava.

(2) Plodovi stvari su proizvodi koje ona daje prirodno ili posredovanjem nečijega rada, a i sve drugo što ona daje s obzirom na svoju namjenu.

(3) Plodovi nekoga prava su prinosi koje to pravo daje s obzirom na svoju namjenu, kao kod prava koje ovlašćuje na stjecanje plodova ili drugih dijelova stvari - dobiveni dijelovi stvari.

(4) Plodovi su i prinosi koje stvar ili pravo daje posredovanjem nekoga pravnoga odnosa, kao što su to najamnine, zakupnine i kamate.

(5) Koristi pripadaju onome kome pripada i stvar ili pravo koje ih donosi, ako na posebnom pravnom temelju ne pripadaju kome drugome. Tko se na postojanje takva pravnoga temelja poziva, treba ga i dokazati.

(6) Tko je dužan predati plodove neke stvari ili prava, ovlašten je zahtijevati naknadu troškova koje je imao radi dobivanja tih plodova, ako bi ih imao dobar gospodar, ali nikada više od vrijednosti plodova koje je dužan predati.

Osobito o nekretninama

Članak 9.

(1) Pojedinačnu nekretninu čini zemljišna čestica, uključujući i sve što je s njom razmjerno trajno povezano na njezinoj površini ili ispod nje; ali kad je više zemljišnih čestica upisano u zemljišnoj knjizi u isti zemljišnoknjižni uložak, one su pravno sjedinjene u jedno tijelo (zemljišnoknjižno tijelo), koje je kao takvo jedna nekretnina.

(2) Trava, drveće, plodovi i sve uporabljive stvari koje zemlja rađa na svojoj površini dijelovi su te nekretnine sve dok se od zemlje ne odvoje.

(3) Što je na površini zemlje, iznad ili ispod nje izgrađeno a namijenjeno je da tamo trajno ostane, ili je u nekretninu ugrađeno, njoj dograđeno, na njoj nadograđeno ili bilo kako drukčije s njom trajno spojeno, dio je te nekretnine sve dok se od nje ne odvoji. No, nisu dijelovi zemljišta one zgrade i drugo što je s njim spojeno samo radi neke prolazne namjene.

(4) Nisu dijelovi zemljišta one zgrade i druge građevine koje su trajno povezane s tim zemljištem ako ih od njega pravno odvaja stvarno pravo koje svojega nositelja ovlašćuje da na tom tuđem zemljištu ima takvu zgradu ili drugu građevinu u svome vlasništvu; isto na odgovarajući način vrijedi i za zgrade i druge građevine koje od zemljišta ili od općega dobra pravno odvaja na zakonu osnovana koncesija koja svojega nositelja ovlašćuje da na tome ima takvu zgradu ili drugu građevinu u svome vlasništvu.

(5) Strojevi i slični uređaji koji bi inače bili dio neke nekretnine ne smatraju se njezinim dijelom nego samostalnim stvarima ako se s pristankom vlasnika nekretnine zabilježi u zemljišnoj knjizi da su oni vlasništvo druge osobe. Učinak te zabilježbe traje dok ona ne bude izbrisana, s time da taj učinak i bez brisanja prestaje protekom pet godina od upisa, ali tijek toga roka zastaje za vrijeme stečajnoga i ovršnoga postupka.

(6) Prava koja postoje u korist neke nekretnine smatraju se pripadnošću te nekretnine.

Dio drugi

POSJED

Glava 1.

OPĆE ODREDBE

Posjednik

Članak 10.

(1) Osoba koja ima faktičnu vlast glede neke stvari, njezin je posjednik.

(2) Tko svoju faktičnu vlast izvršava osobno ili posredovanjem pomoćnika u posjedovanju neposredni je posjednik.

(3) Kad netko stvar posjeduje kao plodouživatelj, založni vjerovnik, zakupoprimac, najmoprimac, čuvar, posudovnik ili u kojem drugom sličnom odnosu u kojemu je prema drugome ovlašten ili obvezan kroz neko vrijeme posjedovati je, onda je posjednik te stvari i taj drugi (posredni posjednik). Stoji li posredni posjednik prema nekomu trećemu u takvu odnosu, i taj je posredni posjednik.

(4) Posjednikom se smatra i osoba koja svoju faktičnu vlast ima u pogledu dijela neke stvari, premda taj dio ne bi mogao biti samostalnim objektom stvarnih prava, poput sobe ili druge prostorije u stanu i slično.

(5) S posjedom stvari izjednačeno je faktično izvršavanje sadržaja prava stvarnih služnosti glede neke nekretnine (posjed prava), pa se na posjed prava primjenjuju na odgovarajući način odredbe o posjedu stvari, ako to nije suprotno naravi prava niti odredbama zakona.

(6) Kad isti posjed stvari ili prava ima više osoba, one su suposjednici.

Samostalni posjednik

Članak 11.

(1) Tko stvar ili pravo posjeduje priznajući višu vlast posrednoga posjednika, nesamostalni je posjednik; tko stvar posjeduje kao da je njezin vlasnik ili posjeduje pravo kao da je nositelj toga prava - samostalni je posjednik.

(2) Posjed će se smatrati samostalnim, ako se ne dokaže suprotno.

(3) Svatko može u pravnom prometu valjano postupati pouzdavajući se u to da je samostalni posjednik pokretne stvari njezin vlasnik, osim ako zna ili je morao znati da nije tako.

Pomoćnik u posjedovanju

Članak 12.

(1) Posjed nema onaj tko ne izvršava nikakvu svoju vlast glede neke stvari.

(2) Dok osoba koja je u radnom ili sličnom odnosu ili u nečijem kućanstvu postupa pokoravajući se tuđim nalozima glede neke stvari ili prava, pa izvršava isključivo tuđu faktičnu vlast, ona nema posjed toga, nego je samo posjednikov pomoćnik u posjedovanju.

Glava 2.

STJECANJE

Izvorno i izvedeno stjecanje

Članak 13.

Posjed je stečen kad stjecatelj uspostavi svoju faktičnu vlast glede stvari, bilo da ju je osnovao jednostranim činom (izvorno stjecanje posjeda), ili da mu je prenesena (izvedeno stjecanje posjeda).

Predaja

Članak 14.

(1) Posjed se prenosi predajom same stvari ili sredstva kojim stjecatelj ima vlast na stvari, a predaja je izvršena čim se stjecatelj s voljom prenositelja nađe u položaju izvršavati vlast glede stvari.

(2) Kad se posjed prenosi osobi koja nije prisutna, predaja je izvršena kad stvar primi sam stjecatelj ili osoba koja ga po njegovoj volji ili po zakonu u tome zastupa, a predajom prijevozniku samo ako prijevoznik radi za račun stjecatelja.

(3) Kad su za robu predanu prijevozniku ili skladištaru izdani vrijednosni papiri koji je zamjenjuju u pravnom prometu, predaja takva papira znači predaju te robe; pritom kad je jedna osoba u dobroj vjeri primila takav papir, a druga je u dobroj vjeri primila robu - posjed robe je stekla ova druga.

Predaja očitovanjem volje

Članak 15.

(1) Samim očitovanjem volje da se posjed predaje stjecatelju taj stječe neposredni posjed samo ako je već u položaju da izvršava svoju vlast glede stvari.

(2) Samim očitovanjem volje da se posjed predaje stjecatelju može posjed prijeći na njega tako da dotadašnji posjednik zadrži stvar, a stjecatelju se prenese ili se za njega osnuje pravo da mu dotadašnji posjednik preda tu stvar; isto tako i da se stvar preda nekoj trećoj osobi, a stjecatelj dobije pravo da mu ona preda tu svar.

(3) Predaja posjeda učinjena samim očitovanjem volje da se posjed predaje stjecatelju djelovat će prema trećima samo ako su o tome obaviješteni, ili im je to inače poznato.

Stjecanje posjeda prava

Članak 16.

(1) Kad posjednik jedne nekretnine jednostrano učini glede nekretnine koju drugi posjeduje nešto što taj ne bi trebao trpjeti, a taj to ipak otrpi, posjednik prve nekretnine je time u korist te nekretnine, kao povlasne, izvorno stekao posjed prava stvarne služnosti na drugoj nekretnini kao poslužnoj.

(2) Kad posjednik jedne nekretnine jednostrano zabrani posjedniku druge nekretnine činiti na toj nekretnini nešto što bi taj inače mogao činiti, pa to taj zbog toga propusti učiniti, posjednik prve nekretnine je time u korist te nekretnine, kao povlasne, izvorno stekao posjed prava stvarne služnosti da se to propušta činiti na drugoj nekretnini kao poslužnoj.

(3) Kad posjednik jedne nekretnine po sporazumu s posjednikom druge nekretnine učini glede te druge nekretnine nešto što njezin posjednik inače ne bi trebao trpjeti, pa to taj otrpi, posjed prava stvarne služnosti činiti to glede druge nekretnine, kao poslužne, nastao je u korist prve nekretnine, kao povlasne, izvođenjem iz posjeda te druge nekretnine.

(4) Kad posjednik nekretnine počne na temelju sporazuma s posjednikom druge nekretnine propuštati da na nekretnini koju posjeduje čini nešto što bi inače mogao činiti, posjed prava stvarne služnosti da se to propušta činiti na drugoj nekretnini kao poslužnoj nastao je u korist prve nekretnine kao povlasne izvođenjem iz posjeda te druge nekretnine.

(5) U slučajevima iz stavka 3. i 4. ovoga članka uzima se da je posjed prava stvarne služnosti predan stjecatelju.

(6) Posjed prava stvarnih služnosti uspostavljen u korist određene nekretnine kao povlasne prelazi zajedno s posjedom te povlasne nekretnine na stjecatelja kad ona bude predana drugome u posjed, no onaj tko izvorno stekne posjed nekretnine, ne stječe samim time i posjed prava stvarne služnosti koja postoji u njezinu korist.

Nasljeđivanje posjeda

Članak 17.

(1) Ostaviteljevi posjedi stvari i prava prelaze na njegova nasljednika zbog ostaviteljeve smrti i u njezinu času, onakvi kakvi su u tom času bili u ostavitelja.

(2) Kad su ostaviteljevi posjedi zbog njegove smrti prešli na dva ili više sunasljednika, svi su oni time postali suposjednici svakoga pojedinoga od tih posjeda, pa će ga tako izvršavati, osim ako je na temelju oporukom izražene ostaviteljeve volje ili odluke ostavinskoga suda izvršavanje povjereno nekome drugome.

(3) Prelaskom ostaviteljeva posjeda na njegova nasljednika ili nasljednike ne dira se u ostale posjede iste stvari, odnosno prava.

Glava 3.

KAKVOĆA POSJEDA

Zakonitost, istinitost i poštenje posjeda

Članak 18.

(1) Posjed je zakonit ako posjednik ima valjani pravni temelj toga posjedovanja (pravo na posjed).

(2) Posjed je istinit ako nije pribavljen ni silom, ni potajno ili prijevarom, ni zlouporabom povjerenja. Posjed koji je pribavljen silom, potajno ili prijevarom, ili zlouporabom povjerenja, postaje miran kad osobi od koje je tako pribavljen prestane njezino pravo da štiti svoj posjed koji joj je tako oduzet.

(3) Posjed je pošten ako posjednik kad ga je stekao nije znao niti je s obzirom na okolnosti imao dovoljno razloga posumnjati da mu ne pripada pravo na posjed, ali poštenje prestaje čim posjednik sazna da mu pravo na taj posjed ne pripada.

(4) Ako je u sporu o pravu na posjed pravomoćno odlučeno da pravo na posjed ne pripada posjedniku, njegov je posjed nepošten od časa kad je primio tužbu; to na odgovarajući način vrijedi i kad je o pravu na posjed konačno odlučilo drugo nadležno tijelo ili sud u nekom drugom postupku.

(5) Posjed se smatra poštenim, osim ako se dokaže suprotno.

(6) Poštenje i istinitost posjeda pravne osobe prosuđuje se prema poštenju i postupanju one fizičke osobe koja je za tu pravnu osobu ovlaštena poduzimati čine stjecanja ili izvršavanja njezina posjeda, a poštenje i istinitost posjeda osoba koje imaju zakonskoga zastupnika - prema poštenju i postupanju toga njihova zastupnika.

Glava 4.

TRAJNOST I ZAŠTITA

Načelo trajnosti

Članak 19.

(1) Posjed traje dok traje posjednikova faktična vlast glede stvari, ali on ne prestaje, niti se prekida, ako je smetnja ili propuštanje izvršavanja posjednikove vlasti bilo po svojoj naravi samo privremeno.

(2) Smatra se da posjed nakon što je stečen traje neprekidno dalje, a tko tvrdi da je prestao ili da je bio prekinut, treba dokazati da su nastupile okolnosti zbog kojih je posjed prestao.

Samovlasno smetanje

Članak 20.

(1) Samovlast je zabranjena; bez obzira na to kakav je posjed, nitko ga nema pravo samovlasno smetati, ako i smatra da ima jače pravo na posjed.

(2) Tko posjedniku bez njegove volje oduzme posjed ili ga u posjedovanju uznemirava, samovlasno je smetao njegov posjed.

(3) Ni osoba od koje je posjed pribavljen silom, potajno, odnosno prijevarom, ili zlouporabom povjerenja, ne smije samovlasno oduzeti taj posjed nakon što joj prestane pravo na zaštitu posjeda.

(4) Nije samovlasno smetanje posjeda ako je čin oduzimanja ili smetanja posjeda dopušten zakonom ili odlukom suda odnosno drugoga tijela, donesenom na temelju zakona koji to dopušta. No, samovlasno je i kad je čin oduzimanja ili smetanja posjeda učinjen u nekom javnom, društvenom ili sličnom interesu, ako nije dopušten zakonom ili na temelju zakona.

Pravo na zaštitu posjeda

Članak 21.

(1) Koga drugi samovlasno smeta u posjedu, bilo da ga uznemirava u posjedu ili mu ga je oduzeo, ima pravo na zaštitu posjeda.

(2) I posjednik koji je posjed stekao samovlasno ga oduzevši drugome silom, potajno ili zlouporabom povjerenja, ima pravo štititi svoj posjed; jedino ga nema pravo štititi od one osobe kojoj ga je bio samovlasno oduzeo, no smjet će to i protiv nje nakon što mu posjed postane miran.

(3) Pravo na zaštitu posjeda prestaje protekom roka od trideset dana od dana kad je smetani saznao za čin smetanja i počinitelja, a najkasnije godinu dana od dana nastaloga smetanja.

(4) Pravo na zaštitu posjeda ostvaruje se u posebnom postupku pred sudom (postupak zbog smetanja posjeda) ili putem samopomoći.

(5) Posjed koji je posjedniku bio oduzet, nije prestao niti je bio prekinut ako ga je posjednik služeći se svojim pravom na zaštitu posjeda ponovno uspostavio ili ishodio njegovu uspostavu.

Sudska zaštita

Članak 22.

(1) Posjednik kojemu je posjed samovlasno smetan ovlašten je svoj posjed štititi putem suda, zahtijevajući da se utvrdi čin smetanja njegova posjeda, naredi uspostava posjedovnoga stanja kakvo je bilo u času smetanja, te zabrani takvo ili slično smetanje ubuduće.

(2) Sud pruža ovu zaštitu posjeda u posebnom, hitnom postupku (postupku za smetanje posjeda), prema posljednjem stanju posjeda i nastalom smetanju, bez obzira na pravo na posjed, pravni temelj posjeda, poštenje posjednika, kao i bez obzira na to koliko bi smetanje posjeda bilo u kakvu društvenom, javnom ili sličnom interesu.

(3) Pravo na poduzimanje posjedovnih čina smije se isticati i o njemu se smije raspravljati jedino u vezi s prigovorom da oduzimanje, odnosno smetanje posjeda nije bilo samovlasno.

Članak 23.

(1) Zaštitu posjeda ovlašten je tražiti i posredni posjednik, s time da u slučaju kad neposredni posjednik ne može ili neće ponovo preuzeti neposredni posjed koji mu je bio oduzet, posredni posjednik može za sebe zahtijevati predaju stvari.

(2) Posredni posjednik nije ovlašten staviti zahtjev u cilju zaštite svoga posrednoga posjeda od smetanja koje je počinio neposredni posjednik, ako bi za odlučivanje o tom zahtjevu bilo nužno raspravljati o njihovu pravnom odnosu.

Članak 24.

(1) Svaki je suposjednik ovlašten štititi suposjed putem suda od samovlasnoga smetanja treće osobe, a od drugih suposjednika jedino ako su ga potpuno isključili od dotadašnjega suposjeda ili su mu bitno ograničili dotadašnji način izvršavanja faktične vlasti.

(2) Suposjednik nije ovlašten staviti zahtjev za zaštitu svoga suposjeda od smetanja koje je počinio njegov suposjednik ako bi za odlučivanje o tom zahtjevu bilo nužno raspravljati o njihovu pravnom odnosu.

Članak 25.

(1) Posjed koji je s ostavitelja prešao na nasljednike ovlašten je štititi svaki nasljednik, odnosno sunasljednik od samovlasnoga smetanja treće osobe.

(2) Kad objektom posjeda upravlja na temelju svojega ovlaštenja izvršitelj oporuke ili skrbnik ostavine, tada je on ovlašten tražiti zaštitu posjeda koji je s ostavitelja prešao na nasljednika, odnosno nasljednike.

(3) Odredbom stavka 2. ovoga članka ne dira se u pravo svakoga pojedinoga nasljednika ili sunasljednika na zaštitu, no s time da može zahtijevati povrat oduzetoga jedino prema izvršitelju oporuke, odnosno skrbniku ostavine.

Članak 26.

Pravo na posjed može se utvrđivati i ostvarivati pred sudom, ili drugim nadležnim tijelom vlasti, neovisno o trajanju i ishodu postupka za zaštitu posjeda.

Dopuštena samopomoć

Članak 27.

(1) Tko ima pravo na zaštitu posjeda, smije svoj posjed zaštititi za vrijeme trajanja rokova iz članka 21. stavak 3. ovoga Zakona i silom od onoga tko mu posjed samovlasno oduzme ili ga u posjedovanju uznemirava, ako je to nužno jer bi sudska pomoć stigla prekasno, a opasnost je neposredna, ali samo ako za zaštitu svoga posjeda ne primjeni silu veće jakosti nego li je primjerena okolnostima (dopuštena samopomoć).

(2) Dopuštenom samopomoći smije se umjesto posjednika poslužiti posjednikov pomoćnik u posjedovanju.

(3) Ostvari li posjednik svoje pravo na zaštitu posjeda putem samopomoći kad nisu ispunjene pretpostavke iz stavka 1. ovoga članka, zaštitio je svoj posjed, ali odgovara za štetu koju je pritom nanio.

Glava 5.

PRESTANAK

Prestanak posjeda stvari

Članak 28.

(1) Posjed stvari je prestao kad je stvar propala, kad se izgubila, a nema izgleda da će se opet naći, a i kad je posjednik svojom voljom napustio stvar.

(2) Dotadašnjem je posjedniku prestao njegov posjed kad je stvar stekla u posjed osoba koja neće izvršavati nikakvu njegovu vlast u pogledu te stvari ili kad mu je druga osoba oduzela stvar, ako on nije ostvario zaštitu svoga posjeda.

Prestanak posjeda prava

Članak 29.

(1) Posjed prava je prestao kad je propala nekretnina na kojoj se izvršavao sadržaj toga prava ili se posjednik odrekao svojega posjeda prava.

(2) Posjed prava ne prestaje samim neizvršavanjem sadržaja prava stvarne služnosti dok ga njegov posjednik može izvršavati ako to želi; prestaje, međutim, kad posjednik poslužne nekretnine prestane činiti što je dotada činio, prestane trpjeti da se i dalje izvršava sadržaj prava služnosti na njegovoj nekretnini, odnosno prestane propuštati što je do tada propuštao, ako posjednik prava ne ostvari zaštitu svoga posjeda.

(3) Posjed prava stvarne služnosti prestaje dotadašnjem posjedniku i zajedno s prestankom njegova posjeda nekretnine u čiju ga je korist izvršavao.

Dio treći

PRAVO VLASNIŠTVA

Glava 1.

O VLASNIŠTVU UOPĆE

Vlasnikova prava

Članak 30.

(1) Pravo vlasništva je stvarno pravo na određenoj stvari koje ovlašćuje svoga nositelja da s tom stvari i koristima od nje čini što ga je volja te da svakoga drugoga od toga isključi, ako to nije protivno tuđim pravima ni zakonskim ograničenjima.

(2) U granicama iz stavka 1. ovoga članka vlasnik ima, među ostalim, pravo posjedovanja, uporabe, korištenja i raspolaganja svojom stvari.

Opća ograničenja

Članak 31.

Vlasništvo obvezuje i vlasnik je dužan pridonositi općem dobru, pa je općenito prilikom izvršavanja svoga prava dužan postupati obzirno prema općim i tuđim interesima koji nisu protivni njegovu pravu, a osobito:

- vlasnik se, a ni itko drugi, ne smije služiti svojim pravom s jedinim ciljem da drugome šteti ili da ga smeta,

- vlasnik nije ovlašten zabraniti tuđi zahvat u svoju stvar kad je taj nužan radi otklanjanja štete koja nekome neposredno prijeti, a nerazmjerno je veća od one što iz toga zahvata proizlazi za vlasnika, nego je samo ovlašten potraživati naknadu za pretrpljenu štetu,

- vlasnik nekretnine nije ovlašten braniti tuđe zahvate poduzete na tolikoj visini ili dubini gdje on nema nikakva opravdanoga interesa da ih isključi.

Posebna ograničenja

Članak 32.

(1) Vlasnik stvari ne smije izvršavati svoje pravo vlasništva preko granica koje su svim vlasnicima takvih stvari postavljene na temelju ovoga ili posebnih zakona radi zaštite interesa i sigurnosti države, prirode, ljudskoga okoliša i zdravlja ljudi.

(2) Vlasnik neke od stvari koje su na temelju Ustava posebnim zakonom proglašene stvarima od interesa za Republiku, i za koje je propisan poseban način njihove uporabe i iskorištavanja od strane njihovih vlasnika i ovlaštenika drugih prava na njima, dužan je izvršavati svoje pravo vlasništva s time u skladu, ali mu pripada pravo na naknadu za ograničenja kojima je podvrgnut.

(3) Kad je radi zaštite interesa i sigurnosti države, prirode, spomenika kulture, ljudskoga okoliša ili zdravlja ljudi određeno da je vlasnik na temelju zakona dužan nešto poduzeti glede vlastite stvari, a njega se na to ne može prisiliti, poglavarstvo jedinica lokalne samouprave i jedinica lokalne samouprave i uprave je ovlašteno uspostaviti privremeno upravljanje tom stvarju (sekvestraciju) primjenjujući na odgovarajući način pravila o privremenom skrbništvu nad ostavinom za slučaj da su nasljednici nepoznati ili nepoznatoga boravišta, ako posebni zakon ne određuje što drugo.

(4) U izvršavanju privremenoga upravljanja, poglavarstvo može stvari dati u zakup.

(5) Ugovor o zakupu sklapa se na određeno vrijeme.

(6) U slučaju iz stavka 4. ovoga članka zakupnina se može koristiti samo za održavanje stvari ili za ispunjenje druge obveze zbog koje je uspostavljeno privremeno upravljanje stvarju.

(7) Vlasnik ima pravo na vraćanje posjeda stvari i prije proteka roka iz ugovora, ako u cijelosti isplati uložena sredstva ili ispuni drugu obvezu zbog koje je uspostavljeno privremeno upravljanje stvarju.

Naknada

Članak 33.

(1) Pravo vlasništva može u interesu Republike Hrvatske biti zakonom oduzeto (potpuno izvlaštenje) ili ograničeno osnivanjem za drugoga nekoga prava glede vlasnikove stvari (nepotpuno izvlaštenje), u kojem slučaju vlasnik ima pravo na naknadu prema propisima o izvlaštenju.

(2) Bude li zakonom nekoj vrsti stvari oduzeta sposobnost da bude objekt prava vlasništva, to za dotadašnje vlasnike takvih stvari proizvodi jednake pravne učinke kao da je glede tih stvari provedeno potpuno izvlaštenje.

(3) Ako je vlasnik glede neke svoje stvari podvrgnut ograničenjima radi zaštite interesa i sigurnosti Republike Hrvatske, prirode, ljudskoga okoliša ili zdravlja ljudi, koja od njega, ali ne i od svih ostalih vlasnika takvih stvari, zahtijevaju težu žrtvu, ili ga inače dovode u položaj nalik na onaj u kojem bi bio da je provedeno izvlaštenje - on ima pravo na naknadu kao za izvlaštenje.

(4) Ne bude li razlog radi kojega je bilo provedeno neko izvlaštenje ostvaren u propisanom, odnosno razumnom roku, izvlaštenik ima pravo zahtijevati da se uspostavi prijašnje pravno i faktično stanje koliko je to najviše moguće, ali tada smije zadržati samo onoliko od primljene naknade koliko je na gubitku u odnosu na stanje kakvo bi prema redovitom tijeku stvari bilo bez izvlaštenja.

Ograničenja na temelju pravnoga posla

Članak 34.

(1) Ako nije što drugo određeno, vlasnik može u svaku svrhu koja nije zabranjena svoje pravo ograničiti, uvjetovati ili oročiti, a može ga i opteretiti.

(2) Odredi li vlasnik pravnim poslom zabranu otuđenja ili opterećenja svoje stvari, to ga obvezuje. Ta će zabrana djelovati i prema trećima, ako je osnovana u korist bračnoga druga, djeteta, roditelja, posvojenika ili posvojitelja, a i upisana je u zemljišnu knjigu, odnosno u javni upisnik bez čega se ne može steći stvar za koju je zabrana određena.

(3) Odredi li vlasnik pravnim poslom uvjet ili rok pravu vlasništva, to ga obvezuje. Ograničenje uvjetom ili rokom djelovat će i prema trećima, ako je upisano u zemljišnu knjigu, odnosno u takav javni upisnik bez čega se ne može steći stvar za koju je ograničenje određeno.

(4) Vlasnik čije će pravo vlasništva prestati ispunjenjem uvjeta ili istekom roka (prethodni vlasnik) dužan je postupati obzirno prema onome tko čeka da time postane vlasnikom (potonji vlasnik) te mu prenijeti vlasništvo pošto istekne rok ili se ispuni uvjet, pri čemu će se njihov međusobni odnos prosuđivati kao da je prethodni vlasnik bio plodouživatelj. Kad je vlasništvo uvjetovano ili oročeno djelovanjem prema trećima, tada samim ispunjenjem uvjeta, odnosno istekom roka ono pripada potonjem vlasniku, ako zakonom nije drukčije određeno, a pravna raspolaganja stvarju koja je bio poduzeo prethodni vlasnik gube učinak.

(5) Vlasnik koji je dobio ili je pridržao pravo vlasništva određene stvari radi osiguranja ispunjenja neke tražbine, obvezan je propustiti služiti se i raspolagati tom stvari osim za namirenje te tražbine, a ovlašten je, ne bude li mu tražbina o dospijeću ispunjena, namiriti je iz stvari u skladu s pravilima o namirivanju zalogom osiguranih tražbina izvansudskim putem. Ograničenje vlasništva radi osiguranja tražbine djelovat će i prema trećima ako je upisano u zemljišnu knjigu, odnosno u takav javni upisnik bez upisa u koji se ne može steći stvar za koju je ograničenje određeno.

(6) I kad djeluju i prema trećima, vlasnikova ograničenja, uvjetovanja, oročenja i opterećenja stvari ne utječu na tuđa prava koja već postoje na stvari, osim ako njihovi nositelji na to u pisanom obliku izričito pristanu, a ne utječu ni na prava koja bi u pravnom prometu stekli treći koji nisu znali niti su mogli znati za tu ograničenost, uvjetovanost, oročenost ili opterećenost.

Osobito o vlasništvu Republike Hrvatske i drugih osoba javnoga prava

Članak 35.

(1) Republika Hrvatska i druge pravne osobe javnoga prava koje su nositelji prava vlasništva imaju kao vlasnici u pravnim odnosima jednak položaj kao i privatni vlasnici, ako zakonom nije što drugo određeno.

(2) Stvarima u vlasništvu Republike Hrvatske raspolaže, upravlja i koristi se Vlada Republike Hrvatske ili od nje ovlašteno tijelo ako posebnim zakonom nije drukčije određeno. Stvarima u vlasništvu jedinica lokalne samouprave i jedinica lokalne samouprave i uprave raspolaže, upravlja i koristi se njezino poglavarstvo, ako posebnim zakonom nije drukčije određeno.

(3) Namjenu stvari u vlasništvu Republike Hrvatske određuje zakon ili državno tijelo koje je za to nadležno na temelju zakona.

(4) Svatko ima pravo stvarima u vlasništvu Republike Hrvatske koje su namijenjene za uporabu svih (javna dobra u općoj uporabi) služiti se na način koji je radi ostvarenja te namjene odredilo tijelo ili ustanova kojoj su dane na upravljanje, odnosno tijelo nadležno za određivanje namjene, koje njima neposredno upravlja. Ako nije što posebno propisano zakonom, na javna dobra u općoj uporabi na odgovarajući se način primjenjuju pravila koja vrijede za opća dobra.

(5) Stvari u vlasništvu Republike Hrvatske koje su namijenjene neposrednom izvršavanju prava i dužnosti Republike Hrvatske, njezinih tijela i ustanova (javna dobra u javnoj uporabi) rabe u skladu s tom namjenom ona tijela i ustanove kojima ih je dalo na upravljanje tijelo nadležno za određivanje namjene, ako ih to tijelo nije zadržalo u svojoj neposrednoj uporabi.

(6) Pravo vlasništva na stvarima u vlasništvu Republike Hrvatske koje nisu namijenjene za opću ni za javnu uporabu izvršava tijelo nadležno za određivanje namjene, ako to nije povjerilo kojem drugom tijelu, ustanovi ili osobi, a čisti prihod od tih stvari prihod je državnoga proračuna.

(7) Tko god odlučuje o općim dobrima ili o stvarima u vlasništvu Republike Hrvatske, ili njima upravlja, dužan je postupati kao dobar domaćin i odgovara za to.

(8) Na pravo vlasništva jedinica lokalne samouprave i jedinica lokalne samouprave i uprave na odgovarajući će se način primjenjivati pravila o vlasništvu Republike Hrvatske, ako nije što drugo određeno zakonom, niti proizlazi iz naravi tih osoba. Isto vrijedi i za pravo vlasništva ustanova, te s njima izjednačenih pravnih osoba.

Glava 2.

SUVLASNIŠTVO

Odjeljak 1.

Opće odredbe

Suvlasnički dijelovi

Članak 36.

(1) Ako više osoba ima neku stvar u svome vlasništvu tako da svakoj pripada po dio toga prava vlasništva, računski određen razmjerom prema cijelom pravu vlasništva te stvari, sve su one suvlasnici te stvari, a dijelovi prava vlasništva koji im pripadaju njihovi su suvlasnički dijelovi.

(2) U sumnji koliki su suvlasnički dijelovi, smatra se da su jednaki.

Idealni dio stvari

Članak 37.

(1) Kad postoji suvlasništvo neke stvari, uzima se da je ta stvar pravno razdijeljena na sadržajno jednake dijelove (idealne dijelove), kojima je veličina određena veličinom suvlasničkih dijelova.

(2) Idealni dio stvari je neodvojiv od suvlasničkoga dijela koji ga određuje.

(3) U pravnom se prometu uzima da je idealni dio stvari samostalna stvar; sve što je određeno za stvari vrijedi i za idealne dijelove, ako nije što posebno propisano.

(4) Svaki suvlasnik je vlasnik onoga idealnoga dijela stvari koji odgovara njegovu suvlasničkom dijelu, pa glede njega ima sve ovlasti kakve pripadaju vlasniku, ako ih može izvršavati s obzirom na narav idealnoga dijela.

(5) Suvlasnik smije samostalno pravno raspolagati svojim idealnim dijelom stvari, odnosno svojim suvlasničkim dijelom po pravilima koja vrijede za vlasnikova pravna raspolaganja stvarima ako time ne dira u tuđa prava. Kad suvlasnik prodaje svoj dio, ostali suvlasnici nemaju pravo prvokupa, osim ako im to pravo pripada na posebnom pravnom temelju.

(6) Svaki suvlasnik ima pravo glede svoga idealnoga dijela stavljati svakome, pa i svojim suvlasnicima, sve zahtjeve koji proizlaze iz njegova prava vlasništva.

Izvršavanje prava vlasništva glede cijele stvari

Članak 38.

(1) Nije li što drugo određeno, svaki suvlasnik smije izvršavati glede cijele stvari sve ovlasti koje ima kao nositelj dijela prava vlasništva bez suglasnosti ostalih suvlasnika, ako time ne vrijeđa prava ostalih suvlasnika.

(2) Plodovi i druge koristi od cijele stvari, kao i troškovi i tereti, dijele se među sve suvlasnike razmjerno veličini njihovih suvlasničkih dijelova, ako se drukčije ne sporazumiju.

(3) Svaki suvlasnik ima pravo u svako doba zahtijevati da se polože računi i podijele sve koristi.

(4) Svaki suvlasnik nekretnine koji ima za to odgovarajući suvlasnički dio, ima pravo u svako doba zahtijevati da se u korist njegova suvlasničkoga dijela nekretnine osnuje vlasništvo određenoga posebnoga dijela, ako su ispunjene pretpostavke pod kojima se ono može osnovati.

Odjeljak 2.

Upravljanje stvarju

Pravo na upravljanje

Članak 39.

(1) Svaki suvlasnik ima pravo sudjelovati u odlučivanju o svemu što se tiče stvari koja je u suvlasništvu (upravljanje stvarju) zajedno s ostalim suvlasnicima.

(2) Kad je neki suvlasnik poduzeo posao glede suvlasničke stvari bez potrebne suglasnosti ostalih, primjenjuju se pravila o poslovodstvu bez naloga.

Poslovi redovite uprave

Članak 40.

(1) O poslovima koji se tiču samo redovitoga upravljanja stvarju odlučuju suvlasnici većinom glasova.

(2) Većina glasova računa se po suvlasničkim dijelovima, a ne po broju suvlasnika.

(3) Ne može li se postići većina, a poduzimanje nekoga posla redovite uprave je nužno za održavanje stvari, na zahtjev bilo kojega od suvlasnika odluku će donijeti sud.

(4) Svaki suvlasnik protiv čije je volje većina odlučila da se neki posao poduzme, ili je to učinio sud, ima pravo zahtijevati osiguranje za buduću štetu. Tko bude obvezan dati osiguranje treba tu obvezu ispuniti davanjem zaloga, a jamstvom samo ako sud ocijeni da bi davanje zaloga bilo za njega prevelik teret.

(5) Sud odlučuje u izvanparničnom postupku, ako nema spora tko su suvlasnici niti o veličini njihovih suvlasničkih dijelova.

Izvanredni poslovi

Članak 41.

(1) Za poduzimanje poslova koji premašuju okvir redovitoga upravljanja (naročito promjena namjene stvari, veći popravci, dogradnja, nadogradnja, preuređenje, otuđenje cijele stvari, davanje cijele stvari u zakup ili najam na dulje od jedne godine, osnivanje hipoteke na cijeloj stvari, odnosno davanje pokretne stvari u zalog, osnivanje stvarnih i osobnih služnosti, stvarnoga tereta ili prava građenja na cijeloj stvari) potrebna je suglasnost svih suvlasnika.

(2) U sumnji se smatra da posao premašuje okvir redovitoga upravljanja.

(3) Ako se suvlasnici ne mogu suglasiti, onaj suvlasnik koji je predložio posao predvidivo koristan za sve, može zahtijevati razvrgnuće suvlasništva, pa makar to inače u tom času ne bi mogao.

Odluka o izvršavanju posjeda i vlasničkih ovlasti

Članak 42.

(1) Svim suvlasnicima pripada pravo na suposjed stvari, ali oni mogu odlučiti da će međusobno podijeliti posjed stvari i/ili izvršavanje svih ili nekih vlasničkih ovlasti glede nje.

(2) Donošenje odluke iz stavka 1. ovoga članka posao je redovite uprave, a isto tako i odlučivanje o izmjenama i opozivu prijašnje odluke o tome.

Odluka o uspostavi etažnoga vlasništva

Članak 43.

(1) Sastoji li se nekretnina od zemljišta sa zgradom, suvlasnik čiji je suvlasnički dio te nekretnine dovoljno velik za to ovlašten je uz suglasnost ostalih suvlasnika i pod daljnjim pretpostavkama iz glave 4. trećega dijela ovoga Zakona uspostaviti i sa svojim suvlasničkim dijelom povezati vlasništvo određenoga posebnoga dijela te nekretnine (etažno vlasništvo).

(2) Uspostavom vlasništva određenoga posebnoga dijela nekretnine ne dira se u suvlasništvo, ali se izvršavanje ovlasti i dužnosti suvlasnika s čijim se suvlasničkim dijelom povezalo etažno vlasništvo usredotočuje u prvom redu na taj posebni dio nekretnine, ograničavajući ujedno izvršavanje ovlasti ostalih suvlasnika nekretnine na tom njezinu posebnom dijelu, prema odredbama sadržanim u glavi 4. trećega dijela ovoga Zakona.

(3) Ako je barem i na samo jednom posebnom dijelu nekretnine uspostavljeno etažno vlasništvo, pravne odnose suvlasnika te nekretnine, kako međusobno tako i prema trećima, uređuju u prvom redu posebne odredbe glave 4. trećega dijela ovoga Zakona i na njihovu temelju doneseni pravni akti, a tek podredno opća pravila o suvlasništvu sadržana u ovoj glavi Zakona, ako nije što drugo određeno.

(4) Suvlasnici nekretnine mogu suglasno odlučiti da će svoja suvlasnička prava ograničiti tako da će s određenim suvlasničkim dijelom povezati vlasništvo određenoga posebnoga dijela (etažno vlasništvo) suvlasničke nekretnine, pa makar taj suvlasnički dio i nije toliko velik koliko se inače traži za odgovarajući suvlasnički dio po odredbama članka 74. stavka 1. i 2. ovoga Zakona.

(5) Suglasno očitovanje volje svih suvlasnika da će uspostaviti vlasništvo određenoga posebnoga dijela nekretnine u korist nekoga suvlasničkoga dijela, smatra se do uspostave vlasništva toga posebnoga dijela njihovim sporazumom o podjeli posjeda stvari i izvršavanju suvlasničkih ovlasti.

(6) Što vrijedi za zemljište sa zgradom, vrijedi na odgovarajući način i za pravo građenja kad je izgrađena zgrada.

Upravitelj

Članak 44.

(1) Suvlasnici mogu suglasno povjeriti upravljanje stvarju određenoj osobi kao upravitelju, koji će djelovati kao njihov opunomoćenik. Za upravitelja mogu izabrati jednoga ili nekolicinu između sebe, a mogu upravljanje povjeriti i bilo kojoj drugoj poslovno sposobnoj fizičkoj ili pravnoj osobi.

(2) Za suvlasnika koji posjeduje suvlasničku stvar ili njezin samostalni dio na temelju odluke suvlasnika kojom su međusobno podijelili posjed stvari i izvršavanje suvlasničkih ovlasti, smatra se da mu je povjerena redovita uprava nad time, ako nisu što drugo sporazumno odredili svi suvlasnici.

(3) Kad ima više upravitelja, oni odlučuju većinom glasova, ako suvlasnici nisu odlučili drukčije.

(4) Odlučivanje o postavljaju i djelokrugu upravitelja posao je izvanredne uprave, ali ako se suvlasnici ne mogu o tome suglasiti, svaki od njih može zahtijevati da umjesto njih o tome odluči sud u izvanparničnom postupku.

Pravni položaj upravitelja

Članak 45.

(1) Upravitelj je nalogoprimac suvlasnika pa se glede njegovih prava, dužnosti i prestanka odnosa s njim, ako nije što drugo određeno, primjenjuju odgovarajuća pravila o nalogu, s time što:

- upravitelju postavljenom na neodređeno vrijeme mogu suvlasnici koji zajedno imaju većinu suvlasničkih dijelova otkazati uz otkazni rok od tri mjeseca, koji će početi teći prvoga dana mjeseca koji slijedi otkazu,

- upravitelju postavljenom na vrijeme dulje od pet godina mogu, nakon proteka pet godina, otkazati suvlasnici koji zajedno imaju većinu suvlasničkih dijelova, ne navodeći otkazni razlog,

- ako za to postoji važan razlog, upravitelja mogu u svako doba smijeniti suvlasnici koji zajedno imaju većinu suvlasničkih dijelova

- ako upravitelj grubo zanemaruje svoje dužnosti, sud će ga smijeniti na zahtjev bilo kojega suvlasnika i odrediti drugoga upravitelja; smijenjena osoba ne može nikad više biti postavljena za upravitelja iste stvari,

- upravitelj koji je postavljen na neodređeno vrijeme ovlašten je otkazati uz otkazni rok od tri mjeseca, koji će početi teći prvoga dana mjeseca koji slijedi otkazu.

(2) Kad upravitelju prestane mandat odlukom suvlasnika koji za nju nisu imali suglasnost svih, ti su suvlasnici dužni poduzeti što je potrebno da se do donošenja odluke o daljnjem upravljanju upravlja stvari u skladu s predmnjevanom voljom svih, za što i odgovaraju ostalim suvlasnicima.

Odjeljak 3.

Zaštita

Članak 46.

(1) Svaki suvlasnik ima pravo glede cijele stvari postavljati svojim suvlasnicima one zahtjeve koji proizlaze iz njegova suvlasništva.

(2) Svaki suvlasnik ima glede cijele stvari pravo postavljati protiv svakoga one zahtjeve koje može staviti vlasnik stvari, s time da predaju cijele stvari u posjed može od trećega zahtijevati samo prema obveznopravnim pravilima o nedjeljivim obvezama.

Odjeljak 4.

Razvrgnuće

Pravo na razvrgnuće

Članak 47.

(1) Suvlasnik ima pravo na razvrgnuće suvlasništva, ako je moguće i dopušteno; to mu pravo ne zastarijeva.

(2) Suvlasnik može zahtijevati razvrgnuće u bilo koje doba, osim kad bi to bilo na štetu ostalih, no može i tada ako se s obzirom na okolnosti ne bi moglo razumno očekivati da će se prilike uskoro tako izmijeniti da razvrgnuće ne bi bilo na štetu drugih suvlasnika. O prigovoru da se ne može zahtijevati razvrgnuće odlučit će sud nadležan za vođenje postupka razvrgnuća.

(3) Suvlasnik se ne može valjano unaprijed odreći prava na razvrgnuće, ali može valjano ugovoriti ograničenja prava na razvrgnuće.

(4) Ugovor o ograničenju prava na razvrgnuće neće vezati nasljednike, ali zabilježe li se ograničenja prava na razvrgnuće u zemljišnim knjigama - vezat će svakoga.

Ostvarivanje prava na razvrgnuće

Članak 48.

(1) Suvlasnik može svoje pravo na razvrgnuće ostvarivati zahtijevajući ga potpuno ili pak samo djelomično, i to što se tiče suvlasnika s kojima se dijeli ili pak što se tiče stvari i prava glede kojih se suvlasništvo razvrgava.

(2) Pravo na razvrgnuće ostvarivat će suvlasnik u sporazumu sa svim suvlasnicima s kojima razvrgava suvlasništvo (dobrovoljno razvrgnuće), ili putem suda (sudsko razvrgnuće), ako nije što drugo zakonom određeno.

(3) Kad se provodi sudsko razvrgnuće, sud odlučuje u izvanparničnom postupku, ako zakon ne određuje drukčije.

Način razvrgnuća

Članak 49.

(1) Suvlasnici sporazumno određuju način razvrgnuća, u granicama mogućega i dopuštenoga.

(2) Kad zakonska odredba zabranjuje diobu neke suvlasničke stvari, ta se zabrana ne odnosi na razvrgnuće isplatom niti na civilno razvrgnuće, osim ako je izričito i na njih protegnuta.

(3) Suvlasnici mogu sporazumno odabrati osobu koja će umjesto njih odlučiti o načinu razvrgnuća.

(4) Ako se suvlasnici ne mogu sporazumjeti o bilo kojem pitanju razvrgnuća, svaki može zahtijevati da o tome odluči sud.

Način sudskoga razvrgnuća

Članak 50.

(1) Kad razvrgnuće provodi sud, vezan je u prvom redu strogim zakonskim odredbama, a podredno valjanim sporazumom stranaka o načinu razvrgnuća, ako takav postoji, a moguć je i dopušten, a i pravom na razvrgnuće isplatom koje bi imao pojedini suvlasnik na temelju pravnoga posla ili zakona.

(2) Ako sud nije glede načina razvrgnuća vezan u smislu stavka 1. ovoga članka, sud će djeljive pokretne stvari dijeliti fizički, a nekretnine geometrijski.

(3) Prigodom geometrijske diobe nekretnine sud može osnovati služnost i stvarni teret na ostalim njezinim dijelovima, ako je to nužno za uporabu ili iskorištavanje dijela koji se diobom odvaja.

(4) Ako dioba iz stavka 2. ovoga članka nije moguća, a da se znatno ne umanji vrijednost, sud će odlučiti da se stvar proda na javnoj dražbi ili na drugi prikladan način, a dobiveni iznos podijeliti razmjerno suvlasničkim dijelovima (civilno razvrgnuće).

Pravo na razvrgnuće isplatom

Članak 51.

(1) Suvlasnik ima pravo na razvrgnuće isplatom ako je to posebno određeno zakonom ili pravnim poslom, ili ako učini vjerojatnim da za to postoji osobito ozbiljan razlog, pa će sud odrediti da mu pripadne stvar u cijelosti, a da on ostalim suvlasnicima isplati vrijednost njihovih dijelova u roku koji će sud odrediti prema okolnostima.

(2) U slučaju iz stavka 1. ovoga članka ostali suvlasnici imaju do isplate založno pravo na stvari koja je pripala tražitelju razvrgnuća. Ne isplati li ih u roku, oni mogu zahtijevati ispunjenje ili naplatu iz vrijednosti zaloga, a mogu i tražiti da se poništi odluka o razvrgnuću isplatom.

(3) Suvlasnici čiji su suvlasnički dijelovi zajedno barem devet desetina, ne moraju učiniti vjerojatnim osobito ozbiljan razlog iz stavka 1. ovoga članka.

Razvrgnuće suvlasništva na nekoliko stvari

Članak 52.

(1) Kad suvlasnici razvrgavaju suvlasništvo na nekoliko stvari istodobno, sud može na zahtjev svakoga od njih odlučiti da, umjesto da se dijeli svaka pojedina, svakom od njih pripadne određena stvar ili skupina stvari, razmjerno suvlasničkim dijelovima, uzimajući u obzir njihove potrebe.

(2) Sud će udovoljiti onom zahtjevu za razvrgnuće iz stavka 1. ovoga članka koji je s obzirom na okolnosti opravdan.

(3) Ako stvari koje ovakvim razvrgnućem pripadnu pojedinom suvlasniku prelaze vrijednost njegova suvlasničkoga dijela, taj suvlasnik dužan je nadoplatiti razliku ostalim suvlasnicima. Na nadoplatu će se na odgovarajući način primijeniti pravila o pravu na razvrgnuće isplatom.

Razvrgnuće uspostavom etažnoga vlasništva

Članak 53.

Ako suvlasnici suglasno odluče da će umjesto diobe nekretnine svoja suvlasnička prava ograničiti tako što će s određenim idealnim dijelom povezati vlasništvo posebnoga dijela suvlasničke nekretnine (uspostaviti etažno vlasništvo), uzima se da je to njihova odluka o načinu razvrgnuća, pa se na odgovarajući način i na nju primjenjuju pravila o razvrgnuću.

Troškovi razvrgnuća

Članak 54.

Troškove razvrgnuća snose suvlasnici razmjerno svojim suvlasničkim dijelovima, osim ako zakon ili njihov sporazum određuju drukčije.

Pravni učinci razvrgnuća

Članak 55.

(1) Svaki suvlasnik koji je sudjelovao u razvrgnuću stječe na temelju sporazuma o razvrgnuću ili pravomoćne odluke suda o razvrgnuću, a na zakonom određeni način, pravo vlasništva ili/i neko drugo pravo, izvodeći ga iz onoga svoga suvlasničkoga dijela s kojim je sudjelovao u tom razvrgnuću, a koji mu istodobno prestaje.

(2) Zakonom određeni način stjecanja i prestanka prava vlasništva, odnosno suvlasništva i drugih stvarnih prava na temelju sporazuma, odnosno odluke suda iz stavka 1. ovoga članka jest predaja pokretnina u samostalan posjed, odnosno uknjižba prava na nekretninama u zemljišnim knjigama, ako nije što posebno propisano.

(3) U slučaju sudskoga razvrgnuća, izvršenje odluke o razvrgnuću moći će zahtijevati svaki od suvlasnika koji je sudjelovao u tom razvrgnuću, bez obzira na to na čiji je zahtjev sud odlučivao.

(4) Nakon razvrgnuća svi suvlasnici koji su sudjelovali u razvrgnuću solidarno odgovaraju za materijalne i pravne nedostatke onoga što je svaki pojedini od njih stekao, odnosno trebao steći na temelju iz stavka 1. ovoga članka.

Tuđa prava

Članak 56.

(1) Razvrgnuće ne može biti na štetu prava trećih osoba, prava suvlasnika koji nisu sudjelovali u razvrgnuću, a kad razvrgnuće nije bilo potpuno - ni onih stvari i prava s kojima sudionici nisu sudjelovali u razvrgnuću.

(2) Sva založna prava, služnosti i druga stvarna prava koja su i prije razvrgnuća teretila podijeljenu stvar mogu se izvršavati kao i do tada. Ipak, kad se izvršavanje stvarne služnosti odnosi samo na jedan dio, prestaje to pravo u pogledu ostalih dijelova.

(3) Ako neka služnost ili stvarni teret daje pravo na koristi, može pri diobi gospodujuće nekretnine svaki ovlaštenik, a pri diobi poslužne nekretnine svaki opterećenik zahtijevati da sud uredi izvršavanje na pravedan način.

Glava 3.

Zajedničko vlasništvo

Neodređenost udjela u vlasništvu

Članak 57.

(1) Stvar je u zajedničkom vlasništvu kad na nepodijeljenoj stvari postoji vlasništvo dviju ili više osoba (zajedničara) koje sve u njemu imaju udjela, ali veličina njihovih udjela nije određena, bez obzira na to što je odrediva.

(2) Stvar može biti u zajedničkom vlasništvu samo na temelju zakona.

(3) Kad je stvar na temelju zakona u zajedničkom vlasništvu dvaju ili više zajedničara, nema utjecaja na to činjenica da je u zemljišnim knjigama ili bilo gdje drugdje prikazana kao vlasništvo samo nekoga od njih, osim prema trećim osobama čije se povjerenje u prometu štiti.

(4) U sumnji sudjeluju li osobe u suvlasništvu ili zajedničkom vlasništvu neke stvari, smatra se da je to suvlasništvo.

Udio zajedničara

Članak 58.

(1) Zajedničar može svoj udio u zajedničkom vlasništvu prenijeti u cijelosti ili djelomično samo na drugoga zajedničara iste stvari, inače ne može pravnim poslovima među živima valjano raspolagati svojim udjelom.

(2) Udio koji zajedničar ima u zajedničkom vlasništvu prelazi na njegove nasljednike.

(3) Odgovornost osobe za dugove obuhvaća i odgovornost udjelom u zajedničkom vlasništvu.

Izvršavanje zajedničkoga vlasništva

Članak 59.

(1) Zajedničar je ovlašten izvršavati sve vlasničke ovlasti glede zajedničke stvari jedino zajedno sa svim ostalim zajedničarima, ako što drugo nije određeno ovim ili drugim zakonom ili sporazumom zajedničara.

(2) Plodovi i druge koristi od zajedničke stvari pripadaju zajedničarima te stvari jednako kao i ona.

(3) Troškove i terete koji se odnose na zajedničku stvar snose zajedničari solidarno.

(4) Svaki je zajedničar ovlašten zahtijevati da se zajedničko pravo vlasništva nekretnina upiše u zemljišne knjige u korist svih zajedničara kao njihovo zajedničko vlasništvo, a isto tako i da se zajedničko vlasništvo pokretnina upiše u javne upisnike ako se vode za pokretnine.

Upravljanje zajedničkom stvari

Članak 60.

(1) Svaki zajednički vlasnik ima pravo sudjelovati u odlučivanju o svemu što se tiče stvari koja je u suvlasništvu (upravljanje stvarju) zajedno s ostalim suvlasnicima.

(2) Zajedničkom stvari upravljaju zajedničari zajednički, donoseći sve odluke sporazumno, ako odlučivanje nije povjereno upravitelju.

Raspolaganja zajedničkom stvari

Članak 61.

(1) Zajedničkim stvarima raspolažu zajedničari zajednički; pojedini od njih može stvarju raspolagati samo na temelju ovlasti koju su mu za to dali svi ostali.

(2) Iznimno, od stavka 1. ovoga članka, a radi zaštite povjerenja u pravnom prometu, treća će osoba moći, na temelju pravnoga posla koji nije sklopljen sa svim zajedničarima, steći pravo vlasništva:

- na pokretnoj stvari, ako je stvar pribavila na temelju naplatnoga posla, postupajući u dobroj vjeri,

- na nekretninima pod pretpostavkama pod kojima se štiti povjerenje u zemljišne knjige ako vlasništvo nije bilo upisano u zemljišnim knjigama kao zajedničko.

(3) Odredbe stavka 2. ovoga članka na odgovarajući se način primjenjuju i na stjecanje drugih stvarnih prava na zajedničkoj stvari.

Zaštita

Članak 62.

(1) Svaki zajedničar ima pravo glede zajedničke stvari postavljati ostalim zajedničarima one zahtjeve koji proizlaze i iz njegova zajedničkoga vlasništva.

(2) Svaki zajedničar ima pravo glede cijele stvari postavljati protiv svakoga one zahtjeve koje može postaviti vlasnik stvari, s time da predaju cijele stvari u posjed može od trećega zahtijevati samo prema obveznopravnim pravilima o nedjeljivim obvezama.

Pravo na diobu

Članak 63.

(1) Svaki zajedničar ima pravo na diobu stvari koja je moguća i dopuštena; to mu pravo ne zastarijeva.

(2) Svaki je zajedničar ovlašten u svako doba zahtijevati da se zajedničko vlasništvo podijeli tako da se odredi koliki mu suvlasnički dio pripada na ime njegova udjela u zajedničkom vlasništvu. Određivanjem njegova suvlasničkoga dijela, postaje on suvlasnik s ostalima, koji u preostalom dijelu ostaju zajednički vlasnici, sve dok se i oni ne podijele.

(3) Veličina suvlasničkoga dijela koji će diobom pripasti dotadašnjem zajedničaru određuje se sporazumom svih zajedničara, a inače o tome odlučuje sud na zahtjev bilo kojega od zajedničara.

(4) Sud odlučuje o veličini suvlasničkoga dijela prema mjerilima koja za određivanje veličine udjela zakon postavlja za odnosni slučaj zajedničkoga vlasništva, a u sumnji će se uzeti da niti jedan od zajedničara nema više prava nego drugi.

(5) Pri određivanju dijelova uzet će se u obzir i one udjele u zajedničkom vlasništvu koje su jedni zajedničari valjano ustupili drugima.

(6) Kad zakonske odredbe zabranjuju diobu zajedničke stvari, ta se zabrana odnosi isključivo na fizičku diobu stvari, ako izričito nije postavljena za diobu određivanjem suvlasničkih dijelova, ili protegnuta i na određene druge načine diobe.

Tuđa prava na diobu

Članak 64.

Pravo zahtijevati da se zajedničko vlasništvo podijeli određivanjem koliki suvlasnički dio pripada određenom zajedničaru na ime njegova udjela u zajedničkom vlasništvu imaju:

- vjerovnici glede udjela njihova dužnika,

- nasljednici glede ostaviteljeva udjela,

- svatko glede udjela bilo kojega od zajedničara, ako za to ima pravni interes.

Podredna primjena pravila o suvlasništvu

Članak 65.

Glede onoga što o zajedničkom vlasništvu nije određeno ovim ili drugim zakonom, niti proizlazi iz naravi takva vlasništva, prosuđivat će se prava i dužnosti zajedničara odgovarajućom primjenom pravila postavljenih za suvlasnike.

Glava 4.

VLASNIŠTVO POSEBNIH DIJELOVA
NEKRETNINE

Odjeljak 1.

Opće odredbe

Suvlasništvo cijele nekretnine i vlasništvo posebnoga dijela

Članak 66.

(1) Vlasništvo određenoga posebnoga dijela nekretnine (etažno vlasništvo) proizlazi i ostaje neodvojivo povezano s odgovarajućim suvlasničkim dijelom (idealnim dijelom) nekretnine na kojem je uspostavljeno.

(2) Vlasništvo određenoga posebnoga dijela nekretnine ovlašćuje suvlasnika na čijem je suvlasničkom dijelu uspostavljeno, da upravljajući tim posebnim dijelom nekretnine umjesto svih suvlasnika izvršava sve vlasničke ovlasti i dužnosti kao da je posebni dio samo njegovo vlasništvo, pa da, ako nije drukčije određeno, čini s tim dijelom i koristima od njega što ga je volja te svakoga drugoga iz toga isključi.

(3) Vlasništvo posebnoga dijela može biti uspostavljeno na odgovarajućem suvlasničkom dijelu nekretnine koja se sastoji od zemljišta sa zgradom ili od prava građenja sa zgradom.

(4) Kad je uspostavljeno vlasništvo posebnoga dijela nekretnine na nekom njezinom suvlasničkom dijelu, pravne odnose glede te nekretnine uređuju posebna pravila iz ove glave Zakona, a podredno opća pravila o suvlasništvu.

Posebni dio nekretnine i njegovi pripadci

Članak 67.

(1) Vlasništvo posebnoga dijela može biti uspostavljeno glede dijela suvlasničke nekretnine koji čini samostalnu uporabnu cjelinu, prikladnu za samostalno izvršavanje suvlasnikovih ovlasti, kao što je stan ili druga samostalna prostorija.

(2) Među druge samostalne prostorije spadaju osobito samostalne poslovne prostorije, samostalne garaže ili jasno omeđena mjesta u zgradi namijenjena ostavljanju motornih vozila.

(3) Uz stan odnosno drugu samostalnu prostoriju, vlasništvo posebnoga dijela nekretnine može se protezati i na sporedne dijelove kao što su otvoreni balkoni, terase, podrumske ili tavanske prostorije, kućni vrtovi, mjesta za ostavljanje najviše do dva motorna vozila po pojedinom stanu ili drugoj samostalnoj prostoriji.

(4) Da bi se vlasništvo posebnoga dijela nekretnine moglo protegnuti i na neki dio kao tome sporedan, on treba biti jasno razgraničen od ostalih dijelova nekretnine, te dostupan s međe nekretnine ili iz njezinih zajedničkih dijelova ili iz onoga stana, odnosno samostalne prostorije čiji bi bio sporedni dio.

(5) Glede sporednih dijelova na odgovarajući se način primjenjuju pravila koja vrijede za pripatke stvari.

(6) Vlasništvo posebnoga dijela nekretnine ne može postojati na dijelovima nekretnine koji služe kao zajednički, ili im se namjena protivi isključivoj uporabi samo u korist određenoga posebnoga dijela nekretnine; u sumnji se uzima da dio služi kao zajednički i da mu se namjena protivi isključivoj uporabi u korist određenoga posebnoga dijela.

Odgovarajući suvlasnički dio

Članak 68.

(1) Vlasništvo određenoga posebnoga dijela nekretnine može proizaći i biti uspostavljeno samo na suvlasničkom dijelu nekretnine koji je barem toliko velik da odgovara odnosu korisne vrijednosti toga samostalnoga dijela prema korisnoj vrijednosti svih stanova i ostalih prostorija cijele nekretnine (odgovarajući suvlasnički dio).

(2) Je li neki suvlasnički dio odgovarajući dio za to da bi iz njega moglo proizaći i biti na njemu uspostavljeno vlasništvo određenoga posebnoga dijela nekretnine, utvrđuje sud svojom odlukom, ako ovim Zakonom nije što drugo određeno.

(3) Ako svi suvlasnici nekretnine suglasno odluče da će svoja suvlasnička prava ograničiti tako što će s određenim suvlasničkim dijelom povezati vlasništvo određenoga posebnoga dijela nekretnine, te o tome sastave ispravu, uzet će se da je to odgovarajući dio iz kojega može proizaći i na njemu biti uspostavljeno vlasništvo određenoga posebnoga dijela nekretnine, bez obzira na to koliki bi bio taj suvlasnički dio.

Neodvojivost

Članak 69.

(1) Vlasništvo posebnoga dijela nekretnine nedjeljivo je povezano s odgovarajućim suvlasničkim dijelom nekretnine, pa ga se može samo zajedno s njime ograničiti, opteretiti, otuđiti, prenijeti za slučaj smrti i podvrgnuti ovrsi.

(2) Upisi u zemljišnim knjigama na odgovarajućem suvlasničkom dijelu protežu se na vlasništvo posebnoga dijela nekretnine i onda kad mu prethode u prvenstvenom redu.

(3) U slučaju prisilne dražbe suvlasničkoga dijela nekretnine na kojemu je osnovano vlasništvo posebnoga dijela, na kupca prelaze sva ograničenja koja proizlaze iz vlasništva posebnog dijela nekretnine, bez obzira na mjesto u zemljišnoj knjizi i bez uračunavanja u najvišu ponudu.

Više ovlaštenika glede istoga posebnoga dijela

Članak 70.

(1) Ako bi na bilo kojem temelju odgovarajući suvlasnički dio nekretnine zajedno s vlasništvom određenoga posebnoga dijela stekle dvije ili više osoba kao suvlasnici ili zajednički vlasnici, sva će prava i dužnosti u svezi s vlasništvom toga posebnoga dijela nekretnine oni moći izvršavati samo solidarno, pa će se u odnosu prema trećima i prema ostalim suvlasnicima iste nekretnine uzimati da su jedna osoba, kako glede upravljanja cijelom nekretninom, tako i svih ostalih prava i obveza iz ove glave zakona.

(2) Sve što je u glavi 4. trećega dijela ovoga Zakona određeno glede suvlasnika na čijem je dijelu uspostavljeno vlasništvo određenoga posebnoga dijela nekretnine, vrijedi za sve osobe iz stavka 1. ovoga članka, s time da ih se sve zajedno smatra tim suvlasnikom.

(3) Međusobni odnosi osoba iz stavka 1. ovoga članka prosuđuju se, ovisno o vrsti sudjelovanja tih osoba u suvlasništvu odgovarajućega suvlasničkoga dijela, po pravilima o suvlasništvu odnosno o zajedničkom vlasništvu, ali nikada suprotno pravilu iz stavka 1. ovoga članka.

Odjeljak 2.

Uspostava vlasništva posebnoga dijela

Zahtjev za uspostavu

Članak 71.

(1) Vlasništvo određenoga posebnoga dijela nekretnine uspostavit će se na određenom suvlasničkom dijelu, ako to zahtijeva suvlasnik te nekretnine koji ima barem odgovarajući suvlasnički dio, te ako su ispunjene sve pretpostavke određene zakonom.

(2) Vlasništvo određenoga posebnoga dijela nekretnine uspostavit će se i na zahtjev zajedničkih vlasnika koji imaju u svome zajedničkom vlasništvu barem odgovarajući suvlasnički dio te nekretnine, ako su ispunjene sve pretpostavke određene zakonom, s time da će se nakon uspostave na njih primjenjivati odredba članka 70. ovoga Zakona.

(3) Vlasništvo određenoga posebnoga dijela nekretnine uspostavit će se i na suglasni zahtjev više suvlasnika te nekretnine, ako njihovi suvlasnički dijelovi ukupno iznose barem koliko je odgovarajući suvlasnički dio, a ispunjene su i sve pretpostavke određene zakonom, s time da će se nakon uspostave na njih primjenjivati odredba članka 70. ovoga Zakona.

(4) Vlasništvo određenoga posebnoga dijela nekretnine uspostavit će se i na zahtjev vlasnika zemljišta, odnosno nositelja prava građenja koji dijele tu nekretninu na suvlasničke dijelove koji su odgovarajući dijelovi za uspostavu vlasništva posebnih dijelova, ako su ispunjene pretpostavke iz članka 75. ovoga Zakona.

Način uspostave

Članak 72.

(1) Vlasništvo određenoga posebnoga dijela nekretnine uspostavlja se upisom u zemljišnu knjigu kao pravo povezano s određenim suvlasničkim dijelom te nekretnine.

(2) Vlasništvo određenoga posebnoga dijela nekretnine upisuje se u vlasničkom listu na suvlasničkom dijelu onoga suvlasnika za kojega je osnovano vlasništvo posebnoga dijela, uz navođenje posebnoga dijela nekretnine i sporednih dijelova na koje se proteže, a na posjedovni se list stavlja natpis: Etažno vlasništvo.

Pravni temelj

Članak 73.

(1) Vlasništvo posebnoga dijela nekretnine uspostavlja se na temelju pisane suglasnosti svih suvlasnika te nekretnine.

(2) Niti jedan suvlasnik nekretnine ne može uskratiti svoj pristanak na uspostavu vlasništva posebnoga dijela drugom suvlasniku koji ima odgovarajući suvlasnički dio, osim ako bi se uspostavom novoga vlasništva posebnoga dijela u korist toga suvlasnika ukinula ili ograničila prava koja njemu već pripadaju na temelju njegova prije uspostavljenoga vlasništva posebnoga dijela.

(3) Vlasništvo posebnoga dijela ne može se uspostaviti dok nadležna upravna vlast ne potvrdi da je određeni stan ili druga prostorija u određenoj zgradi i na određenoj zemljišnoj čestici samostalna uporabna cjelina.

(4) Vlasništvo posebnoga dijela ne može se uspostaviti dok ne postane pravomoćnom odluka suda o utvrđivanju korisnih vrijednosti toga stana, odnosno druge prostorije te korisnih vrijednosti svih stanova i ostalih prostorija cijele nekretnine, osim kad ovaj Zakon određuje da pravomoćnu odluku suda o utvrđivanju korisnih vrijednosti zamjenjuje isprava suvlasnika.

Odgovarajući dio i korisne vrijednosti

Članak 74.

(1) Je li suvlasnički dio nekretnine one osobe koja zahtijeva uspostavu vlasništva na nekom određenom posebnom dijelu nekretnine za to odgovarajući, prosuđuje se prema tome je li taj suvlasnički dio u odnosu prema vlasništvu cijele nekretnine jednak ili veći od odnosa korisne vrijednosti stana, odnosno druge samostalne prostorije glede koje se traži uspostava vlasništva posebnoga dijela prema korisnoj vrijednosti svih stanova i ostalih prostorija cijele nekretnine.

(2) Korisne vrijednosti utvrđuje sud svojom odlukom donesenom u izvanparničnom postupku, po pravilima da se:

- korisna vrijednost stana ili druge prostorije izračunava iz korisne površine stana ili druge prostorije i odgovarajućih dodataka ili odbitaka za razlike koje povećavaju ili smanjuju vrijednost prema drugim stanovima, odnosno prostorijama, a koje po shvaćanju u prometu i iskustvu proizlaze iz namjene, položaja i sl., a nisu nastale na trošak samo jednoga od suvlasnika,

- prigodom izračunavanja korisne vrijednosti zanemaruju razlike koje povećavaju ili smanjuju vrijednost, ako bi sve zajedno opravdale dodatak ili odbitak od manje 2% korisne površine stana ili druge prostorije,

- korisna površina je ukupna podna površina stana ili druge samostalne prostorije, umanjena za širinu zidova koji je prekidaju,

- prigodom izračunavanja korisne površine neće se uzeti u obzir podrumske i tavanske prostorije koje po svojoj opremi nisu prikladne za stambene ili poslovne svrhe, kao ni stubišta, otvoreni balkoni i terase; isto vrijedi i za druge dijelove nekretnine koji su pripadak nekog stana ili druge samostalne prostorije u skladu s odredbama članka 67. stavka 3. do 5. ovoga Zakona,

- korisna se površina u pravilu izračunava prema građevnom planu, odobrenom od vlasti; ali ako netko učini vjerojatnim da postoje znatnija odstupanja od toga plana, korisna će se površina izračunati prema stvarnom stanju.

(3) Iznimno, od odredbe stavka 2. ovoga članka, ako su suvlasnici nekretnine suglasno odlučili da će svoja suvlasnička prava ograničiti tako što će s određenim suvlasničkim dijelom povezati vlasništvo određenoga posebnoga dijela nekretnine, uzima se da je taj suvlasnički dio odgovarajući dio, pa tada pravomoćnu odluku suda o utvrđivanju korisnih vrijednosti zamjenjuje isprava svih suvlasnika o toj njihovoj odluci.

Članak 75.

(1) Vlasnik zemljišta sa zgradom, odnosno nositelj prava građenja sa zgradom može svojim očitovanjem volje učinjenim zemljišnoknjižnom sudu podijeliti svoje pravo vlasništva na suvlasničke dijelove i pritom sa svakim od tih dijelova uspostaviti pravo vlasništva na određenom stanu ili drugom posebnom dijelu u zgradi.

(2) Dioba prava vlasništva na suvlasničke dijelove proizvodi pravni učinak upisom u zemljišnu knjigu; da bi bilo uspostavljeno i pravo vlasništva na posebnim dijelovima zgrade u korist suvlasničkoga dijela nastaloga tom diobom, trebaju se ispuniti i pretpostavke pod kojima je moguća uspostava prava vlasništva na posebnim dijelovima zgrade, s time da pravomoćnu odluku suda o utvrđivanju korisnih vrijednosti zamjenjuje odgovarajuća odredba vlasnika zemljišta, odnosno nositelja prava građenja.

(3) Podijeli li vlasnik zemljišta, odnosno nositelj prava građenja svoju nekretninu na kojoj tek treba biti izgrađena zgrada na suvlasničke dijelove, on može očitovati svoju volju da sa svakim od tih dijelova bude povezano pravo vlasništva na određenom stanu ili drugom posebnom dijelu zgrade ako ona bude izgrađena, u kojem će slučaju vlasništvo posebnoga dijela biti uspostavljeno tek ako zgrada bude izgrađena te uz pretpostavke iz stavka 2. ovoga članka.

(4) Ako je prodavatelj odredio kako će se upravljati nekretninom, to će djelovati i prema trećima ako je zabilježeno u zemljišnoj knjizi.

Naknadna promjena korisnih vrijednosti

Članak 76.

(1) Premda je već utvrđena, korisna će se vrijednost nanovo utvrđivati na zahtjev za to ovlaštene osobe ako su se promijenile prilike na neki od načina predviđenih odredbama članka 77. ili 78. ovoga Zakona.

(2) Sud koji nanovo odredi neku korisnu vrijednost, ujedno će utvrditi mijenja li se, i koliko zbroj svih korisnih vrijednosti stanova i ostalih posebnih dijelova iste nekretnine.

Članak 77.

(1) Na zahtjev svakoga suvlasnika nekretnine, a nakon završetka gradnje i svakoga tko želi steći vlasništvo posebnoga dijela, sud će nanovo utvrđivati korisnu vrijednost ako su se od tada izmijenile prilike u tom smislu:

- da se utvrđena korisna vrijednost stana, odnosno druge prostorije utvrđena prije završetka gradnje, promijenila do završetka gradnje za najmanje 2% radnjama za koje je potrebna građevna dozvola, s time da u tom slučaju zahtjev za ponovo utvrđivanje može biti postavljen samo u roku od godine dana od pravomoćnosti uporabne dozvole,

- da se nakon završene gradnje bitno promijenila utvrđena korisna vrijednost stana, odnosno druge prostorije takvim građevinskim zahvatima obavljenim na nekretnini za koje je potrebna građevna dozvola, s time da u tom slučaju zahtjev za ponovo utvrđivanje može biti postavljen samo u roku od godine dana od pravomoćnosti uporabne dozvole.

(2) Utvrdi li se ponovo korisna vrijednost zbog promjene iz stavka 1. ovoga članka, dužni su suvlasnici međusobno preuzeti ili prenijeti one suvlasničke dijelove koji su potrebni kako bi svakom etažnom vlasniku pripao barem onoliki dio koji je nakon utvrđenja korisnih vrijednosti nužan za uspostavu njegova prava vlasništva na posebnom dijelu (odgovarajući suvlasnički dio).

Članak 78.

(1) Korisnu će se vrijednost ponovno utvrđivati i ako se prije utvrđena vrijednost promijenila zbog promjena stanja stanova, odnosno drugih prostorija koji neposredno prostorno graniče, ili zbog prijenosa sporednih dijelova jednoga posebnoga dijela zgrade na drugi, ako zahtjev za ponovno utvrđivanje korisne vrijednosti stave vlasnici posebnih dijelova koji izvode promjene ili prijenos.

(2) U slučaju iz stavka 1. ovoga članka utvrdit će se korisna vrijednost stanova ili drugih prostorija na koje se odnosi promjena ili prijenos tako da bude jednak zbroj njihovih korisnih vrijednosti prije i nakon promjene ili prijenosa.

(3) Utvrdi li se ponovno korisna vrijednost u slučaju iz stavka 1. ovoga članka, suvlasnici čija je korisna vrijednost povećana dužni su punu naknadu onim suvlasnicima kojima se korisna vrijednost njihovih dijelova smanjila.

Odjeljak 3.

Izvršavanje ovlasti glede posebnoga dijela

Uprava umjesto svih suvlasnika

Članak 79.

(1) Suvlasnik na čijem je suvlasničkom dijelu uspostavljeno vlasništvo određenoga posebnoga dijela nekretnine upravlja tim posebnim dijelom umjesto svih suvlasnika, pri čemu je ovlašten da sve vlasničke ovlasti i dužnosti izvršava kao da je taj posebni dio samo njegovo vlasništvo, pa da, ako nije drukčije određeno, čini s tim dijelom što ga je volja te svakoga drugoga iz toga isključi.

(2) Suvlasniku na čijem je suvlasničkom dijelu uspostavljeno vlasništvo određenoga posebnog dijela nekretnine pripadaju svi plodovi i druge koristi od toga dijela, ako oni na nekom posebnom pravnom temelju ne pripadaju komu drugomu.

Dužnost održavanja

Članak 80.

(1) Suvlasnik na čijem je suvlasničkom dijelu uspostavljeno vlasništvo određenoga posebnoga dijela nekretnine dužan je za taj stan, odnosno drugu samostalnu prostoriju, te za njima namijenjene uređaje, osobito svjetlovodne, plinovodne, vodovodne, toplovodne i sanitarne naprave, kao i sve druge pripatke toga posebnoga dijela brinuti se i tako ih održavati da drugim suvlasnicima ne nastane nikakva šteta.

(2) Za svu štetu koju drugi suvlasnici pretrpe u svezi s izvršavanjem dužnosti iz stavka 1. ovoga članka, ili zbog njezina neizvršavanja, odgovara im onaj suvlasnik čija je to bila dužnost održavanja, a ako je to bila dužnost više suvlasnika - oni odgovaraju za tu štetu solidarno.

(3) Suvlasnik na čijem je suvlasničkom dijelu uspostavljeno vlasništvo određenoga posebnoga dijela nekretnine dužan je dopustiti pristup u stan, odnosno prostoriju i njihovu uporabu, ako je to potrebno za održavanje zajedničkih dijelova nekretnine; imovinsku štetu koju u svezi s time pretrpi dužni su mu primjereno naknaditi suvlasnici solidarno.

Najam i zakup

Članak 81.

(1) Suvlasnik na čijem je suvlasničkom dijelu uspostavljeno vlasništvo određenoga posebnoga dijela nekretnine ovlašten je taj dio, cijeli ili pojedine njegove dijelove, iznajmiti ili dati u zakup, ne tražeći za to odobrenje ostalih suvlasnika, ako nije što drugo ugovoreno i upisano u zemljišnoj knjizi.

(2) Odnose između suvlasnika na čijem je suvlasničkom dijelu uspostavljeno vlasništvo određenoga posebnog dijela nekretnine i osoba koje njegov posebni dio rabe ili iskorištavaju kao stanari, najmoprimci, zakupoprimci i dr., uređuju odnosna pravila obveznoga prava, ako nisu uređeni posebnim zakonom.

Promjene stanja

Članak 82.

(1) Suvlasnik na čijem je suvlasničkom dijelu uspostavljeno vlasništvo određenoga posebnoga dijela nekretnine ovlašten je, ne tražeći za to odobrenje od ostalih suvlasnika, u skladu s građevinskim propisima o svome trošku izvršiti prepravke u stanu ili drugoj samostalnoj prostoriji, uključujući i promjenu namjene, ako se pridržava sljedećih pravila:

- promjena ne smije prouzročiti oštećenje zgrade i drugih dijelova nekretnine, a ni povredu onih interesa ostalih suvlasnika koji zaslužuju zaštitu; osobito ne smije prouzročiti povredu vanjskoga izgleda zgrade, ni opasnost za sigurnost osoba, zgrade ili drugih stvari,

- ako bi za promjenu bilo potrebno zadrijeti u zajedničke dijelove nekretnine, to je dopušteno samo ako je takva promjena uobičajena ili služi važnom interesu vlasnika posebnoga dijela, inače je svaki suvlasnik može zabraniti; ali ne može zabraniti postavljanje vodova za svjetlo, plin, energiju, vodu i telefon i sličnih uređaja, a ni postavljanje radijskih ili televizijskih antena, potrebnih prema stanju tehnike, ako nije moguć ili nije odobren priključak na postojeću antenu,

- radi promjena na svome dijelu nije dopušteno zadrijeti u one dijelove nekretnine koji su kao posebni dio u vlasništvu drugoga suvlasnika bez njegova odobrenja; ali taj će ipak morati trpjeti ono u vezi s tuđim prepravkom čime se bitno i trajno ne povređuje njegovo pravo na posebnom dijelu, a i ono što je umjesno kad se pravedno odvagnu svi interesi,

- vlasnik posebnoga dijela koji provodi promjene na svome dijelu dužan je dati primjerenu naknadu drugomu čija je prava time povrijedio i kad je taj bio dužan trpjeti tu povredu.

(2) Ako je za promjenu namjene iz stavka 1. ovoga članka potrebna dozvola vlasti, drugi suvlasnici koji tu promjenu moraju trpjeti nisu ovlašteni uskratiti svoj pristanak kad je on potreban te odgovaraju za štetu koju bi prouzročili svojom uskratom.

(3) Što je u stavku 1. ovoga članka određeno za stanove i druge samostalne prostorije jednako vrijedi i za sve sporedne dijelove koji su njihovi pripadci, a ove se odredbe primjenjuju i u slučaju prijenosa sporednih dijelova koji služe jednom stanu, odnosno prostoriji na drugi stan, odnosno prostoriju.

(4) Za svu štetu koju drugi suvlasnici pretrpe u svezi s promjenama koje je izvršio suvlasnik na čijem je suvlasničkom dijelu uspostavljeno vlasništvo određenoga posebnoga dijela nekretnine, ako je nisu bili dužni trpjeti, odgovara im taj suvlasnik; više suvlasnika odgovaraju za tu štetu solidarno.

Primjereno osiguranje

Članak 83.

(1) Ako s obzirom na okolnosti prijeti ozbiljna opasnost da će nastati šteta zbog onoga što u izvršavanju ili prekoračenju ovlasti poduzima ili je već poduzeo glede nekretnine pojedini suvlasnik bez suglasnosti svih ostalih, svaki od suvlasnika cijele nekretnine je ovlašten od njega zahtijevati primjereno osiguranje.

(2) Poduzimanje bilo čega što je suvlasnik po zakonu dužan ili ovlašten obaviti ne može biti uvjetovano davanjem osiguranja.

(3) O zahtjevu za davanjem osiguranja iz stavka 1. ovoga članka odlučuje sud u izvanparničnom postupku, ako nije što drugo propisano, ili ako se u svezi s onim što je suvlasnik poduzeo ili poduzima već vodi neki drugi postupak u kojem je moguće odrediti davanje primjerenoga osiguranja.

Troškovi posebnoga dijela

Članak 84.

(1) Suvlasnik na čijem je suvlasničkom dijelu uspostavljeno vlasništvo određenoga posebnoga dijela nekretnine održava taj dio o svome trošku te snosi sve javne obveze i terete u svezi s vlasništvom toga dijela, ako nije što drugo zakonom određeno.

(2) Kad dužnik obveze na povremena davanja za komunalne usluge u svezi s uporabom nekog posebnoga dijela nekretnine (naknade zbog trošenja električne energije, plina, toplinske energije, odvoza otpada i sl.) nije neka druga osoba, suvlasnik na čijem je suvlasničkom dijelu uspostavljeno vlasništvo toga posebnoga dijela nekretnine duguje te naknade dobavljačima osnosno davateljima usluga.

(3) Ako je dužnik obveze iz stavka 2. ovoga Zakona osoba koja posebni dio nekretnine rabi ili iskorištava na temelju najma, zakupa ili drugoga ugovora sa suvlasnikom na čijem je suvlasničkom dijelu uspostavljeno vlasništvo toga posebnoga dijela, taj suvlasnik jamči dobavljaču za ispunjenje te obveze.

Odjeljak 4.

Izvršavanje ovlasti glede cijele nekretnine

Uprava svih suvlasnika

Članak 85.

(1) Cijelom nekretninom na kojoj je na jednom ili više suvlasničkih dijelova osnovano vlasništvo određenoga posebnog dijela upravljaju suvlasnici po općim pravilima o upravljanju suvlasničkom stvari, ako ovim Zakonom nije što drugo određeno.

(2) Suvlasnici su dužni sudjelovati u upravljanju nekretninom, odrediti osobu koja će obavljati poslove zajedničkoga upravitelja i osnovati zajedničku pričuvu.

(3) Ako odgovarajući suvlasnički dio na kojem je uspostavljeno vlasništvo određenoga posebnog dijela nekretnine steknu dvije ili više osoba kao suvlasnici ili zajednički vlasnici, sve te osobe sudjeluju u upravljanju kao da su one sve zajedno jedan suvlasnik cijele stvari, pri čemu se na odgovarajući način primjenjuju pravila obveznoga prava o solidarnosti vjerovnika, odnosno dužnika.

(4) Suvlasnici donose u pisanom obliku odluke o poduzimanju poslova redovite uprave i izvanrednih poslova, s tim da međusobne odnose mogu odrediti pisanim sporazumom (međuvlasnički ugovor).

Poslovi redovite uprave

Članak 86.

Poslovi redovite uprave cijelom nekretninom su osobito:

- redovito održavanje zajedničkih dijelova i uređaja nekretnine, uključujući i građevne promjene nužne radi održavanja,

- stvaranje primjerene zajedničke pričuve za predvidive buduće troškove,

- uzimanje zajmova radi pokrića troškova održavanja koji nisu pokriveni pričuvom, a potrebni su za obavljanje poslova urednoga održavanja koji se ponavljaju u razmacima duljim od jedne godine,

- primjereno osiguranje nekretnine,

- imenovanje i opoziv zajedničkoga upravitelja,

- određivanje i promjene kućnog reda,

- iznajmljivanje i davanje u zakup, kao i otkazivanje stanova i drugih samostalnih prostorija nekretnine glede kojih nije uspostavljeno vlasništvo posebnoga dijela, s tim da je dopušteno otkazati najam mjesta u zajedničkoj garaži ili zajedničkom parkiralištu čim nastane potreba bilo kojega suvlasnika za tim mjestom, a uz rok od tri mjeseca, pa makar bilo i što drugo ugovoreno ili zakonom određeno.

Izvanredni poslovi

Članak 87.

(1) Osim za one poslove koji se i inače smatraju izvanrednim poslovima, za donošenje odluke o poduzimanju poboljšice zajedničkih dijelova i uređaja nekretnine potreban je pristanak svih suvlasnika nekretnine.

(2) Iznimno, od odredbe stavka 1. ovoga članka, ipak nije potreban pristanak svih ako suvlasnici koji zajedno imaju većinu suvlasničkih dijelova odluče da se poboljšica učini, a da će oni sami snositi troškove ili se ti troškovi mogu pokriti iz pričuve, ne ugrožavajući time mogućnost da se iz pričuve podmire potrebe redovitoga održavanja, te ako te poboljšice neće ići suviše na štetu nadglasanih suvlasnika.

Pravo svakoga suvlasnika

Članak 88.

Svaki suvlasnik nekretnine ovlašten je, neovisno o ostalima, zahtijevati od suda da svojom odlukom odredi:

- rok u kojem se treba obaviti neki od poslova iz članka 86. ovoga Zakona, o kojem je većinom glasova donesena odluka,

- stvaranje primjerene zajedničke pričuve ili primjereno povećavanje, odnosno smanjivanje te pričuve koju je odredila većina, prema pravilu da pri određivanju pričuve i doprinosa u nju treba, osim o predvidivim troškovima, voditi računa i o imovinskom stanju svih suvlasnika,

- da se tom suvlasniku, ako bi mu bilo nemoguće odmah platiti dio troškova nekoga posla održavanja cijele nekretnine koji se javlja u vremenskim razmacima duljim od jedne godine, a nije pokriven pričuvom, dopušta da plati u mjesečnim obrocima u razdoblju ne dužem od deset godina, uz osiguranje osnivanjem hipoteke na njegovu suvlasničkom dijelu, s uobičajenim kamatama na dug osiguran hipotekom,

- zaključenje primjerenoga osiguranja od požara ili od odgovornosti trećim osobama,

- postavljanje zajedničkoga upravitelja, ili smjenjivanje upravitelja koji grubo zanemaruje svoje dužnosti,

- ukidanje ili izmjenu onih odredaba kućnoga reda koje je donijela većina, ako one vrijeđaju takve interese toga suvlasnika koji zaslužuju zaštitu, ili bi njihovo izvršavanje bilo nepravedno zahtijevati od njega,

- otkazivanje ugovora o najmu jednoga mjesta u zajedničkoj garaži ili parkiralištu zbog potreba toga suvlasnika, ali to samo ako je on ujedno i vlasnik posebnoga dijela zgrade.

Troškovi cijele nekretnine

Članak 89.

(1) Troškove za održavanje i za poboljšavanje nekretnine snose svi suvlasnici nekretnine razmjerno svojim suvlasničkim dijelovima, ako nije drukčije određeno.

(2) Doprinose za zajedničku pričuvu radi pokrića troškova održavanja i poboljšavanja nekretnine te za otplaćivanje zajma za pokriće tih troškova snose svi suvlasnici razmjerno svojim suvlasničkim dijelovima, ako nije drukčije određeno.

(3) Suvlasnici mogu odrediti drukčiji ključ raspodjele troškova i doprinosa zajedničkoj pričuvi nego u stavku 1. i 2. ovoga članka, i to:

- odlukom većine suvlasničkih dijelova, kad je riječ o troškovima za održavanje onih uređaja nekretnine koji nisu u podjednakom omjeru korisni svim suvlasnicima, kao što su troškovi za dizalo, centralno grijanje i dr., ako takvu odluku opravdavaju različite mogućnosti pojedinih suvlasnika da te uređaje rabe i nemogućnost utvrđivanja stvarnoga potroška svakoga pojedinoga suvlasnika,

- suglasnom odlukom svih suvlasnika, u pisanom obliku, glede svih ostalih troškova za održavanje i poboljšavanje nekretnine te doprinosa zajedničkoj pričuvi.

(4) Svaki suvlasnik može zahtijevati od suda da utvrdi odgovara li način raspodjele troškova pravilu iz stavka 1., odnosno stavka 2. ovoga članka i je li valjana odluka iz stavka 3. ovoga članka, a kad nema valjane odluke o raspodjeli troškova za održavanje onih uređaja nekretnine koji nisu u podjednakom omjeru korisni svim suvlasnicima, da po pravednoj ocjeni utvrdi ključ za raspodjelu troškova s obzirom na različitu mogućnost uporabe tih uređaja.

(5) Odredbe suvlasnika o ključu raspodjele troškova iz stavka 3. ovoga članka, ako su potpisi suvlasnika javno ovjerovljeni, kao i pravomoćne odluke suda koji je utvrdio ključ raspodjele troškova po pravdenoj ocjeni, zabilježit će se na zahtjev u zemljišnoj knjizi.

(6) Ako troškovi za nekretninu budu podmireni iz zajedničke pričuve u skladu s njezinom namjenom, oni se neće dijeliti na suvlasnike koji su uplatili svoje doprinose u tu pričuvu.

Zajednička pričuva

Članak 90.

(1) Zajednička pričuva iz članka 85. stavka 2. ovoga Zakona je namjenski vezana zajednička imovina svih koji su suvlasnici nekretnine, namijenjena za pokriće troškova održavanja i poboljšavanja nekretnine te za otplaćivanje zajma za pokriće tih troškova.

(2) Zajedničku pričuvu tvore novčani doprinosi koje su suvlasnici uplatili na temelju odluke donesene većinom suvlasničkih dijelova, odnosno odluke koju je na zahtjev nekoga suvlasnika donio sud s obzirom na predvidive troškove i uzimajući u obzir imovinsko stanje svih suvlasnika.

(3) Zajedničkom pričuvom upravljaju suvlasnici, odnosno upravitelj nekretnine kao imovinom odvojenom od imovine bilo kojega suvlasnika, uloženom na način da donosi plodove.

(4) Dopuštena su samo ona plaćanja iz pričuve koja su učinjena radi plaćanja troškova održavanja i poboljšavanja nekretnine ili otplatu zajma uzetoga za pokriće tih troškova; ovrhu je dopušteno provoditi na zajedničkoj pričuvi samo radi podmirenja tih tražbina.

(5) Upravitelj kojem je završila uprava dužan je bez odgađanja položiti račun o pričuvi i ostatak predati novom upravitelju; razriješi li sud upravitelja, naložit će mu da u roku od četrnaest dana pod prijetnjom ovrhe preda utvrđeni ostatak novom upravitelju.

(6) Suvlasnik koji je otuđio svoj suvlasnički dio nekretnine nema pravo zahtijevati povrat svoga doprinosa u zajedničku pričuvu, nego taj ostaje i dalje u njoj kao doprinos toga suvlasničkoga dijela.

Koristi

Članak 91.

(1) Plodovi i druge koristi od stanova i drugih samostalnih prostorija nekretnine glede kojih nije uspostavljeno vlasništvo posebnoga dijela pripadaju svim suvlasnicima nekretnine razmjerno njihovim suvlasničkim dijelovima, ali svakom od suvlasnika koji je ujedno i vlasnik nekoga posebnoga dijela te nekretnine pripadaju ti plodovi i druge koristi samo za onoliko za koliko mu je suvlasnički dio veći od odgovarajućega suvlasničkoga dijela.

(2) Plodovi i druge koristi od nekretnine na koje se ne odnosi odredba stavka 1. ovoga članka pripadaju svim suvlasnicima razmjerno njihovim dijelovima.

(3) Ništave su sve odredbe pravnih poslova koje bi bile suprotne odredbama stavka 1. i 2. ovoga članka.

Dužnost prijave štete

Članak 92.

(1) Svaki suvlasnik je ovlašten i dužan bez odgađanja prijaviti zajedničkom upravitelju štete za koje je spoznao da su nastale na dijelovima ili uređajima nekretnine kojima taj upravlja, a i štete na onim posebnim dijelovima te nekretnine na kojima je uspostavljeno vlasništvo u korist određenoga suvlasničkoga dijela ako od njih prijeti opasnost ostalim dijelovima nekretnine.

(2) Kad prijeti opasnost od štete, svaki je suvlasnik ovlašten poduzeti nužne mjere i bez pristanka ostalih suvlasnika.

Upraviteljeve dužnosti i ovlasti

Članak 93.

(1) Upravitelj, bio postavljen od suvlasnika ili od suda, upravlja nekretninom i zajedničkom pričuvom kao zastupnik svih suvlasnika, i to umjesto njih, pri čemu u odnosu prema trećima ne djeluju ograničenja koja bi mu bila postavljena pravnim poslom.

(2) U upravljanju nekretninom upravitelj je ovlašten voditi u ime svih suvlasnika nekretnine postupke pred sudom ili drugim tijelima vlasti, što uključuje i ovlasti da opunomoćuje stručne zastupnike za vođenje tih postupaka.

(3) Upraviteljev odnos sa suvlasnicima glede njegova upravljanja nekretninom ravna se po općim pravilima o zastupanju i posebnim pravilima o upravitelju kojega postavljaju suvlasnici, ako što drugo ne proizlazi iz položaja koji upravitelju nekretnine daju odredbe glave 4. trećega dijela ovoga Zakona.

(4) Upravitelj je obvezan koliko je najviše moguće čuvati interese svih suvlasnika nekretnine i u obavljanju poslova redovite uprave slijediti upute većine, a izvanredne poslove poduzimati samo na temelju suglasnosti svih suvlasnika ili odluke suda koja je zamjenjuje; uz to je osobito dužan:

- položiti svakom suvlasniku uredan račun o poslovanju u prethodnoj kalendarskoj godini i staviti mu na prikladan način na uvid isprave na kojima se temelji, i to najkasnije do 30. lipnja svake godine,

- izraditi pregled predviđenih poslova za održavanje i poboljšice, kao i predvidivih troškova i opterećenja u narednoj kalendarskoj godini, te to na prikladan način objaviti u kući najkasnije do isteka tekuće kalendarske godine,

- prikupiti više ponuda za poslove održavanja koji se ponavljaju u razmacima duljim od jedne godine, kao i za veće radove radi poboljšice.

(5) Suvlasnici, u čije ime upravitelj upravlja nekretninom, dužni su o promjeni osobe upravitelja ili o promjenama njegovih ovlasti koje se i njih tiču obavijestiti najmoprimce i zakupnike na prikladan način; ono što bi neobaviješteni najmoprimci i zakupnici ispunili osobi koja više nije upravitelj, ili više nije ovlaštena primiti ispunjenje, valjano je ispunjeno i oslobađa dužnike obveze, ali samo ako nisu znali za tu promjenu.

Odjeljak 5.

Prestanak vlasništva na posebnom dijelu

Propast predmeta

Članak 94.

Vlasništvo posebnoga dijela nekretnine prestaje ako stan ili druga samostalna prostorija koja je bila predmetom toga vlasništva trajno prestane biti prikladna za samostalno izvršavanje suvlasnikovih ovlasti, a s time ujedno prestaje i vlasništvo sporednih dijelova.

Brisanje

Članak 95.

(1) Osim u slučaju iz članka 94. ovoga Zakona, vlasništvo posebnoga dijela nekretnine prestaje uknjižbom brisanja u zemljišnoj knjizi onog upisa kojim je vlasništvo određenoga posebnoga dijela nekretnine bilo uspostavljeno kao pravo povezano s određenim suvlasničkim dijelom te nekretnine.

(2) Za uknjižbu brisanja iz stavka 1. ovoga članka na temelju odreknuća nužan je pristanak svih suvlasnika i knjižnih ovlaštenika čija prava opterećuju odgovarajući suvlasnički dio.

Prestanak suvlasništva

Članak 96.

Kad dotadašnji suvlasnik nekretnine prestane biti suvlasnikom odgovarajućega suvlasničkoga dijela, prestalo je za njega i vlasništvo onoga posebnoga dijela koje je bilo uspostavljeno na tom odgovarajućem dijelu; ali prestanak vlasništva posebnoga dijela ne povlači za sobom prestanak suvlasništva na nekretnini.

Isključenje iz suvlasničke zajednice

Članak 97.

Svaki od suvlasnika iste nekretnine koja se sastoji od zemljišta sa zgradom ili od prava građenja sa zgradom dužan je prigodom izvršavanja svoga prava postupati osobito obzirno prema ostalima, u protivnom njegovi suvlasnici mogu ishoditi njegovo isključenje iz suvlasničke zajednice, pod pretpostavkama koje određuju članci 98. i 99. ovoga Zakona.

Isključenje na zahtjev većine

Članak 98.

(1) Suvlasnici koji zajedno imaju većinu suvlasničkih dijelova mogu odlučiti da će zahtijevati isključenje iz suvlasničke zajednice određenoga suvlasnika na čijem je odgovarajućem suvlasničkom dijelu uspostavljeno vlasništvo nekoga posebnoga dijela nekretnine, ako za to postoji neki od razloga iz stavka 3., odnosno 4. ovoga članka.

(2) Kad je vlasništvo posebnih dijelova uspostavljeno na više od polovine suvlasničkih dijelova neke nekretnine, suvlasnici koji zajedno imaju većinu suvlasničkih dijelova mogu odlučiti da će se zahtijevati isključenje iz suvlasničke zajednice bilo kojega određenoga suvlasnika, ako za to postoji neki od razloga iz stavka 3., odnosno 4. ovoga članka.

(3) Odluka o isključenju određenoga suvlasnika može se donijeti:

- ako suvlasnik ne udovoljava dužnostima koje proizlaze iz zajednice, osobito ako ne plati dužne iznose ni do završetka rasprave koja prethodi presudi prvostupanjskoga suda, a ako je bilo sporno koliko je dužan platiti pa je sud donio međupresudu, tada do završetka prvostupanjske rasprave koja slijedi nakon međupresude,

- ako dijelove nekretnine koji su u njegovu vlasništvu kao posebni dijelovi ili dijelove koje rabe i drugi suvlasnici rabi na način koji znatno ide na štetu interesa drugih suvlasnika,

- ako svojim bezobzirnim, nepristojnim ili uopće nedoličnim ponašanjem učini tegobnim zajedničko stanovanje ostalim suvlasnicima, ili počini kažnjivo djelo protiv imovine, morala ili tjelesne cjelovitosti kojega od suvlasnika ili druge osobe koja stanuje u kući, a nije riječ o djelima tako maloga značenja da bi ih trebalo zanemariti.

(4) Radnje i ponašanja suvlasnikovoga bračnoga druga i drugih članova obitelji koji s njim stanuju, kao i osoba koje s njegovim pristankom rabe dijelove nekretnine, a koje je on propustio spriječiti koliko je bilo moguće, uzimaju se za radnje toga suvlasnika.

(5) Suvlasnici koji su odlučili da će zahtijevati isključenje određenoga suvlasnika tužbom će zahtijevati da sud utvrdi postojanje razloga za isključenje i odluči da je tuženik dužan otuđiti svoj suvlasnički dio i napustiti posjed, jer će se u protivnom na zahjev tužitelja, koji ne može biti stavljen u roku kraćem od tri mjeseca od pravomoćnosti presude, tuženikov suvlasnički dio prodati na javnoj dražbi.

(6) Time što suvlasnički dio stekne druga osoba, zajednica s isključenim suvlasnikom prestaje.

Isključenje na zahtjev manjine

Članak 99.

(1) Ako je neki suvlasnik nekretnine drugoga suvlasnika, koji ga ničim nije izazvao, povrijedio bezobzirnim, nepristojnim ili uopće nedoličnim ponašanjem, učinio mu tegobnim zajedničko stanovanje, ili je počinio kažnjivo djelo protiv njegove imovine, morala ili tjelesne cjelovitosti ili nekoga od njegovih ukućana, a nije riječ o djelima tako maloga značenja da bi ih trebalo zanemariti, tada povrijeđeni suvlasnik, ako i nije dobio od drugih dovoljnu podršku da bi većina donijela odluku iz članka 98. stavka 1. i 2. ovoga Zakona, može tužbom zahtijevati od ovoga da se ubuduće suzdržava od takvih postupaka.

(2) Radnje i ponašanja suvlasnikova bračnoga druga i drugih članova obitelji koji s njim stanuju, kao i osoba koje s njegovim pristankom rabe dijelove nekretnine, a koje je on propustio spriječiti koliko je bilo moguće, uzimaju se za radnje toga suvlasnika.

(3) Nastave li se takvi postupci i nakon pravomoćnosti presude kojom je sud odlučio da se tuženik dužan suzdržavati od njih, povrijeđeni suvlasnik može i sam podnijeti tužbu iz članka 98. stavka 5. ovoga Zakona, u kojem će se slučaju na odgovarajući način primjenjivati odredbe koje inače vrijede kad tu tužbu podnose suvlasnici koji su donijeli odluku da će zahtijevati isključenje.

Glava 5.

SUSJEDSKA PRAVA

Opće odredbe

Članak 100.

(1) Susjedska su prava ovlasti koje radi uzajamno obzirnoga izvršavanja prava vlasništva daju odredbe ovoga ili drugoga zakona vlasniku nekretnine, ovlašćujući ga da u svezi s izvršavanjem svojega prava vlasništva zahtijeva od osobe koja je vlasnik druge nekretnine da ona u njegovu interesu trpi, propušta ili čini glede svoje nekretnine ono što je određeno zakonom.

(2) Kad odredbe ovoga Zakona naređuju vlasniku neko trpljenje, propuštanje ili činjenje radi uzajamno obzirnoga izvršavanja prava vlasništva, tada su ovlašteni to od njega zahtijevati kao svoje pravo vlasnici drugih nekretnina koji za to imaju opravdani interes, te to ostvarivati u postupku pred sudom, ako nije predviđen drugi put zaštite. Jednako kao i vlasnik ovlašteni su to zahtijevati i oni koji nekretninu posjeduju na temelju prava izvedenoga iz njegova.

(3) Susjedska prava dopušteno je izvršavati samo u mjeri i na način da se time što manje ograničava, opterećuje ili na drugi način uznemirava onoga tko treba nešto trpjeti, propustiti ili činiti.

(4) Trpljenje, propuštanje i činjenje koje se može zahtijevati od vlasnika neke nekretnine može se umjesto od njega zahtijevati od onoga koji nekretninu posjeduje na temelju prava izvedenoga iz njegova.

(5) Ono što je određeno za susjedska prava vlasnika zemljišta vrijedi na odgovarajući način i za vlasnike ostalih nekretnina, uključujući i suvlasnike na čijim je suvlasničkim dijelovima uspostavljeno vlasništvo posebnoga dijela nekretnine, ako nije suprotno zakonu ili naravi nekretnina.

Zajednička ograda

Članak 101.

(1) Ograde između susjednih nekretnina (zidovi, plotovi, ograde, živice i druge prepreke) kao i stvari koje služe kao međni znakovi, zajedničke su ograde i u suvlasništvu su susjeda s obje strane međe, osim ako se dokaže (naročito znacima, natpisima, grbovima ili drugim dokazima) da su vlasništvo jednoga susjeda.

(2) Suvlasništvo stvari koje služe kao zajedničke ograde ili međašni znakovi nije djeljivo dokle god te stvari ne izgube tu namjenu.

(3) Zajedničku ogradu može svaki od susjeda upotrebljavati sa svoje strane do polovine njezine širine, može do te širine izgraditi slijepa vrata ili smjestiti uzidane ormare i sl. Ali ne smije činiti ništa što bi ogradu dovelo u opasnost ili što bi njegova susjeda sprječavalo da je on upotrebljava sa svoje strane do polovine.

(4) Troškove održavanja zajedničke ograde snose njezini suvlasnici na jednake dijelove i solidarno odgovaraju za štetu koja bi trećima nastala zbog toga što ograda nije održavana u stanju kakvo je uobičajeno s obzirom na namjenu ograde i ograđene nekretnine, te na mjesne prilike.

Vlastita ograda

Članak 102.

(1) Ograda koja se nalazi isključivo na nekretnini jednoga vlasnika nije u suvlasništvu susjeda, nego u vlasništvu onoga čije je zemljište.

(2) Svaki je vlasnik dužan s desne strane svojega glavnoga ulaza, gledano s puta, ograditi svoj prostor i razdvojiti ga od susjedova prostora, ako nije drukčije propisano, niti je drugi mjesni običaj.

(3) Vlasnik ograde je dužan održavati u dobrom stanju svoju ogradu ako postoji opasnost da bi nanijela štetu susjedu, no u pravilu nije dužan ponovo graditi svoj srušeni zid, osim ako to od njega traži odredba stavka 2. ovoga članka.

Međa

Članak 103.

(1) Ako su međašni znakovi između dvije nekretnine zbog bilo kakvih okolnosti toliko oštećeni da bi se moglo dogoditi da se međe neće moći raspoznati, ili ako se međe više ne raspoznaju, ili su sporne, onda svaki od susjeda ima pravo zahtijevati da sud u izvanparničnom postupku (postupku uređenja međa) obnovi ili ispravi među.

(2) Sud će među obnoviti ili ispraviti prema katastarskom nacrtu, ako je to moguće i ako na to stranke pristaju.

(3) Ako ne bi bio u stanju postupiti prema odredbi stavka 2. ovoga članka, sud će među obnoviti ili ispraviti prema sporazumu susjeda čija je međa u pitanju, a ne bude li postignut sporazum, prema posljednjem mirnom posjedu, a ne uspije li ga utvrditi - prema pravičnoj ocjeni.

(4) Istodobno s donošenjem odluke iz stavka 2. ili 3. ovoga članka, sud će na licu mjesta označiti među međašnim znakovima.

(5) Od trenutka kad je sud među označio međašnim znakovima smatra se da postoji vlasništvo do te međe, a tko tvrdi suprotno, treba to dokazati.

(6) I nakon što je sud u postupku uređenja međa obnovio ili ispravio među, svatko može u parnici dokazivati vlasništvo i zahtijevati da se u skladu s njim označi međa, no susjed koji je sudjelovao u postupku uređenja međa ne može to zahtijevati nakon proteka roka od šest mjeseci od dana pravomoćnosti odluke donesene u postupku uređenja međa.

Stablo na međi

Članak 104.

(1) Stablo pripada onome iz čijega je zemljišta izraslo deblo, bez obzira na to kuda se ono nadvilo, kamo se proteže korijenje i vise grane.

(2) Stablo čije je deblo izraslo na samoj međi u suvlasništvu je susjeda s obje strane međe.

(3) Što je određeno glede stabla, na odgovarajući se način primjenjuje i na drugo raslinje.

Grane i korijenje

Članak 105.

(1) Vlasnik smije iz svojega zemljišta istrgnuti žile i korijenje tuđega drveća i ostaloga raslinja kao i odsjeći grane tuđega drveta i dio debla koje se nalaze u zračnom prostoru iznad njegove nekretnine i zadržati ih za sebe, ili se pak služiti tim dijelovima tuđega drveta.

(2) Za štetu koju su njegovoj nekretnini prouzročile žile, korijenje ili grane tuđega drveća, a što se ne bi dogodilo da je njihov vlasnik postupao dovoljno obzirno, vlasnik susjednoga zemljišta ima pravo tražiti naknadu.

(3) Ako je vlasniku posebnim propisom zabranjeno postupanje iz stavka 1. ovoga članka, ostaje mu pravo na naknadu štete iz stavka 2. ovoga članka.

(4) Odredbe stavka 1. i 2. ovoga članka ne primjenjuju se u slučaju međusobnoga graničenja šuma.

Pristup na tuđe

Članak 106.

(1) Ako na tuđu nekretninu dospiju nečija životinja, roj pčela ili stvar koja se s njom nije povezala tako da je time prestala samostalno postojati, onaj čije su to stvari može, u primjerenom roku pristupiti na tuđe zemljište da bi ih uzeo nazad.

(2) Vlasnik nekretnine može u slučaju iz stavka 1. ovoga članka zabraniti pristup na svoju nekretninu jedino ako te stvari bez odgađanja sam preda njihovu posjedniku.

(3) Ako je od životinje, roja pčela i drugih stvari koje su dospjele na tuđu nekretninu ili od njihova uzimanja ili vraćanja natrag nastala šteta za vlasnika nekretnine na koju su te stvari dospjele, ili ako su s tim u svezi za vlasnika nekretnine nastali troškovi koji su bili nužni, on ima pravo zadržati stvar sve dok mu šteta i troškovi ne budu u cijelosti naknađeni.

Uporaba tuđe nekretnine radi izvođenja radova

Članak 107.

(1) Vlasnik nekretnine na kojoj je nužno obaviti radove potrebne za njezinu uporabu ili korištenje može privremeno uporabiti tuđe zemljište radi izvođenja radova, postavljanja skele i sl., ako se to na drugi način ne može izvesti.

(2) Tko je uporabio tuđu nekretninu za potrebe iz stavka 1. ovoga članka, dužan ju je čim prestane potreba za takvu uporabu dovesti u stanje u kojem se nalazila prije toga, a počinjenu štetu naknaditi po općim propisima o odgovornosti za štetu.

(3) Za uporabu zemljišta iz stavka 1. ovoga članka, na zahtjev vlasnika nekretnine koja je privremeno uporabljena plaća se primjerena naknada, koja ne može biti manja od one na koliku bi imao pravo da je bilo provedeno nepotpuno izvlaštenje njegova zemljišta.

Postavljanje vodova i drugih uređaja

Članak 108.

Postavljanje vodova i drugih uređaja (električnih, kanalizacijskih, plinovodnih, vodovodnih, toplovodnih, telekomunikacijskih i dr.) na tuđoj nekretnini bez pristanka njezina vlasnika moguće je u interesu Republike Hrvatske na temelju zakonskih odredaba koje uređuju nepotpuno izvlaštenje, a u privatnom interesu prema odredbama o osnivanju služnosti vodova i drugih uređaja odlukom suda, ako zakon ne odredi drukčije.

Potkopavanje tuđe nekretnine

Članak 109.

(1) Vlasniku nije dopušteno kopati svoje zemljište i uopće činiti na svojoj nekretnini išta za što je razumno očekivati da bi moglo dovesti u opasnost stabilnost tuđe nekretnine.

(2) Vlasnik nekretnine čija je stabilnost u opasnosti može tražiti prestanak radova iz stavka 1. ovoga članka, ako nisu poduzete sve mjere, uključivši i postavljanje posebnih konstrukcija kad je to potrebno, od kojih se opravdano može očekivati da će otkloniti opasnost za stabilnost njegove nekretnine.

(3) Ako mjere iz stavka 3. ovoga članka nije moguće s uspjehom provesti a da se pritom posebne konstrukcije ne postavljaju na nekretninu čija je stabilnost u opasnosti, njezin vlasnik može zahtijevati zabranu radnji od kojih njegovoj nekretnini prijeti opasnost za stabilnost te nekretnine.

(4) Vlasnik nekretnine koji je postavio posebne konstrukcije radi osiguranja stabilnosti tuđe nekretnine odgovara za svaku štetu koja bi s njima u svezi nastala, a održavanje tih konstrukcija u dobrom stanju primjereno svrsi ovlašten je zahtijevati susjed čijoj nekretnini inače prijeti opasnost.

Imisije

Članak 110.

(1) Nitko se ne smije služiti ni koristiti nekretninom na način da zbog toga na tuđu nekretninu slučajno ili po prirodnim silama dospiju dim, neugodni mirisi, čađa, otpadne vode, potresi, buka i sl., ako su prekomjerni s obzirom na namjenu kakva je primjerena toj nekretnini s obzirom na mjesto i vrijeme, ili izazivaju znatniju štetu, ili su nedopušteni na temelju odredaba posebnoga zakona (prekomjerne posredne imisije).

(2) Vlasnici nekretnine koje su izložene prekomjernim posrednim imisijama ovlašteni su od vlasnika nekretnine s koje one potječu zahtijevati da otkloni uzroke tih imisija i naknadi štetu koju su nanijele, kao i da ubuduće propušta činiti na svojoj nekretnini ono što je uzrokom prekomjernih imisija, dok ne poduzme sve mjere koje su potrebne da onemoguće prekomjerne imisije.

(3) Iznimno, od stavka 2. ovoga članka, kad prekomjerne posredne imisije potječu od djelatnosti za koju postoji dopuštenje nadležne vlasti, vlasnici nekretnine koja im je izložena nemaju pravo dok to dopuštenje traje zahtijevati propuštanje obavljanja te djelatnosti, ali su ovlašteni zahtijevati naknadu štete koju su imisije nanijele, kao i poduzimanje prikladnih mjera da se ubuduće spriječe prekomjerne imisije, odnosno nastupanje štete, ili da se smanje.

(4) Vlasnik nekretnine nije dužan trpjeti da ga itko bez posebnoga pravnoga temelja uznemirava time što posebnim uređajima ili na drugi način neposredno odašilje na njegovu nekretninu dim, neugodne mirise, čađu, otpadne vode, potrese, buku i sl. (neposredne imisije), pa je ovlašten zahtijevati da to uznemiravanje prestane i da mu se nadoknadi pretrpljena šteta.

(5) Vlasnik čijoj nekretnini prijeti predvidiva opasnost s tuđe nekretnine od neposrednih ili posrednih imisija koje ne bi bio dužan trpjeti, ovlašten je zahtijevati da se odrede i provedu svrhovite mjere radi njihova sprječavanja.

Opasnost od rušenja zgrade

Članak 111.

Kad postoji ozbiljna opasnost da bi se nečija zgrada ili neki drugi dio nečije nekretnine mogao potpuno ili djelomično srušiti, od čega prijeti opasnost susjednoj nekretnini, susjed čija je nekretnina u opasnosti može od onoga čiji je to objekt zahtijevati poduzimanje svih potrebnih mjera za sprječavanje nastanka štete, kao i zahtijevati dovoljno osiguranje naknade buduće štete.

Zabrana mijenjanja naravnoga toka vode

Članak 112.

(1) Vlasnik zemljišta ne smije na štetu drugoga zemljišta mijenjati smjer ili jačinu naravnog toka vode preko svoga zemljišta ili kroz njega (podzemne vode).

(2) Vlasnik je dužan zemljište duž obala, vodotoka i jezera tako koristiti da ne ometa naravni tok vode, ne ugrožava stanje ili korištenje korita, obala i vodogospodarstvenih objekata na obali i pored obale i da ne sprječava njihovo održavanje.

(3) Vlasnik nizvodnoga zemljišta ne smije stvarati ni postavljati prepreke tome da na njegovo zemljište dotječe voda koja prirodno otječe s uzvodnoga zemljišta, niti vlasnik uzvodnoga zemljišta smije svojevoljno učiniti nešto što bi u većoj mjeri opteretilo nizvodno zemljište.

Odvođenje kišnice s krova

Članak 113.

Vlasnik nekretnine je dužan poduzeti sve potrebne mjere da kišnica koja se slijeva s njegove zgrade ne pada na tuđu nekretninu.

Glava 6.

STJECANJE VLASNIŠTVA

Pravni temelji stjecanja

Članak 114.

(1) Vlasništvo se može steći na temelju pravnoga posla, odluke suda, odnosno druge nadležne vlasti, nasljeđivanjem i na temelju zakona.

(2) Na temelju stavka 1. ovoga članka stečeno je pravo vlasništva kad su ispunjene sve pretpostavke određene zakonom.

Odjeljak 1.

Stjecanje na temelju pravnoga posla

Opće odredbe

Članak 115.

(1) Na temelju valjanoga pravnoga posla kojemu je cilj stjecanje vlasništva prelazi vlasništvo s dotadašnjega vlasnika na stjecatelja, a na način određen zakonom.

(2) Na temelju pravnoga posla ne može se steći vlasništvo preko granice otuđivateljeve ovlasti da raspolaže stvarju, osim kad stjecanje vlasništva u dobroj vjeri uživa zaštitu.

(3) Pravni posao kojemu je cilj stjecanje vlasništva nekretnine, da bi bio valjan, treba uz ostale pretpostavke valjanosti biti u pisanom obliku.

(4) Stjecanje vlasništva na temelju pravnoga posla ne utječe na prava trećih koja postoje na toj stvari, osim ako je drukčije određeno zakonom radi zaštite onoga koji je u dobroj vjeri postupao s povjerenjem u zemljišne knjige ili druge javne evidencije namijenjene spoznaji mjerodavnih podataka.

a/ Stjecanje pokretnina

Predaja u samostalni posjed

Članak 116.

(1) Vlasništvo pokretne stvari stječe se predajom te stvari stjecatelju u samostalan posjed na temelju valjano očitovane volje dotadašnjega vlasnika usmjerene na to da njegovo vlasništvo prijeđe na stjecatelja, ako zakonom nije određeno drukčije.

(2) Bude li stvar predana stjecatelju u samostalni posjed tako da ostanu u neposrednom posjedu otuđivatelja, time izvršeni prijenos vlasništva neće djelovati na prava koja bi treći stjecali na toj stvari ako oni u trenutku svojega stjecanja nisu znali niti su morali znati da je vlasništvo preneseno drugomu.

Višestruko ugovaranje otuđenja

Članak 117.

(1) Kad je više osoba sklopilo s otuđivateljem pravne poslove radi stjecanja vlasništva iste pokretnine, vlasništvo će steći ona od njih kojoj je stvar prije predana, ako su ispunjene i sve druge pretpostavke za stjecanje vlasništva.

(2) U slučaju iz stavka 1. ovoga članka, odnose otuđivatelja s osobama s kojima je sklopio pravne poslove ali one nisu stekle vlasništvo pokretnine uređuju obveznopravna pravila.

Stjecanje od nevlasnika

Članak 118.

(1) Tko je u dobroj vjeri stekao samostalni posjed pokretne stvari na temelju naplatnoga pravnog posla sklopljenoga radi stjecanja prava vlasništva s posjednikom kojem ta stvar ne pripada, ili koji nije ovlašten njome tako pravno raspolagati, stekao je vlasništvo te stvari.

(2) Stjecatelj iz stavka 1. ovoga članka, stekao je vlasništvo stvari u trenutku stjecanja samostalnoga posjeda, ako mu je stvar predana u neposredni posjed ili se već otprije nalazi kod njega. Ali, ako mu je stvar predana u samostalni posjed samim očitovanjem volje, on će pravo vlasništva steći tek kad mu bude predana u neposredni posjed.

(3) Stjecatelj je bio u dobroj vjeri ako u trenutku zaključenja posla, a ni u trenutku primanja neposrednoga posjeda, nije znao niti je s obzirom na okolnosti imao dovoljno razloga posumnjati u to da stvar pripada otuđivatelju.

(4) Odredba stavka 1. ovoga članka ne primjenjuje se ako je stvar njezinu vlasniku ili osobi putem koje je on posjedovao bila ukradena, ili ju je izgubio, odnosno zametnuo; osim glede stjecanja gotova novca, vrijednosnih papira na donosioca ili na javnoj dražbi.

(5) Prava trećih koja terete pokretnu stvar prestaju stjecanjem vlasništva od otuđivatelja kojemu stvar ne pripada; međutim, ne prestaju ona prava trećih za koja je stjecatelj znao da postoje ili je to morao znati u času kad je stjecao vlasništvo.

b/ Stjecanje nekretnina

Upis vlasništva u zemljišnu knjigu

Članak 119.

(1) Vlasništvo nekretnine stječe se zakonom predviđenim upisom stjecateljeva vlasništva u zemljišnoj knjizi na temelju valjano očitovane volje dotadašnjega vlasnika usmjerene na to da njegovo vlasništvo prijeđe na stjecatelja, ako zakonom nije određeno drukčije.

(2) Odredbe ovoga Zakona o stjecanju vlasništva nekretnine upisom u zemljišnu knjigu na odgovarajući se način primjenjuju i na promjene i prestanak vlasništva na temelju pravnih poslova.

(3) Način osnivanja i vođenja zemljišnih knjiga te način upisivanja u njih uređuju odredbe zemljišnoknjižnoga prava.

Stjecanje uknjižbom

Članak 120.

(1) Vlasništvo na nekretninama stječe se uknjižbom u zemljišnu knjigu, ako zakon ne omogućuje da se vlasništvo nekretnine stekne nekim drugim upisom u zemljišnu knjigu.

(2) Radi uknjižbe vlasništva mora se o pravnom poslu na čijem se temelju vlasništvo stječe sastaviti isprava čiji sadržaj i oblik mora odgovarati pravilima zemljišnoknjižnoga prava.

(3) Provedena uknjižba djeluje od trenutka kad je sudu bio podnesen zahtjev za tu uknjižbu.

(4) Na nekretninama koje nisu upisane u zemljišne knjige vlasništvo se stječe polaganjem u sud ovjerovljene isprave sposobne za uknjižbu prava u zemljišnu knjigu, kojom dotadašnji vlasnik dopušta uknjižbu tuđega vlasništva, na što se na odgovarajući način primjenjuju pravila o stjecanju uknjižbom.

Stjecanje predbilježbom

Članak 121.

(1) Ako nisu ispunjene sve pretpostavke koje zemljišnoknjižno pravo zahtijeva za uknjižbu, a zatražena je uknjižba prava vlasništva, stjecanje prava vlasništva će se predbilježiti, ako su ispunjene barem one pretpostavke pod kojima ta pravila dopuštaju predbilježbu.

(2) Predbilježbom će vlasništvo biti stečeno pod uvjetom naknadnoga opravdanja te predbilježbe.

(3) Predbilježba se opravdava na način i u rokovima određenim zemljišnoknjižnim pravom.

(4) Bude li predbilježba naknadno opravdana, vlasništvo je stečeno još u trenutku kad je bio sudu podnesen zahtjev za uknjižbu prava vlasništva u zemljišnu knjigu.

(5) U slučaju iz stavka 1. ovoga članka, na nekretninama koje nisu upisane u zemljišne knjige stječe se vlasništvo polaganjem u sud ovjerovljene isprave sposobne za predbilježbu, na što se na odgovarajući način primjenjuju pravila o stjecanju predbilježbom.

Zaštita povjerenja u zemljišne knjige

Članak 122.

(1) Smatra se da zemljišna knjiga istinito i potpuno odražava činjenično i pravno stanje nekretnine, pa tko je u dobroj vjeri postupao s povjerenjem u zemljišne knjige, ne znajući da ono što je u njih upisano nije potpuno ili da je različito od izvanknjižnoga stanja, uživa glede toga stjecanja zaštitu prema odredbama zakona.

(2) Stjecatelj je bio u dobroj vjeri ako u trenutku sklapanja posla, a ni u trenutku kad je zahtijevao upis, nije znao niti je s obzirom na okolnosti imao dovoljno razloga posumnjati u to da stvar pripada otuđivatelju.

(3) Nedostatak dobre vjere ne može se predbaciti nikome samo iz razloga što nije istraživao izvanknjižno stanje.

Djelovanje povjerenja u istinitost

Članak 123.

(1) Stjecatelj upisom stječe nekretninu kao od njezina vlasnika, ako je, postupajući s povjerenjem u zemljišnu knjigu, u dobroj vjeri stekne od osobe koja je bila upisana kao vlasnik te nekretnine premda to nije bila, i ako mu upis ne bude izbrisan zbog nevaljanosti.

(2) Brisanje upisa iz stavka 1. ovoga članka može se zahtijevati zbog neistinitosti (nevaljanosti) prednikova upisa tužbom za brisanje dok ne proteknu tri godine od kad je bio zatražen prednikov upis; ali onaj tko je o neistinitom prednikovu upisu bio uredno obaviješten, može zbog neistinitosti prednikova upisa zahtijevati brisanje upisa samo ako je u roku za žalbu zatražio zabilježbu da je taj upis sporan i odmah, a najkasnije u roku od 60 dana od isteka roka za žalbu, podnio tužbu protiv onih koji su osporenim upisom stekli pravo ili su na temelju njega ishodili daljnje upise u zemljišnu knjigu.

Djelovanje povjerenja u potpunost

Članak 124.

(1) Stjecatelj koji je, postupajući s povjerenjem u zemljišne knjige, u dobroj vjeri stekao pravo vlasništva neke nekretnine, stekao je tu nekretninu kao da na njoj ne postoje tuđa prava, tereti ni ograničenja koja u tom trenutku nisu bila upisana, niti je iz zemljišnih knjiga bilo vidljivo da je zatražen njihov upis.

(2) Stjecatelj koji je, makar i postupajući s povjerenjem u zemljišne knjige, stjecao u dobroj vjeri, ne uživa zaštitu povjerenja u potpunost iz stavka 1. ovoga članka glede onih prava, tereta i ograničenja koji postoje na temelju zakona, a ne upisuju se u zemljišnu knjigu.

Višestruko ugovaranje otuđenja

Članak 125.

(1) Kad je više osoba sklopilo s otuđivateljem pravne poslove radi stjecanja vlasništva iste nekretnine, vlasništvo će steći ona koja je u dobroj vjeri prva zatražila upis u zemljišnu knjigu, ako su ispunjene i sve ostale pretpostavke za stjecanje vlasništva.

(2) Brisanje upisa vlasništva osobe iz stavka 1. ovoga članka i uknjižbu u svoju korist može zahtijevati osoba kojoj je otuđivatelj otuđio nekretninu i predao joj u samostalni posjed, ako dokaže da stjecateljica nije postupila u dobroj vjeri jer je u trenutku kad je sklopila pravni posao s otuđivateljem znala da je nekretnina drugomu već valjano otuđena i predana u samostalni posjed. Zahtjev za brisanje može se postaviti u roku od tri godine od upisa čije se brisanje zahtijeva.

(3) Odnos otuđivatelja s osobama s kojima je sklopio pravne poslove, ali one nisu stekle vlasništvo nekretnine, uređuju obveznopravna pravila.

Odjeljak 2.

Stjecanje odlukom suda ili druge vlasti

Djelovanje odluke

Članak 126.

(1) Odlukom suda ili drugoga tijela stječe se vlasništvo u slučajevima određenim zakonom, a na način i pod pretpostavkama određenim zakonom.

(2) Pravo vlasništva stječe se u trenutku pravomoćnosti sudske, odnosno konačnosti odluke druge vlasti, ako što drugo nije određeno zakonom, niti proizlazi iz cilja radi kojega se odluka donosi.

(3) Stjecanjem prava vlasništva odlukom suda ili drugoga tijela ne prestaju stvarna prava koja su drugim osobama pripadala na odnosnoj stvari, osim onih za koje je to određeno tom odlukom ili posebnim zakonom, ili koja po naravi stvari ne mogu dalje postojati.

Posebno glede nekretnina

Članak 127.

(1) Tko stekne pravo vlasništva nekretnine odlukom suda ili drugoga tijela, ovlašten je ishoditi upis stečenoga prava vlasništva u zemljišnoj knjizi.

(2) Vlasništvo nekretnine stečeno odlukom suda ili drugoga tijela ne može se suprotstaviti pravu onoga koji je, postupajući s povjerenjem u zemljišne knjige, u dobroj vjeri upisao svoje pravo na nekretnini dok još pravo koje je bilo stečeno odlukom suda ili drugoga tijela nije bilo upisano.

Odjeljak 3.

Stjecanje nasljeđivanjem

Članak 128.

(1) Nasljednik stječe vlasništvo nasljeđenih stvari u času otvaranja nasljedstva, ako zakonom nije drukčije određeno.

(2) Nasljednik je ovlašten ishoditi upis svoga prava vlasništva nekretnine u zemljišnoj knjizi.

(3) Stjecanjem prava vlasništva nasljeđivanjem ne prestaju stvarna prava koja su drugim osobama pripadala na odnosnoj stvari, osim onih za koja je to određeno zakonom ili koja po naravi stvari ne mogu dalje postojati.

(4) Što je određeno za nasljeđivanje, vrijedi na odgovarajući način i za svako sveopće sljedništvo (univerzalnu sukcesiju).

Odjeljak 4.

Stjecanje na temelju zakona

a/ Općenito

Djelovanje zakonskih pretpostavaka

Članak 129.

(1) Kad je zakon odredio da će se vlasništvo steći ispunjenjem određenih pretpostavaka koje nisu pravni posao, ni odluka suda ili drugoga tijela na temelju kojega se stječe vlasništvo, niti su nasljeđivanje, onaj kome se glede neke stvari ispune te pretpostavke stječe samim tim pravo vlasništva na njoj u trenutku ispunjenja tih pretpostavaka.

(2) Ako nije što drugo zakonom određeno, stjecanjem vlasništva na temelju zakona prestaju sva stvarna prava koja su do tada postojala na odnosnoj stvari, osim onih za koje je stjecatelj znao da postoje ili je to morao znati.

(3) Odnosi prijašnjega vlasnika i osoba čija su prava na odnosnoj stvari prestala zbog stjecanja prava vlasništva na temelju zakona, prosuđuju se po obveznopravnim pravilima, ako nije što posebno zakonom određeno.

Posebno glede nekretnina

Članak 130.

(1) Tko stekne pravo vlasništva nekretnine na temelju zakona, ovlašten je ishoditi upis stečenoga prava vlasništva u zemljišnoj knjizi.

(2) Vlasništvo nekretnine stečene na temelju zakona ne može se suprotstaviti pravu onoga koji je, postupajući s povjerenjem u zemljišne knjige, u dobroj vjeri upisao svoje pravo na nekretnini dok još pravo koje je bilo stečeno na temelju zakona nije bilo upisano.

b/ Stjecanje prisvojenjem i nalazom

Prisvojenje

Članak 131.

(1) Na pokretnoj stvari koju nitko nema u svom vlasništvu, steći će vlasništvo osoba koja uzme tu stvar u samostalni posjed s namjerom da je prisvoji, ako zakonom nije drukčije određeno.

(2) Na pokretnim stvarima koje nitko nema u vlasništvu, a koje se mogu nabavljati ili rabiti samo uz posebnu dozvolu koju daje nadležno tijelo, vlasništvo može steći prisvojenjem samo osoba koja ima takvu dozvolu.

(3) Ne može se steći prisvojenjem vlasništvo na stvarima koje po posebnom zakonu mogu biti samo u vlasništvu Republike Hrvatske ili jedinice lokalne uprave i samouprave; ali kad se radi o stvarima čija je namjena prisvajati ih (kao što su to rude, ribe, voda iz vodotoka i sl.), tada svaka osoba koja je na prisvajanje ovlaštena zakonom ili dopuštenjem izdanim na temelju zakona, stječe vlasništvo onoga što prisvoji na temelju i u granicama te ovlasti, ako posebnim zakonom nije drukčije određeno.

(4) Na nekretnini koju nitko nema u vlasništvu, ne može se prisvojenjem steći pravo vlasništva.

Napuštene stvari

Članak 132.

(1) Osim izvorno ničijih stvari, ničije su i one koje je vlasnik napustio ako se time odrekao svoga prava vlasništva.

(2) Pokretna stvar je ničija od trenutka kad njezin vlasnik, u namjeri da se odrekne vlasništva, napusti posjed te stvari.

(3) Prisvojenjem se ne može steći tuđe; u sumnji se smatra da stvar nije ničija; no, uzima se da je pripitomljena životinja ničija ako sama od sebe izostane četrdesetdva dana, a i da je ničiji roj pčela koji vlasnik nije vijao dva dana.

(4) Napušteni suvlasnički dio pokretnine prirasta dijelovima ostalih suvlasnika razmjerno njihovim suvlasničkim dijelovima.

Posebno o napuštenim nekretninama

Članak 133.

(1) Nekretnina je ničija tek kad na temelju očitovanja o odreknuću od vlasništva danog u obliku isprave prikladne za zemljišnoknjižni upis bude to pravo izbrisano u zemljišnoj knjizi.

(2) Napuštena nekretnina prelazi na temelju zakona u vlasništvo Republike Hrvatske, ako nije zakonom što drugo određeno.

(3) Kad će se smatrati da su napuštena i uzeti u vlasništvo Republike Hrvatske zemljišta na kojima je obrada sasvim zapuštena ili zgrade ruševne jer nisu popravljene, određuju posebni propisi.

Izgubljena stvar i nalaznik

Članak 134.

(1) Stvar koju je vlasnik izgubio, koja je zametnuta, ili mu je ukradena, nije samim tim prestala biti njegovim vlasništvom, pa ju je nalaznik dužan bez odgode predati onomu tko ju je izgubio, odnosno vlasniku stvari, ako po znakovima na stvari ili iz drugih okolnosti može za njega saznati, a nije mu teško dostupan.

(2) Nalaznik koji nije nađenu stvar predao onom tko ju je izgubio, odnosno njezinu vlasniku, dužan ju je bez odgode predati najbližem nalaznom uredu osobno ili putem osobe u čijim ju je prostorijama, prijevoznom ili sličnom sredstvu našao, a koja će je predati nalaznom uredu u ime nalaznika; nalaznik jedino nije dužan predati nalaznom uredu stvar čija je vrijednost prema općem shvaćanju zanemariva.

Nalazni ured

Članak 135.

(1) Nalazni ured dužan je nađenu stvar primiti u polog, te čuvati za onoga koji ju je izgubio iz posjeda, odnosno za njezina vlasnika, kao i poduzeti sve mjere radi očuvanja stvari.

(2) Stvari koje neće ili ne može sam čuvati, nalazni će ured povjeriti na čuvanje pouzdanom čuvaru.

(3) Ako je nađena stvar pokvarljiva ili su za njezino čuvanje ili održavanje potrebni troškovi nerazmjerni njezinoj vrijednosti, stvar će se prodati na javnoj dražbi i za nju dobiveni novac položiti u sud.

Povrat stvari

Članak 136.

(1) Ako se onaj koji je stvar izgubio ili je njezin vlasnik javi u roku od godine dana od objave oglasa i dokaže da je stvar izgubio iz posjeda, odnosno da je njezin vlasnik, predat će mu se stvar ili iznos dobiven njezinom prodajom, čim se od njega naplate svi nužni troškovi u svezi s nađenom stvari, kao i nagrada nalazniku (nalaznina).

(2) U sumnji kojoj od više osoba treba predati nađenu stvar, ako okolnosti ne upućuju na koju drugu osobu, prednost ima ona koja ju je izgubila iz neposrednoga posjeda.

(3) O predaji stvari osobi koja je dokazala da ju je izgubila iz posjeda, odnosno da je njezin vlasnik, nalazni ured dužan je odmah pisano obavijestiti nalaznika, te mu izručiti nalazninu.

Nalaznina

Članak 137.

(1) Nalaznik ima pravo na nalazninu u visini od 10% od prometne vrijednosti stvari, a i na naknadu za nužne troškove koje je imao u svezi s nađenom stvari.

(2) Nalaznik stvari je i onaj koji je stvar prvi opazio i za nju se mašio, iako ju je drugi prije dohvatio. Više osoba koje su zajedno našle stvar imaju pravo na nalazninu na jednake dijelove.

(3) Osoba koja je dužna platiti nalazninu može zahtijevati da se iznos nalaznine pravično smanji kad bi nalaznina predstavljala nerazmjerno veliku korist s obzirom na prilike nalaznika i osobe koja je dužna platiti nalazninu, kao i okolnosti pod kojima je stvar izgubljena i nađena.

(4) Ako se vrijednost nađene stvari ne može procijeniti ili ona postoji samo za njezina vlasnika, odnosno osobu koja ju je izgubila, tada nalaznik može zahtijevati da se odredi pravični iznos nalaznine.

(5) Osoba koja duguje troškove i nalazninu može se osloboditi te svoje obveze tako da se odrekne stvari, pa će se uzeti da se uopće nije ni javila.

Predaja stvari nalazniku

Članak 138.

(1) Ako se osoba koja je izgubila posjed stvari, a niti vlasnik stvari, ne jave u roku od godine dana od objave oglasa o nalazu stvari, ili ne dokažu svoje pravo na stvar ili odbiju primiti stvar, tada se nađena stvar, odnosno novac dobiven njezinom prodajom predaje u neposredni posjed nalazniku.

(2) Javi li se naknadno onaj koji je stvar izgubio ili njezin vlasnik, nalaznik mu mora vratiti stvar zajedno s dobivenim koristima, odnosno vratiti za nju dobiveni novac zajedno s kamatama, po odbitku nužnih troškova, a onaj kome je stvar vraćena dužan je platiti nalazninu.

Stjecanje vlasništva nađene stvari

Članak 139.

(1) Nađenu stvar, odnosno za nju dobiveni novac može nalaznik steći u vlasništvo pod pretpostavkama za stjecanje stvari putem dosjelosti, s tim da je njegov posjed nađene stvari pošten ako ne zna niti bi morao znati čija je stvar.

(2) Nalaznik koji nije postupio po odredbama članka 134. do 136. i članka 138. stavka 2. ovoga Zakona, ne može steći pravo vlasništva stvari dosjelošću, niti ima pravo na nalazninu.

Nalaz blaga

Članak 140.

(1) Blagom se u smislu ovoga Zakona smatraju novac, dragocjenosti i druge stvari od vrijednosti koje su bile skrivene tako dugo da se više ne može utvrditi tko im je vlasnik.

(2) Nalaznik je dužan uzeti nađeno blago u posjed za Republiku Hrvatsku, čime ono, ako zaista nema vlasnika, postaje vlasništvo Republike Hrvatske.

(3) Nalaznik je dužan bez odgode obavijestiti o nađenom blagu najbliži dostupni nalazni ured te po njegovoj naredbi predati posjed toga blaga, a do predaje poduzeti mjere koje su nužne da blago ne bi propalo, bilo oštećeno ili otuđeno.

(4) Nalazni ured je dužan o nalazu blaga, odnosno arhivske građe od općega kulturnoga interesa odmah obavijestiti nadležno državno tijelo za zaštitu spomenika kulture, odnosno arhiv, koji su ovlašteni te predmete uzeti u posjed i čuvanje, ako posebnim zakonom nije što drugo određeno.

(5) Nalaznik i vlasnik nekretnine u kojoj je nađeno blago imaju pravo na primjerenu nagradu od Republike Hrvatske, koja ne može biti manja od nagrade kakva bi bila za nađenu tuđu stvar ni veća od vrijednosti nađenoga blaga, a imaju pravo i na naknadu nužnih troškova.

(6) Jedna polovina nagrade iz stavka 5. ovoga članka pripada nalazniku, a druga vlasniku nekretnine, ali ako je koji pokušao zatajiti nalaz blaga, on nema pravo ni na kakvu nagradu ni naknadu.

(7) Republika Hrvatska se može osloboditi svoje obveze da dade nalazninu i naknadu troškova za blago tako da se odrekne stvari, te da nalazniku i vlasniku nekretnine preda blago u samostalni suposjed, u kojem će se slučaju na odgovarajući način primjenjivati odredbe ovoga Zakona o predaji stvari nalazniku i o stjecanju vlasništva nađene stvari.

(8) Odredbe o pravu vlasnika nekretnine na nagradu na odgovarajući se način primjenjuju i na nositelja prava građenja, ako je blago nađeno u zgradi koja je pripadnost zemljišta na kojem on ima pravo građenja.

c) Stjecanje priraštaja

Stjecanje odvajanjem

Članak 141.

(1) Plodovi i sve što se odvoji od neke stvari pripada i nakon odvajanja njezinu vlasniku, ako nije što drugo određeno.

(2) Posjeduje li neka druga osoba kao samostalni posjednik tuđu stvar od koje su se odvojili plodovi ili što drugo, ona je samim odvajanjem postala vlasnikom odvojenoga, ali ne ako u tom času nije bila poštenim posjednikom tuđe stvari.

(3) Iznimno od odredbe stavka 1. i 2. ovoga članka, vlasnik, odnosno samostalni posjednik stvari ne stječu vlasništvo plodova i drugoga što se od stvari odvojilo, ako vlasništvo toga stekne za sebe neka druga osoba po pravilima iz članka 142. i 143. ovoga Zakona.

Stjecanja na temelju ograničenoga stvarnog prava

Članak 142.

(1) Kome na temelju njegova ograničenoga stvarnog prava pripada pravo na vlasništvo plodova ili drugih dijelova neke tuđe stvari, taj postaje njihovim vlasnikom kad se odvoje od vlasnikove stvari; ali ako ga njegovo pravo samo ovlašćuje da uzme plodove ili dijelove neke stvari u vlasništvo, oni će postati njegovi tek kad ih za sebe ubere.

(2) Posjeduje li stvar od koje su se odvojili plodovi, ili što drugo, neka druga osoba kao da je nositelj ograničenoga stvarnog prava na temelju kojega bi joj pripadalo vlasništvo plodova ili drugih dijelova te stvari, ona je samim odvajanjem postala vlasnikom odvojenoga, ali ne ako u tom času nije bila poštenim posjednikom tuđe stvari.

(3) Nositelj ograničenoga stvarnog prava na stvari, odnosno druga osoba koja stvar posjeduje kao da je nositelj takva prava ne stječu vlasništvo plodova i drugoga što se od stvari odvojilo, ako vlasništvo toga stekne za sebe neka druga osoba po pravilima iz članka 143. ovoga Zakona.

Stjecanje na temelju obveznoga prava

Članak 143.

(1) Tko na temelju nekoga obveznoga prava ima pravo na plodove ili druge dijelove tuđe stvari koja mu je predana u posjed, a posjeduje je u času odvajanja tih plodova ili dijelova, stekao ih je u vlasništvo samim odvajanjem; nema li u tom času stvar u posjedu, steći će ih tek kad ih primi u posjed.

(2) Posjeduje li stvar od koje su se odvojili plodovi, ili što drugo, neka druga osoba kao da je ona nositelj obveznoga prava na temelju kojega bi joj pripadalo vlasništvo plodova ili drugih dijelova te stvari, ona je samim odvajanjem postala vlasnikom odvojenoga, ali ne ako u tom času nije bila poštenim posjednikom tuđe stvari.

Plodovi životinje

Članak 144.

(1) Plodovi životinje i sve druge koristi od nje pripadaju njezinu vlasniku, odnosno drugim osobama, prema pravilima iz članka 141. do 143. ovoga Zakona.

(2) Onaj čija je životinja oplodila tuđu životinju nema pravo na plod, ni na nagradu, osim ako je što drugo određeno ili uobičajeno.

Priraštaj zemljišta

Članak 145.

(1) Nastane li otok u sredini vodotoka koji nije opće dobro, a posebnim zakonom nije ništa drugo određeno, tada otok pravno prirasta zemljištima koja leže duž toga otoka na obje obale po dužini zemljišta, a u širinu do polovine vodotoka.

(2) Ako je u slučaju iz stavka 1. ovoga članka otok nastao na jednoj polovini vodotoka, vlasnik bliže obale ima isključivo pravo na njega.

(3) Odredbe o stjecanju priraštajem otoka nastalih u vodotoku ne primjenjuju se na otoke koji nastanu presušivanjem vode, ili diobom vode na više rukavaca, ili ako zemljišta budu poplavljena, jer tada dotadašnja prava ostaju nepromijenjena.

Članak 146.

(1) Ako vodotok promijeni svoj tok, zainteresirani priobalni vlasnici imaju pravo da u roku od tri godine vrate prijašnji tok o svom trošku, ako se to ne protivi planu regulacije toga vodotoka, niti odredbama posebnoga zakona.

(2) Ne bude li uspostavljen prijašnji tok vode, vlasnici zemljišta koji zbog novoga toka trpe štetu imaju pravo na naknadu iz ostavljenoga korita ili iz njegove vrijednosti, ako posebnim zakonom nije drukčije određeno.

(3) Osim u slučaju naknade prema odredbi stavka 2. ovoga članka, ostavljeno korito pripada vlasnicima obale u skladu s pravilima o stjecanju vlasništva otoka, ako posebnim zakonom nije drukčije određeno.

Članak 147.

(1) Otrgne li vodotok komad zemljišta i pripoji ga drugom zemljištu, vlasnik otrgnutoga komada zemljišta smije u roku od godine dana vratiti taj komad zemljišta.

(2) Po proteku roka iz stavka 1. ovoga članka otrgnuti komad koji nije vraćen, postaje sastavnim dijelom zemljišta kojem je pripojen, pa se pravo vlasništva ovoga proteže i na taj komad.

(3) Zemlja koju vodotok taloži na neku obalu pripada vlasniku obalnoga zemljišta.

Prerada, sjedinjenje, miješanje i
građenje tuđim materijalom

Članak 148.

(1) Tko tuđe pokretne stvari preradi, sjedini sa svojima, pomiješa ili smiješa s njima, ili se to dogodilo bez njegove volje, nije time dobio nikakvo pravo na tuđe, ako za to nema pravni temelj stjecanja.

(2) Ako se stvari koje su prerađene mogu bez nerazmjerno velikih troškova vratiti u prijašnje stanje, odnosno ako se one koje su sjedinjene, pomiješane ili smiješane mogu bez nerazmjerno velikih troškova rastaviti, svakomu će se vratiti što je njegovo, a obveznopravna pravila određuju ima li tko pravo tražiti naknadu i od koga.

(3) Kad je netko tuđe stvari preradio, sjedinio sa svojima, pomiješao ili smiješao s njima tako da je time nastala nova stvar osobite umjetničke ili druge kulturne vrijednosti koja bi propala povratom u prijašnje stanje prerađenih, odnosno rastavljanjem sjedinjenih, pomiješanih ili smiješanih stvari, tada on ima pravo zahtijevati da sud odluči da se ne dopusti uspostava prijašnjega stanja, odnosno rastavljanje stvari.

Nenamjerno suvlasništvo

Članak 149.

(1) Ako uspostava prijašnjega stanja prerađenih, sjedinjenih, pomiješanih ili smiješanih stvari, odnosno njihovo rastavljanje, nije moguće ili nije dopušteno, a po općem je shvaćanju nastala nova stvar, tada, nema li pravnog temelja na kojem bi ta stvar pripala komu drugomu, ona pripada svim sudionicima u suvlasništvo, prema razmjeru vrijednosti njihovih stvari i korisnoga rada u času kad je od toga nastala nova stvar, a obveznopravna pravila određuju ima li neki od suvlasnika pravo potraživati naknadu i od koga.

(2) Onom od suvlasnika čija je stvar krivnjom ostalih pretvorena u novu stvar, pripada pravo razvrgnuti to suvlasništvo tako da zadrži za sebe cijelu stvar, naknadivši drugima vrijednost njihovih dijelova, ili da je ustupi njima uz naknadu; nema li krivnje ni na jednoj strani, onaj čija je stvar više vrijedila ima pravo otkupiti cijelu stvar.

Prirastanje glavnoj stvari

Članak 150.

(1) Kad uspostava prijašnjega stanja, odnosno rastavljanje nije moguće bez nerazmjerno velikih troškova, a nije nastala nova stvar nego je postojećoj stvari kao glavnoj prirasla druga stvar postavši njezinom pripadnošću, ili su u nju uloženi tuđi rad ili sredstva, vlasništvo glavne stvari postoji i dalje, protežući se i na sve ono što je toj stvari priraslo ili je u nju uloženo, a obveznopravna pravila određuju tko ima pravo tražiti naknadu i od koga.

(2) Ako vlasnik zemljišta izgradi na njemu zgradu tuđim materijalom, i uopće ako ugradi u svoju nekretninu tuđu stvar koja se ne može odvojiti bez nerazmjerno velikih troškova, ili je ugradi tko drugi, vlasništvo nekretnine proteže se i na to, a bivšem vlasniku materijala, odnosno ugrađenih stvari pripada pravo potraživati naknadu po obveznopravnim pravilima.

(3) Odredba stavka 2. ovoga članka na odgovarajući način vrijedi i u korist nositelja prava građenja koji je izgradio zgradu tuđim materijalom, odnosno u čiju je zgradu on ili tko drugi nešto tuđega ugradio.

Utjecaj na ograničena stvarna prava

Članak 151.

(1) Kad preradom, sjedinjenjem, miješanjem ili stvaranjem smjese, građenjem tuđim materijalom ili njegovom ugradnjom u vlastitu nekretninu prestane samostalno postojati neka pokretna stvar, prestaju time i sva ograničena stvarna prava na njoj, osim onih koja po svojoj naravi mogu za predmet imati naknadu na koju bivši vlasnik ima pravo.

(2) Zajedno sa stvarju u slučaju iz stavka 1. ovoga članka prestaju i najam i zakup te stvari.

(3) Imaju li osobe čija su prava prestala po odredbama stavka 1. i 2. ovoga članka pravo tražiti naknadu i od koga, određuju obveznopravna pravila.

Građenje na tuđem zemljištu

Članak 152.

(1) Zgrada koju netko bez znanja i volje vlasnika zemljišta izgradi na tuđem zemljištu pripada vlasniku tog zemljišta.

(2) Vlasnik ima pravo zahtijevati da mu se preda u posjed njegovo zemljište sa zgradom, a graditelj će moći od vlasnika tražiti naknadu, ako je na to ovlašten po pravilima obveznoga prava.

(3) Vlasnik zemljišta koji za to ima pravni interes može, umjesto prava iz stavka 2. ovoga članka, zahtijevati uspostavu prijašnjega stanja, pa će graditelj biti dužan po tom zahtjevu postupiti, ne tražeći nikakve naknade za to, ali je ovlašten sav materijal koji je bio njegov uzeti za sebe.

(4) Pravo vlasnika na naknadu od graditelja prosuđuje se po pravilima obveznoga prava.

(5) Sa stajališta ovoga Zakona smatra se zgradom svaki građevinski objekt koji se razmjerno trajno povezao sa zemljišnom česticom na njezinoj površini ili ispod nje, s time da je zgrada izgrađena kad je dovedena u takvo stanje da ju je moguće rabiti za svrhu kojoj takve zgrade redovito služe.

Pošteni graditelj i nepošteni vlasnik

Članak 153.

Ako je vlasnik zemljišta znao za građenje, a nije bez odgode zabranio daljnju gradnju poštenom graditelju, zemljišna čestica sa zgradom koja je na njoj izgrađena pripada graditelju, a prijašnji vlasnik zemljišta ima samo pravo zahtijevati naknadu tržišne vrijednosti zemljišta.

Nepošteni i graditelj i vlasnik zemljišta

Članak 154.

(1) Ako graditelj nije bio pošten, zgrada je pripala vlasniku zemljišta i kad nije bez odgode zabranio gradnju, no vlasnik zemljišta tada nema pravo zahtijevati uspostavu prijašnjega stanja.

(2) Graditelj je u slučaju iz stavka 1. ovoga članka ovlašten uspostaviti prijašnje stanje o svom trošku i uzeti za sebe svoj materijal koji je bio ugradio u zgradu, ali ne nakon što protekne rok u kojem bi po pravomoćnosti odluke suda trebao dobrovoljno predati posjed zemljišta sa zgradom njezinu vlasniku.

Prekoračenje međe građenjem

Članak 155.

(1) Ako je građenjem zgrade prekoračena međa i zahvaćen dio susjednoga zemljišta uz među, vlasnik susjednoga zemljišta ima pravo zahtijevati uspostavu prijašnjega stanja.

(2) Dok ne bude potpuno provedena uspostava prijašnjega stanja, uzima se da je vlasniku zgrade do opoziva dana stvarna služnost imati dio svoje zgrade na susjednom zemljištu.

(3) Vlasnik zemljišta na kojem se nalazi dio tuđe zgrade ima pravo na naknadu u obliku novčane rente, a u visini zakupnine za zahvaćeno zemljište, koju je svagdašnji vlasnik zgrade dužan plaćati svagašnjem vlasniku opterećenoga zemljišta sve dok postoji dio zgrade na tom zemljištu; time se ne dira u pravo na naknadu pretrpljene štete.

(4) Vlasnik zemljišta na kojem je izgrađen dio tuđe zgrade ima pravo zahtijevati da vlasnik zgrade otkupi cijelo njegovo zemljište po tržišnoj cijeni; to može zahtijevati i vlasnik zgrade koji je bio pošteni graditelj, ako je vlasnik zemljišta zahtijevao uspostavu prijašnjega stanja, a ta nije moguća bez znatnije štete za ostali dio zgrade ili nerazmjerno velikih troškova.

Dogradnja, nadogradnja, preuređenje i ulaganje

Članak 156.

(1) Dogradnjom, nadogradnjom ili preuređenjem (adaptacijom) zgrada, odnosno prostorija u suvlasničkim, zajedničkim ili tuđim zgradama, kao ni njihovom prigradnjom, ugradnjom, ili ulaganjem u njih, ne može se steći vlasništvo, ako nije što drugo odredio vlasnik dograđene, nadograđene, odnosno prigrađene nekretnine.

(2) Pripada li pravo na naknadu onomu tko je dogradio, nadogradio ili preuredio zgradu, odnosno prostoriju iz stavka 1. ovoga članka, ili je ulagao u takvu zgradu ili prostoriju, određuju pravila obveznoga prava.

Građenje na tuđem pravu građenja

Članak 157.

Kad je građeno na zemljištu opterećenom tuđim pravom građenja, nositelju toga prava pripadaju prava i obveze vlasnika zemljišta iz članka 152. do 155. ovoga Zakona.

Sijanje i sađenje

Članak 158.

(1) Biljke koje puste korijenje u nekom zemljištu vlasništvo su onoga čije je to zemljište, bez obzira na to čije je bilo sjeme ili sadnice, a odnos s vlasnikom sjemena ili sadnica prosuđivat će se prema obveznopravnim pravilima.

(2) Što je u stavku 1. ovoga članka određeno za biljke koje su pustile korijenje, vrijedi i za one koje se ne mogu od nekretnine odvojiti bez nerazmjerno velikih troškova.

d/ Stjecanje dosjelošću

Članak 159.

(1) Dosjelošću se stječe vlasništvo stvari samostalnim posjedom te stvari ako taj ima zakonom određenu kakvoću i neprekidno traje zakonom određeno vrijeme, a posjednik je sposoban da bude vlasnikom te stvari.

(2) Samostalni posjednik čiji je posjed pokretne stvari zakonit, istinit i pošten, stječe je dosjelošću u vlasništvo protekom tri godine, a takav posjednik nekretnine protekom deset godina neprekidnoga samostalnog posjedovanja.

(3) Samostalni posjednik pokretne stvari kojemu je posjed barem pošten stječe je dosjelošću u vlasništvo protekom deset godina, a takav posjednik nekretnine protekom dvadeset godina neprekidnoga samostalnog posjedovanja.

(4) Samostalni posjednik stvari u vlasništvu Republike Hrvatske, županija i jedinica lokalne samouprave i jedinica lokalne samouprave i uprave i s njima izjednačenih pravnih osoba, kao i stvari u vlasništvu crkve ili drugih pravnih osoba koje ne traže za sebe dobitak nego služe za dobrotvorne ili druge općekorisne svrhe, steći će dosjelošću vlasništvo tih stvari tek pošto je njegov zakonit, istinit i pošten, ili barem pošten, samostalni posjed neprekidno trajao dvostruko vrijeme od onoga iz stavaka 2. i 3. ovoga članka.

Tijek vremena

Članak 160.

(1) Vrijeme potrebno za dosjelost počinje teći onoga dana kad je posjednik stupio u samostalni posjed stvari, a završava se istekom posljednjega dana vremena potrebnoga za dosjelost.

(2) U vrijeme potrebno za dosjelost uračunava se i vrijeme za koje su prednici sadašnjega posjednika neprekidno posjedovali kao zakoniti, pošteni i istiniti samostalni posjednici, odnosno kao pošteni samostalni posjednici.

(3) Nasljednik postaje poštenim posjednikom od trenutka otvaranja nasljedstva i u slučaju kad je ostavitelj bio nepošteni posjednik, ali ne ako je nasljednik to znao ili morao znati.

(4) Kad se poštenom posjedniku čiji posjed nije zakonit i istinit uračunava vrijeme kroz koje je njegov prednik stvar posjedovao zakonito, pošteno i istinito, pravo vlasništva steći će istekom još onoliko vremena koliko je potrebno da pošteni posjednik stekne stvar dosjelošću.

(5) Kad se zakonitom, poštenom i istinitom posjedniku uračunava vrijeme kroz koje je njegov prednik stvar posjedovao pošteno, ali ne zakonito ili istinito, vlasništvo će steći dosjelošću istekom još onoliko vremena koliko je potrebno da pošteni posjednik stekne stvar dosjelošću, osim ako stvar već nije stekao time što je njegov zakoniti, pošteni i istiniti posjed trajao onoliko vremena koliko je potrebno da je zakoniti, pošteni i istiniti posjednik stekne dosjelošću.

(6) Na prekid odnosno zastoj tijeka vremena dosjelosti na odgovarajući se način primjenjuju odredbe o prekidu, odnosno zastoju tijeka rokova za zastaru tražbina.

Glava 7.

Zaštita vlasništva

Vlasnički zahtjev za povrat stvari

Članak 161.

(1) Vlasnik ima pravo zahtijevati od osobe koja posjeduje njegovu stvar da mu ona preda svoj posjed te stvari.

(2) Vlasnikovo pravo iz stavka 1. ovoga članka ne zastarijeva, ako zakonom nije što drugo određeno.

(3) Pravo iz stavka 1. ovoga članka ne pripada osobi koja je otuđila stvar u svoje ime, dok ta stvar još nije bila njezina, a poslije ju je stekla u vlasništvo.

Prava vlasnička tužba

Članak 162.

(1) Da bi u postupku pred sudom ili drugim nadležnim tijelom ostvario svoje pravo da od osobe koja posjeduje njegovu stvar zahtijeva da mu ona preda svoj posjed te stvari, vlasnik mora dokazati da je stvar koju zahtijeva njegovo vlasništvo i da se nalazi u tuženikovu posjedu.

(2) Vlasnik mora stvar koju zahtijeva opisati po njezinim osobinama koje je razlikuju od istovrsnih stvari, pa ne može zahtijevati stvari kao što su gotov novac pomiješan s drugim gotovim novcem, vrijednosne papire na donositelja pomiješane s istovrsnima, ako ne postoje okolnosti iz kojih tužitelj ipak može dokazati svoje pravo vlasništva i iz kojih je tuženik morao znati da tu stvar ne smije prisvojiti.

(3) Tuženik koji taji pred sudom da posjeduje stvar, a dokaže da je posjeduje, mora već samo zbog toga predati tu stvar tužitelju u posjed, ali zadržava pravo da stvar natrag zahtijeva vlasničkom tužbom; a tko tvrdi da posjeduje neku stvar a ne posjeduje je, pa time vara tužitelja, odgovara za svu štetu koja iz toga proizlazi.

(4) Tuženik koji je stvar posjedovao pa je posjed napustio pošto mu je dostavljena tužba, treba je o svome trošku predati tužitelju koji se ne bi htio držati pravoga posjednika, odnosno treba mu nadoknaditi punu vrijednost stvari.

Posjednikovi prigovori

Članak 163.

(1) Posjednik ima pravo odbiti predaju stvari njezinom vlasniku ako ima pravo koje ovlašćuje na posjedovanje te stvari (pravo na posjed).

(2) Posjednik ima pravo odbiti predaju stvari njezinom vlasniku ako izvodi svoje pravo na posjed od posrednoga posjednika, koji ima pravo na posjed te stvari, osim ako je posjed dobio posjednik od posrednog posjednika koji nije bio ovlašten da mu ga dade.

(3) Ako posjednik stvari koja je bila otuđena ustupom, zahtijeva da je posjednik preda njezinu vlasniku, može novom vlasniku suprotstaviti i prigovore svoga prava na posjed koje bi imao prema ustupitelju.

(4) Ako je tuženik nesamostalni posjednik, on se od zahtjeva da preda posjed stvari može braniti imenovanjem posrednoga samostalnog posjednika čiju višu vlast priznaje i iz čijega posjeda izvodi svoj posjed.

Pravni položaj poštenoga posjednika

Članak 164.

(1) Pošteni posjednik tuđe stvari koju nema pravo posjedovati mora je predati vlasniku ili osobi koju taj odredi, ali nije dužan dati naknadu za to što ju je upotrebljavao i od nje imao koristi primjerene onom pravu na posjed za koje je vjerovao da mu pripada, a ne treba ni naknaditi ono što je pritom oštećeno ili uništeno.

(2) Zahtijeva li vlasnik da posjednik preda stvar, pošteni posjednik može tražiti naknadu za nužne i korisne troškove koje je imao, te stvar zadržati dok mu oni ne budu naknađeni.

(3) Nije koristan trošak onaj kojim je pošteni posjednik promijenio namjenu stvari, ako to vlasniku nije korisno.

(4) Za troškove koji nisu ni nužni ni korisni ne može ni pošteni posjednik zahtijevati naknadu, ali ako mu ona ne bude ponuđena, može prije nego što vrati stvar odvojiti i sebi uzeti ono što joj je tim troškovima dodao, ako se to može učiniti bez oštećenja same stvari.

(5) Vrijednost plodova i drugih koristi koje je imao od stvari odbit će se od troškova koje posjednik osnovano traži.

(6) Troškovi, kao i vrijednost plodova, obračunavaju se prema cijenama kad ih se naknađuje.

(7) Pravo na naknadu nužnih i korisnih troškova zastarijeva u roku od tri godine od dana predaje stvari.

Pravni položaj nepoštenoga posjednika

Članak 165.

(1) Nepošteni posjednik tuđe stvari mora je predati vlasniku ili osobi koju taj odredi te naknaditi sve štete koje su na njoj nastale i sve koristi koje je imao za vrijeme svojega posjedovanja, pa i one koje bi stvar dala da ih nije zanemario.

(2) Vlasnikovo traženje naknade iz stavka 1. ovoga članka zastarijeva u roku od tri godine od dana kad mu je stvar predana.

(3) Nepošteni posjednik ima pravo na naknadu troškova ako bi oni bili nužni i vlasniku; to mu pravo zastarijeva u roku od tri godine od dana predaje stvari.

(4) Nepošteni posjednik nije ovlašten zadržati stvar dok mu ne budu naknađeni troškovi za koje traži naknadu, nego mora stvar predati bez odgode.

(5) Ono što je posjednik dodao, učinivši troškove koji mu se ne naknađuju, ovlašten je odvojiti i sebi uzeti, ali jedino ako to može učiniti bez oštećenja same stvari.

(6) Od časa kad je pošteni posjednik postao nepošten, njegova se prava i obveze ravnaju prema pravilima postavljenim za nepoštenoga posjednika; isto se tako ravnaju i u pogledu onoga što je pošteni posjednik činio sa stvarju neprimjereno onom pravu na posjed za koje je vjerovao da mu pripada.

Vlasnička tužba predmnjevanoga vlasnika

Članak 166.

(1) Onoga tko u postupku pred sudom ili drugim nadležnim tijelom dokaže pravni temelj i istinit način svoga stjecanja stvari smatrat će se vlasnikom te stvari (predmnjevani vlasnik) prema osobi koja stvar posjeduje bez pravnoga temelja ili na slabijem pravnom temelju.

(2) Predmnjevanom će vlasniku na njegov zahtjev predati posjed stvari posjednik koji nema pravni temelj posjedovanja ili je slabiji time što mu je posjed nepošten ili nezakonit, ili što ne može označiti svojega prednika ili može samo sumnjivoga, ili što je stekao posjed stvari besplatno a onaj koji zahtijeva posjed bio ga je stekao naplatno; no neće mu trebati predati posjed stvari posjednik koji ima jednako jak pravni temelj kao on.

(3) Predmnjeva vlasništva ne djeluje u korist osobe koja nije bila pošteni posjednik stvari.

(4) Predmnjevani vlasnik treba, umjesto da dokazuje vlasništvo, dokazati činjenice na temlju kojih se predmnjeva njegovo vlasništvo i činjenice od kojih zavisi utemeljenost njegova zahtjeva prema posjedniku stvari iz stavka 1. i 2. ovoga članka; inače se na vlasničku tužbu predmnjevanoga vlasnika, na prigovore posjednika, kao i na pravni položaj koji ima pošteni odnosno nepošteni posjednik kad je dužan predati stvar vlasniku, na odgovarajući način primjenjuje ono što i za pravu vlasničku tužbu, ako nije drugo određeno zakonom niti je u suprotnosti s pravnom naravi tužbe predmnjevanoga vlasnika.

Zaštita od uznemiravanja

Članak 167.

(1) Ako treća osoba bespravno uznemirava vlasnika na drugi način, a ne oduzimanjem stvari, vlasnik može i putem suda zahtijevati da to uznemiravanje prestane.

(2) Da bi u postupku pred sudom ili drugim nadležnim tijelom vlasnik ostvario svoje pravo iz stavka 1. ovoga članka, vlasnik mora dokazati da je stvar njegovo vlasništvo i da ga druga osoba uznemirava u izvršavanju njegovih ovlasti u pogledu te stvari; ako ta osoba tvrdi da ima pravo poduzimati ono što uznemirava vlasnika stvari, na njoj je da to dokaže.

(3) Kad je uznemiravanjem iz stavka 1. ovoga članka prouzročena šteta, vlasnik ima pravo zahtijevati naknadu štete po općim pravilima o naknadi štete.

(4) Pravo na zaštitu, poput onoga koji je dokazao da je stvar njegovo vlasništvo, ima i onaj tko u postupku pred sudom ili drugim nadležnim tijelom dokaže pravni temelj i istiniti način svoga stjecanja posjeda stvari (predmnjevani vlasnik), no nema pravo na zaštitu vlasništva od uznemiravanja onaj koji nije bio pošteni posjednik stvari. Na pravo na zaštitu predmnjevanoga vlasnika na odgovarajući se način primjenjuju pravila o vlasničkoj tužbi predmnjevanoga vlasnika.

Zaštita od povrede upisom u zemljišnoj knjizi

Članak 168.

Ako netko povrijedi vlasnikovo pravo vlasništva nevaljanim upisom u zemljišne knjige, vlasnik se ima pravo štititi od toga sredstvima koja za zaštitu knjižnih prava daju pravila zemljišnoknjižnoga prava.

Glava 8.

Prestanak vlasništva

Propast stvari

Članak 169.

(1) Pravo vlasništva prestaje propašću stvari koja je bila predmetom toga prava, no ostanu li neki ostaci stvari, vlasnik na njima zadržava vlasništvo.

(2) Pravo vlasništva prestaje i kad stvar priraste drugoj stvari tako da postane njezinim dijelom koji nije od nje pravno odvojen na posebnom pravnom temelju.

Stavljanje izvan prometa

Članak 170.

Pravo vlasništva prestaje zakonskom odredbom po kojoj stvar koja je bila predmetom prava vlasništva više to ne može biti, u kojem slučaju za dotadašnjega vlasnika nastupaju pravni učinci kao da je glede te stvari provedeno potpuno izvlaštenje.

Tuđe stjecanje

Članak 171.

Pravo vlasništva potpuno prestaje kad druga osoba izvorno stekne vlasništvo stvari, dok s prelaskom vlasništva na drugu osobu ono prestaje samo za dotadašnjega vlasnika.

Odreknuće

Članak 172.

(1) Pravo vlasništva pokretnina prestaje napuštanjem posjeda stvari koje znači odreknuće od prava vlasništva.

(2) Pravo vlasništva nekretnina prestaje odreknućem tek kad na temelju očitovanja o odricanju od vlasništva, danoga u obliku isprave prikladne za zemljišnoknjižni upis, to pravo bude izbrisano u zemljišnoj knjizi, ako zakon ne određuje drukčije.

(3) Ako je pravo vlasništva upisano u zemljišnoj knjizi, prestat će tek njegovim brisanjem.

Prestanak na temelju zakona

Članak 173.

(1) Pravo vlasništva prestaje kad to određuje posebni zakon, pod pretpostavkama i na način određen zakonom.

(2) Kad pravo vlasništva nekretnine na temelju posebnoga zakona prestane bez brisanja u zemljišnoj knjizi, takav prestanak prava vlasništva ne može ići na štetu onih koji za nj nisu znali niti su to morali znati, pri čemu se nikomu ne može predbaciti da nije istraživao izvanknjižno stanje.

Dio četvrti

SLUŽNOSTI

Glava 1.

O SLUŽNOSTIMA UOPĆE

Ovlaštenikovo pravo

Članak 174.

(1) Služnost je ograničeno stvarno pravo na nečijoj stvari koje ovlašćuje svojega nositelja da se na određeni način služi tom stvari (poslužna stvar) ma čija ona bila, a njezin svagdašnji vlasnik je dužan to trpjeti ili pak zbog toga glede nje nešto propuštati.

(2) Kako je nositelj prava služnosti ovlašten služiti se poslužnom stvari, određuje se kod osnivanja prava služnosti; ako se služnost osniva na temelju pravnoga posla, određuje to svojom voljom ili u sporazumu sa stjecateljem onaj čija je poslužna stvar; ako se osniva na temelju odluke suda ili drugoga tijela vlasti, određuje se to tom odlukom; inače to određuje zakon.

(3) Služnost ima sadržaj s kojim je osnovana, ako nije kasnije zakonito izmijenjen; tko tvrdi da je izmijenjen, treba to dokazati.

Svrha

Članak 175.

(1) Svaka služnost mora imati razumnu svrhu.

(2) Ako je svrha služnosti bolje i korisnije gospodarenje nekretninom, služnost je stvarna; inače je osobna.

Ovlaštenik služnosti

Članak 176.

Nekretnina može biti opterećena pravom služnosti, bilo u korist svagdašnjega vlasnika određene nekretnine (povlasna nekretnina) ili nositelja prava građenja na njoj, bilo u korist određene osobe.

Izvršavanje ovlasti

Članak 177.

(1) Ovlaštenik prava služnosti može ovlasti koje mu to njegovo pravo daje izvršavati po svojoj volji, ali ne šireći ih, nego stežući koliko to dopušta narav i svrha služnosti.

(2) Ovlaštenik prava služnosti mora pri izvršavanju svojih ovlasti postupati obzirno, tako da što manje opterećuje poslužnu stvar.

(3) Vlasnik poslužne stvari ne smije činiti ništa što bi onemogućilo ili bitno otežalo izvršavanje služnosti; ali nije dužan išta sam činiti, ako nije drukčije određeno.

Preinaka načina izvršavanja

Članak 178.

(1) Dotadašnji način izvršavanja svojih ovlasti može nositelj prava služnosti glede sadržaja i mjesta na kojem ih izvršava na poslužnoj stvari preinačiti po svojoj volji, ako bitno ne mijenja dotadašnji način na koji ih je izvršavao.

(2) Ako bi se bitno promijenio dotadašnji način izvršavanja ovlasti, preinaka je dopuštena samo u sporazumu s vlasnikom poslužne stvari, a ako bi se time ometao dotadašnji način izvršavanja ostalih stvarnih prava na istoj stvari - tada i u sporazumu s ovlaštenicima tih prava.

(3) Na preinaku iz stavka 2. ovoga članka, na odgovarajući se način primjenjuje ono što je određeno za osnivanje služnosti na temelju pravnoga posla.

Prelaganje

Članak 179.

(1) Služnost je teret na cijeloj poslužnoj stvari, ali ako se stalno izvršava samo na jednom njezinu dijelu, može vlasnik poslužne stvari zahtijevati da se izvršavanje preloži na neko drugo, ovlašteniku podjednako prikladno mjesto, ako je izvršavanje na dosadašnjem mjestu vlasniku osobito tegobno.

(2) Troškove prelaganja služnosti snosi vlasnik poslužne stvari.

(3) Vlasnikovo se pravo iz stavka 1. ovoga članka ne može pravnim poslom isključiti niti ograničiti.

Izvršavanja više služnosti na istoj poslužnoj stvari

Članak 180.

(1) Jedna nekretnina može biti opterećena s više služnosti, ali novija služnost ne može ograničiti izvršavanje onih koje su prije nje u prvenstvenom redu.

(2) Ako služnosti odnosno drugi stvarni tereti koji daju pravo na koristi imaju isti prvenstveni red, a izvršavanje jednoga ometa izvršavanje drugoga, svaki

ovlaštenik može zahtijevati da sud na pravedan način uredi izvršavanje u interesu svih ovlaštenika.

(3) Nitko ne može imati služnost na nečijem pravu služnosti.

Troškovi održavanja

Članak 181.

(1) Troškove održavanja i popravka poslužne stvari snosi ovlaštenik, ako nije drukčije određeno.

(2) Ako se poslužnom stvari služi i njezin vlasnik, on je dužan razmjerno snositi troškove iz stavka 1. ovoga članka, ali se te dužnosti može osloboditi ustupivši poslužnu stvar ovlašteniku, ma i protiv njegove volje.

(3) Ovlaštenik koji ima na poslužnoj stvari neku napravu kojom izvršava služnost dužan je tu svoju napravu držati u urednom stanju, koliko to zahtijevaju interesi vlasnika poslužne stvari.

(4) Troškove održavanja naprave iz stavka 3. ovoga članka snosi ovlaštenik; ali ako je ta naprava na korist i vlasnika poslužne stvari, dužan je i on sudjelovati u troškovima održavanja razmjerno svojoj koristi, osim ako su drukčije ugovorili.

Neodvojivost

Članak 182.

(1) Služnost se ne može samovlasno razdvojiti od poslužne stvari, niti prenijeti na drugoga ovlaštenika ili stvar.

(2) Služnost je prenosiva samo zajedno s poslužnom stvari, a stvarna služnost i s povlasnom stvari.

Utjecaj diobe

Članak 183.

(1) Služnost je nedjeljiva; povećanjem, smanjenjem ili komadanjem poslužne stvari, uključujući i promjene oblika, površine ili izgrađenosti katastarske čestice koja je poslužna stvar, ne može se služnost koja je tereti promijeniti ni razdijeliti, ako nije što drugo određeno zakonom.

(2) Ako se služnost izvršavala samo na pojedinom dijelu poslužne stvari, a ona bude podijeljena, može se zahtijevati ukidanja služnosti glede ostalih dijelova.

(3) Ako se podijeli nekretnina koja je povlasna stvar u čiju korist postoji stvarna služnost, ta služnost ostaje i dalje u korist svih dijelova, ali se izvršavati može samo tako da se time ne poveća ukupno opterećenje vlasnika poslužne nekretnine; no, ako je svrha služnosti bila da služi samo potrebama pojedinoga dijela koji se odvojio, može se zahtijevati da ona bude ukinuta glede ostalih.

Prividne služnosti

Članak 184.

(1) Ovlasti kakve daje neka služnost mogu se dati i do opoziva (prividna služnost), u kojem će se slučaju ovlasti i dužnosti do opoziva prosuđivati uz odgovarajuću primjenu pravila o služnostima.

(2) Odstupanja od naravi služnosti ne predmnjevaju se, nego ih mora dokazati onaj tko se na njih poziva.

Zakonske služnosti

Članak 185.

Određuje li neki posebni zakon da pod određenim pretpostavkama neke služnosti terete one stvari glede kojih su te pretpostavke ispunjene (zakonske služnosti), to su zakonska ograničenja prava vlasništva, pa se na njih ne primjenjuju pravila o služnostima, ako zakonom nije drukčije određeno.

Glava 2.

STVARNE SLUŽNOSTI

Odjeljak 1.

Opće odredbe

Povlasna nekretnina i služnost

Članak 186.

(1) Stvarna služnost je stvarno pravo svagdašnjega vlasnika određene nekretnine (povlasna nekretnina) da se za potrebe te nekretnine na određeni način služi nečijom nekretninom (poslužna nekretnina), čiji svagdašnji vlasnik to mora trpjeti ili mora propuštati određene radnje glede svoje nekretnine koje bi inače imao pravo činiti.

(2) Stvarna služnost osnovana u korist neke nekretnine kao povlasne ne može se razdvojiti od vlasništva te nekretnine, te je njezin pripadak, prenosiv samo zajedno s tom nekretninom.

(3) Stvarna služnost može postojati i u korist nekretnina koje su javna dobra u općoj ili u javnoj uporabi, ako se tome ne protivi njihova pravna narav.

(4) Kad je povlasna nekretnina u vlasništvu više suvlasnika ili zajedničkih vlasnika, svaki od njih ima jednako pravo izvršavanja stvarnih služnosti u korist povlasne nekretnine; a kad je poslužna nekretnina u vlasništvu više suvlasnika ili zajedničkih vlasnika, svaki od njih mora trpjeti da se ovlaštenik služnosti koja tereti njihovu nekretninu njome služi na način na koji ga ovlašćuje njegovo pravo, odnosno svaki mora propuštati radnje glede poslužne nekretnine koje bi bile suprotne tuđem pravu stvarne služnosti.

Pravo građenja na povlasnoj nekretnini

Članak 187.

Što je određeno za vlasnika povlasne nekretnine, na odgovarajući način vrijedi i za nositelja prava građenja, ako nije što drugo određeno, niti proizlazi iz naravi toga prava.

Sadržaj ovlasti

Članak 188.

(1) Vlasnik povlasne i vlasnik poslužne nekretnine mogu osnivati stvarne služnosti bilo kojega sadržaja koji je moguć, a nije zabranjen, bilo da time nastane stanje koje traje i nije potrebno ovlaštenikovo činjenje za izvršavanje ovlasti koje ta služnost daje, bilo da se služnost izvršava ponavljanjem ljudskih radnji, uzastopce ili na određeno vrijeme ili u određeno doba godine, osim ako je što drugo zakonom određeno.

(2) Služnost može biti osnovana da služi povlasnoj nekretnini namijenjenoj poljodjelstvu; u takvu slučaju je poljska, inače je kućna služnost.

(3) Da bi služile nekretninama namijenjenim poljodjeljstvu, mogu se osnovati poljske služnosti, kao što su osobito: 1. služnosti puta, ili kao pravo staze, pravo progoniti stoku, ili kao pravo kolnika na poslužnoj nekretnini; 2. služnosti vode, ili kao pravo crpsti vodu, ili pojiti stoku, bilo vodovoda, tj. vodu odvraćati ili navoditi, 3. služnosti paše; 4. šumske služnosti, ili sjeći drva, ili kupiti suho granje, žir; ili što drugo.

(4) Da bi služile nekretninama sa zgradom, mogu se osnovati kućne služnosti koje vlasnika te nekretnine ovlašćuju da nešto poduzima na susjedovoj nekretnini kao poslužnoj, što je taj dužan trpjeti, kao što su to osobito: 1. pravo nasloniti teret svoje zgrade na tuđu; 2. gredu ili rožnik umetnuti u tuđi zid; 3. imati prozor u tuđem zidu radi svjetla, ili i radi vidika; 4. imati dijelove svoje zgrade bilo u susjedovu zračnom prostoru, ili na susjedovu zemljištu ili imati svoje naprave na tuđoj nekretnini; 5. provoditi dim ili druge plinove kroz susjedov dimnjak; 6. navoditi kapnicu sa svojega krova na tuđu nekretninu; 7. odvoditi ili prolijevati tekućine na susjedovo zemljište; ili što drugo.

(5) Da bi služile nekretninama sa zgradom, mogu se osnovati služnosti koje vlasnika te nekretnine ovlašćuju na to da vlasnik poslužne nekretnine nešto propušta, što bi inače slobodno činio, kao što su osobito: 1. svoju kuću ne povisivati ili je ne snizivati; 3. ne oduzimati povlaštenoj zgradi svjetlo i zrak, ili vidik; 4. ne odvraćati kišnicu s krova svoje kuće od susjedova zemljišta kojem bi mogla koristiti za polijevanje vrta ili punjenje cisterne ili na neki drugi način; ili što drugo.

Nepravilna služnost

Članak 189.

(1) Služnost koja je po svojoj naravi stvarna može se osnovati na poslužnoj nekretnini i u korist određene osobe (nepravilna služnost).

(2) Bude li osnovana služnost iz stavka 1. ovoga članka, na nju će se na odgovarajući način primjenjivati pravila o osobnim služnostima.

(3) Tko tvrdi da je stvarna služnost osnovana u korist određene osobe, treba to i dokazati.

Odjeljak 2.

Posebna pravila za pojedine služnosti

O služnostima puta

Članak 190.

(1) Vlasnik povlasne nekretnine koji ima pravo staze ovlašten je time hodati tom stazom te tako tuda k sebi puštati druge ljude; ima li pravo progoniti stoku, ovlašten je time i služiti se kolicima; a ima li pravo kolnika, ovlašten je voziti se po poslužnoj nekretnini jednom ili više zaprega, motornim vozilom i biciklom.

(2) Pravo hodati stazom ne obuhvaća ovlast jahati niti voziti se biciklom, a ni gurati bicikl po poslužnoj nekretnini; pravo progoniti stoku ne obuhvaća ovlast vući teške terete preko poslužnoga zemljišta; pravo voziti se po poslužnoj nekretnini ne obuhvaća pravo tuda goniti nevezanu stoku.

(3) Prostor za izvršavanje na poslužnoj nekretnini prava ići stazom, progoniti stoku i prava kolnika treba biti toliki koliko je nužno da bi ih se izvršavalo, s obzirom na mjesne prilike. Ako bi putovi i staze postali neuporabljivi zbog poplave ili kojega drugoga slučaja, mora se do uspostave prijašnjega stanja odrediti novi prostor, ako nadležna vlast odmah ne poduzme potrebne mjere.

O služnostima puta kao nužnom prolazu

Članak 191.

(1) Nužni prolaz je služnost puta koju je osnovao sud na zahtjev vlasnika nekretnine do koje nema nikakve ili nema prikladne putne veze s javnim putom.

(2) Na nužni se prolaz primjenjuju pravila koja vrijede za služnosti puta, ako glede nužnoga prolaza nije što posebno propisano.

O služnosti vodovoda

Članak 192.

(1) Vlasnik povlasne nekretnine koji je ovlašten crpsti vodu na poslužnoj nekretnini, ima i pravo na slobodan pristup k njoj.

(2) Vlasnik povlasne nekretnine koji je ovlašten navraćati vodu s tuđe nekretnine na svoje zemljište ili je sa svojega odvraćati na tuđe zemljište, ovlašten je također postaviti za to potrebne cijevi, žljebove, brane, spremnike za vodu i druge naprave o svom trošku, a u mjeri koja se utvrđuje po potrebama povlasnoga zemljišta.

O služnosti paše

Članak 193.

(1) Ako u času stjecanja prava služnosti paše nisu određeni vrsta i broj stoke niti vrijeme i mjera izvršavanja prava paše, mjerodavno je kako se mirno izvršavao posjed toga prava služnosti kroz dvadeset godina.

(2) Ako se vrsta i broj stoke ne može utvrditi prema pravilu iz stavka 1. ovoga članka, tada se ravna prema sljedećem:

­ pravo paše odnosi se, ako se to ne protivi posebnim propisima, na svaku vrstu tegleće stoke, goveda i ovaca, ali ne na svinje i perad, niti na koze u šumskim područjima; nečista, nezdrava i tuđa stoka uvijek se isključuje od paše;

­ ako se broj stoke koja se napasa mijenjao u zadnjih dvadeset godina, tad se uzima srednji broj iz prve tri godine, a ako nije jasno kolik je, ima se uzeti u obzir što je pravedno s obzirom na to kolika je i kakva paša; ni u kojem slučaju ovlašteniku nije dopušteno da na tuđoj paši drži više stoke nego što je moguće preko zime prehraniti krmom dobivenom s povlasnoga zemljišta; no stoku koja još siše ne računa se nikad u broj stoke.

(3) Vrijeme paše određuje se uopće po ustaljenom mjesnom običaju, ali radi paše ne smije nikad biti smetano ili otežano poljsko obrađivanje uređeno posebnim propisima.

(4) Pravo paše ne proteže se ni na kakvu drugu korist, pa ovlaštenik ne smije niti kositi travu, ne smije oštetiti sućanstvo paše, niti isključiti stoku vlasnika poslužne nekretnine od paše na njegovoj nekretnini, a kad prijeti opasnost da bi stoka mogla nanijeti štetu, ona treba biti čuvana na prikladan način.

O ostalim poljskim služnostima

Članak 194.

Što je određeno za pravo paše, na odgovarajući se način primjenjuje i na služnost sječe drva i ostale poljske služnosti.

O pravu prozora

Članak 195.

(1) Pravo prozora u zidu poslužne nekretnine daje vlasniku povlasne nekretnine samo pravo na svjetlo i zrak; a na vidik samo ako mu je ta ovlast posebno dana.

(2) Tko nema pravo na vidik dužan je na zahtjev vlasnika zida staviti rešetku na prozor.

(3) Tko ima pravo prozora, dužan je čuvati otvor; tko to zanemari, odgovara za štetu koja otuda nastaje.

O pravu imati dio zgrade i naprave na poslužnoj nekretnini

Članak 196.

(1) Vlasnik povlasne nekretnine kojega njegovo pravo služnosti ovlašćuje da na susjednoj nekretnini, na njezinoj površini, ispod nje ili u njezinu zračnom prostoru ima dio svoje zgrade, neku drugu izgrađenu napravu ili kakav uređaj koji služi njegovoj zgradi, dužan je to uzdržavati o svome trošku, a vlasniku poslužne nekretnine plaćati naknadu za iskorištavanje njegove nekretnine u visini zakupnine, ako nije drukčije određeno ugovorom ili zakonom.

(2) Odredba stavka 1. ovoga članka na odgovarajući se način primjenjuje kad vlasnika povlasne nekretnine njegovo pravo služnosti ovlašćuje da na susjednoj nekretnini, na njezinoj površini, ispod nje ili u njezinu zračnom prostoru ima vodove i druge uređaje (električne, kanalizacijske, plinovodne, vodovodne, toplovodne, telekomunikacijske i dr.).

(3) Vlasnik poslužne nekretnine koji je dužan trpjeti teret susjedne zgrade, umetak tuđe grede u svoj zid, prolaz tuđega dima kroz dimnjak, tuđu antenu na svom krovu, tuđu reklamu ili natpis na pročelju svoje zgrade ili što slično, dužan je razmjerno prilagati za održavanje svojega, za to određenog zida, stupa, stijene, dimnjaka, krova, pročelja i sl., ali nije dužan podupirati niti popravljati tuđu stvar.

O pravu provođenja tekućina

Članak 197.

Ako su za provodnju tekućina kroz poslužnu nekretninu potrebni jarci i kanali, mora ih izgraditi vlasnik povlasne nekretnine, te ih držati dobro pokrivene i čiste i time olakšati opterećenje poslužnoga zemljišta.

O pravu kapnice

Članak 198.

(1) Vlasnik povlasne nekretnine koji ima pravo odvođenja kišnice sa svojega krova na poslužnu nekretninu (pravo kapnice) može pustiti da kišnica otječe na tuđu nekretninu slobodno ili kroz žlijeb.

(2) Ovlaštenik služnosti iz stavka 1. ovoga članka smije uzdići svoj krov, ali mora poduzeti mjere da time služnost ne postane tegotnija za vlasnika poslužne nekretnine.

(3) Ovlaštenik služnosti iz stavka 1. ovoga članka dužan je održavati žljebove namijenjene otjecanju kao i svoj krov u takvu stanju da mlaz kišnice ne šteti opterećenoj nekretnini, a i napali snijeg na vrijeme počistiti.

Glava 3.

OSOBNE SLUŽNOSTI

Odjeljak 1.

Opće odredbe

Služnosti osobne naravi

Članak 199.

(1) Osobna služnost je stvarno pravo koje ovlašćuje pojedinačno određenu osobu da se na određeni način služi tuđom stvari (poslužna stvar), čiji svagdašnji vlasnik to mora trpjeti.

(2) Osobne služnosti su: pravo plodouživanja, pravo uporabe i pravo stanovanja.

Poslužna stvar

Članak 200.

(1) Osobne služnosti mogu postojati na cijeloj poslužnoj stvari, a i na idealnom dijelu ako je to moguće s obzirom na sadržaj služnosti i narav predmeta.

(2) Kad je uspostavljeno vlasništvo posebnoga dijela nekretnine na nekom njezinu idealnom dijelu, osobna služnost može imati za predmet taj posebni dio samo zajedno s idealnim dijelom na kojem je uspostavljeno vlasništvo toga posebnoga dijela.

Ograničeno trajanje

Članak 201.

Osobne služnosti traju samo onoliko vremena za koliko su osnovane te prestaju najkasnije smrću njihova ovlaštenika, ako zakon ne određuje drukčije.

Neotuđivost i nenasljedivost

Članak 202.

(1) Osobne služnosti ne mogu se prenositi s ovlaštenika na drugu osobu.

(2) Osobne služnosti su nenasljedive, osim služnosti izričito osnovanih i za ovlaštenikove nasljednike.

(3) Iznimno, kad je osobna služnost izričito osnovana i za ovlaštenikove nasljednike, nasljeđivanjem će ona prijeći na one koji nasljeđuju zbog smrti prvoga ovlaštenika; smrću nasljednika koji je naslijedio osobnu služnost, ona se beziznimno gasi.

Odjeljak 2.

Posebna pravila o pojedinim služnostima

a/ O pravu plodouživanja

Uopće

Članak 203.

(1) Pravo plodouživanja je osobna služnost koja svojega nositelja (plodouživatelja) ovlašćuje da se u svakom pogledu služi nečijom stvari (poslužna stvar) u skladu s njezinom namjenom, čuvajući njezino sućanstvo.

(2) Pravo plodouživanja može postojati na poslužnoj stvari koja je nepotrošna, bilo pokretna ili nepokretna, kao i na više pokretnih stvari zajedno; na potrošnim stvarima moguće je samo nepravo plodouživanje.

(3) Pravo plodouživanja može postojati na pravu koje daje plodove ili druge koristi; u tom se slučaju uzima da je to pravo stvar, pa se na odgovarajući način primjenjuje ono što je određeno za stvari iz stavka 2. ovoga članka.

(4) Predmet svakoga prava plodouživanja je stvar u smislu stavka 2. do 4. ovoga članka, zajedno sa svim svojim pripadnostima.

(5) Pravo plodouživanja iste poslužne nekretnine može imati i više osoba, u kojem je slučaju svaka samostalni nositelj svojega dijela prava plodouživanja, osim kad su u takvu odnosu da im pravo plodouživanja ili neki dio toga prava pripada zajednički; u sumnji se uzima da svakoj pripada jednaki dio prava plodouživanja.

(6) Kad je poslužna nekretnina u vlasništvu više suvlasnika ili zajedničkih vlasnika, svaki od njih mora trpjeti da se ovlaštenik prava plodouživanja koje tereti njihovu nekretninu njome služi na način na koji ga ovlašćuje njegovo pravo.

Ovlasti

Članak 204.

(1) Plodouživatelj je ovlašten da se, bez obzira na to kolike su mu potrebe, služi poslužnom stvari u skladu s njezinom namjenom, da je posjeduje kao nesamostalni posjednik te je potpuno za sebe rabi, a njegov je i čisti prihod od čiste vrijednosti te stvari, ali sve to samo u granicama očuvanja sućanstva, što uključuje i očuvanje temeljne namjene poslužne stvari.

(2) Plodouživatelj može pravnim poslom prepustiti drugoj osobi izvršavanje svojih ovlaštenja iz stavka 1. ovoga članka.

(3) Vlasnik poslužne stvari mora trpjeti izvršavanje plodouživateljevih ovlasti na svojoj stvari, a svoje pravo vlasništva smije izvršavati ako time ne vrijeđa plodouživateljevo pravo.

Čisti prihod od čiste vrijednosti

Članak 205.

(1) Plodouživateljev je sav prihod koji poslužna stvar daje bez umanjenja sućanstva, ali on snosi troškove i terete određene ovim Zakonom.

(2) Prihod poslužne stvari čine svi plodovi i druge koristi koje stvar daje bez umanjenja sućanstva; blago nađeno u poslužnoj stvari nije prihod plodouživatelja.

(3) Plodove poslužne stvari stječe plodouživatelj njihovim odvajanjem, a isto vrijedi i za sve ostalo što se odvojilo od stvari ne umanjujući njezino sućanstvo, osim kad zakon drukčije određuje.

(4) Što je u stavku 3. ovoga članka određeno za plodove vrijedi i za najamnine, zakupnine, kamate i druge prihode koje stvar daje posredovanjem nekoga pravnoga odnosa (civilne plodove), ali s time da je plodouživateljevo ono što se od toga odnosi na razdoblje trajanja prava plodouživanja, bez obzira na to kad je dospjelo i je li ubrano; ostalo pripada vlasniku poslužne stvari, pa on to može zahtijevati.

(5) Plodouživatelj snosi sve troškove za uporabu i iskorištavanje poslužne stvari, bez obzira na to kolik je prihod ostvaren.

(6) Plodouživatelj je dužan kao dobar domaćin održavati poslužnu stvar u stanju u kojem ju je primio, te snositi troškove redovitoga održavanja i obnavljanja stvari, javne obveze s njom u svezi (porezne i sl.), realne terete koji je opterećuju, a i kamate na tražbine osigurane hipotekom na njoj; ali to je plodouživatelj dužan snositi samo u granicama vrijednosti koja ostaje kad se od prihoda iz stavka 2. do 4. odbiju troškovi iz stavka 5. ovoga članka.

Izvanredni popravci i obnova stvari

Članak 206.

(1) Ako je zbog dotrajalosti ili više sile postalo nužno obaviti izvanredne popravke ili izvanredna obnavljanja poslužne stvari, plodouživatelj je dužan bez odgađanja obavijestiti vlasnika, odnosno onoga tko za vlasnika upravlja tom stvari, osim ako je te popravke ili obnavljanja dužan učiniti o svome trošku.

(2) Ako vlasnik poslužne stvari obavi nužne izvanredne popravke ili izvanredna obnavljanja poslužne stvari, plodouživatelj mu je dužan naknaditi kamate na vrijednost onoga što je vlasnik utrošio, u omjeru u kojem se time poboljšalo njegovo plodouživanje.

(3) Ako vlasnik ne može ili neće obaviti nužne popravke ili obnavljanja, plodouživatelj nije ovlašten od njega zahtijevati da popravlja ili obnavlja vlastitu stvar, nego smije sam to učiniti i po prestanku plodouživanja zahtijevati naknadu kao pošteni posjednik, ili zahtijevati primjerenu naknadu za plodouživanje koje je izgubio zbog propuštenoga građenja.

(4) Plodouživatelj je dužan o svom trošku izvršiti one izvanredne popravke i izvanredne obnove stvari koje je sam skrivio ili ih je prouzročila osoba za koju on odgovara.

Poboljšice

Članak 207.

(1) Plodouživatelj nije dužan dopustiti da vlasnik obavlja poboljšice na poslužnoj stvari koje nisu nužne, osim ako mu se vlasnik obveže dati punu odštetu za uporabu i prihod koji plodouživatelj gubi zbog obavljanja radova.

(2) Vlasnik stvari koji je izvršio poboljšice ima pravo zahtijevati od plodouživatelja koji je tražio odštetu po odredbi stavka 1. ovoga članka da se od te odštete odbije korist koju plodouživatelj ima od poboljšica.

(3) Ako je plodouživatelj bez sporazuma s vlasnikom učinio poboljšice, ovlašten je odvojiti i sebi uzeti ono što je dodao, ako je to moguće bez oštećenja stvari, ali naknadu za poboljšice može zahtijevati samo ako bi to bio ovlašten kao poslovođa bez naloga.

Popis i procjena

Članak 208.

(1) Vlasnik i plodouživatelj sastavit će ovjerovljeni popis svih poslužnih stvari s naznakom njihove vrijednosti u vrijeme sastavljanja popisa i procjene, radi lakšega dokazivanja uzajamnih tražbina.

(2) Nedostaje li popis i procjena iz stavka 1. ovoga članka, predmnjeva se da je plodouživatelj primio u uporabljivom stanju poslužnu stvar srednje kakvoće, sa svim pripadnostima potrebnim za uredno plodouživanje.

Dužnost dati osiguranje

Članak 209.

(1) Kad je ugroženo sućanstvo poslužne stvari, vlasnik može od plodouživatelja zahtijevati primjereno osiguranje.

(2) Ako plodouživatelj ne bi dao osiguranje koje se obvezao dati ili koje je sud odredio, vlasnik može zahtijevati da sud ukine plodouživanje, s time da vlasnik dade pravednu naknadu za njega.

(3) Sud neće ukinuti plodouživanje nego će postaviti upravitelja poslužnom stvari kad je to bolje s obzirom na okolnosti slučaja, ako to zahtijeva plodouživatelj koji se obvezao da će sve troškove te uprave snositi kao troškove za uporabu i iskorištavanje poslužne stvari.

(4) Sud koji je postavio upravitelja sastavit će bez odgode popis i procjenu poslužne stvari.

Povrat stvari

Članak 210.

(1) Pošto prestane pravo plodouživanja, dužan je dotadašnji plodouživatelj predati posjed poslužne stvari njezinu vlasniku, pri čemu stvar treba biti u stanju u kakvu ju je plodouživatelj bio primio.

(2) Ako stvar nije u stanju u kakvu ju je plodouživatelj bio primio, on odgovara vlasniku za smanjenje njezine vrijednosti, bez obzira na to čime je ono prouzrokovano, no ne odgovara za smanjenje vrijednosti zbog starenja ili redovitoga trošenja stvari koje se nije moglo izbjeći ni otkloniti potpunim ispunjenjem dužnosti iz članka 205. stavka 6. ovoga Zakona.

(3) Plodouživatelj ne odgovara za ono smanjenje vrijednosti poslužne stvari koje se moglo izbjeći ili otkloniti jedino izvanrednim popravcima ili izvanrednim obnavljanjem te stvari, osim ako je bio dužan o svome trošku izvršiti te izvanredne popravke ili izvanrednu obnovu stvari.

(4) Još neodvojeni plodovi pripadaju vlasniku, a on će troškove koje je plodouživatelj imao da bi ih dobio, morati naknaditi plodouživatelju ili njegovu nasljedniku prema pravilima koja određuju pravni položaj poštenoga posjednika prigodom povrata stvari vlasniku.

(5) Što je u stavku 4. ovoga članka određeno za neodvojene prirodne plodove vrijedi i za civilne (najamnine, zakupnine, kamate i sl.) koji se odnose na razdoblje nakon prestanka plodouživanja.

(6) Dužnosti i odgovornosti plodouživatelja terete njegova nasljednika, odnosno drugoga sveopćega sljednika.

Nepravo plodouživanje

Članak 211.

(1) Ako je pravo plodouživanja osnovano na stvari koja je potrošna ili na pravu koje ne daje plodove, to je nepravo plodouživanje.

(2) U slučaju iz stavka 1. ovoga članka poslužna stvar je novčana vrijednost stvari koja će se vlasniku vratiti pošto prestane to plodouživanje.

(3) Gotovim novcem može za trajanja nepravoga plodouživanja ovlaštenik raspolagati po volji; ali ako je to plodouživanje osnovano na već uloženoj glavnici, ovlaštenik može zahtijevati samo kamate.

(4) Na nepravo plodouživanje na odgovarajući se način primjenjuju pravila o pravu plodouživanja, ako nije što posebno određeno zakonom niti to zahtijeva narav takva plodouživanja.

b/ Pravo uporabe

Uopće

Članak 212.

(1) Pravo uporabe je osobna služnost koja svojega nositelja (uporabovnika) ovlašćuje da se za svoje potrebe služi nečijom stvari (poslužna stvar) prema njezinoj namjeni, čuvajući njezino sućanstvo.

(2) Pravo uporabe može postojati na poslužnoj stvari koja je nepotrošna, bilo pokretna ili nepokretna, kao i na više pokretnih stvari; na potrošnim stvarima nije moguća ni neprava uporaba.

(3) Pravo uporabe može postojati na pravu koje daje plodove ili druge koristi, u kojem se slučaju uzima da je to pravo stvar, pa se na odgovarajući način primjenjuje ono što je određeno za stvari iz stavka 2. ovoga članka.

(4) Predmet prava uporabe je stvar u smislu stavka 2. i 3. ovoga članka, zajedno sa svim svojim pripadnostima.

(5) Pravo uporabe ne može imati više osoba, osim kad su u takvu odnosu da im ono pripada zajednički.

(6) Na pravo uporabe na odgovarajući se način primjenjuju pravila o pravu plodouživanja, ako nije što posebno određeno zakonom niti to zahtijeva narav prava uporabe.

Ovlasti

Članak 213.

(1) Uporabovnik je ovlašten da se za svoje potrebe služi poslužnom stvari tako da je, u time određenom opsegu, posjeduje kao nesamostalni posjednik, rabi je i uzima njezin prihod, ali čuvajući njezino sućanstvo.

(2) Uporabovnik ne može pravnim poslom prepustiti drugoj osobi izvršavanje svojih ovlasti iz stavka 1. ovoga članka.

(3) Vlasnik poslužne stvari mora trpjeti izvršavanje uporabovnikovih ovlasti na svojoj stvari, a svoje pravo vlasništva smije izvršavati ako time ne vrijeđa uporabovnikovo pravo, pa sve koristi koje se mogu crpsti iz stvari bez smetanja ovlaštenika pripadaju vlasniku.

Uporabovnikove potrebe

Članak 214.

(1) Uporabovnik je ovlašten, bez obzira na ostalu svoju imovinu, služiti se poslužnom stvari u opsegu svojih potreba, primjerenih njegovu dobu, zvanju, zanimanju i veličini obiteljskog kućanstva.

(2) Uporabovnikove potrebe određuju se prema stanju kad je osnovana služnost uporabe; kasnije promjene zvanja i zanimanja ne daju mu pravo na proširenje uporabe, ako nije što drugo određeno.

(3) Pod potrebom uporabovnika podrazumijavaju se i potrebe njegovog obiteljskog kućanstva, pri čemu i promjene u njegovom obiteljskom kućanstvu koje su bile prirodno očekivane i predvidive /bračni drug i maloljetna djeca, kao i osobe koje je po zakonu dužan uzdržavati/ ili koje su promjene nužno potrebne za vođenje obiteljskog kućanstva.

Stjecanje plodova i drugih koristi

Članak 215.

(1) Plodove poslužne stvari stječe uporabovnik kad ih na temelju ovlasti koje mu daje njegovo pravo uporabe ubere za svoje potrebe, a isto vrijedi i za sve ostale koristi od stvari.

(2) Što je u stavku 1. ovoga članka određeno za plodove, vrijedi i za najamnine, zakupnine, kamate i druge prihode koje stvar daje posredovanjem nekoga pravnoga odnosa (civilni plodovi), ali s tim da uporabovnik nije ovlašten ubirati ništa što se ne odnosi na razdoblje trajanja njegova prava uporabe; ostalo pripada vlasniku poslužne stvari, koji to može zahtijevati.

Troškovi i tereti

Članak 216.

(1) Sve koristi koje se mogu crpsti iz stvari bez smetanja uporabovnika pripadaju vlasniku, pa je vlasnik dužan snositi sve redovite i izvanredne troškove i terete poslužne stvari, te je o svome trošku održavati u dobru stanju.

(2) Ako troškovi i tereti nadilaze korist koja preostaje vlasniku, mora ovlaštenik snositi taj višak, osim ako se odrekne svojega prava uporabe.

c/ Pravo stanovanja

Članak 217.

(1) Pravo stanovanja je osobna služnost koja svojega nositelja (stanovatelja) ovlašćuje da se služi nečijom stambenom zgradom ili njezinim dijelom namijenjenim stanovanju (poslužna stvar) u skladu s tom namjenom, a čuvajući njezino sućanstvo.

(2) Pravo stanovanja prosuđuje se po pravilima o uporabi, ako nije što drugo određeno.

(3) Ovlašćuje li pravo stanovanja svojega nositelja da se služi svim dijelovima zgrade koji su za stanovanje tako da ih, čuvajući sućanstvo, u cijelosti uživa, tad je to plodouživanje stambene zgrade, pa se prosuđuje po pravilima o plodouživanju.

(4) U svakom slučaju vlasnik zadržava pravo raspolagati onim dijelovima nekretnine koji nisu namijenjeni stanovanju a i stambenim dijelovima koji nisu predmetom stanovateljeva prava stanovanja, ali ne tako da time spriječi izvršavanje prava stanovanja.

(5) Izvršavanjem prava stanovanja ne smije se vlasniku onemogućiti ili otežati potrebno nadgledanje cijele njegove nekretnine.

Glava 4.

STJECANJE

Odjeljak 1.

Osnivanje prava služnosti

Općenito

Članak 218.

(1) Na temelju pravnoga posla vlasnika poslužne nekretnine, odluke suda ili druge vlasti, ili samoga zakona, osniva se pravo stvarne služnosti kao pripadak povlasne stvari za njezina svagdašnjega vlasnika, a na teret određene stvari kao poslužne.

(2) Na temelju pravnoga posla vlasnika poslužne nekretnine osniva se pravo osobne služnosti u korist određene osobe na teret određene stvari kao poslužne, a isto vrijedi i za osnivanje nepravilnih služnosti.

(3) Pravo služnosti je osnovano kad se ispune sve pretpostavke određene zakonom.

a/ Osnivanje na temelju pravnoga posla

Pravni temelj

Članak 219.

(1) Na temelju valjanoga pravnoga posla kojemu je cilj stjecanje služnosti osnivaju se prava služnosti izvođenjem iz vlasništva poslužne stvari, odnosno iz pripadanja prava koje je poslužna stvar, a na način određen zakonom.

(2) Sadržaj služnosti određuje vlasnik poslužne stvari, odnosno nositelj prava koje je poslužna stvar svojom voljom, ili u sporazumu sa stjecateljem pravnim poslom iz stavka 1. ovoga članka.

(3) Pravnim poslom iz stavka 1. ovoga članka može se pravo služnosti ograničiti i opteretiti na svaki način koji je moguć, a nije nedopušten niti suprotan pravnoj naravi toga prava.

(4) Pravni posao kojemu je cilj osnutak služnosti, osim što mora zadovoljavati opće pretpostavke za valjanost, treba biti i u pisanom obliku ako je poslužna stvar nekretnina.

(5) Kad je nekretnina u vlasništvu nekolicine suvlasnika ili zajedničkih vlasnika, samo svi oni suglasno mogu odrediti da se ona optereti služnošću.

Način osnivanja služnosti na nekretninama

Članak 220.

(1) Pravo služnosti na nekretnini osniva se uknjižbom toga prava u zemljišnoj knjizi kao tereta na poslužnoj nekretnini, osim ako zakon omogućuje da se služnost osnuje drukčije.

(2) Ako nisu ispunjene sve pretpostavke koje zemljišnoknjižno pravo zahtijeva za uknjižbu, a zatražena je uknjižba prava služnosti, predbilježbom će se osnovati to pravo pod uvjetom naknadnoga opravdanja toga upisa, ako su ispunjene barem pretpostavke pod kojima pravila zemljišnoknjižnoga prava dopuštaju predbilježbu.

(3) Na nekretninama koje nisu upisane u zemljišne knjige pravo služnosti osniva se polaganjem u sud ovjerovljene isprave sposobne za upis prava u zemljišnu knjigu, kojom vlasnik nekretnine dopušta uknjižbu služnosti na njoj; za to polaganje uzima se da je uknjižba, odnosno predbilježba i na odgovarajući se način primjenjuju pravila o stjecanju tim upisom u zemljišnu knjigu.

(4) Odredbe ovoga Zakona o osnivanju prava služnosti na nekretninama upisom u zemljišnu knjigu na odgovarajući se način primjenjuju i na promjene i prestanak služnosti na temelju pravnih poslova.

Zaštita povjerenja

Članak 221.

Na zaštitu povjerenja u zemljišne knjige glede prava služnosti, na odgovarajući se način primjenjuju odredbe članka 122. do 125. ovoga Zakona, ako nisu suprotne pravnoj naravi tih prava.

Način osnivanja služnosti na pokretninama

Članak 222.

(1) Pravo osobne služnosti na pokretnoj stvari osniva se predajom te stvari stjecatelju u nesamostalni posjed na temelju valjano očitovane volje vlasnika usmjerene na to da se stjecatelju izvede pravo služnosti, ako zakonom nije drukčije određeno.

(2) Kad je vlasnik sklopio više pravnih poslova radi osnutka prava osobne služnosti na istoj stvari kao poslužnoj, a te služnosti ne bi mogle istodobno postojati na istoj stvari, osnovana je ona od njih za koju je stvar prije predana, ako su ispunjene i sve druge pretpostavke za stjecanje te služnosti.

(3) U slučaju iz stavka 2. ovoga članka odnose otuđivatelja s osobama s kojima je sklopio pravne poslove, ali one nisu stekle osobnu služnost, uređuju obveznopravna pravila.

b/ Osnivanje odlukom suda ili druge vlasti
Osnivanje odlukom

Članak 223.

(1) Služnost može svojom odlukom, pod pretpostavkama određenim zakonom, osnovati sud u postupku osnivanja nužnoga prolaza, odnosno nužnoga osnivanja služnosti vodova ili drugih uređaja u postupku diobe i u ostavinskom postupku, a i u drugim slučajevima određenim zakonom.

(2) Stvarnu služnost može, pod pretpostavkama određenim zakonom, osnovati nadležno tijelo upravne vlasti u postupku izvlaštenja, komasacije, kao i u ostalim slučajevima određenim zakonom.

(3) Pravo služnosti osniva se u trenutku pravomoćnosti sudske odluke iz stavka 1., odnosno konačnosti odluke druge vlasti iz stavka 2. ovoga članka, ako što drugo nije određeno zakonom, niti proizlazi iz cilja radi kojega se odluka donosi.

(4) Onaj u čiju je korist na nekretnini osnovano pravo služnosti odlukom suda ili drugoga tijela ovlašten je ishoditi upis stečenoga prava u zemljišnoj knjizi.

Odluka o nužnom prolazu

Članak 224.

(1) Nužni prolaz preko neke nekretnine kao poslužne osnovat će svojom odlukom sud na zahtjev vlasnika druge nekretnine, ako do nje nema nikakve ili nema prikladne putne veze s javnim putom i ako je korist od otvaranja nužnoga prolaza za gospodarenje tom nekretninom veća od štete na poslužnoj nekretnini, a uz obvezu vlasnika nekretnine u čiju se korist nužni prolaz osniva da plati punu naknadu vlasniku poslužne nekretnine.

(2) Nužni prolaz ne može sud osnovati preko nekretnina glede kojih se tome protive javni interesi, kroz zgrade, kroz ograđena kućna dvorišta, kroz ograđena uzgajališta divljači; a kroz ograđene vrtove i vinograde može osnovati nužni prolaz samo ako za to postoji osobito jak razlog.

(3) Sud će svojom odlukom kojom osniva nužni prolaz odrediti da se on osniva u korist određene nekretnine kao služnost prava staze, progona stoke, kolnika, ili svega zajedno, vodeći računa o potrebama povlasne nekretnine i o tome da poslužno zemljište bude što manje opterećeno; no nikad ne može osnovati nužni prolaz u korist određene osobe, niti općega dobra.

(4) Sud će svojom odlukom kojom osniva nužni prolaz odrediti obvezu vlasnika nekretnine u čiju se korist osniva taj prolaz da vlasniku poslužne nekretnine plati punu novčanu naknadu za sve što će on trpjeti i biti oštećen, koja ne može biti manja od one na koju bi on imao pravo da se u interesu Republike Hrvatske provodi izvlaštenje, te će osnutak nužnoga prolaza uvjetovati potpunom isplatom te naknade, ako su se stranke glede naknade nisu drukčije sporazumjele.

Odluka o nužnim vodovima i uređajima

Članak 225.

(1) Služnost vodova ili drugih uređaja (električnih, kanalizacijskih, plinovodnih, vodovodnih, toplovodnih, telekomunikacijskih i dr.) na tuđoj nekretnini kao poslužnoj osnovat će svojom odlukom sud na zahtjev vlasnika druge nekretnine, ako do nje nema nikakve ili nema prikladne veze s dobavljačem tvari, energija ili usluga koje se dostavljaju tim vodovima i drugim uređajima i ako je korist od postavljanja tih vodova odnosno uređaja za gospodarenje tom nekretninom veća od štete na poslužnoj nekretnini, a uz obvezu vlasnika nekretnine u čiju se korist osniva služnost vodova ili drugih uređaja da plati punu naknadu vlasniku poslužne nekretnine.

(2) Na nužno osnivanje služnosti vodova ili drugih uređaja iz stavka 1. ovoga članka, na odgovarajući se način primjenjuju pravila o nužnim prolazima.

Odluka u diobnom i ostavinskom postupku

Članak 226.

(1) Sud koji provodi diobu suvlasništva ili zajedničkoga vlasništva može odlučiti da se osnuje pravo stvarne služnosti, ako su stranke s tim suglasne, a kod geometrijske diobe nekretnine i bez njihove suglasnosti.

(2) Sud koji provodi ostavinski postupak svojom će odlukom odlučiti da se osnuje pravo služnosti ako je ostavitelj svojim valjanim zapisom ili nalogom bio odredio da se osnuje to pravo.

(3) Pravo služnosti čiji je osnutak sud odredio na temelju odredba ovoga članka osniva se na način koji je ovim Zakonom predviđen za stjecanje prava služnosti na temelju pravnoga posla.

Zaštita povjerenja

Članak 227.

Pravo služnosti koje je na teret neke nekretnine osnovano odlukom suda ili druge vlasti, ali nije upisano u zemljišnu knjigu, ne može se suprotstaviti pravu onoga koji je postupajući s povjerenjem u zemljišne knjige, u dobroj vjeri upisao svoje pravo na nekretnini dok još nije bilo upisano pravo služnosti koje je osnovano odlukom suda ili druge vlasti.

c/ Osnivanje na temelju zakona

Općenito

Članak 228.

(1) Neposredno na temelju zakona pravo služnosti osnovat će se kad se ispune sve zakonom predviđene pretpostavke za dosjelost služnosti; inače samo kad tako odredi posebni zakon.

(2) Tko stekne pravo služnosti nekretnine na temelju zakona, ovlašten je ishoditi upis stečenoga prava vlasništva u zemljišnoj knjizi.

Dosjelost služnosti

Članak 229.

(1) Stvarna služnost osniva se na temelju zakona dosjelošću, ako ju je posjednik povlasne nekretnine pošteno posjedovao izvršavajući njezin sadržaj kroz dvadeset godina, a vlasnik poslužne nekretnine nije se tome protivio.

(2) Ne može se dosjelošću osnovati stvarna služnost ako se njezin sadržaj izvršavao zlouporabom povjerenja vlasnika ili posjednika poslužne nekretnine, silom, potajno ili na zamolbu do opoziva.

(3) Ako se služnost po svojoj naravi može samo rijetko izvršavati, mora onaj tko tvrdi da je ona u korist njegove nekretnine kao povlasne osnovana dosjelošću, dokazati da je u razdoblju od najmanje dvadeset godina bar tri puta nastupio slučaj izvršavanja takve služnosti te da je on ili njegov prednik svaki taj put izvršio njezin sadržaj.

Zaštita povjerenja

Članak 230.

Pravo stvarnih služnosti koje je na teret neke nekretnine osnovano na temelju zakona, ali nije upisano u zemljišnu knjigu, ne može se, niti kad je utvrđeno odlukom suda, suprotstaviti pravu onoga koji je postupajući s povjerenjem u zemljišne knjige u dobroj vjeri upisao svoje pravo na nekretnini dok još nije bilo upisano to pravo služnosti koje je osnovano na temelju zakona.

Odjeljak 2.

Stjecanje nečijih prava služnosti

Stjecanje s povlasnom stvari

Članak 231.

Tko stekne vlasništvo povlasne stvari na bilo kojem pravnom temelju, stekao je ujedno i svako pravo stvarne služnosti koje je njezin pripadak, osim ako je drukčije određeno.

Stjecanje s poslužnom stvari

Članak 232.

Tko stekne vlasništvo poslužne stvari na bilo kojem pravnom temelju, stekao ju je opterećenu svakim pravom služnosti koje je njezin teret, osim ako zakonom nije drukčije određeno.

Glava 5.

ZAŠTITA

Zahtjev za poštovanje prava služnosti

Članak 233.

(1) Ovlaštenik prava služnosti ima pravo zahtijevati od vlasnika poslužne stvari da prizna i trpi njegovo pravo služnosti kao teret na poslužnoj stvari, te da trpi izvršavanje ovlaštenikova prava na njoj, odnosno da propušta činiti na njoj ono što je zbog ovlaštenikova prava dužan propuštati; isto ima pravo zahtijevati i od svake druge osobe koja svojim činima niječe njegovo pravo služnosti ili ga samovlasno onemogućuje ili uznemirava u izvršavanju toga prava.

(2) Pravo iz stavka 1. ovoga članka imaju svaki pojedini suvlasnik i zajednički vlasnik povlasne stvari i svaki pojedini od više ovlaštenika istoga prava služnosti plodouživanja.

(3) Pravo iz stavka 1. ovoga članka prestaje protekom roka od dvadeset godina od kad je ovlašteniku služnosti oduzet posjed toga prava.

Tužba ovlaštenika služnosti

Članak 234.

Da bi ovlaštenik prava služnosti mogao u postupku pred sudom, odnosno drugim nadležnim tijelom, ostvariti svoje pravo iz članka 233. ovoga Zakona, mora dokazati svoje pravo služnosti i tuženikov čin onemogućavanja ili uznemiravanja izvršavanja toga prava.

Tužba predmnjevanoga ovlaštenika služnosti

Članak 235.

(1) Pravo na zaštitu svojega predmnjevanoga prava služnosti ima, poput onoga koji je dokazao svoje pravo služnosti, i onaj koji u postupku pred sudom ili drugim nadležnim tijelom dokaže pravni temelj i istiniti način svoga stjecanja posjeda te služnosti (predmnjevani ovlaštenik služnosti).

(2) Na pravo predmnjevanoga ovlaštenika na zaštitu na odgovarajući se način primjenjuju pravila o tužbi predmnjevanoga vlasnika.

Zaštita od povrede upisom u zemljišnoj knjizi

Članak 236.

(1) Ako netko povrijedi pravo služnosti nevaljanim upisom u zemljišnu knjigu, ovlaštenik se ima pravo štititi od toga sredstvima koja za zaštitu knjižnih prava daju pravila zemljišnoknjižnoga prava.

(2) Na preinaku sadržaja na odgovarajući se način primjenjuje ono što je određeno za osnivanje stvarnih tereta na temelju pravnoga posla.

Glava 6.

PRESTANAK

Propast stvari

Članak 237.

(1) Propašću povlasne ili poslužne stvari prestaje i pravo služnosti, ali čim se stvar vrati u prijašnje stanje, oživljava i ona.

(2) Što vrijedi za propast stvari vrijedi i za slučaj da stvar bude stavljena izvan prometa.

(3) Ako je umjesto propale poslužne stvari nastalo pravo koje je nadomješta (pravo na naknadu, na osigurninu i sl.), tada propašću stvari nije prestalo pravo plodouživanja nego ono i dalje postoji na tom nadomjestku kao poslužnoj stvari.

Sjedinjenje

Članak 238.

(1) Ako se vlasništvo povlasne i poslužne nekretnine nađu u imovini iste osobe, tada tim sjedinjenjem samim po sebi prestaje stvarna služnost.

(2) Ako se vlasništvo povlasne i poslužne nekretnine razdvoji prije brisanja služnosti u zemljišnoj knjizi, služnost oživljava.

Odreknuće ovlaštenika

Članak 239.

(1) Pravo služnosti prestaje valjanim jednostranim odreknućem njezina ovlaštenika, bez obzira na to na kojem je pravnom temelju osnovana.

(2) Pojedini suvlasnik ili zajednički vlasnik povlasne nekretnine ne može se odreći prava stvarne služnosti bez pristanka ostalih.

(3) Vlasnik povlasne nekretnine koja je opterećena pravom plodouživanja ili založnim pravom ne može se odreći bez pristanka ovlaštenika tih prava.

(4) Na temelju odreknuća prestaje služnost bez pristanka vlasnika poslužne stvari, pa i onda kad je i on imao korist od te služnosti.

(5) Ako je služnost upisana u zemljišnoj knjizi, ona će prestati tek kad bude izbrisana.

Istek roka i ispunjenje raskidnoga uvjeta

Članak 240.

(1) Služnost prestaje istekom vremena na koje je bila osnovana ili na koje je bilo osnovano pravo vlasništva iz kojega je izvedena, a isto je i kad se ispuni raskidni uvjet pod kojim je bila osnovana ona ili pravo vlasništva iz kojega je izvedena.

(2) Ako je služnost osnovana za vrijeme dok treća osoba navrši određene godine, prestat će tek u to vrijeme, premda je treći umro prije tih godina.

(3) Ako je služnost upisana u zemljišnoj knjizi, ona će prestati tek brisanjem.

Neizvršavanje

Članak 241.

(1) Pravo služnosti prestaje zastarom ako se nije izvršavalo kroz dvadeset godina.

(2) Pravo služnosti koje se po svojoj naravi može samo rijetko izvršavati ne prestaje zastarom dok tri puta ne nastupi prigoda u kojoj treba izvršiti njezin sadržaj, a ovlaštenik to ne učini.

(3) Pravo služnosti prestaje ako se vlasnik poslužne stvari protivio njegovu izvršavanju, a ovlaštenik ga zbog toga nije izvršavao neprekidno tri godine.

(4) Zastara ne nastupa, niti pravo služnosti prestaje neizvršavanjem,

dok na poslužnoj stvari postoji naprava namijenjena upravo izvršavanju toga prava.

(5) Ako je služnost upisana u zemljišnoj knjizi, ona će prestati tek brisanjem.

Ukinuće

Članak 242.

(1) Izgubi li pravo služnosti razumnu svrhu, vlasnik poslužne stvari može zahtijevati da se ono ukine; ako nije što posebno određeno, odluku o ukinuću donijet će sud na zahtjev vlasnika poslužne stvari, bez obzira na pravni temelj na kojem je ta služnost bila osnovana.

(2) Sud će na zahtjev vlasnika poslužne nekretnine svojom odlukom ukinuti nužni prolaz, a i drugu služnost puta, bez obzira na to na kojem je temelju osnovana, ako utvrdi da postoji drugi prikladniji prolaz, ili drugi jednako prikladan prolaz, koji vlasniku poslužnoga zemljišta čini manje štete, ili pak jednako prikladan javni prolaz.

(3) Sud će na zahtjev vlasnika poslužne stvari, kojemu plodouživatelj nije dao osiguranje koje se obvezao dati ili koje je sud odredio, odlukom ukinuti plodouživanje i obvezati vlasnika na plaćanje pravedne naknade.

(4) Sud koji vodi postupak radi ukidanja plodouživanja jer plodouživatelj nije dao nužno osiguranje, može, umjesto da ukine plodouživanje, odlukom postaviti upravitelja poslužnoj stvari, ako utvrdi da je to bolje s obzirom na okolnosti slučaja, te ako to zahtijeva plodouživatelj koji se obvezao da će sve troškove te uprave snositi kao troškove za uporabu i iskorištavanje poslužne stvari.

(5) Ako je služnost upisana u zemljišnoj knjizi, ona će prestati tek brisanjem.

Zaštita tuđega povjerenja

Članak 243.

Služnost koja nije upisana u zemljišnoj knjizi prestaje kad poslužnu stvar stekne osoba koja nije znala niti je morala znati za tu služnost.

Prestanak ovlaštenika

Članak 244.

(1) Pravo osobne služnosti prestaje smrću ovlaštenika ili prestankom pravne osobe koja je bila ovlaštenik toga prava, ako nije drukčije određeno.

(2) Iznimno, od odredbe stavka 1. ovoga članka, ako je pravo osobne služnosti izričito osnovano i za ovlaštenikove nasljednike, nasljeđivanjem će ono prijeći na one koji nasljeđuju zbog smrti prvoga ovlaštenika; smrću nasljednika koji je naslijedio pravo osobne služnosti ona se gasi, ako nije drukčije određeno.

(3) Ako je osobna služnost osnovana u korist jedne obitelji, prestaje kad ta obitelj izumre; u sumnji se smatra da je osnovana za nasljednika, a tko tvrdi da je osnovana za obitelj, treba to i dokazati.

Rasterećenje zakonom ili odlukom upravne vlasti

Članak 245.

(1) Služnosti prestaju ispunjenjem pretpostavaka koje je za to odredio posebni zakon.

(2) Tijelo upravne vlasti ukinut će služnost u slučajevima i pod pretpostavkama određenim posebnim zakonom.

(3) Ako ukidanje služnosti iz stavka 1. i 2. ovoga članka ima značenje izvlaštenja, osoba čija je služnost prestala ima pravo na punu naknadu.

(4) Ako je služnost upisana u zemljišnoj knjizi, ona će prestati tek brisanjem, ako zakonom nije drukčije određeno.

Dio peti

STVARNI TERETI

Glava 1.

O STVARNIM TERETIMA UOPĆE

Pojam i sadržaj

Članak 246.

Stvarni teret daje svomu korisniku stvarno pravo na nekretnini koju opterećuje ovlašćujući ga da mu se na teret njezine vrijednosti ponavljano daju stvari ili čine radnje koje su sadržaj toga stvarnog tereta.

Opterećena nekretnina

Članak 247.

(1) Stvarnim teretom može biti opterećena nekretnina koja je sposobna biti predmetom založnoga prava, a i zajedno više takvih nekretnina.

(2) S opterećenom nekretninom opterećene su i sve njezine pripadnosti.

(3) Što vrijedi za nekretninu, vrijedi i za suvlasnički dio nekretnine.

Korisnik tereta

Članak 248.

Nekretnina može biti opterećena stvarnim teretom, bilo u korist svagdašnjega vlasnika određene nekretnine (povlasna nekretnina) ili nositelja prava građenja na njoj, bilo u korist određene osobe.

Sadržaj tereta

Članak 249.

(1) Sadržaj stvarnoga tereta je činidba na koju korisnik ima pravo na teret vrijednosti opterećene nekretnine.

(2) Sadržaj stvarnoga tereta može biti moguća, dopuštena i određena ili barem odrediva činidba ponavljanih davanja stvari ili novca, ili činjenja koja imaju novčanu vrijednost, a nije nužno da je u vezi s gospodarskom namjenom opterećene nekretnine, niti da služi za ostvarivanje gospodarske svrhe korisnikove nekretnine.

(3) Činidba jednokratnoga davanja ili činjenja koje ima novčanu vrijednost može biti sporedni sadržaj stvarnoga tereta, u kojem slučaju za nju na odgovarajući način vrijedi isto što i za davanja, odnosno činjenja iz stavka 2. ovoga članka, ako nije što posebno određeno.

Preinaka sadržaja

Članak 250.

(1) Preinaka sadržaja stvarnoga tereta dopuštena je samo u sporazumu s vlasnikom poslužne stvari, a ako bi se time ometao dotadašnji način izvršavanja ostalih stvarnih prava na opterećenoj nekretnini, tada i u sporazumu s ovlaštenicima tih prava.

(2) Na preinaku sadržaja primjenjuje se na odgovarajući način ono što je određeno za osnivanje stvarnih tereta na temelju pravnoga posla.

Temeljna vlasnikova obveza

Članak 251.

(1) Stvarni teret obvezuje svagdašnjega vlasnika opterećene nekretnine da korisniku tereta ispunjava sadržaj tereta, za što odgovara vrijednošću te nekretnine.

(2) Obveza iz stavka 1. ovoga članka prenosiva je samo zajedno s opterećenom nekretninom.

(3) S prelaskom vlasništva opterećene nekretnine na drugu osobu ujedno prelazi i obveza iz stavka 1. ovoga članka.

(4) Obveza iz stavka 1. ovoga članka ne zastarijeva.

Pojedinačne obveze davanja ili činjenja

Članak 252.

(1) Kad na temelju vlasnikove obveze iz članka 251. ovoga Zakona dospije za ispunjenje neko davanje ili činjenje, nastala je time pojedinačna obveza onoga tko je tada vlasnik opterećene nekretnine da to davanje, odnosno činjenje ispuni korisniku tereta kao vjerovniku, a za korisnika tereta pravo da to od njega traži.

(2) Korisnik tereta ovlašten je tražiti ispunjenje pojedinačne obveze iz stavka 1. ovoga članka, ili umjesto dospjele a neispunjene pojedinačne obveze tražiti njezinu novčanu vrijednost.

(3) Pojedinačne obveze davanja i činjenja zastarijevaju za tri godine od dospijeća svake pojedine.

Osobna odgovornost za pojedinačne obveze

Članak 253.

(1) Tko je vlasnik opterećene nekretnine u doba kad je nastala neka pojedinačna obveza davanja ili činjenja iz članka 252. ovoga Zakona, odgovara za ispunjenje te obveze vlastitom imovinom, a ta mu odgovornost ne prestaje s prestankom njegova prava vlasništva opterećene nekretnine.

(2) Ako treći samostalno posjeduje opterećenu nekretninu, on za pojedinačna davanja i činjenja na koja obvezuje stvarni teret na toj nekretnini odgovara vlastitom imovinom umjesto njezina vlasnika.

(3) Plodouživatelj nekretnine opterećene stvarnim teretom odgovara vlastitom imovinom umjesto vlasnika te nekretnine za pojedinačna davanja i činjenja na koja obvezuje stvarni teret.

Stvarnopravna odgovornost za pojedinačne obveze

Članak 254.

(1) Za sve dospjele a nezastarjele pojedinačne obveze, davanja i činjenja iz članka 252. ovoga Zakona odgovara svagdašnji vlasnik vrijednošću opterećene nekretnine; a nakon diobe te nekretnine, vrijednošću svojih dijelova solidarno svi vlasnici dijelova na koje je razdijeljena.

(2) Stvarnopravna odgovornost za pojedinačnu obvezu davanja i činjenja solidarna je s osobnom odgovornošću za istu obvezu.

Neodvojivost

Članak 255.

(1) Stvarni teret ne može se odvojiti od nekretnine koju opterećuje, pa tko na bilo kojem pravnom temelju stekne vlasništvo opterećene nekretnine, stekao je nekretninu opterećenu stvarnim teretom, ako zakonom nije drukčije određeno.

(2) Pravo iz stvarnoga tereta osnovanoga u korist neke osobe ne može se prenositi s ovlaštenika na drugu osobu, ako nije drukčije određeno, a pravo iz stvarnoga tereta osnovanoga u korist svagdašnjega vlasnika neke nekretnine prenosi se samo zajedno s vlasništvom te nekretnine.

Glava 2.

TERETI U KORIST NEKRETNINA

Teret i povlasna nekretnina

Članak 256.

(1) Stvarni teret u korist neke nekretnine (povlasna nekretnina) daje svagdašnjem vlasniku povlasne nekretnine ograničeno stvarno pravo na opterećenoj nekretnini koje ga ovlašćuje da mu se ponavljano daju stvari ili čine činjenja koja su sadržaj toga stvarnoga tereta, a da mu za to odgovara svagdašnji vlasnik opterećene nekretnine njezinom vrijednošću.

(2) Stvarni teret koji je osnovan u korist neke nekretnine kao povlasne ne može se razdvojiti od vlasništva te nekretnine, te je njezin pripadak, prenosiv samo zajedno s tom nekretninom.

Utjecaj diobe

Članak 257.

(1) Ako se podijeli povlasna nekretnina, stvarni teret postoji i dalje u korist pojedinih dijelova, i to razmjerno veličini svakoga dijela, ako su djeljiva davanja i činjenja na koje stvarni teret ovlašćuje; glede onih koje to nisu, na odgovarajući se način primjenjuju pravila o nedjeljivim obvezama.

(2) Diobom se ne smije otežati opterećenje vlasnika opterećene nekretnine, pa on ima pravo zahtijevati da se ukine stvarni teret ili da se smanje davanja i činjenja koja su zbog diobe postala za njega teža.

Prenosivost pojedinih tražbina

Članak 258.

Dospjele pojedinačne obveze davanja ili činjenja na koje je svagdašnji vlasnik nekretnine obvezan stvarnim teretom u korist neke nekretnine mogu se prenijeti na drugu osobu, ako nije drukčije određeno.

Glava 3.

TERETI U KORIST OSOBE

Tereti osobne naravi

Članak 259.

(1) Stvarni teret u korist neke osobe daje joj ograničeno stvarno pravo na opterećenoj nekretnini koje je ovlašćuje da joj se ponavljano daju stvari ili čine činjenja koja su sadržaj toga stvarnoga tereta, a da joj za to odgovara svagdašnji vlasnik opterećene nekretnine njezinom vrijednošću.

(2) Pravo iz stvarnoga tereta osnovanoga u korist neke osobe ne može se prenositi s ovlaštenika na drugu osobu, ako nije drukčije određeno.

Prenosivost pojedinih tražbina

Članak 260.

Dospjela pojedina davanja ili činjenja na koja je svagdašnji vlasnik nekretnine obvezan stvarnim teretom u korist osobe može se prenijeti na drugu osobu, ako nije drukčije određeno niti suprotno naravi činidbe koja se traži.

Glava 4.

STJECANJE

Odjeljak 1.

Osnivanje stvarnih tereta

Općenito

Članak 261.

(1) Stvarni teret se osniva na određenoj nekretnini kao poslužnoj na temelju pravnoga posla vlasnika nekretnine koju se opterećuje, a i odlukom suda.

(2) Stvarni teret javnopravne naravi osniva se na temelju zakona.

(3) Stvarni teret je osnovan kad su ispunjene sve pretpostavke određene zakonom.

a/ Osnivanje na temelju pravnoga posla

Pravni temelj

Članak 262.

(1) Na temelju valjanoga pravnoga posla kojemu je cilj osnutak stvarnoga tereta osniva se stvarni teret njegovim izvođenjem iz vlasništva nekretnine koju se njime opterećuje, a na način određen zakonom.

(2) Pravni posao iz stavka 1. ovoga članka nužno sadrži odredbe o osnivanju tereta na određenoj nekretnini, njegovu sadržaju i korisniku tereta, a da bi bio valjan, treba biti u pisanom obliku.

(3) Pravnim poslom iz stavka 1. ovoga članka može se stvarni teret ograničiti na svaki način koji je moguć, a nije nedopušten niti suprotan pravnoj naravi toga prava.

(4) Kad je nekretnina u vlasništvu nekolicine suvlasnika ili zajedničkih vlasnika, samo svi oni suglasno mogu odrediti da se ona optereti stvarnim teretom.

Način osnivanja

Članak 263.

(1) Stvarni se teret osniva njegovom uknjižbom u zemljišnoj knjizi kao tereta na njime opterećenoj nekretnini, a kad se osniva u korist svagdašnjega vlasnika određene nekretnine, tada i kao prava u korist povlasne nekretnine, osim ako zakon omogućuje da se stvarni teret osnuje drukčije.

(2) Ako nisu ispunjene sve pretpostavke koje zemljišnoknjižno pravo zahtijeva za uknjižbu, a zatražena je uknjižba stvarnoga tereta, on će se osnovati predbilježbom pod uvjetom naknadnoga opravdanja toga upisa, ako su ispunjene one pretpostavke pod kojima pravila zemljišnoknjižnoga prava dopuštaju predbilježbu.

(3) Na nekretninama koje nisu upisane u zemljišne knjige osniva se stvarni teret polaganjem u sud ovjerovljene isprave kojom vlasnik nekretnine dopušta uknjižbu stvarnoga tereta na njoj; za to se polaganje uzima da je uknjižba odnosno predbilježba i na odgovarajući se način primjenjuju pravila o stjecanju tim upisima u zemljišnu knjigu.

(4) Odredbe ovoga Zakona o osnivanju stvarnoga tereta na nekretninama upisom u zemljišnu knjigu na odgovarajući se način primjenjuju i na promjene i prestanak stvarnih tereta na temelju pravnih poslova.

Zaštita povjerenja

Članak 264.

Na zaštitu povjerenja u zemljišne knjige glede stvarnih tereta, na odgovarajući se način primjenjuju odredbe članka 122. do 125. ovoga Zakona, ako nisu suprotne pravnoj naravi stvarnoga tereta.

b/ Osnivanje odlukom suda

Osnivanje odlukom

Članak 265.

(1) Stvarni teret može svojom odlukom osnovati sud u postupku diobe i ostavinskom postupku, ako je ovlašten u tom postupku osnovati služnost, a i u drugim slučajevima određenim zakonom.

(2) Na osnivanje stvarnoga tereta odlukom suda na odgovarajući se način primjenjuju pravila o osnivanju služnosti odlukom suda.

c/ Osnivanje na temelju zakona

Javnopravni stvarni tereti

Članak 266.

(1) Na temelju zakona osniva se javnopravni stvarni teret ispunjenjem pretpostavaka koje za to određuje zakon.

(2) Ako zakon na temelju kojega se osniva stvarni teret to nije drukčije odredio, javnopravni teret ne upisuje se u zemljišnu knjigu.

Odjeljak 2.

Stjecanje nečijih stvarnih tereta

Stjecanje s povlasnom nekretninom

Članak 267.

Tko stekne vlasništvo povlasne nekretnine na bilo kojem pravnom temelju, stekao je ujedno kao njezin pripadak i stvarni teret u korist svagdašnjega vlasnika te nekretnine, osim ako je drukčije određeno.

Glava 5.

ZAŠTITA

Zahtjev za zaštitu ovlaštenikova prava

Članak 268.

(1) Korisnik tereta ima pravo zahtijevati od svagdašnjega vlasnika opterećene nekretnine koji ne priznajući stvarni teret uskraćuje davati ili činiti ono što je sadržaj toga tereta da prizna i trpi stvarni teret na opterećenoj nekretnini.

(2) Korisnik tereta ima pravo zahtijevati od svakoga koji ometa izvršavanje davanja ili činjenja onoga što je sadržaj stvarnoga tereta da prizna i trpi stvarni teret na opterećenoj nekretnini, te da prestane s ometanjem.

(3) Pravo iz stavka 1. i 2. ovoga članka ima samostalno svaki pojedini suvlasnik i zajednički vlasnik povlasne nekretnine i svaki pojedini od više ovlaštenika istoga prava koje daje stvarni teret.

Zahtjev osobno odgovornoj osobi

Članak 269.

(1) Korisnik tereta ima pravo zahtijevati ispunjenje dospjelih a neispunjenih pojedinačnih obveza iz članka 252. ovoga Zakona, ili njihovu novčanu protuvrijednost, od onoga koji za tu obvezu osobno odgovara na temelju članka 253. ovoga Zakona.

(2) Pravo iz stavka 1. ovoga članka imaju samostalno svaki pojedini suvlasnik i zajednički vlasnik povlasne nekretnine i svaki pojedini od više ovlaštenika istoga prava.

Zahtjev stvarnopravno odgovornoj osobi

Članak 270.

(1) Korisnik tereta ima pravo zahtijevati da vlasnik opterećene nekretnine trpi iz njezine vrijednosti namirenje dospjelih a neispunjenih pojedinačnih obveza davanja ili činjenja iz članka 252. ovoga Zakona, ili njihove novčane protuvrijednosti.

(2) Isto što i od vlasnika, može korisnik tereta zahtijevati od trećega koji samostalno posjeduje opterećenu nekretninu, te od plodouživatelja nekretnine opterećene stvarnim teretom.

(3) Pravo iz stavka 1. i 2. ovoga članka imaju samostalno svaki pojedini suvlasnik i zajednički vlasnik povlasne nekretnine i svaki pojedini od više ovlaštenika istog prava.

(4) Na zahtjev iz stavka 1. i 2. ovoga članka i njegovo osvarenje na odgovarajući se način primjenjuju pravila o založnom pravu na nekretninama.

Tužba korisnika tereta

Članak 271.

(1) Da bi korisnik tereta mogao u postupku pred sudom, odnosno drugim nadležnim tijelom ostvariti svoje pravo iz članka 268. ovoga Zakona, mora dokazati stvarni teret u svoju korist i tuženikov čin uskraćivanja dužnih činidaba, odnosno čin onemogućavanja ili uznemiravanja izvršavanja tih činidaba.

(2) Da bi korisnik tereta mogao u postupku pred sudom, odnosno drugim nadležnim tijelom, ostvariti svoje pravo iz članka 269. ovoga Zakona, mora dokazati stvarni teret u svoju korist, da su dospjele pojedinačne obveze iz članka 252. ovoga Zakona, te da je tuženik bio vlasnik opterećene nekretnine u trenutku njihova dospijeća za isplatu.

(3) Da bi korisnik tereta mogao u postupku pred sudom, odnosno drugim nadležnim tijelom, ostvariti svoje pravo iz članka 270. ovoga Zakona, mora dokazati stvarni teret u svoju korist, da su dospjele pojedinačne obveze iz članka 252. ovoga Zakona, te da je tuženik vlasnik ili predmnjevani vlasnik opterećene nekretnine, odnosno njezin samostalni posjednik ili plodouživatelj.

(4) Korisnik tereta može u postupku pred sudom, odnosno drugim nadležnim tijelom, staviti i ostvarivati zahtjeve iz članka 268. do 270. zajedno ili odvojeno.

Zaštita od povrede upisom u zemljišnu knjigu

Članak 272.

Ako netko povrijedi pravo korisnika stvarnoga tereta nevaljanim upisom u zemljišnu knjigu, on se ima pravo štititi od toga sredstvima koja za zaštitu knjižnih prava daju pravila zemljišnoknjižnoga prava.

Glava 6.

PRESTANAK

Propast stvari

Članak 273.

(1) Propašću opterećene, a i povlasne nekretnine prestaje i stvarni teret, ali čim se stvar vrati u prijašnje stanje, oživljava i on.

(2) Što vrijedi za propast stvari, vrijedi i za slučaj da stvar bude stavljena izvan prometa.

Odreknuće ovlaštenika

Članak 274.

(1) Stvarni teret prestaje valjanim jednostranim odreknućem njegova korisnika.

(2) Odricanje od pojedinačnih obveza davanja ili činjenja iz članka 252. ovoga Zakona ne smatra se odreknućem od stvarnoga tereta.

(3) Pojedini suvlasnik ili zajednički vlasnik povlasne nekretnine ne može se odreći stvarnoga tereta u korist te nekretnine bez pristanka ostalih, ako je sadržaj tereta nedjeljiv.

(4) Vlasnik povlasne nekretnine opterećene pravom plodouživanja ili založnim pravom ne može se odreći stvarnoga tereta u korist te nekretnine bez pristanka ovlaštenika tih prava.

(5) Ako je stvarni teret upisan u zemljišnoj knjizi, on će prestati tek njegovim brisanjem.

Istek roka i ispunjenje raskidnoga uvjeta

Članak 275.

(1) Stvarni teret prestaje istekom vremena na koje je bio osnovan kao i ispunjenjem raskidnog uvjeta pod kojim je bio osnovan.

(2) Ako je stvarni teret upisan u zemljišnoj knjizi, prestat će tek njegovim brisanjem.

Ukinuće

Članak 276.

(1) Izgubi li stvarni teret razumnu svrhu, vlasnik opterećene nekretnine može zahtijevati da se on ukine; ako nije što posebno određeno, odluku o ukidanju donijet će sud na zahtjev vlasnika opterećene nekretnine, bez obzira na pravni temelj na kojem je taj teret bio osnovan.

(2) Stvarni će teret prestati na temelju odluke zemljišnoknjižnoga suda koji, nakon što je proveo postupak koji je za to predviđen zemljišnoknjižnim pravom, dopusti amortizaciju toga tereta.

(3) U slučaju iz stavka 1. i 2. ovoga članka stvarni će teret prestati brisanjem u zemljišnoj knjizi.

(4) Sud nije ovlašten ukinuti javnopravni stvarni teret, ako zakonom nije drukčije određeno.

Zaštita tuđega povjerenja

Članak 277.

(1) Stvarni teret koji nije upisan u zemljišnoj knjizi prestaje kad opterećenu nekretninu stekne osoba koja nije znala niti morala znati da on postoji.

(2) Odredba stavka 1. ovoga članka ne primjenjuje se na javnopravne stvarne terete, ako zakonom nije drukčije određeno.

Prestanak korisnika

Članak 278.

(1) Stvarni teret koji je bio osnovan u korist određene osobe prestaje njezinom smrću odnosno prestankom osobnosti pravne osobe, ako nije drukčije određeno.

(2) Iznimno od odredbe stavka 1. ovoga članka, ako je stvarni teret izričito osnovan i za korisnikove nasljednike, nakon korisnikove smrti on traje dok ima onih koji nasljeđuju prvoga korisnika; njihovom se smrću teret gasi, ako nije drukčije određeno.

(3) Ako je teret osnovan u korist jedne obitelji, prestaje kad ta obitelj izumre; u dvojbi se smatra da je osnovan za nasljednike, a tko tvrdi da je osnovan za obitelj, treba to i dokazati.

Rasterećenje zakonom ili odlukom upravne vlasti

Članak 279.

(1) Stvarni tereti prestaju ispunjenjem pretpostavaka određenih posebnim zakonom.

(2) Ako je stvarni teret upisan u zemljišnoj knjizi, prestat će tek brisanjem tereta u zemljišnoj knjizi, ako zakonom nije drukčije određeno.

(3) Ako ukidanje tereta ima značenje izvlaštenja, osoba čije je pravo iz stvarnoga tereta time prestalo ima pravo na punu naknadu.

Dio šesti

PRAVO GRAÐENJA

Glava 1.

O PRAVU GRAÐENJA UOPĆE

Pojam

Članak 280.

(1) Pravo građenja je ograničeno stvarno pravo na nečijem zemljištu koje ovlašćuje svoga nositelja da na površini toga zemljišta ili ispod nje ima vlastitu zgradu, a svagdašnji vlasnik tog zemljišta dužan je to trpjeti.

(2) Pravo građenja je u pravnom pogledu izjednačeno s nekretninom.

(3) Zgrada koja je izgrađena, ili koja bude izgrađena, na zemljištu koje je opterećeno pravom građenja pripadnost je toga prava, kao da je ono zemljište.

Sadržaj prava građenja

Članak 281.

(1) Tko je nositelj prava građenja taj je i vlasnik zgrade koja je pripadnost toga njegova prava, a glede zemljišta koje je opterećeno pravom građenja ima ovlasti i dužnosti plodouživatelja; svaka tome suprotna odredba je ništava.

(2) Nositelj prava građenja dužan je vlasniku zemljišta plaćati mjesečnu naknadu za zemljište u iznosu prosječne zakupnine za takvo zemljište, ako nije što drugo određeno.

(3) Pravo građenja ima sadržaj s kojim je osnovano, ako nije kasnije zakonito izmijenjen; tko tvrdi da je izmijenjen, treba to dokazati.

Preinaka sadržaja

Članak 282.

(1) Preinaka sadržaja prava građenja dopuštena je samo u sporazumu s vlasnikom opterećene stvari, a ako bi se time ometao dotadašnji način izvršavanja ostalih stvarnih prava na opterećenoj nekretnini - tada i u sporazumu s ovlaštenicima tih prava.

(2) Na preinaku sadržaja primjenjuje se na odgovarajući način ono što je određeno za osnivanje prava građenja na temelju pravnoga posla.

Neodvojivost

Članak 283.

Pravo građenja ne može se odvojiti od zemljišta koje opterećuje, pa tko na bilo kojem pravnom temelju stekne vlasništvo opterećenoga zemljišta, stekao je zemljište opterećeno pravom građenja, ako zakonom nije drukčije određeno.

Nositelj prava građenja

Članak 284.

(1) Nositelj prava građenja je osoba u čiju je korist to pravo osnovano ili je na nju prešlo.

(2) Vlasnik zemljišta može biti nositelj prava građenja na svome zemljištu.

Prometnost

Članak 285.

(1) Pravo građenja je otuđivo i nasljedivo kao i druge nekretnine, ako nije što drugo određeno.

(2) Pravo građenja je moguće opteretiti služnostima, stvarnim teretima i založnim pravom.

(3) Zgrada koja je izgrađena dio je prava građenja, pa se prenosi, nasljeđuje i opterećuje zajedno s pravom građenja.

Glava 2.

STJECANJE

Odjeljak 1.

Osnivanje prava građenja

Općenito

Članak 286.

(1) Pravo građenja osniva se na temelju pravnoga posla vlasnika nekretnine koja se opterećuje, a i odlukom suda.

(2) Pravo građenja je osnovano kad su ispunjene sve pretpostavke određene zakonom.

a/ Osnivanje na temelju pravnoga posla

Pravni temelj

Članak 287.

(1) Na temelju valjana pravnoga posla kojemu je cilj osnutak prava građenja osniva se to pravo izvođenjem iz vlasništva nekretnine koja se njime opterećuje, a na način određen zakonom.

(2) Pravni posao iz stavka 1. ovoga članka nužno sadrži odredbe o osnivanju prava građenja na određenoj nekretnini, a da bi bio valjan, treba biti u pisanom obliku.

(3) Pravnim poslom iz stavka 1. ovoga članka može se pravo građenja ograničiti na svaki način koji je moguć, a nije nedopušten niti suprotan pravnoj naravi toga prava.

(4) Kad je zemljište u vlasništvu nekolicine suvlasnika ili zajedničkih vlasnika, samo svi oni suglasno mogu odrediti da se ono optereti pravom građenja.

Način osnivanja

Članak 288.

(1) Pravo građenja osniva se dvostrukim upisom toga prava u zemljišnu knjigu, i to njegovim upisom kao tereta na zemljištu koje opterećuje te njegovim upisom kao posebnoga zemljišnoknjižnoga tijela u za to novoosnovanom zemljišnoknjižnom ulošku.

(2) Upis prava građenja u zemljišnu knjigu kao tereta na zemljištu koje opterećuje moguć je samo na temelju pisanoga očitovanja volje njegova vlasnika da time optereti svoje zemljište; ali ako bi pravo građenja štetilo već upisanim ograničenim stvarnim pravima na zemljištu koje bi se opteretilo pravom građenja, ono se može upisati samo s pristankom ovlaštenika tih prava.

(3) Zgrada, bude li izgrađena, upisat će se kao da je izgrađena na pravu građenja.

(4) U vlasnički list novoga uloška upisat će se nositelj prava građenja, i to će se, ako vlasnik zemljišta nije drukčije odredio, vlasnik upisati kao nositelj toga prava.

(5) Kad zakonom nije što drugo određeno glede načina osnivanja prava građenja, njegove promjene i prestanka te glede zaštite povjerenja u zemljišne knjige, na odgovarajući će se način primjenjivati odredbe članka 263. i 264. ovoga Zakona.

b/ Osnivanje odlukom suda

Osnivanje odlukom

Članak 289.

(1) Pravo građenja može svojom odlukom osnovati sud u postupku diobe i ostavinskom postupku, ako je ovlašten u tom postupku osnovati služnost, a i u drugim slučajevima određenim zakonom.

(2) Na osnivanje prava građenja odlukom suda na odgovarajući se način primjenjuju pravila o osnivanju služnosti odlukom suda.

Odjeljak 2.

Stjecanje nečijega prava građenja

Prijenos i nasljeđivanje

Članak 290.

(1) Na prijenos prava građenja na odgovorajući se način primjenjuju odredbe o stjecanju prava vlasništva na nekretninama na temelju pravnoga posla, odluke suda i nasljeđivanja, ako nije što drugo određeno niti proizlazi iz pravne naravi prava građenja.

(2) S pravom građenja ujedno se prenosi i vlasništvo zgrade izgrađene na pravu građenja; suprotna odredba je ništava.

Glava 3.

ZAŠTITA

Zaštita prava građenja

Članak 291.

(1) Pravo građenja, dok nije izgrađena zgrada, a i nakon toga, uživa zaštitu po pravilima o zaštiti prava služnosti, koja se primjenjuju na odgovarajući način.

(2) Pravo vlasništva zgrade izgrađene na pravu građenja uživa zaštitu po pravilima o zaštiti prava vlasništva, koja se primjenjuju na odgovarajući način.

Glava 4.

PRESTANAK

Općenito

Članak 292.

(1) Pravo građenja prestaje propašću stvari, ovlaštenikovim odreknućem, istekom roka i ispunjenjem raskidnoga uvjeta, zaštitom tuđega povjerenja, prestankom korisnika, rasterećenjem te ukinućem.

(2) Pravo građenja upisano u zemljišnoj knjizi prestaje kad, zbog razloga iz stavka 1. ovoga članka, bude izbrisano kao teret na zemljištu opterećenom tim pravom i kao posebno zemljišnoknjižno tijelo.

Propast stvari i neki drugi razlozi

Članak 293.

Na prestanak prava građenja propašću stvari, ovlaštenikovim odreknućem, istekom roka i ispunjenjem raskidnoga uvjeta, zaštitom tuđega povjerenja, prestankom korisnika i rasterećenjem, na odgovarajući se način primjenjuju pravila o prestanku stvarnih tereta.

Ukinuće

Članak 294.

(1) Ne bude li na pravu građenja izgrađena zgrada u roku od dvadeset godina od osnutka toga prava, vlasnik opterećene nekretnine može zahtijevati da se ono ukine; ako nije što posebno određeno, odluku o ukinuću donijet će sud na zahtjev vlasnika opterećene nekretnine, bez obzira na pravni temelj na kojem je pravo građenja bilo osnovano.

(2) Pravo građenja na kojem je bila izgrađena zgrada, ali je srušena do te mjere da se ne može rabiti za svrhu kojoj je bila namijenjena, prestat će ukinućem kao da zgrada i nije bila izgrađena, ako nije u roku od šest godina ponovno izgrađeno barem u mjeri koliko je najnužnije da služi svojoj prijašnjoj glavnoj namjeni.

(3) Rok iz stavka 2. ovoga članka počinje teći prvoga dana one godine koja slijedi nakon godine kad je zgrada srušena, ali ne teče dok postoje okolnosti pod kojima bi zastao teći i rok dosjelosti.

(4) Pravo građenja prestat će na temelju odluke o ukinuću tek brisanjem u zemljišnoj knjizi zbog ukinuća.

Posljedice prestanka

Članak 295.

(1) S prestankom prava građenja postaje pripadnost zemljišta ono što je pravom građenja bilo od zemljišta pravno odvojeno.

(2) Na odnos vlasnika zemljišta i osobe kojoj je prestalo pravo građenja na odgovarajući će se način primjenjivati pravila po kojima se prosuđuju odnosi nakon prestanka prava plodouživanja, ako nije što posebno određeno.

(3) Vlasnik je dužan osobi kojoj je prestalo pravo građenja dati onoliku naknadu za zgradu koliko je njegova nekretnina u prometu vrjednija s tom zgradom nego bez nje.

Tuđa prava

Članak 296.

(1) Tuđa stvarna prava koja su bila teret prava građenja prestaju s prestankom toga prava, ako nije što drugo određeno.

(2) Založno pravo koje je teretilo pravo građenja nakon prestanka toga prava tereti naknadu koju je vlasnik dužan osobi čije je pravo građenja prestalo.

(3) Služnosti, stvarni tereti i založna prava u korist i na teret prava građenja sa zgradom, ostaju kao služnosti i stvarni tereti u korist, odnosno na teret zemljišta sa zgradom, a s dotadašnjim prvenstvenim redom.

Dio sedmi

ZALOŽNO PRAVO

Glava 1.

O ZALOŽNOM PRAVU UOPĆE

Pojam

Članak 297.

(1) Založno pravo je ograničeno stvarno pravo na određenoj stvari (zalogu) koje ovlašćuje svog nositelja (založnoga vjerovnika) da određenu tražbinu, ne bude li mu o dospijeću ispunjena, namiri iz vrijednosti te stvari, ma čija ona bila, a njezin svagdašnji vlasnik (založni dužnik) dužan je to trpjeti.

(2) Što je određeno za založno pravo primjenjivat će se na odgovarajući način i na prijenos vlasništva radi osiguranja, kao i na svako drugo osiguravanje namirenja tražbine stvarima ili pravima dužnika ili treće osobe, ako zakonom nije što drugo određeno.

Zalog

Članak 298.

(1) Založnim pravom može biti opterećena pojedinačno određena pokretna ili nepokretna stvar sposobna za unovčenje, kao i idealni dio takve stvari.

(2) Jednako kao stvar, založnim pravom može biti opterećeno pojedinačno određeno imovinsko pravo koje je prikladno da vjerovnik iz njega namiri svoju tražbinu, ako zakonom nije drukčije određeno.

(3) Jednako kao stvar, založnim pravom može biti opterećeno i nekoliko nekretnina kao da su sve zajedno jedna stvar (zajednička, simultana hipoteka).

(4) Sa zalogom su ujedno opterećene i sve njegove pripadnosti, ako nije što drugo određeno.

(5) Pravo na plodove koje stvar daje posredovanjem nekoga pravnoga odnosa (najamnine, zakupnine i sl.) može biti samostalnim zalogom.

(6) Ako dužnik jednom vjerovniku založi stvar, a kasnije drugomu založi njezine plodove, kasnije založno pravo djeluje samo glede onih plodova koji su u trenutku kad se zalažu već odvojeni, odnosno ubrani.

(7) Založno pravo na brodovima i zrakoplovima uređuju odredbe ovoga Zakona ako nije uređeno posebnim zakonom.

Neodvojivost

Članak 299.

(1) Založno pravo ne može se odvojiti od zaloga koji opterećuje, pa tko na bilo kojem pravnom temelju stekne zalog, stekao ga je opterećenoga založnim pravom, ako zakonom nije drukčije određeno.

(2) Založno pravo ne može se prenijeti s jednoga zaloga na drugi, ako nije što drugo određeno.

Založni vjerovnik

Članak 300.

Zalog se opterećuje založnim pravom u korist svagdašnjega vjerovnika određene tražbine čije se namirenje time osigurava.

Tražbina i založno pravo

Članak 301.

(1) Založnim se pravom osigurava namirenje iz vrijednosti zaloga određene novčane tražbine, ili tražbine kojoj je vrijednost izražena u novcu; dovoljno je određena tražbina kojoj su određeni vjerovnik i dužnik, pravni temelj i visina, ili barem najviši iznos do kojega se osigurava zalogom.

(2) Jednako kao i postojeća tražbina, založnim se pravom može osigurati i da se iz vrijednosti zaloga namiri tražbina koja bi tek nastala nakon nekoga vremena ili nakon ispunjenja nekoga uvjeta, ako ta tražbina ispunjava pretpostavke za to iz stavka 1. ovoga članka.

(3) Pored glavne tražbine iz stavka 1. ovoga članka založno pravo ujedno osigurava i namirenje iz vrijednosti zaloga sporednih tražbina, kamata, troškova za očuvanje stvari i troškova naplate tražbine.

(4) Dok traje založno pravo, namirenje tražbine osigurava zalog kao cjelina, uključivši sve njezine pripadnosti; ako se zalog podijeli, založno pravo nastavlja teretiti ono na što se zalog podijelio ili se od njega odvojilo; ako zalog propadne pa umjesto njega nastane pravo koje ga nadomješćuje (pravo na naknadu, na osigurninu i dr.), založno pravo traje i dalje na tom pravu.

(5) Založno pravo osigurava namirenje iz vrijednosti zaloga određene tražbine kao cjeline, pa se opterećenje zaloga ne smanjuje sa smanjenjem tražbine, ako nije što drugo zakonom određeno.

(6) Ako je založno pravo osnovano tako da osigurava namirenje određene tražbine iz vrijednosti više nekretnina kao jednoga zaloga (zajednička, simultana hipoteka), založni vjerovnik može slobodno birati odakle će namirivati svoju tražbinu, ako nije što drugo određeno.

(7) Dužnik koji je radi osiguranja vjerovnikove tražbine osnovao založno pravo nije dužan ispuniti vjerovnikovu tražbinu ako mu se ne vrati zalog, odnosno dopustiti brisanje založnoga prava upisanoga u zemljišnoj knjizi.

(8) Prestankom založnoga prava koje osigurava neku tražbinu ne prestaje sama po sebi i ta tražbina.

Prednost pri namirivanju

Članak 302.

(1) Tražbina osigurana založnim pravom ima pri namirivanju iz vrijednosti zaloga prednost pred svim tražbinama koje nisu osigurane založnim pravima na tom zalogu, ako nije što drugo zakonom određeno.

(2) Ako je zalog opterećen s više založnih prava, prednost pri namirivanju ima ona tražbina koja je ispred ostalih u prvenstvenom redu.

(3) Mjesto u prvenstvenom redu određuje se prema trenutku nastanka založnoga prava, ako zakonom nije drukčije određeno.

(4) Prvenstveni red hipoteka i pretpostavke pod kojima je moguće valjano ustupiti mjesto u prvenstvenom redu određuju se pravilima zemljišnoknjižnoga prava.

Prometnost

Članak 303.

(1) Založno se pravo može otuđiti i naslijediti samo zajedno s tražbinom koju osigurava.

(2) Založno se pravo može opteretiti podzalogom.

(3) Za podzalog vrijedi na odgovarajući način ono što i za zalog, ako što drugo zakonom nije određeno, ili ne proizlazi iz pravne naravi podzaloga.

Založno pravo kao hipoteka

Članak 304.

(1) Dobrovoljno založno pravo koje se na stvari osniva bez predaje stvari vjerovniku u posjed i koje ga ne ovlašćuje da drži zalog u posjedu jest hipoteka.

(2) Na nekretninama je moguće osnovati založno pravo jedino kao hipoteku.

(3) Na pokretnim stvarima i pravima koja se mogu steći jedino upisom u javni upisnik, ili se bez upisa u takav upisnik ne smiju rabiti, moguće je osnovati hipoteku pod pretpostavkama i na način određen za to zakonom (registarsko založno pravo).

(4) Na hipoteku osnovanu na stvarima iz stavka 3. ovoga članka primjenjuju se posebne zakonske odredbe, a podredno će se na odgovarajući način primijeniti i odredbe ovoga Zakona koje uređuju založno pravo na nekretninama, ako nisu suprotne posebnim zakonskim odredbama ni naravi takve hipoteke.

Glava 2.

STJECANJE

Odjeljak 1.

Osnivanje založnoga prava

Davanje u zalog

Članak 305.

(1) Založno pravo osniva se na određenoj stvari ili pravu kao zalogu na temelju pravnoga posla osobe čiji je zalog (dobrovoljno založno pravo), sudske odluke (sudsko založno pravo) ili zakona (zakonsko založno pravo), a na način određen zakonom.

(2) Založno je pravo osnovano kad su ispunjene sve pretpostavke određene zakonom.

a/ Osnivanje dobrovoljnoga založnoga prava

Izvođenje iz vlasništva zaloga

Članak 306.

(1) Na temelju pravnoga posla kojemu je cilj osnivanje založnoga prava na određenoj stvari ili pravu radi osiguranja namirenja određene tražbine iz vrijednosti zaloga osniva se dobrovoljno založno pravo njegovim izvođenjem iz vlasništva stvari, odnosno pripadanja prava koje se njime opterećuje, a na način određen zakonom.

(2) Kad je stvar koja se zalaže u vlasništvu više suvlasnika ili zajedničkih vlasnika i kad pravo koje se zalaže pripada nekolicini osoba, samo sve one suglasno mogu odrediti davanje u zalog tih stvari ili prava; no svatko čiji je idealni dio stvari ili prava, može ga dati u zalog ne tražeći suglasnost ostalih.

Založni ugovor

Članak 307.

(1) Ugovorom o davanju u zalog, odnosno ugovorom o hipoteci, obvezuje se dužnik ili netko treći (zalogodavac) da će radi osnivanja založnoga prava koje će osiguravati određenu vjerovnikovu tražbinu, predati vjerovniku određenu pokretnu stvar u zalog, ili će mu dopustiti da svoje založno pravo upiše u javnu knjigu kao teret određene stvari, ili će mu prenijeti neko pravo radi osiguranja. Ujedno se obvezuje druga strana da će čuvati pokretni zalog i čim njegova tražbina prestane, vratiti ga zalogodavcu, ili da će učiniti što je potrebno da bi se izbrisalo založno pravo iz javne knjige, ili da će mu natrag prenijeti pravo.

(2) Na ugovor o davanju u zalog primjenjuju se pravila koja vrijede za naplatne ugovore, ako nije što posebno propisano.

(3) Ništave su sve odredbe ugovora suprotne naravi zaloga i one tražbine koja bi trebala biti osigurana založnim pravom.

(4) Ništave su odredbe da će zalog prijeći u vjerovnikovo vlasništvo ako dug ne bi bio plaćen u određeno vrijeme, da dužnik ne može zalog nikad iskupiti, ili da ne može nikomu drugomu dopustiti da osnuje založno pravo na istom zalogu, ili da vjerovnik ne bi niti nakon dospijeća osigurane tražbine smio zahtijevati prodaju zaloga.

(5) Ništave su i odredbe da vjerovnik može po svojoj volji ili po unaprijed određenoj cijeni otuđiti zalog ili ga zadržati za sebe, ali nisu ništave ako zalog ima propisanu cijenu.

(6) Da bi ugovor o davanju u zalog nekretnine (ugovor o hipoteci) mogao biti valjan, mora biti u pisanom obliku.

Način dobrovoljnoga davanja u zalog pokretnina

Članak 308.

(1) Dobrovoljno ugovorno založno pravo na pokretnoj stvari stječe vjerovnik kad ona na temelju založnoga ugovora bude predana u posjed njemu ili onomu koga on odredi.

(2) Ako je stvar iz stavka 1. ovoga članka već založena nekomu, daljnje založno pravo steći će na njoj novi vjerovnik time što će zalogodavac obavijestiti o novom davanju u zalog vjerovnika kod kojega se stvar nalazi i narediti mu da je nakon prestanka svoga založnoga prava preda drugom založnom vjerovniku.

Način dobrovoljnoga davanja u zalog nekretnina

Članak 309.

(1) Dobrovoljno ugovorno založno pravo na nekretnini (dobrovoljna ugovorna hipoteka) i na pravu izjednačenom s nekretninom stječe vjerovnik uknjižbom toga prava u zemljišnu knjigu kao tereta na njime opterećenoj nekretnini, ako zakonom nije što drugo određeno.

(2) Ako nisu ispunjene sve pretpostavke koje zemljišnoknjižno pravo zahtijeva za uknjižbu, a zatražena je uknjižba založnoga prava na nekretnini, ono će se osnovati predbilježbom pod uvjetom naknadnoga opravdanja toga upisa, ako su ispunjene one pretpostavke pod kojima ta pravila dopuštaju predbilježbu.

(3) Na nekretninama koje nisu upisane u zemljišne knjige, osniva se dobrovoljno založno pravo polaganjem u sud ovjerovljene isprave kojom vlasnik nekretnine dopušta uknjižbu toga prava na njoj; za to se polaganje uzima da je uknjižba, odnosno predbilježba i na odgovarajući se način primjenjuju pravila o stjecanju tim upisima u zemljišnu knjigu, ako zakonom nije što drugo određeno.

(4) Odredbe ovoga Zakona o osnivanju dobrovoljnoga ugovornoga založnoga prava na nekretninama upisom u zemljišnu knjigu na odgovarajući se način primjenjuju i na promjene i prestanak založnoga prava na nekretninama do kojih dolazi na temelju pravnih poslova.

Način dobrovoljnoga davanja u zalog prava

Članak 310.

(1) Dobrovoljno založno pravo na vrijednosnim papirima koji glase na donositelja stječe vjerovnik jednako kao i na pokretnim stvarima, na papirima po naredbi založnim indosamentom, na papirima koji glase na ime, kao i na tražbinama - ustupom radi osiguranja i obavještavanjem dužnikova dužnika o tom ustupu, a na ostalim pravima na način koji je predviđen za prijenos tih prava, ako što drugo nije zakonom određeno.

(2) Na pravima koja nastaju upisom u javne knjige ili druge javne upisnike, a o njima nije izdan vrijednosni papir, stječe se založno pravo upisom u tu knjigu ili upisnik na temelju prijave za upis podatka o osnutku založnoga prava, koju podnosi osoba čije se pravo zalaže, prilažući založni ugovor.

(3) Prvenstveni red založnih prava osnovanih na način iz stavka 2. ovoga članka, određuje se odgovarajućom primjenom pravila zemljišnoknjižnoga prava, ako zakonom nije drukčije određeno.

b/ Osnivanje sudskoga i zakonskoga založnoga prava

Osnivanje prisilnoga sudskoga založnoga prava

Članak 311.

(1) Prisilno sudsko založno pravo osniva se na temelju odluke suda donesene u postupku prisilnog osiguranja tražbine. Zakonske odredbe koje uređuju sudski postupak osiguranja novčanih tražbina određuju pretpostavke pod kojima sud može odlučiti da se osnuje prisilno založno pravo.

(2) Na temelju odluke iz stavka 1. ovoga članka osniva se prisilno sudsko založno pravo na način koji određuju zakonske odredbe o ovrsi i prisilnom osiguranju.

(3) Tko na nekretnini stekne založno pravo na temelju odluke suda, ovlašten je ishoditi upis stečenoga prava u zemljišnoj knjizi.

Osnivanje dobrovoljnoga sudskoga založnoga prava na pokretnim i nepokretnim stvarima

Članak 312.

(1) Sudsko založno pravo na pokretnim i nepokretnim stvarima osniva se dobrovoljno na temelju založnoga ugovora koji, u obliku sudskoga zapisnika o sporazumu stranaka da založnim pravom osiguraju određenu tražbinu, one sklope pred sudom u postupku osiguranja novčane tražbine.

(2) Zakonske odredbe koje uređuju sudski postupak osiguranja novčanih tražbina određuju postupak oblikovanja založnoga ugovora u sudski zapisnik o sporazumu stranaka o osiguranju tražbine zalogom i njegove pravne učinke.

(3) Na temelju sporazuma stranaka iz stavka 1. ovoga članka osniva se dobrovoljno sudsko založno pravo na način koji određuju zakonske odredbe o ovrsi i prisilnom osiguranju.

(4) Tko na nekretnini stekne založno pravo po odredbama ovoga članka, ovlašten je ishoditi upis stečenoga prava u zemljišnoj knjizi.

Osnivanje dobrovoljnoga sudskoga založnoga prava na pravima

Članak 313.

(1) Sudsko založno pravo na pravima osniva se dobrovoljno na temelju založnoga ugovora koji, u obliku sudskoga zapisnika o sporazumu stranaka da založnim pravom osiguraju određene tražbine, one sklope pred sudom u postupku osiguranja novčane tražbine.

(2) Zakonske odredbe koje uređujući sudski postupak osiguranja novčanih tražbina određuju postupak i pravne učinke sporazuma stranaka o osiguranju tražbina zalogom pokretnih i nepokretnih stvari, na odgovarajući se način primjenjuju i na davanje u zalog prava.

(3) Na temelju sporazuma stranaka iz stavka 1. ovoga članka osniva se sudsko založno pravo na način koji određuju zakonske odredbe o ovrsi i prisilnom osiguranju za osnivanje prisilnoga založnoga prava na pravu.

Osnivanje zakonskoga založnoga prava

Članak 314.

(1) Zakonsko založno pravo osniva se ispunjenjem pretpostavaka koje za to odredi posebni zakon.

(2) Zakonsko založno pravo na nekretnini upisat će se u zemljišnu knjigu na zahtjev založnoga vjerovnika.

c/ Osnivanje podzaložnoga prava

Dobrovoljno podzaložno pravo

Članak 315.

(1) Založni vjerovnik može založenu mu pokretnu stvar koju posjeduje dalje založiti u granicama svojega prava na namirenje iz nje, a na pravnom temelju i na način određen za osnivanje dobrovoljnoga založnoga prava; založi li je, osnovano je na zalogu podzaložno pravo podzaložnoga vjerovnika.

(2) Vjerovnik tražbine osigurane založnim pravom na nekretnini može, u granicama svojega prava na namirenje iz te nekretnine, osnovati na postojećem založnom pravu (hipoteci) hipoteku u korist treće osobe (nadhipoteku) i bez pristanka založnoga dužnika, a na pravnom temelju i na način određen za osnivanje dobrovoljnoga založnoga prava na nekretninama; učini li to, osnovana je na hipoteci nadhipoteka kao podzaložno pravo podzaložnoga vjerovnika.

(3) Bude li založni dužnik obaviješten da je zalog dalje založen podzaložnom vjerovniku, može podmiriti dug svomu vjerovniku samo ako na to pristane onaj koji ima podzaložno pravo, ili tako da položi dug u sud; inače zalog ostaje založen za podzaložnoga vjerovnika.

Sudsko i zakonsko podzaložno pravo

Članak 316.

(1) Na zalogu koji osigurava tražbinu založnoga vjerovnika osniva se prisilno sudsko podzaložno pravo na temelju sudske odluke, a na način kako se osniva sudsko založno pravo.

(2) Na zalogu koji osigurava tražbinu založnoga vjerovnika osniva se dobrovoljno sudsko podzaložno pravo na temelju založnoga ugovora, oblikovanoga u sudski zapisnik o sporazumu stranaka da založnim pravom osiguraju određenu tražbinu u postupku osiguranja novčane tražbine, a na način kako se osniva sudsko založno pravo.

(3) Na zalogu koji osigurava tražbinu založnoga vjerovnika osniva se zakonsko podzaložno pravo ispunjenjem pretpostavaka koje za osnivanje zakonskoga založnoga prava odredi posebni zakon. Pošto bude osnovano, zakonsko podzaložno pravo na nekretnini upisat će se u zemljišnu knjigu na zahtjev založnoga vjerovnika.

d/ Zaštita povjerenja

Stjecanje od nevlasnika

Članak 317.

(1) Ako je vjerovnik koji ima pravni temelj za stjecanje dobrovoljnoga založnoga prava dobio u zalog tuđu pokretnu stvar bez pristanka njezina vlasnika, stekao je time založno pravo ako su ispunjene pretpostavke pod kojima bi mogao steći i pravo vlasništva na toj stvari od nevlasnika, odnosno od osobe koja nije ovlaštena tako pravno raspolagati stvarju; to na odgovarajući način vrijedi i ako je dobio u zalog vrijednosni papir na donositelja.

(2) Na stjecanje dobrovoljnoga podzaložnoga prava kad je vjerovnik dobio tu stvar u zalog bez pristanka založnoga vjerovnika čija tražbina osigurava taj zalog, na odgovarajući se način primjenjuje odredba stavka 1. ovoga članka.

Zaštita povjerenja u zemljišne knjige

Članak 318.

Na zaštitu povjerenja u zemljišne knjige glede založnih prava na nekretninama (hipoteka), na odgovarajući se način primjenjuju odredbe članka 122. do 125. ovoga Zakona, ako nisu suprotne pravnoj naravi tih prava.

Odjeljak 2.

Stjecanje nečijega založnoga prava

Prijenos

Članak 319.

Prijeđe li na bilo kojem pravnom temelju tražbina osigurana založnim pravom na drugu osobu, na nju je time ujedno prešlo i to založno pravo bez posebnoga pravnoga temelja za to i bez posebnoga načina stjecanja, osim ako je što drugo bilo određeno.

Posjed i upis

Članak 320.

(1) Ako založni dužnik nije pristao da pokretna stvar koja je zalog bude predana u neposredan posjed novom vjerovniku zalogom osigurane tražbine, zalog ostaje u posjedu prenositelja tražbine da ga čuva za založnoga vjerovnika kao posrednoga posjednika; vrijedi i za predaju vrijednosnoga papira na donositelja.

(2) Novi će vjerovnik moći izvršavati ovlasti koje ima na temelju hipoteke koja je prešla na njega zajedno s tražbinom koju osigurava pošto ona bude upisana u zemljišnim knjigama kao njegovo pravo.

Glava 3.

VJEROVNIKOVA OVLAŠTENJA DO NAMIRENJA

Odjeljak 1.

Ovlaštenja glede založenih pokretnina

Pravo na posjed

Članak 321.

(1) Založni vjerovnik ima na temelju svoga dobrovoljnoga založnoga prava na pokretnoj stvari pravo posjedovati tu stvar.

(2) Ako nije što drugo određeno, založni vjerovnik ima pravo na neposredni posjed zaloga.

(3) Založni vjerovnik koji je stekao založno pravo na stvari koja je u tom času već bila založena nekomu drugomu zadovoljit će se posrednim posjedom te stvari, sve dok stvar neposredno posjeduje onaj koji je prije stekao založno pravo na njoj.

(4) Založni vjerovnik čija je tražbina osigurana sudskim, zakonskim ili registarskim založnim pravom na pokretnoj stvari nema pravo na posjed stvari.

Čuvanje i povrat zaloga

Članak 322.

(1) Založni vjerovnik treba zalog koji posjeduje čuvati pažnjom dobroga domaćina, a u protivnom odgovara za štetu.

(2) Založni je vjerovnik ovlašten rabiti zalog koji posjeduje i dati ga drugomu na uporabu samo ako mu je to dopustio založni dužnik, ili je to nužno da bi ispunjavao svoju dužnost čuvanja zaloga.

(3) Kad prestane tražbina koja je zalogom osigurana, založni je vjerovnik dužan zalog bez odgađanja vratiti onomu od koga ga je primio u posjed.

(4) Založni dužnik može i prije nego što prestane tražbina, ako mu je nužno da zalog ima u svome neposrednom posjedu, zahtijevati da mu ga založni vjerovnik vrati, ako mu u zamjenu dade neki drugi zalog kojemu vrijednost nije manja, a čuvanje ne zahtijeva veći trud, troškove i brigu od čuvanja prvobitno založene stvari.

(5) Pravo založnoga vjerovnika na naknadu troškova koje je imao za zalog, kao i smije li ga zadržati dok mu ne budu podmireni, prosuđuje se odgovarajućom primjenom pravila o posjednikovim prigovorima u slučaju kad vlasnik zahtijeva povrat stvari.

(6) Zahtjevi založnoga dužnika prema založnom vjerovniku zbog pogoršanja založene mu stvari zastarijevaju u roku od jedne godine od dana kad mu je stvar vraćena. U jednakom roku zastarijevaju i zahtjevi založnoga vjerovnika od založnoga dužnika za naknadu troškova učinjenih radi poboljšanja stvari koju je imao u zalogu.

Plodovi zaloga

Članak 323.

(1) Plodovi i druge koristi od založene stvari pripadaju založnom dužniku.

(2) Založni vjerovnik koji neposredno posjeduje založenu stvar ovlašten je plodove i druge koristi od te stvari ubrati i sebi uzeti, osim ako se obvezao da to neće činiti.

(3) Plodovi koje je za sebe ubrao založni vjerovnik postaju time njegovo vlasništvo, a njihova se vrijednost prebija s njegovom tražbinom, i to u prvom redu s troškovima na čiju naknadu vjerovnik ima pravo, zatim s kamatama koje mu duguje dužnik, te konačno s glavnicom.

Uzimanje iz vjerovnikova posjeda

Članak 324.

Založni dužnik može zahtijevati putem suda da se zalog oduzme iz neposrednoga posjeda založnoga vjerovnika te se preda nekoj trećoj osobi da ga čuva za račun vjerovnika kao posrednoga posjednika, ako založni vjerovnik ne čuva zalog kako treba, ako ga neovlašteno rabi ili ga je neovlašteno dao drugomu na uporabu, ili je za sebe uzeo plodove i druge koristi od zaloga premda se obvezao da to neće činiti.

Davanje u podzalog

Članak 325.

Založni je vjerovnik ovlašten dati zalog koji posjeduje u podzalog, pa i protiv zabrane založnoga dužnika ili zalogodavca, ali će odgovarati i za slučajnu propast i oštećenje zaloga do kojih inače ne bi došlo.

Skriveni nedostatci

Članak 326.

(1) Pokaže li se da zalog ima neki stvarni ili pravni nedostatak za koji vjerovnik nije znao niti trebao znati kad je zalog primio u posjed, a zbog kojega zalog nije dovoljno osiguranje namirenja njime osigurane tražbine, založni je vjerovnik ovlašten zahtijevati od zalogodavca drugi primjereni zalog.

(2) Nedostatak zaloga, pa makar zalog i propao, ne ovlašćuje založnoga vjerovnika da zbog toga raskine obvezni odnos u kojem je njegova tražbina bila osigurana tim zalogom.

Nužna prodaja zaloga

Članak 327.

(1) Ako se pokretna stvar koju je založni vjerovnik dobio u zalog kvari ili gubi na vrijednosti iz nekoga razloga koji nije u skrivenim nedostacima stvari, pa postoji opasnost da zalog postane nedovoljan za osiguranje tražbine založnoga vjerovnika, založni dužnik ima pravo zahtijevati da se zalog odmah proda po burzovnoj ili tržišnoj cijeni te dovoljan dio cijene položi kod suda radi osiguranja vjerovnikove tražbine.

(2) Pravo iz stavka 1. ovoga članka ima i založni vjerovnik; ali, zatraži li nužnu prodaju zaloga, založni dužnik može prodaju izbjeći dade li u zamjenu neki drugi zalog kojemu vrijednost nije manja, a njegovo čuvanje ne zahtijeva veći trud, troškove i brigu od čuvanja prvobitno založene stvari.

Zaštita zaloga

Članak 328.

Založni vjerovnik je ovlašten svakomu, pa i vlasniku založene stvari, postavljati sve zahtjeve potrebne radi zaštite svojega prava na zalogu, a osobito ima pravo:

- zahtijevati od onoga koji bespravno posjeduje založenu stvar da mu je preda; na to se na odgovarajući način primjenjuju pravila za vlasnika, odnosno za predmnjevanoga vlasnika koji štiti svoje pravo vlasništva,

- zahtijevati od onoga koji ga u njegovu pravu glede založene stvari bespravno uznemirava na drugi način a ne oduzimanjem te stvari da ga prestane uznemiravati; na to se na odgovarajući način primjenjuju pravila za vlasnika, odnosno za predmnjevanoga vlasnika koji štiti svoje pravo vlasništva,

- zahtijevati od zalogodavca drugi primjereni zalog umjesto zaloga sa skrivenim nedostacima; na to se na odgovarajući način primjenjuju pravila o odgovornosti za stvarne i pravne nedostatke,

- zahtijevati nužnu prodaju zaloga.

Odjeljak 2.

Ovlaštenja glede založenih nekretnina

Založno pravo bez posjeda

Članak 329.

(1) Vjerovnik tražbine osigurane založnim pravom na nekretnini (hipotekarni vjerovnik) nema pravo na posjed založene nekretnine, niti ima pravo ubirati i prisvajati njezine plodove i druge koristi od nje, ili bilo kako upotrebljavati tu nekretninu.

(2) Odredba ugovora ili drugoga pravnoga posla suprotna stavku 1. ovoga članka je ništava, ako nije što drugo određeno zakonom.

(3) Što je određeno o pravnom položaju vjerovnika čija je tražbina osigurana založnim pravom na nekretnini, na odgovarajući se način primjenjuje i na vjerovnika čija je tražbina osigurana sudskim ili zakonskim založnim pravom na pokretnoj stvari, ili koji ima registarsko založno pravo.

Održanje vrijednosti zaloga

Članak 330.

(1) Ako hipotekarni dužnik čini nešto što dovodi u opasnost ili smanjuje vrijednost nekretnine opterećene hipotekom, hipotekarni je vjerovnik ovlašten zahtijevati da hipotekarni dužnik propusti to činiti, a ako to ne propusti, može i prije dospijeća zahtijevati prisilnu naplatu tražbine osigurane hipotekom.

(2) Postupci hipotekarnoga dužnika iz stavka 1. ovoga članka, pa ma zbog njih zalog i propao, ne ovlašćuju založnoga vjerovnika da zbog toga raskine obvezni odnos u kojem je njegova tražbina bila osigurana hipotekom.

Civilni plodovi nekretnine kao zalog

Članak 331.

(1) Kad je založnom vjerovniku založeno samo pravo na plodove koje nekretnina daje posredovanjem kakva pravnoga odnosa, on ih ima pravo ubrati.

(2) Vrijednost plodova iz stavka 1. ovoga članka koje je založni vjerovnik ubrao, prebija se s njegovom tražbinom; u prvom redu s troškovima na čiju naknadu ima pravo, zatim s kamatama koje mu duguje dužnik, te konačno s glavnicom.

Zaštita

Članak 332.

(1) Založni vjerovnik je ovlašten svakomu, pa i vlasniku založene nekretnine, postavljati sve zahtjeve potrebne radi zaštite svojega založnoga prava na nekretnini, a osobito ima pravo:

- zahtijevati zaštitu svojega povrijeđenoga založnoga prava sredstvima koja za zaštitu knjižnih prava daju pravila zemljišnoknjižnoga prava,

- zahtijevati da založni dužnik ili treći propušta činiti glede založene nekretnine ono što dovodi u opasnost ili smanjuje njezinu vrijednost,

- zahtijevati da se njemu preda ono što daje založena stvar posredovanjem kakva pravnoga odnosa, ako je njemu založeno pravo na te plodove.

(2) Na zahtjeve koje založni vjerovnik postavlja radi ostvarenja svojih ovlasti glede založene mu stvari, na odgovarajući se način primjenjuju pravila koja vrijede za vlasnika, odnosno predmnjevanoga vlasnika koji štiti svoje pravo vlasništva.

Odjeljak 3.

Ovlasti glede zaloga prava

Opće pravilo

Članak 333.

(1) Založni vjerovnik koji ima u zalogu nečije pravo izjednačeno s pokretnom stvari ima glede toga prava ovlasti i dužnosti poput onih koje bi imao da mu je založena pokretna stvar, ako nije što drugo zakonom određeno, ili ne proizlazi iz pravne naravi zaloga prava.

(2) Založni vjerovnik koji ima u zalogu nečije pravo izjednačeno s nekretninom, ima glede tog prava ovlasti i dužnosti poput onih koje bi imao da mu je založena nekretnina, ako nije što drugo zakonom određeno ili ne proizlazi iz pravne naravi zaloga prava.

Posebno o zalogu tražbine

Članak 334.

(1) Založni vjerovnik kojemu je založena nečija tražbina dužan je poduzeti mjere potrebne za očuvanje te tražbine.

(2) Ako založena tražbina daje kamate ili kakva druga povremena davanja, založni ih je vjerovnik dužan naplatiti. Njihova će se vrijednost prebiti s troškovima na čiju naknadu ima založni vjerovnik pravo, zatim s kamatama koje mu duguje dužnik i napokon s glavnicom.

(3) Kad založena tražbina dospije za ispunjenje, založni je vjerovnik dužan učiniti što je potrebno da je dužnik ispuni i primiti ispunjenje.

(4) Ispunjenjem založene tražbine založno pravo prelazi na stvar kojom je tražbina ispunjena, ali kad je na ime ispunjenja založene mu tražbine založni vjerovnik primio novac, dužan je položiti ga u sud. Jedino ako je tražbina založnog dužnika već dospjela, ovlašten je od primljenoga novca zadržati koliko mu se duguje, a ostatak je dužan predati zalogodavcu.

Zaštita zaloga

Članak 335.

(1) Založni vjerovnik je ovlašten svakomu, pa i onomu čije je založeno pravo, postavljati sve zahtjeve potrebne radi zaštite svojega založnoga prava na tom zalogu, a osobito ima pravo:

- zahtijevati od dužnika založene tražbine dospjele kamate i druga povremena davanja koja daje ta tražbina, odnosno od trećega zahtijevati ono što je primio na ime dospjelih kamata i drugih povremenih davanja,

- zahtijevati od dužnika da mu ispuni založenu tražbinu koja je dospjela, odnosno od trećega zahtijevati ono što je primio na ime ispunjenja založene tražbine.

(2) Na zahtjeve koje založni vjerovnik postavlja radi ostvarenja svojih ovlasti na založenom mu pravu, na odgovarajući se način primjenjuju pravila koja vrijede za odgovarajuće zahtjeve založnoga vjerovnika kojemu je založena pokretna odnosno nepokretna stvar, a podredno obveznopravna pravila koja vrijede za vjerovnika koji ostvaruje svoje pravo.

Glava 4.

OSTVARENJE PRAVA NA NAMIRENJE

Pravo na namirenje založnoga vjerovnika

Članak 336.

(1) Ako se zalogom osigurana tražbina ne ispuni o dospijeću, založni je vjerovnik ovlašten ostvarivati svoje pravo na namirenje te tražbine iz vrijednosti zaloga.

(2) Pravo na namirenje zalogom osigurane tražbine iz vrijednosti zaloga ostvaruje založni vjerovnik putem suda, a po pravilima određenim u ovom Zakonu i na način određen propisima o ovrsi novčanih tražbina, ako nije što drugo određeno zakonom.

(3) Založni dužnik ima pravo od svagdašnjega vlasnika založene stvari, a i od svakoga trećega, zahtijevati da trpi namirenje zalogom osigurane tražbine iz vrijednosti založene stvari, ako nije što drugo zakonom određeno.

(4) Založni vjerovnik može, bio njegov dužnik vlasnik zaloga ili ne, po svojoj volji izabrati hoće li zahtijevati namirenje svoje tražbine ponajprije iz vrijednosti zaloga ili iz imovine svog dužnika, ili istodobno i zaloga i dužnikove imovine.

(5) Zahtijeva li založni vjerovnik namirenje iz vrijednosti zaloga, ali ne uspije u cijelosti prodajom zaloga namiriti svoju tražbinu, dužnik mu ostaje dužan razliku; naprotiv, proda li se zalog za više od vjerovnikove tražbine, višak je dužnikov.

(6) Založni vjerovnik čije založno pravo tereti stvar na kojoj se provodi postupak prisilnoga namirenja nečije tražbine prodajom zaloga ovlašten je otkupiti tražbinu zbog koje se provodi taj postupak, ali to može učiniti najkasnije do početka javne prodaje.

(7) Založni vjerovnik čije založno pravo tereti stvar ili pravo koje je sposobno da daje plodove ili druge koristi iz čije bi se vrijednosti mogla namiriti zalogom osigurana dospjela tražbina, ovlašten je zahtijevati od suda da uspostavi privremenu upravu zalogom i postavi upravitelja koji će biti ovlašten da ubire te plodove, odnosno koristi i unovčava ih, te da dobivene iznose polaže u sud radi namirenja iz toga pologa.

Namirivanje izvansudskim putem

Članak 337.

(1) Svoje pravo na namirenje zalogom osigurane tražbine iz vrijednosti zaloga ovlašten je založni vjerovnik ostvarivati izvansudskim putem, ako je predmet založnoga prava pokretna stvar ili pravo koje se ne smatra nekretninom, a založni je dužnik u trenutku osnivanja založnoga prava ili naknadno izričito u pisanom obliku dopustio takvo namirivanje.

(2) Ako je pokretna stvar ili pravo koje se ne smatra nekretninom dano u zalog za osiguranje tražbine iz trgovačkoga posla, založni je vjerovnik ovlašten izvansudskim putem ostvarivati svoje pravo na namirenje te tražbine iz vrijednosti zaloga, ako založni dužnik nije takvo namirivanje izričito isključio u trenutku osnivanja zaloga.

(3) Kad je založni vjerovnik ovlašten ostvarivati svoje pravo na namirenje izvansudskim putem, ovlašten ga je ostvarivati putem javne dražbe (javnoga nadmetanja), a na neki drugi način jedino ako ima na temelju pravnoga posla ili zakona pravo da ga ostvaruje na taj način ili je to u danim okolnostima jedini mogući način za ostvarenje prava na namirenje.

(4) Ako je založnom vjerovniku, koji je ovlašten ostvarivati svoje pravo na namirenje izvansudskim putem, založena takva pokretna stvar ili pravo koje ima burzovnu ili tržišnu cijenu, on je ovlašten radi namirenja prodati zalog za tu cijenu iz slobodne ruke, a putem osobe koja je javno ovlaštena za prodaju na burzi, odnosno za javne prodaje takvih stvari i prava.

(5) Ako je u zalog dan novac, založni je vjerovnik ovlašten svoju dospjelu tražbinu osiguranu tim zalogom namiriti zadržavši za sebe odgovarajući iznos. Isto vrijedi i kad vjerovnik namiruje svoju dospjelu tražbinu iz novca koji primi na ime založene mu tražbine ili na ime kamata odnosno drugih povremenih davanja koja daje založena tražbina, ili iz založenih plodova koje nekretnina daje posredovanjem nekoga pravnoga odnosa.

(6) Ako je založni vjerovnik ovlašten za sebe ubrati plodove od pokretne stvari koja mu je predana u zalog, vrijednost ubranoga prebija se po samom zakonu u trenutku ubiranja s tražbinom osiguranom zalogom, pa ma i ona nije dospjela; založni je dužnik ovlašten u svako doba zahtijevati da mu vjerovnik o svom trošku izda priznanicu o tom prijeboju. Isto na odgovarajući način vrijedi i za vrijednost drugih koristi koje je založni vjerovnik ovlašteno imao od založene stvari.

(7) Vjerovnik koji je neovlašteno ostvarivao svoje pravo na namirenje izvansudskim putem, ili ga je ostvarivao na način na koji nije bio ovlašten, odgovara za svaku štetu koja bi odatle proizašla.

Zabilježba otkaza i tužbe

Članak 338.

(1) Kad je, da bi došao do namirenja svoje tražbine iz vrijednosti nekretnine, vjerovniku potrebno da prethodno putem parnice ishodi pravomoćnu presudu kojom će biti naređeno založnom vjerovniku da je dužan trpjeti namirenje iz vrijednosti zaloga, ili presudu kojom će osobno dužniku biti naređeno da podmiri vjerovnikovu tražbinu, ovlašten je zahtijevati da se u zemljišnim knjigama zabilježi tužba protiv vlasnika nekretnine; isto je tako ovlašten zahtijevati da se zabilježi otkaz o kojemu ovisi dospijeće tražbine.

(2) Zabilježeni će otkaz ili tužba djelovati i protiv svakoga kasnijega vlasnika nekretnine, pa će se na temelju ovršne presude čije je donošenje ishođeno zabilježenom tužbom ili zabilježenim otkazom moći provesti ovrhu namirenjem iz nekretnine bez obzira tko je u međuvremenu postao njezinim vlasnikom.

Glava 5.

ZAŠTITA

Zahtjev za poštovanje založnoga prava

Članak 339.

(1) Založni vjerovnik ima pravo zahtijevati od vlasnika zaloga da prizna i trpi njegovo založno pravo kao teret na založenoj stvari, te da trpi izvršavanje ovlaštenikova prava na njoj, a osobito namirenje dospjele tražbine založnoga vjerovnika iz vrijednosti zaloga, te da propušta činiti na zalogu ono što je zbog ovlaštenikova prava dužan propuštati; isto ima pravo zahtijevati i od svake druge osobe koja svojim činima niječe njegovo založno pravo ili ga bespravno onemogućuje ili uznemirava u izvršavanju toga prava.

(2) Pravo iz stavka 1. ovoga članka ima svaki pojedini od više ovlaštenika istoga založnoga prava.

(3) Pravo iz stavka 1. ovoga članka ne zastarijeva.

Tužba založnoga vjerovnika

Članak 340.

Da bi založni vjerovnik mogao u postupku pred sudom, odnosno drugim nadležnim tijelom, ostvariti svoje pravo iz članka 339. ovoga Zakona, mora dokazati svoje založno pravo i tuženikov čin onemogućivanja ili uznemiravanja izvršavanja toga prava.

Tužba predmnjevanoga založnoga vjerovnika

Članak 341.

(1) Pravo na zaštitu svojega predmnjevanoga založnoga prava ima, poput onoga koji je dokazao svoje založno pravo, i onaj koji u postupku pred sudom ili drugim nadležnim tijelom dokaže pravni temelj i istinit način svoga stjecanja posjeda zaloga, odnosno da je barem postojao upis njegova založnoga prava na nekretnini u zemljišnoj knjizi (predmnjevani založni vjerovnik).

(2) Na pravo predmnjevanoga založnoga vjerovnika na zaštitu, na odgovarajući se način primjenjuju pravila o tužbi predmnjevanoga vlasnika.

Zaštita od povrede upisom u zemljišnu knjigu

Članak 342.

Ako netko povrijedi založno pravo na nekretnini nevaljanim upisom u zemljišnu knjigu, založni se vjerovnik ima pravo štititi od toga sredstvima koja za zaštitu knjižnih prava daju pravila zemljišnoknjižnoga prava.

Glava 6.

PRESTANAK

Propast zaloga

Članak 343.

Propadne li zalog a da na njegovo mjesto nije stupila druga stvar ili pravo, založno pravo prestaje, ali tražbina ostaje i nadalje.

Odreknuće

Članak 344.

(1) Založno pravo prestaje valjanim odreknućem založnoga vjerovnika.

(2) Uzima se da se založni vjerovnik odrekao svoga založnoga prava ako je bezuvjetno vratio posjed zaloga dužniku; no, inače založno pravo ne prestaje gubitkom posjeda zaloga.

(3) Pojedini od više vjerovnika tražbine osigurane založnim pravom ne može se valjano odreći toga založnoga prava bez pristanka ostalih.

(4) Vjerovnik tražbine koja je opterećena nečijim podzaložnim pravom ili pravom osobne služnosti ne može se bez pristanka ovlaštenika tih prava valjano odreći založnoga prava koje osigurava tu tražbinu.

(5) Ako je založno pravo upisano u zemljišnoj knjizi, ono će prestati tek kad zbog odreknuća bude izbrisano u zemljišnoj knjizi.

Istek roka i ispunjenje raskidnoga uvjeta

Članak 345.

(1) Založno pravo koje je ograničeno rokom ili raskidnim uvjetom prestaje zbog isteka toga roka ili ispunjenja uvjeta, ali će založno pravo upisano u zemljišnoj knjizi prestati tek brisanjem toga prava.

(2) Založno pravo neće prestati ako je i istekao rok ili se ispunio raskidni uvjet, ako pripada založnom vjerovniku koji nije znao niti je iz zemljišne knjige morao znati za to ograničenje kad je stjecao tražbinu osiguranu založnim pravom.

Prestanak osigurane tražbine

Članak 346.

Založno pravo prestaje kad prestane cijela njime osigurana tražbina i sve sporedne tražbine kamata i troškova, ako nije što drugo zakonom određeno.

Raspolaganje neizbrisanom hipotekom

Članak 347.

(1) Da bi založno pravo na nekretnini prestalo, nije dovoljno da je prestala tražbina koju je osiguravala, već hipoteka prestaje brisanjem iz zemljišne knjige.

(2) Dok hipoteka ne bude izbrisana, vlasnik njome opterećene nekretnine može na temelju priznanice ili druge isprave koja dokazuje prestanak tražbine osigurane tom hipotekom, prenijeti tu hipoteku na novu tražbinu koja nije veća od one upisane koja je prestala.

(3) Prava na to raspolaganje hipotekom iz stavka 2. ovoga članka ne može se vlasnik odreći pri osnivanju hipoteke, ali ako se nekomu obvezao da će ishoditi brisanje određene hipoteke, i to je u zemljišnoj knjizi zabilježeno kod te hipoteke, on ipak ne može njome raspolagati.

(4) Ako se nakon prestanka hipotekom osigurane tražbine proda nekretnina u ovršnom postupku radi namirenja novčane tražbine ili se nad njom uspostavi prisilna uprava, a hipoteka nije izbrisana niti je nekretnina ili založno pravo preneseno komu drugomu, neće se prilikom razdiobe kupovnine uzimati u obzir ta hipoteka.

(5) Vlasniku pripada pravo na dio kupovnine samo onda ako hipotekom osigurana tražbina još postoji prema trećoj osobi, ili ako vlasniku pripada naknada za ispunjenje te tražbine.

Zabilježba pridržaja prvenstvenoga reda

Članak 348.

(1) U slučaju brisanja hipoteke može vlasnik istodobno ishoditi da se u zemljišnoj knjizi zabilježi da je za upis nove hipoteke do visine izbrisane pridržan prvenstveni red za vrijeme od tri godine od odobrenja te zabilježbe. Promijeni li se vlasništvo, taj pridržaj djeluje i u korist novoga vlasnika, ali u slučaju prisilne javne dražbe te nekretnine ovaj se pridržaj ne uzima u obzir, ako nije iskorišten prije zabilježbe rješenja kojim je dopuštena ovrha na toj nekretnini radi naplate nečije novčane tražbine.

(2) Vlasnik nekretnine može zahtijevati da se u prvenstvenom redu i do visine hipoteke kojom je nekretnina opterećena upiše hipoteka za novu tražbinu, ali s ograničenjem da će nova hipoteka imati pravni učinak jedino ako se brisanje stare hipoteke uknjiži u roku od godine dana od odobrenja upisa nove.

(3) Ako se u roku iz stavka 2. ovoga članka ne zatraži brisanje stare hipoteke ili ono ne bude dopušteno, prestat će nova hipoteka čim protekne rok te će se ona brisati po službenoj dužnosti, zajedno sa svim upisima koji se na nju odnose. Brisanje stare hipoteke ovlašten je tražiti ne samo hipotekarni dužnik nego i vjerovnik u čiju je korist upisana nova hipoteka.

(4) Ako je starija hipoteka opterećena, nova koja je upisana na njezinu mjestu u prvenstvenom redu imat će pravni učinak jedino uz daljnji uvjet da se taj teret izbriše ili s pristankom sudionika prenese na novu hipoteku. Ako starija hipoteka tereti više nekretnina zajednički (simultano), nova dobiva pravni učinak jedino uz daljnji uvjet da se starija hipoteka izbriše na svim nekretninama koje tereti.

(5) Odredbe ovoga članka primjenjivat će se na odgovarajući način i kad bi nova tražbina trebala stupiti na mjesto dviju ili više hipotekarnih tražbina koje u prvenstvenom redu dolaze neposredno jedna iza druge.

Zaštita tuđega povjerenja

Članak 349.

Založno pravo na nekretnini koje nije upisano u zemljišnoj knjizi prestaje kad njime opterećenu nekretninu stekne osoba koja nije znala niti morala znati da ono postoji.

Prestanak založnoga vjerovnika

Članak 350.

Založno pravo prestaje ako pravna osoba koja je založni vjerovnik izgubi svoju osobnost, a nema sveopćega pravnoga sljednika; ali založno pravo upisano u zemljišnoj knjizi prestat će tek brisanjem.

Ukinuće

Članak 351.

(1) Založno pravo na nekretninama prestaje ukinućem na temelju odluke zemljišnoknjižnoga suda koji, nakon što provede postupak koji je za to predviđen odredbama zakona koji uređuje zemljišnoknjižno pravo, dopusti amortizaciju hipoteke.

(2) U slučaju iz stavka 1. ovoga članka založno će pravo prestati brisanjem u zemljišnoj knjizi.

Rasterećenje zakonom ili odlukom upravne vlasti

Članak 352.

(1) Založna prava prestaju ispunjenjem pretpostavaka koje za to odredi posebni zakon.

(2) Ako je založno pravo upisano u zemljišnoj knjizi, prestat će tek brisanjem, ako zakonom nije drukčije određeno.

(3) Ako ukidanje založnog prava ima značenje izvlaštenja, založni vjerovnik ima pravo na punu naknadu, a isto tako i nositelji stvarnih prava na tražbini koja je bila osigurana ukinutim založnim pravom.

Prestanak sudskoga i zakonskoga založnoga prava

Članak 353.

(1) Ako nije što drugo određeno zakonom, prisilno založno pravo prestaje pravomoćnošću rješenja koja ukidaju provedene radnje i mjere kojima je to pravo bilo osnovano, a ako je u tom postupku provedeno namirenje - pravomoćnošću rješenja o namirenju, s time da hipoteka prestaje brisanjem iz zemljišnih knjiga.

(2) Zakonsko založno pravo prestaje kao i dobrovoljno, a i prestankom okolnosti zbog kojih je na temelju zakona osnovano, ako nije što drugo zakonom određeno. Ako je upisano u zemljišnu knjigu, prestaje tek brisanjem.

Dio osmi

STVARNA PRAVA STRANIH OSOBA

Primjena zakona na strane osobe

Članak 354.

(1) Odredbe ovoga Zakona primjenjuju se i na strane fizičke i pravne osobe, osim ako je što drugo zakonom ili međunarodnim ugovorom određeno.

(2) Ograničenja koja za strane osobe postavlja zakon glede prava vlasništva nekretnina na području Republike Hrvatske ne mogu se na odgovarajući način primijeniti na pravo vlasništva pokretnih stvari, niti na ograničena stvarna prava.

Strane osobe

Članak 355.

(1) Fizička osoba smatra se sa stajališta ovoga Zakona stranom kad nema državljanstvo Republike Hrvatske, osim ako je što drugo određeno zakonom.

(2) Ne smatraju se sa stajališta ovoga Zakona stranim osobama one koje nemaju državljanstvo Republike Hrvatske, ali su iseljenici s područja Republike Hrvatske ili su njihovi potomci, a tijelo državne uprave nadležno za odlučivanje o državljanstvu utvrdilo je da ispunjavaju pretpostavke za stjecanje državljanstva Republike Hrvatske.

(3) Pravna osoba smatra se sa stajališta ovoga Zakona stranom osobom kad ima registrirano sjedište izvan područja Republike Hrvatske, osim ako je što drugo zakonom određeno.

Vlasništvo nekretnina

Članak 356.

(1) Strane fizičke i pravne osobe mogu, pod pretpostavkom uzajamnosti, stjecati na temelju nasljeđivanja vlasništvo nekretnina na području Republike Hrvatske.

(2) Strane fizičke i pravne osobe mogu, ako zakonom nije drukčije određeno, pod pretpostavkom uzajamnosti, stjecati vlasništvo nekretnina na području Republike Hrvatske, ako suglasnost za to dade ministar vanjskih poslova Republike Hrvatske, po prethodno pribavljenom mišljenju ministra pravosuđa Republike Hrvatske, ako zakonom nije drukčije određeno.

(3) Strane osobe bez državljanstva koje su iseljenici s područja bivše SFRJ ili su potomci takvih osoba mogu stjecati vlasništvo nekretnina na području Republike Hrvatske, ako suglasnost za to stjecanje dade ministar zadužen za iseljeništvo, po prethodno pribavljenom mišljenju ministra pravosuđa Republike Hrvatske.

(4) Tko se smatra iseljenikom, određuje se posebnim propisom.

(5) Suglasnost iz stavka 2. i 3. ovoga članka nije upravni akt.

Suglasnost i mišljenje

Članak 357.

(1) Ako je za stjecanje prava vlasništva nekretnine potrebna suglasnost ministra vanjskih poslova ili ministra zaduženoga za iseljeništvo, pravni posao kojemu je cilj stjecanje toga prava vlasništva ne proizvodi pravni učinak bez suglasnosti nadležnoga ministra.

(2) O davanju suglasnosti za stjecanje prava vlasništva odlučuje nadležni ministar na zahtjev strane osobe koja namjerava steći vlasništvo određene nekretnine ili osobe koja namjerava otuđiti tu nekretninu.

(3) Kad odlučuje o zahtjevu iz stavka 1. ovoga članka, nadležni ministar po službenoj dužnosti pribavlja prethodno mišljenje ministra pravosuđa Republike Hrvatske.

(4) Strana osoba kojoj je uskraćena suglasnost za stjecanje prava vlasništva na nekretnini ne može ponoviti zahtjev za davanje suglasnosti na stjecanje prava vlasništva iste nekretnine prije nego što protekne pet godina od dana podnošenja zahtjeva koji je odbijen.

(5) Suglasnost iz stavka 1., 2. i 4. ovoga članka nije upravni akt.

Nekretnine na isključenom području

Članak 358.

(1) Strana osoba ne može biti vlasnikom nekretnine koja leži na području koje je radi zaštite interesa i sigurnosti Republike Hrvatske zakonom proglašeno područjem na kojem strane osobe ne mogu imati pravo vlasništva, osim ako je zakonom što drugo određeno.

(2) Stranoj osobi koja je stekla pravo vlasništva na nekretnini prije nego što je područje na kojemu nekretnina leži proglašeno područjem iz stavka 1. ovoga članka, prestaje pravo vlasništva te nekretnine, a ona ima pravo na naknadu prema propisima o izvlaštenju.

(3) Ako strana osoba ne može na području iz stavka 1. ovoga članka steći vlasništvo nekretnine koje bi inače stekla nasljeđivanjem, ona ima pravo na naknadu prema propisima o izvlaštenju, kao da joj je ta nekretnina oduzeta u postupku izvlaštenja.

Dio deveti

PRIJELAZNE I ZAVRŠNE ODREDBE

Glava 1.

PRETVORBA DRUŠTVENOG VLASNIŠTVA

Opće odredbe o pretvorbi

Članak 359.

(1) Što je odredbama ove glave određeno o pretvorbi prava upravljanja, korištenja i raspolaganja stvarima u društvenom vlasništvu te o pretvorbi prava korištenja neizgrađenoga građevinskoga zemljišta u društvenom vlasništvu za nositelje tih prava, vrijedi i za njihove nasljednike i druge pravne sljednike.

(2) Pravo vlasništva i druga prava koja se steknu po odredbama ovoga Zakona o pretvorbi prava upravljanja, korištenja i raspolaganja stvarima u društvenom vlasništvu te o pretvorbi prava korištenja građevinskoga zemljišta u društvenom vlasništvu, stečena su pod uvjetom da nisu u sukobu s pravima koja na bivšim društvenim stvarima pripadaju drugim osobama na temelju propisa o denacionalizaciji.

Pretvorba prava upravljanja, korištenja i raspolaganja

Članak 360.

(1) Pravo upravljanja, odnosno korištenja i raspolaganja na stvari u društvenom vlasništvu postalo je pretvorbom nositelja toga prava - pravo vlasništva one osobe koja je pretvorbom postala sveopći pravni sljednik dotadašnjega nositelja prava upravljanja, odnosno korištenja i raspolaganja na toj stvari, ako je stvar sposobna biti predmetom prava vlasništva; osim ako posebnim zakonom nije određeno drukčije.

(2) Pravo upravljanja, odnosno korištenja i raspolaganja na stvari u društvenom vlasništvu osobe koja se do stupanja na snagu ovoga Zakona nije pretvorila u subjekt prava vlasništva, postaje stupanjem na snagu ovoga Zakona pravo vlasništva dotadašnjega nositelja prava upravljanja, odnosno korištenja i raspolaganja na toj stvari, ako je stvar sposobna biti predmetom prava vlasništva, osim ako posebnim zakonom nije određeno drukčije.

(3) Odredbe stavka 1. i 2. ovoga članka, na odgovarajući se način primjenjuju na sva stvarna prava.

(4) Za upise prava upravljanja, odnosno korištenja i raspolaganja u zemljišnim knjigama i u drugim javnim upisnicima koji su provedeni do dana stupanja na snagu ovoga Zakona, uzet će se da su upisi prava vlasništva.

Pretvorba prava korištenja neizgrađenoga građevinskoga zemljišta

Članak 361.

(1) Pravo korištenja neizgrađenoga građevinskog zemljišta u društvenom vlasništvu koje nije prestalo do donošenja ovoga Zakona pretvara se njegovim stupanjem na snagu u pravo vlasništva dotadašnjega nositelja toga prava ili njegova pravnoga sljednika.

(2) Odredba stavka 1. ovoga članka na odgovarajući se način primjenjuje i na prvenstveno pravo korištenja građevinskoga zemljišta u društvenom vlasništvu.

(3) Za upise prava iz stavka 1. i 2. ovoga članka u zemljišnim knjigama koji su izvršeni do dana stupanja na snagu ovoga Zakona uzet će se da su upisi prava vlasništva.

Predmnjeve

Članak 362.

(1) Smatra se da je vlasnik nekretnine u društvenom vlasništvu osoba koja je u zemljišnim knjigama upisana kao nositelj prava upravljanja, korištenja ili raspolaganja tom nekretninom, a tko tvrdi suprotno, treba to dokazati.

(2) Smatra se da je osoba koja je u zemljišnoj knjizi upisana kao nositelj prava korištenja neizgrađenoga građevinskoga zemljišta u društvenom vlasništvu, odnosno nositelj prvenstvenoga prava korištenja takva zemljišta, vlasnik toga zemljišta, a tko tvrdi suprotno, treba to dokazati.

(3) Smatra se da su vlasništvo Republike Hrvatske sve stvari iz društvenoga vlasništva na području Republike Hrvatske glede kojih nije utvrđeno u čijem su vlasništvu niti djeluje predmnjeva vlasništva iz stavka 1. i 2. ovoga članka, a tko tvrdi suprotno, treba to dokazati.

(4) Što je u stavku 1. do 3. ovoga članka određeno glede stvari, vrijedi na odgovarajući način i za prava koja su bila u društvenom vlasništvu.

Zaštita pretvorenih prava

Članak 363.

(1) Osoba čije pravo vlasništva potječe od nekadašnjega prava upravljanja ili korištenja i raspolaganja stvari u društvenom vlasništvu, odnosno od nekadašnjega prava korištenja ili prvenstvenoga prava korištenja građevinskoga zemljišta u društvenom vlasništvu, ima pravo na zaštitu svoga prava kao svaki vlasnik, uz odgovarajuću primjenu odredaba članka 161. do 168. ovoga Zakona, ako nije što posebno određeno zakonom.

(2) Osoba iz stavka 1. ovoga članka koja se ne može osloniti na predmnjevu vlasništva, ili koja dokazuje suprotno od nje, dokazat će svoje pravo vlasništva ako dokaže da je ona odnosno njezin pravni prednik bio stekao pravo upravljanja ili korištenja i raspolaganja, odnosno pravo korištenja ili prvenstvenoga prava korištenja građevinskoga zemljišta u društvenom vlasništvu, na valjanom pravnom temelju i uz ispunjenje svih ostalih pretpostavaka koje su se za stjecanje toga prava zahtijevale u trenutku stjecanja.

Upis neuknjiženih prava na nekretninama

Članak 364.

(1) Upis prava vlasništva nekretnine koje potječe od nekadašnjega prava upravljanja ili korištenja i raspolaganja stvari u društvenom vlasništvu provest će se po pravilima zemljišnoknjižnoga prava, ako ovim člankom Zakona nije što drugo propisano.

(2) Zemljišnoknjižni sud dopustit će upis prava vlasništva protiv knjižnoga prednika koji je u zemljišnu knjigu upisan kao vlasnik ili kao nositelj prava upravljanja, odnosno korištenja i raspolaganja. Ako je pravo upravljanja, korištenja ili raspolaganja izvanknjižno bilo prenašano na više osoba uzastopce, upis će se provesti u korist onoga koji dokaže neprekinuti niz izvanknjižnih stjecanja od knjižnoga prednika do sebe.

(3) Zemljišnoknjižni sud dopustit će uknjižbu prava vlasništva na temelju privatnih isprava na kojima nije ovjerovljen potpis one osobe čije se pravo ograničuje, opterećuje, ukida ili prenosi, ako je, nakon promjene osobe ovlaštene na to raspolaganje, tu ispravu supotpisala i svoj potpis ovjerovila osoba koja je u času ovjere ovlaštena na potpisivanje takvih isprava, ili osoba koja je u času ovjere ovlaštena za potpisivanje takvih isprava kao pravni sljednik osobe koja je nekretninom raspolagala, ili državni pravobranitelj Republike Hrvatske u slučajevima kad osoba koja je nekretninom raspolagala nema pravnoga sljednika.

(4) Da bi zemljišnoknjižni sud dopustio uknjižbu po odredbi stavka 3. ovoga članka, uz izjavu supotpisanu prema pravilima iz toga stavka treba priložiti javnu ili javnoovjerovljenu ispravu iz koje je vidljiva ovlast supotpisnika, te dokaz o pravnom sljedništvu ili njegovu izostanku.

(5) Smatrat će se da je osoba čije se pravo ograničuje, opterećuje, ukida ili prenosi dopustila upis u korist stjecatelja i kad je izjavu o tome u propisanom obliku dala osoba ovlaštena na supotpis po stavku 3. ovoga članka.

(6) Osobe koje u zemljišnim knjigama nisu upisane kao nositelji prava upravljanja, korištenja ili raspolaganja, a ne raspolažu ispravom valjanom za zemljišnoknjižni upis prava vlasništva, upisat će pravo vlasništva tih nekretnina upisom u zemljišnu knjigu na temelju odluke suda, pošto dokažu da su bile izvanknjižni nositelji takva prava na nekretnini u društvenom vlasništvu.

(7) Odredbe stavka 1. do 6. ovoga članka vrijede na odgovarajući način i za izvanknjižne nositelje ograničenih stvarnih prava na nekretninama, ako nije što drugo zakonom određeno.

Upis vlasništva u koje se pretvorilo pravo korištenja građevinskoga zemljišta

Članak 365.

(1) Upis prava vlasništva nekretnine koje potječe od nekadašnjega prava korištenja neizgrađenoga građevinskoga zemljišta u društvenom vlasništvu ili od prvenstvenoga prava korištenja takva zemljišta provest će se po pravilima zemljišnoknjižnoga prava, a uz odgovarajuću primjenu odredaba članka 364. ovoga Zakona, ako ovim člankom nije što drugo propisano.

(2) Zemljišnoknjižni će sud na zahtjev osobe koja za to ima pravni interes dopustiti brisanje društvenoga vlasništva i prava korištenja, odnosno prvenstvenoga prava korištenja te će upisati pravo vlasništva u korist osobe koja je kao nositelj prava korištenja, odnosno prvenstvenoga prava korištenja bila upisana u zemljišnoj knjizi.

(3) U korist osobe koja u zemljišnim knjigama nije upisana kao nositelj prava korištenja neizgrađenoga građevinskog zemljišta dopustit će zemljišnoknjižni sud brisanje društvenoga vlasništva te će upisati njezino pravo vlasništva na temelju rješenja o davanju na korištenje građevinskoga zemljišta, rješenja o oduzimanju zemljišta iz posjeda prijašnjega vlasnika ili korisnika i davanju njoj na korištenje (rješenja o provedbi deposedacije u njezinu korist) te ugovora o međusobnim pravima i obvezama sklopljenim u skladu s uvjetima uvrđenim u rješenju o davanju na korištenje građevinskoga zemljišta.

(4) U korist osobe koja u zemljišnim knjigama nije upisana kao nositelj prava korištenja neizgrađenoga građevinskoga zemljišta, a ne može predočiti isprave navedene u stavku 3. ovoga članka, zemljišnoknjižni sud dopustit će upis prava vlasništva na temelju odluke suda, pošto ona dokaže da je imala to pravo korištenja stečeno na valjanom pravnom temelju i na propisani način.

(5) Ako je pravo korištenja ili prvenstveno pravo korištenja preneseno na više osoba uzastopce, upis će se provesti u korist zadnjeg nositelja toga prava na neizgrađenom građevinskom zemljištu, ako dokaže neprekinuti niz izvanknjižnih stjecanja od knjižnoga prednika do sebe.

(6) Tko tvrdi da je pravo korištenja na neizgrađenom građevinskom zemljištu odnosno prvenstveno pravo korištenja toga zemljišta u međuvremenu izvanknjižno prestalo, treba to dokazati pred sudom da bi se na temelju sudske odluke izbrisalo to pravo odnosno pravo vlasništva u koje se ono pretvorilo.

Glava 2.

USPOSTAVA PRAVNOGA JEDINSTVA NEKRETNINE

Jedinstvenost nekretnine

Članak 366.

(1) Od dana stupanja na snagu ovoga Zakona, u Republici Hrvatskoj vrijedi načelo pravne jedinstvenosti određeno člankom 9. ovoga Zakona, ako posebnim zakonom nije što drugo određeno.

(2) Uspostava jedinstvenosti nekretnine provodi se po odredbama ove glave, ako posebnim zakonom nije drukčije određeno.

(3) Od dana stupanja na snagu ovoga Zakona pravni poslovi koji su suprotni načelu jedinstvenosti nekretnine ne proizvode pravne učinke.

(4) Kad dvostrano ili jednostrano obvezni ugovor ne proizvodi pravne učinke zbog suprotnosti načelu jedinstvenosti nekretnine, svaka ugovorna strana, a i treći u čiju je korist ugovor sklopljen, ima pravo zahtijevati pravednu izmjenu ugovora kojom bi se taj nedostatak uklonio.

Odjeljak 1.

Uspostava jedinstva zemljišta i zgrade

Pravno sjedinjenje zemljišta i upisane zgrade

Članak 367.

(1) Ako je do stupanja na snagu ovoga Zakona na zemljištu u društvenom vlasništvu izgrađena zgrada u nečijem vlasništvu te je upisana u zemljišnoj knjizi kao zemljišnoknjižno tijelo zasebno od zemljišta na kojem je izgrađena, vlasnik zgrade steći će pravo vlasništva cijele nekretnine spajanjem svih tih zemljišnoknjižnih tijela u jedno uz upis prava vlasništva na spojenom tijelu u korist vlasnika zgrade.

(2) Nadležni će sud u slučaju iz stavka 1. ovoga članka odrediti spajanje zemljišnoknjižnih uložaka u jedan na zahtjev vlasnika zgrade.

(3) U slučaju kad je na istom zemljištu izgrađeno više zgrada koje su upisane kao zemljišnoknjižna tijela zasebna od zemljišta na kojem su izgrađena, sud će na zahtjev vlasnika bilo koje od tih zgrada spojiti sva ta zemljišnoknjižna tijela u jedno zemljišnoknjižno tijelo uz upis prava vlasništva na njemu u korist svih vlasnika zgrada kao suvlasnika cijele tako stvorene nekretnine s jednakim suvlasničkim dijelovima.

(4) Svaki od bivših vlasnika zgrada koji su upisom iz stavka 3. ovoga članka postali suvlasnici nekretnine može putem suda ishoditi utvrđenje veličine suvlasničkih dijelova prema odnosu vrijednosti zgrada u trenutku spajanja u jedno zemljišnoknjižno tijelo.

(5) U slučaju kad se zbog uspostave jedinstva nekretnine spaja više zemljišnoknjižnih tijela u jedno, ne dira se u prava koja su do tog spajanja postojala u korist ili na teret jednoga i drugoga zemljišnoknjižnoga tijela, nego će se po službenoj dužnosti upisati u korist, odnosno na teret odnosnoga suvlasničkoga dijela; a ako to nije moguće, upisat će se u korist, odnosno na teret spojenoga tijela, svako s onim prvenstvenim redom koje ima prema vremenu svoga nastanka, odnosno prema provedenom ustupu prvenstva.

Pravno sjedinjenje zemljišta i neupisane zgrade

Članak 368.

(1) Ako je do stupanja na snagu ovoga Zakona na zemljištu u društvenom vlasništvu izgrađena zgrada koja je u trenutku stupanja na snagu ovoga Zakona u nečijem vlasništvu, ali nije upisana u zemljišnoj knjizi iako je upisano zemljište na kojem je izgrađena, vlasnik te zgrade steći će pravo vlasništva cijele nekretnine upisom postojanja zgrade na zemljišnoj čestici na kojoj je izgrađena, uz upis prava vlasništva na cijelom zemljišnoknjižnom tijelu u korist vlasnika zgrade.

(2) Ako je do stupanja na snagu ovoga Zakona na zemljištu u društvenom vlasništvu izgrađena zgrada koja je u trenutku stupanja na snagu ovoga Zakona u nečijem vlasništvu, a na tom je zemljištu upisano pravo korištenja građevinskoga zemljišta u društvenom vlasništvu, odnosno prvenstvenoga prava korištenja građevinskoga zemljišta u društvenom vlasništvu u korist vlasnika te zgrade, nadležni će sud na zahtjev vlasnika zgrade odrediti upis iz stavka 1. ovoga članka na temelju obavijesti nadležnoga katastarskoga tijela da je na odnosnoj građevinskoj čestici izgrađena zgrada.

(3) Ako je do stupanja na snagu ovoga Zakona na zemljištu u društvenom vlasništvu izgrađena zgrada koja je u trenutku stupanja na snagu ovoga Zakona u nečijem vlasništvu, ali na zemljištu nije upisano pravo korištenja građevinskoga zemljišta u društvenom vlasništvu, odnosno prvenstvenoga prava korištenja građevinskoga zemljišta u društvenom vlasništvu u korist vlasnika te zgrade, nadležni će sud na zahtjev vlasnika zgrade odrediti upis iz stavka 1. ovoga članka na temelju ovršne odluke vlasti kojom je radi izgradnje zgrade dodijeljeno pravo korištenja njegovu nositelju, s rješenjem o oduzimanju građevinskoga zemljišta iz posjeda prijašnjega vlasnika ili korisnika i o davanju toga zemljišta na korištenje, s ugovorom o međusobnim pravima i obvezama sklopljenim u skladu s uvjetima utvrđenim u tom rješenju, te obavijesti nadležnoga katastarskoga tijela da je na odnosnoj građevinskoj čestici izgrađena zgrada.

(4) Ako je do stupanja na snagu ovoga Zakona na zemljištu u društvenom vlasništvu izgrađena zgrada koja je u trenutku stupanja na snagu ovoga Zakona u nečijem vlasništvu, ali to zemljište nije upisano u zemljišnu knjigu, vlasnik te zgrade steći će vlasništvo cijele nekretnine odgovarajućom primjenom odredaba stavka 3. ovoga članka, s time da će, umjesto upisom u zemljišnu knjigu, vlasništvo nekretnine steći polaganjem u sud isprave na temelju koje bi se inače mogao dopustiti upis prema odredbi stavka 3. ovoga članka; na to će se na odgovarajući način primijeniti odredba članka 120. stavka 4. ovoga Zakona.

Pravno sjedinjenje nekretnine i pretvorba prava upravljanja, korištenja ili raspolaganja

Članak 369.

(1) Ako je do stupanja na snagu ovoga Zakona na zemljištu u društvenom vlasništvu izgrađena zgrada koja je u trenutku stupanja na snagu ovoga Zakona u društvenom vlasništvu, a pravo upravljanja, korištenja ili raspolaganja zgradom pripadalo je pravnoj osobi različitoj od one kojoj je pripadalo pravo upravljanja ili korištenja i raspolaganja zemljištem, pravo vlasništva cijele nekretnine steći će vlasnik zgrade na način određen člancima 367. i 368. ovoga Zakona, koji se primjenjuju na odgovarajući način.

(2) U slučaju iz stavka 1. ovoga članka vlasnik je osoba čije se pravo upravljanja, korištenja ili raspolaganja pretvorilo u pravo vlasništva prema odredbama ovoga ili posebnoga zakona.

Odjeljak 2.

Uspostava jedinstva nekretnine i posebnih dijelova zgrade

Povezivanje etažnoga vlasništva sa suvlasništvom

Članak 370.

(1) Vlasništvo na posebnom dijelu zgrade (etažno vlasništvo), a isto tako i pravo raspolaganja na posebnom dijelu zgrade u društvenom vlasništvu, stečeno na temelju prijašnjih propisa, od stupanja na snagu ovoga Zakona vlasništvo je posebnih dijelova nekretnine, kako je uređeno odredbama ovoga Zakona, pa se prosuđuje po njima, ako ovim prijelaznim odredbama nije što posebno određeno.

(2) Vlasnik posebnoga dijela zgrade iz stavka 1. ovoga članka nakon stupanja na snagu ovoga Zakona ostaje vlasnikom svoga posebnoga dijela nekretnine, a nositelj prava raspolaganja na posebnom dijelu zgrade postaje vlasnikom toga posebnoga dijela, s time da se vlasništvo posebnoga dijela nekretnine neodvojivo povezuje s određenim suvlasničkim dijelom cijele nekretnine po odredbama stavka 3. i 4. ovoga članka.

(3) Vlasniku posebnoga dijela zgrade iz stavka 2. ovoga članka pripada stupanjem na snagu ovoga Zakona odgovarajući suvlasnički dio cijele nekretnine, umjesto njegova dosadašnjega sudjelovanja u zajedničkom nedjeljivom vlasništvu zajedničkih dijelova porodične zgrade sa suvlasništvom zemljišta, odnosno umjesto njegova dotadašnjega sudjelovanja u trajnom pravu korištenja zajedničkih dijelova višestambene zgrade s pravom trajnoga korištenja zemljišta.

(4) Veličina odgovarajućega suvlasničkoga dijela iz stavka 3. ovoga članka utvrdit će se odgovarajućom primjenom pravila ovoga Zakona o veličini odgovarajućega suvlasničkoga dijela nekretnine koji ovlašćuje suvlasnika da ima u svome vlasništvu posebni dio zgrade; do tada se smatra da su dijelovi svih suvlasnika jednaki, ali svaki od suvlasnika nekretnine, pa makar i ne bio vlasnikom posebnoga dijela zgrade, može zahtijevati da se utvrdi veličina suvlasničkih dijelova koje će sud među njih pravedno podijeliti.

(5) Osobe koje su po prijašnjim propisima imale valjani pravni temelj za stjecanje vlasništva stana odnosno drugoga posebnoga dijela nekretnine, ovlaštene su na tom temelju steći taj stan odnosno drugi posebni dio zgrade zajedno s odgovarajućim suvlasničkim dijelom cijele nekretnine, čija će se veličina utvrditi prema odredbama stavka 4. ovoga članka.

(6) Vlasništvo određenoga posebnoga dijela nekretnine, povezanoga s određenim suvlasničkim dijelom te nekretnine, upisuje se u zemljišnoj knjizi uz odgovarajuću primjenu odredaba predviđenih ovim Zakonom za uspostavu vlasništva na posebnom dijelu; do tada već provedeni upisi vlasništva na posebnom dijelu zgrade, odnosno upisi prava raspolaganja na posebnom dijelu zgrade u društvenom vlasništvu smatraju se upisima prava vlasništva posebnoga dijela nekretnine povezanoga sa suvlasničkim dijelom te nekretnine koji je određen po stavku 4. ovoga članka.

Članak 371.

(1) Vlasnik koji je posebni dio zgrade stekao u vlasništvo na temelju ugovora zaključenoga prema odredbi Zakona o prodaji stanova na kojima postoji stanarsko pravo, kojim u cijenu stana nije bila uračunata cijena zemljišta, pošto na temelju odredbe članka 370. stavka 3. ovoga Zakona stekne i suvlasništvo zemljišta, obvezan je da vrijednost time postignute koristi naknadi dotadašnjem vlasniku zemljišta.

(2) Obveza naknade iz stavka 1. ovoga članka sastoji se u plaćanju onolikoga iznosa novca, u onim rokovima i na onaj način, koliko, kada i kako bi kupac stana bio dužan platiti cijenu zemljišta da je ona bila uračunata u cijenu stana sukladno odredbama Zakona o prodaji stanova na kojima postoji stanarsko pravo, s time da rokovi počinju teći od dana stupanja na snagu ovoga Zakona, a što će se pobliže urediti posebnim propisom koji će Ministarstvo prostornoga uređenja, graditeljstva i stanovanja donijeti u roku od tri mjeseca od dana stupanja na snagu ovoga Zakona.

(3) Zastarijevanje obveze naknade iz stavka 1. i 2. ovoga članka ne može početi teći prije stupanja na snagu ovoga Zakona.

Posebni dijelovi nastali prenamjenom, nadogradnjom, prigradnjom ili dogradnjom

Članak 372.

(1) Tko je do stupanja na snagu ovoga Zakona, a na temelju odobrenja koje je nadležna vlast dala u granicama svoje ovlasti na takvo imovinskopravno raspolaganje, o svome trošku proveo prenamjenu zajedničkih prostorija u zgradi u društvenom vlasništvu u stan ili drugu samostalnu prostoriju, stekao je time na temelju i u okviru toga odobrenja pravo vlasništva prenamijenjenih prostorija kao posebnoga dijela nekretnine, zajedno s odgovarajućim suvlasničkim dijelom cijele nekretnine, u smislu odredaba članka 370. ovoga Zakona.

(2) Odredba stavka 1. ovoga članka primjenjuje se na odgovarajući način i na nadogradnje, dogradnje i prigradnje nekretnine izvršene do stupanja na snagu ovoga Zakona na temelju valjanoga odobrenja nadležne vlasti i o svome trošku.

(3) Ako je do stupanja na snagu ovoga Zakona provedena prenamjena, nadogradnja, pregradnja ili dogradnja iz stavka 1. i 2. ovoga članka, nadležni će sud na zahtjev zainteresirane osobe odrediti upis u zemljišnoj knjizi toga vlasništva uspostavljenoga na odgovarajućem suvlasničkom dijelu cijele nekretnine, a na temelju ovršne sudske odluke kojom je utvrđeno stjecanje vlasništva posebnoga dijela nekretnine te takve odluke kojom je utvrđena veličina odgovarajućega suvlasničkoga dijela, odnosno na temelju isprave svih suvlasnika cijele nekretnine kojom oni priznaju stjecanje vlasništva posebnoga dijela nekretnine i sporazumno određuju veličinu odgovarajućega suvlasničkoga dijela na kojem se to vlasništvo osniva.

Pripadci posebnoga dijela nastali prenamjenom, nadogradnjom, prigradnjom ili dogradnjom

Članak 373.

(1) Tko je do stupanja na snagu ovoga Zakona, a na temelju odobrenja koje je nadležna vlast dala u granicama svoje ovlasti na takvo imovinskopravno raspolaganje, o svome trošku proveo prenamjenu zajedničkih prostorija u zgradi u društvenom vlasništvu u dio koji bi služio njegovu posebnom dijelu nekretnine, njegovo se pravo vlasništva posebnoga dijela protegnulo i na taj dio kao pripadak tog dijela, osim ako to po odredbama ovoga Zakona ne može biti pripadak toga posebnoga dijela.

(2) Odredba stavka 1. ovoga Zakona na odgovarajući se način primjenjuje i na nadogradnje, dogradnje i prigradnje nekretnine urađene do stupanja na snagu ovoga Zakona na temelju valjanoga odobrenja nadležne vlasti i o svome trošku.

Glava 3.

IZVRŠAVANJE OVLASTI GLEDE CIJELE NEKRETNINE U PRIJELAZNOM RAZDOBLJU

Članak 374.

(1) Odredbama ove glave uređuju se međusobni odnosi suvlasnika dok oni svoje odnose ne urede sukladno odredbama glave 4. trećega dijela ovoga Zakona.

(2) Izuzetno od odredbe stavka 1. ovoga članka na odnose između suvlasnika uređene po odredbama ove glave, primjenjuju se odredbe članka 91. i 92. glave 4. trećega dijela ovoga Zakona.

Međuvlasnički ugovor

Članak 375.

(1) Uzajamni odnosi suvlasnika u svezi s upravljanjem i korištenjem nekretnine utvrđuju se ugovorom koji mora biti sklopljen u pisanom obliku (međuvlasnički ugovor).

(2) Međuvlasnički ugovor iz stavka 1. ovoga članka sadrži osobito:

- veličinu suvlasničkih dijelova nekretnine,

- uvjete i način upravljanja nekretninom,

- pobliže podatke o osobi koja će upravljati nekretninom,

- opseg poslova koje će obavljati ta osoba, odgovornost za obavljanje poslova i sl.,

- uvjete i način prikupljanja i raspolaganja sredstvima zajedničke pričuve,

- ime suvlasnika ovlaštenoga za predstavljanje i zastupanje suvlasnika prema upravitelju, odnosno trećim osobama i granice njegovih ovlasti,

- uvjete i način korištenja zajedničkih prostorija, uključujući i stan namijenjen za nadstojnika zgrade, te uređaja i zemljišta koje pripada određenoj nekretnini.

(3) Odluke koje proizlaze iz međuvlasničkoga ugovora obvezuju sve suvlasnike ako je ugovor sklopila većina suvlasnika čiji suvlasnički dijelovi čine više od polovice vrijednosti svih posebnih dijelova nekretnine.

(4) Odredbe međuvlasničkoga ugovora imaju učinak i prema suvlasniku koji je to pravo stekao nakon sklapanja međuvlasničkoga ugovora.

Članak 376.

(1) Ako je nekretninom upravljao fond u stambenom gospodarstvu, suvlasnici su dužni tom fondu dostaviti ugovor iz članka 375. ovoga Zakona i obavijestiti ga o računu sredstava zajedničke pričuve.

(2) U slučaju iz stavka 1. ovoga članka, fondovi u stambenom gospodarstvu prestaju upravljati određenom nekretninom nakon što suvlasnici te nekretnine dostave fondu ugovor sklopljen s upraviteljem, a najkasnije u roku od dvanaest mjeseci od dana stupanja na snagu ovoga Zakona.

Ugovor u svezi zajedničkih dijelova

Članak 377.

Ako se u jednoj nekretnini nalaze zajednički dijelovi i uređaji koji koriste i drugim nekretninama (krov, oluci, fasada, kotlovnica), odnosno nadstojnički stan koji pripada i drugim nekretninama, suvlasnici tih nekretnina dužni su sklopiti ugovor o upravljanju i korištenju tih zajedničkih dijelova i uređaja, odnosno nadstojničkoga stana.

Upravitelj

Članak 378.

(1) Suvlasnici nekretnine su dužni poslove upravljanja nekretninom povjeriti upravitelju u skladu s ugovorom kojega s tim upraviteljem sklapaju.

(2) Upravitelj može biti fizička ili pravna osoba upisana za obavljanje tih poslova.

(3) Upravitelj upravlja nekretninom u ime i za račun suvlasnika u granicama ovlasti utvrđenih ugovorom.

(4) Upravitelj raspolaže sredstvima zajedničke pričuve.

(5) Upravitelj zastupa suvlasnike u svezi s upravljanjem nekretninom u postupcima pred državnim tijelima, ako ugovorom iz stavka 1. ovoga članka nije drukčije određeno.

(6) Ako upravitelj upravlja s više nekretnina, dužan je poslovanje svake nekretnine voditi odvojeno.

Upraviteljeve dužnosti i ovlasti

Članak 379.

(1) Upravitelj je dužan osobito:

- brinuti se da se zajednički dijelovi nekretnine održavaju u graditeljskom i funkcionalnom stanju, nužnom za normalno korištenje,

- obavljati povremeni i godišnji pregled nekretnine i o tome sačiniti zapisnik,

- utvrditi visinu sredstava zajedničke pričuve koju snosi pojedini suvlasnik,

- raspoređivati i druge troškove nekretnine na suvlasnike, naplaćivati dugovanja te redovno podmirivati te troškove prema trećima, sukladno sredstvima kojima raspolaže,

- obavještavati suvlasnike na prikladan način o obavljenim poslovima,

- obavljati i druge poslove u skladu s obvezama preuzetim ugovorom iz članka 378. ovoga Zakona,

- položiti svakom suvlasniku uredan račun o poslovanju u prethodnoj kalendarskoj godini i staviti mu na prikladan način na uvid isprave na kojima se temelji, i to najkasnije do 30. lipnja svake godine,

- izraditi pregled predviđenih poslova za održavanje i poboljšice, kao i predvidivih troškova i opterećenja u narednoj kalendarskoj godini (godišnji program) ili za višegodišnje razdoblje, te to na prikladan način objaviti u kući najkasnije do isteka tekuće kalendarske godine,

- prikupiti više ponuda za poslove održavanja koji se ponavljaju u razmacima duljim od jedne godine kao i za veće radove radi poboljšice.

(2) Suvlasnici, u čije ime upravitelj upravlja nekretninom, dužni su o promjeni osobe upravitelja ili o promjenama njegovih ovlasti koje se i njih tiču, obavijestiti najmoprimce i zakupnike na prikladan način; ono što bi neobaviješteni najmoprimci i zakupnici ispunili osobi koja više nije upravitelj ili više nije ovlaštena primiti ispunjenje, valjano je ispunjeno i oslobađa dužnike obveze, ali samo ako nisu znali za tu promjenu.

(3) Upravitelja koji postupa suprotno obvezama iz ovoga članka, suvlasnici mogu razriješiti dužnosti te im je dužan naknaditi štetu koja nastane radi njegove nemarnosti ili propusta.

Zajednička pričuva

Članak 380.

(1) Sredstva zajedničke pričuve suvlasnici su dužni uplaćivati na račun koji će u tu svrhu otvoriti, prema utvrđenom godišnjem, odnosno višegodišnjem programu.

(2) Sredstva iz stavka 1. ovoga članka suvlasnici su dužni uplaćivati najmanje u visini koja odgovara 0,54% vrijednosti njihova posebnoga dijela, godišnje.

(3) Ako suvlasnici prikupe sredstva zajedničke pričuve u iznosu većem od 10% vrijednosti nekretnine, ta sredstva privremeno nisu dužni izdvajati sve dok se njihov iznos smanji ispod propisanoga minimuma iz stavka 3. ovoga članka.

(4) Sredstva iz stavka 1. ovoga članka suvlasnici su dužni uplaćivati mjesečno.

Troškovi upravljanja

Članak 381.

Dok se ne utvrde vrijednosti posebnih dijelova nekretnine udio vlasnika posebnoga dijela nekretnine u troškovima upravljanja odredit će se na način da visina udjela odgovara udjelu korisne površine stana ili na druge samostalne prostorije koja je u njegovu vlasništvu, prema zbroju korisnih površina svih stanova i drugih samostalnih prostorija u nekretnini.

Hitni popravci

Članak 382.

(1) Ako suvlasnici ne osiguraju upravljanje nekretninom, jedinica lokalne samouprave i jedinica lokalne samouprave i uprave odredit će fizičku ili pravnu osobu za obavljanje hitnih popravaka na toj nekretnini.

(2) Hitnim popravcima razumijevaju se radovi koji se javljaju nenadano i kojima se sprječavaju posljedice za život i zdravlje ljudi kao i veća oštećenja nekretnine.

(3) U slučaju iz stavka 1. ovoga članka suvlasnici su dužni osobi koja obavi hitne popravke platiti troškove u roku osam dana od dana kada ih ta osoba pisano obavijesti o iznosu dugovanja.

(4) Račun o obavljenom hitnom popravku smatra se vjerodostojnom ispravom u ovršnom postupku.

(5) Radi osiguravanja naplate nepodmirenih iznosa, pravna osoba koja je obavila hitne popravke ima pravo upisa hipoteke na stan, odnosno drugi posebni dio zgrade onih suvlasnika koji nisu podmirili troškove popravka.

Nužni popravci

Članak 383.

(1) Kada zbog oštećenja zajedničkih dijelova i uređaja nekretnine postoji opasnost za život i zdravlje ljudi, građevinski inspektor naredit će upravitelju nekretnine, odnosno suvlasnicima ako nemaju upravitelja, izvršenje nužnih popravaka.

(2) Žalba izjavljena protiv rješenja inspektora ne zadržava ovrhu rješenja.

(3) Radi osiguravanja naplate troškova popravaka iz stavka 1. ovoga članka, tražitelj ovrhe ima pravo upisa hipoteke na stan, odnosno drugi posebni dio nekretnine onih suvlasnika koji nisu podmirili troškove popravka.

Rok za zaključenje ugovora

Članak 384.

Suvlasnici su dužni međuvlasnički ugovor iz članka 375., ugovor u svezi sa zajedničkim dijelovima iz članka 377. i ugovor s upraviteljem iz članka 378. ovoga Zakona zaključiti u roku od dvanaest mjeseci od dana stupanja na snagu ovoga Zakona.

Prinudna uprava

Članak 385.

(1) Ako suvlasnici nisu osigurali upravljanje nekretninom u roku iz članka 384. ovoga Zakona, jedinice lokalne samouprave odredit će fizičku ili pravnu osobu koja će obavljati poslove uprave tom nekretninom (prinudni upravitelj).

(2) Prinudni upravitelj ima sve ovlasti upravitelja nekretninom propisane odredbama ove glave Zakona.

Prestanak rada fondova

Članak 386.

Fondovi u stambenom gospodarstvu prestaju s radom u roku od dvanaest mjeseci od dana stupanja na snagu ovoga Zakona.

Donošenje podzakonskih propisa

Članak 387.

(1) Namjenu sredstava zajedničke pričuve, vrste i način otklanjanja hitnih i nužnih popravaka, dostavljanje podataka o stanovima nadležnom upravnom tijelu jedinica lokalne samouprave i jedinica lokalne samouprave i uprave, preuzimanje sredstava i djelatnika fonda, prijenos sredstava zatečenih na računu fonda te uvjete i način prestanka rada fondova uredit će Vlada Republike Hrvatske posebnom uredbom.

(2) Vlada Republike Hrvatske uredbu iz stavka 1. ovoga članka donijet će u roku od tri mjeseca od dana stupanja na snagu ovoga Zakona.

Glava 4.

ZAVRŠNE ODREDBE

Djelovanje zakona

Članak 388.

(1) Stjecanje, promjena, pravni učinci i prestanak stvarnih prava od stupanja na snagu ovoga Zakona prosuđuju se prema njegovim odredbama, ako ovim prijelaznim i završnim odredbama ili posebnim zakonom nije drukčije određeno.

(2) Stjecanje, promjena, pravni učinci i prestanak stvarnih prava do stupanja na snagu ovoga Zakona prosuđuju se prema pravilima koja su se primjenjivala u trenutku stjecanja, promjene i prestanka prava i njihovih pravnih učinaka.

(3) Rokovi koji su za stjecanje i prestanak stvarnih prava određeni ovim Zakonom, ako su bili počeli teći prije nego što je on stupio na snagu, nastavljaju teći u skladu s odredbom stavka 2. ovoga članka, ali ne dulje nego što bi trebao isteći rok određen ovim Zakonom ako bi počeo teći u času njegova stupanja na snagu.

(4) U rok za stjecanje dosjelošću nekretnina koje su na dan 8. listopada 1991. godine bile u društvenom vlasništvu, kao i za stjecanje stvarnih prava na tim nekretninama dosjelošću, računa se i vrijeme posjedovanja proteklo prije toga dana.

(5) Zaštita povjerenja u istinitost i potpunost zemljišnih knjiga određena ovim Zakonom neće se primjenjivati u korist stjecanja do kojih dođe unutar roka od pet godina od stupanja ovoga Zakona na snagu, ako se njime stječe nekretnina na kojoj je bilo upisano društveno vlasništvo, a nije brisano prije nego što je ovaj Zakon stupio na snagu.

Stečena prava

Članak 389.

(1) Stupanjem na snagu ovoga Zakona ne dira se u postojeće odnose vlasnika, odnosno suvlasnika stvari, s jedne, te osoba koje su na valjanom pravnom temelju i na valjani način stekle prava glede tih stvari, s druge strane.

(2) Prava na nekretninama, upisana u zemljišne knjige, zadržavaju svoj prvenstveni red i nakon pretvorbe društvenog vlasništva i uspostave jedinstva nekretnina.

(3) Međusobne odnose vlasnika, odnosno suvlasnika nekretnina, s jedne, te stanara, odnosno najmoprimaca i zakupnika, s druge strane, uređuju pravila obveznoga prava, ako nisu uređeni posebnim zakonom.

Iznimke od pretvorbe prava upravljanja, korištenja i raspolaganja

Članak 390.

(1) Odredbe članka 360. do 365. ovoga Zakona ne odnose se na stvari na kojima su pravo upravljanja, korištenja i raspolaganja imale bivše društvene i društveno-političke organizacije, na stvari koje nisu unesene u društveni kapital pravnih osoba u postupku pretvorbe na temelju Zakona o pretvorbi društvenih poduzeća, te na stvari pravnih osoba u društvenom vlasništvu sa sjedištem na prije okupiranom, a sada oslobođenom području Republike Hrvatske.

(2) Pretvorba prava upravljanja, korištenja i raspolaganja na stvarima iz stavka 1. ovoga članka uredit će se posebnim zakonom.

Raspolaganje nekretninama u vlasništvu jedinica lokalne samouprave

Članak 391.

(1) Nekretninu u vlasništvu jedinica lokalne samouprave i jedinica lokalne uprave i samouprave poglavarstva tih jedinica mogu otuđiti ili njom na drugi način raspolagati samo na osnovu javnog natječaja i uz naknadu utvrđenu po tržnoj cijeni, ako zakonom nije drukčije određeno.

(2) Pravni poslovi sklopljeni protivno odredbama ovoga članka ništavi su.

Nalazni uredi

Članak 392.

(1) Ministarstvo unutarnjih poslova ustrojit će nalazne urede i rad u njima u roku od tri mjeseca od dana stupanja na snagu ovoga Zakona.

(2) Do ustroja nalaznih ureda po odredbi stavka 1. ovoga članka, poslove nalaznih ureda obavljaju policijske postaje.

Iznimke od primjene Zakona o zakupu poslovnoga prostora

Članak 393.

Na ugovore o zakupu zaključene sukladno odredbama članka 32. ovoga Zakona ne primjenjuju se odredbe Zakona o zakupu poslovnoga prostora.

Prestanak važenja zakona

Članak 394.

(1) Stupanjem na snagu ovoga Zakona prestaju važiti sljedeći zakoni:

- Zakon o osnovnim vlasničkopravnim odnosima ("Narodne novine", br. 53/91.),

- Zakon o vlasništvu na dijelovima zgrada ("Narodne novine", br. 52/73.),

- Zakon o prometu zemljišta i zgrada ("Narodne novine", br. 52/73.),

- Zakon o prenamjeni zajedničkih prostorija u stanove ("Narodne novine", br. 37/88.),

- Osnovni zakon o stjecanju prava vlasništva na poljoprivrednim oruđima i o korištenju poljoprivrednog oruđa od strane građana ("Narodne novine", br. 52/71.),

- Glava II i III Zakona o stambenim odnosima ("Narodne novine", br. 51/85., 42/86., 22/92. i 70/93.),

-Zakon o korištenju dijela sredstava amortizacije za velike popravke stambenih zgrada ("Narodne novine", br. 39/88. i 33/89.) i

- Zakon o fondovima u stambenom i komunalnom gospodarstvu ("Narodne novine", br. 53/90. i 76/93.).

(2) Stupanjem na snagu ovoga Zakona prestaje važiti Zakon o građevinskom zemljištu ("Narodne novine", br. 48/88. - pročišćeni tekst, 16/90. i 53/90.), a postupci započeti po odredbama toga Zakona, dovršit će se po odredbama ovoga Zakona, ako su povoljniji za nositelja prava korištenja.

(3) Stupanjem na snagu ovoga Zakona prestaje važiti Uredba o korištenju sredstava amortizacije stanova i stambenih zgrada ("Narodne novine", br. 19/95.).

(4) Stupanjem na snagu ovoga Zakona stavljaju se izvan snage odredbe sljedećih članaka zakona:

- članka 966. do 996. Zakona o obveznim odnosima, koji je preuzet kao Zakon Republike Hrvatske Zakonom o preuzimanju Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", br. 53/91. i 73/91.),

- članka 34. i 53. Zakona o građenju ("Narodne novine", br. 77/92.).

Tumačenje i primjena zakonskih odredaba

Članak 395.

(1) Od dana stupanja na snagu ovoga Zakona mogu se odredbe propisa koji su na snazi, a različito uređuju društveno od ostaloga vlasništva, tumačiti i primjenjivati samo u skladu s načelom jednovrsnosti vlasništva.

(2) Od dana stupanja na snagu ovoga Zakona mogu se odredbe propisa koji su na snazi, a različito uređuju pripadanje zgrada, odnosno dijelova zgrada od pripadanja zemljišta, tumačiti i primjenjivati samo u skladu s načelom jedinstvenosti nekretnine.

Stupanje na snagu

Članak 396.

Ovaj Zakon stupa na snagu 1. siječnja 1997. godine.

Klasa: 941-06/95-01/01

Zagreb, 2. listopada 1996.

ZASTUPNIČKI DOM

SABORA REPUBLIKE HRVATSKE

Predsjednik
Zastupničkog doma Sabora
akademik Vlatko Pavletić, v. r.

Posjedujemo sve potrebne dozvole i suglasnosti:

• Lokacijska dozvola - Klasa: UP-I-350-05/07/255 od 31. 12. 2007. god.
• Potvrda gl. projekta - Klasa: 361-03-/10-09/05 od 22. 07. 2010. god.

Stambena zgrada Makarska

Zgrada je u potpunosti dovršena i useljiva.
Sva dokumentacija je uredna, a svi stanovi su etažirani i upisani u zemljišnen knjige bez tereta.
Posjedujemo sve potrebne dozvole i suglasnosti:

• Lokacijska dozvola - Klasa: UP-351-05/05-02/67 od 27. 07. 2006. god.
• Građevinska dovola - Klasa: UP/I-361-03/07-01/039 od 14. 12. 2007. god.
• Uporabna dozvola - Klasa: UP-I-361-05/09-05/21 od20. 08. 2009. god.
• Zemljišne knjige - Zk. Uložak: 1145 - K.O. Kotišina.
  

Villa Promajna

•  Rješenje o uvjetima građenja- Klasa: UP-361-03/11-02/0055 od 24. 11. 2011. god.

Članak 1.

U Zakonu o prostornom uređenju i gradnji (»Narodne novine«, br. 76/07., 38/09. i 55/11.) u članku 2. stavku 1. podtočka 4.3. mijenja se i glasi:

»4.3. Podrum (Po) je dio građevine koji je potpuno ukopan ili je ukopan više od 50% svoga volumena u konačno uređeni zaravnani teren i čiji se prostor nalazi ispod poda prizemlja, odnosno suterena,«.

U podtočki 4.4. riječi: »dva poda« zamjenjuju se riječima: »dva stropa«.

Točka 8. mijenja se i glasi:

»8. Krajobraz je određeno područje, viđeno ljudskim okom, čija je narav rezultat međusobnog djelovanja prirodnih i/ili ljudskih čimbenika,«.

Točka 20. mijenja se i glasi:

»20. Prometna površina je površina javne namjene, nerazvrstana cesta, površina u vlasništvu vlasnika građevne čestice ili površina na kojoj je osnovano pravo služnosti prolaza u svrhu pristupa do građevne čestice,«.

Iza točke 24. dodaje se podtočka 24.1. koja glasi:

»24.1. Prostorni standardi su skup uvjeta zaštite, uređenja i korištenja prostora koji se primjenjuju u izradi prostornih planova,«.

Iza točke 36. dodaje se podtočka 36.1. koja glasi:

»Inženjerska građevina je građevina koja se sastoji od konstrukcije, kao brana, most, cesta, željeznica, pista, instalacije, cjevovod ili sustav odvodnje ili je nastala radnjama kao što su jaružanje, zemljani radovi, geotehnički postupci, ali isključuje zgradu i radove koje su joj pridruženi na gradilištu,«.

U točki 38. iza riječi: »lođe« dodaju se riječi: »vanjskih stubišta«.

U točki 48. iza riječi: »grade« dodaju se riječi: »ili su izgrađene«.

Članak 2.

U članku 3. iza stavka 4. dodaje se stavak 5. koji glasi:

»(5) Naručitelji izrade nacrta dokumenta prostornog uređenja, usluga, projekata i drugih dokumenata iz ovoga Zakona obvezni su primjenjivati i pridržavati se cjenika usluga komora ovlaštenih arhitekata i inženjera koji se donose na temelju Zakona o arhitektonskim i inženjerskim poslovima i djelatnostima u prostornom uređenju i gradnji i Zakona o obavljanju geodetske djelatnosti.«.

Članak 3.

U članku 5. stavku 2. iza prve rečenice dodaje se druga rečenica koja glasi: »Iznimno, kada je to propisano posebnim zakonom kojim se uređuje zaštita od požara, osoba koja obavlja poslove izrade elaborata zaštite od požara i kontrole projekta glede zaštite od požara nije dužna položiti stručni ispit za obavljanje poslova graditeljstva.«.

Stavak 4. mijenja se i glasi:

»(4) Ministarstvo vodi registar osoba koje su položile stručni ispit iz stavka 1. i 2. ovoga članka i podataka o ispunjavanju obveza tih osoba u pogledu upotpunjavanja i usavršavanja znanja.«.

Iza stavka 4. dodaju se stavci 5. i 6. koji glase:

»(5) Registar iz stavka 4. ovoga članka je javan. Ministarstvo može podatke iz registra učiniti javno dostupnima putem službene internetske stranice ili na drugi prikladan način.

(6) Program, uvjete i način polaganja stručnog ispita iz stavka 1. i 2. ovoga članka, kao i upotpunjavanja, usavršavanja i provjere znanja osoba koje su položile taj ispit te način vođenja registra osoba koje su položile stručni ispit propisuje ministar pravilnikom.«.

Članak 4.

U članku 15. stavak 2. mijenja se i glasi:

»(2) Prije izdavanja uporabne dozvole, drugog akta za uporabu, odnosno prije promjene vlasništva ili iznajmljivanja zgrade ili njezinoga dijela, mora se pribaviti certifikat o energetskim svojstvima zgrade (u daljnjem tekstu: energetski certifikat) koji izdaje ovlaštena osoba.«.

Stavci 3. i 5. brišu se.

Dosadašnji stavak 4. postaje stavak 3.

Članak 5.

Iza članka 15. dodaju se članci 15.a, 15.b i 15.c koji glase:

»Članak 15.a

(1) Ovlaštenje za izdavanje energetskog certifikata izdaje Ministarstvo.

(2) Ministarstvo vodi registar osoba kojima su izdana ovlaštenja za energetsko certificiranje zgrada i registar izdanih energetskih certifikata.

(3) Registri iz stavka 2. ovoga članka su javni. Ministarstvo može podatke iz registara učiniti javno dostupnima putem službene internetske stranice ili na drugi prikladan način.

Članak 15.b

Energetska svojstva postojećih i novih zgrada, način izračuna toplinskih svojstava zgrade, minimalne energetske zahtjeve za nove i postojeće zgrade s izuzećima od propisanih zahtjeva, uvjete, sadržaj i način izdavanja energetskog certifikata, uvjete za izdavanje ovlaštenja za izdavanje energetskog certifikata, uvjete osiguranja neovisnosti osoba ovlaštenih za izdavanje energetskih certifikata, sadržaj i način vođenja registra osoba kojima su izdana ovlaštenja za energetsko certificiranje i registra izdanih energetskih certifikata te zgrade za koje postoji obveza javnog izlaganja energetskog certifikata propisuje ministar pravilnikom.

Članak 15.c

(1) Energetski certifikati podliježu neovisnom sustavu kontrole.

(2) Ustroj neovisnog sustava kontrole, način provedbe neovisne kontrole, uvjete za osobe koje provode neovisnu kontrolu i druga pitanja vezana za neovisnu kontrolu energetskih certifikata propisuje ministar pravilnikom.«.

Članak 6.

U članku 20. stavku 1. riječi: »obavljaju ovlaštene osobe« zamjenjuju se riječima: »obavlja ovlaštena pravna ili fizička osoba«.

U stavku 3. riječi: »pravna osoba« zamjenjuju se riječima: »pravna ili fizička osoba«.

Članak 7.

U članku 26. stavak 2. mijenja se i glasi:

»(2) Iznimno od stavka 1. ovoga članka, za županije te velike gradove određene prema posebnom zakonu, prostorno uređenje obuhvaća i obavljanje upravnih poslova izdavanja akata vezanih uz provođenje dokumenata prostornog uređenja i gradnju u skladu s ovim Zakonom (izdavanje lokacijskih dozvola, potvrda parcelacijskog elaborata, rješenja o promjeni namjene građevine, rješenja o utvrđivanju građevne čestice, rješenja o uvjetima građenja, potvrda glavnog projekta, uporabnih dozvola, dozvola za uklanjanje i drugih akata).«.

Članak 8.

U članku 38. stavku 1. riječi: »te izrađuje prostorne planove gradova i općina i urbanističke planove uređenja i obavlja stručno analitičke poslove iz područja prostornog uređenja ako mu izradu tih planova, odnosno obavljanje poslova povjeri Ministarstvo ili župan« brišu se.

Stavak 2. mijenja se i glasi:

»(2) Zavod za prostorno uređenje županije može izrađivati i prostorni plan područja posebnih obilježja, prostorni plan uređenja grada i općine i provedbeni dokument prostornog uređenja od strateškog interesa za državu, odnosno županiju te obavljati stručne analitičke poslove iz područja prostornog uređenja, ako mu izradu tih planova i dokumenata, odnosno obavljanje poslova povjeri Ministarstvo ili župan.«.

Članak 9.

U članku 40. iza stavka 4. dodaju se stavci 5., 6. i 7. koji glase:

»(5) Odgovorni voditelj je dužan upozoriti pisanim putem nositelja izrade i urbanističku inspekciju o zahtjevima postavljenim prilikom izrade nacrta dokumenta prostornog uređenja koji su protivni ovom Zakonu ili drugom propisu te zastati s izradom tog dokumenta do primitka odluke urbanističke inspekcije. Prije otklanjanja nezakonitosti u izradi dokumenta prostornog uređenja utvrđenog rješenjem urbanističke inspekcije ne može se dati mišljenje niti suglasnost propisana ovim Zakonom.

(6) Stručnjaci odgovarajućih struka su osobe koje prema posebnom propisu mogu obavljati poslove prostornog uređenja u svojstvu suradnika.

(7) Osoba koja sudjeluje u davanju zahtjeva za izradu dokumenta prostornog uređenja, mišljenja ili suglasnosti na prijedlog ili konačni prijedlog tog dokumenta ne smije u svojstvu stručnjaka odgovarajuće struke sudjelovati u izradi nacrta prijedloga i nacrta konačnog prijedloga tog dokumenta.«.

Članak 10.

U članku 51. stavku 2. podstavku 1. riječi: »5000 m²« zamjenjuju se riječima: »5000 m³«.

Podstavak 3. mijenja se i glasi:

»– građevinu za potrebe prijavljenog obiteljskog poljoprivrednog gospodarstva i pružanje ugostiteljskih i turističkih usluga u seljačkom domaćinstvu, obrta registriranog za obavljanje poljoprivrede ili pravne osobe registrirane za obavljanje poljoprivrede, ako se nalazi na zemljištu površine od najmanje 3 ha i udaljenoj od obalne crte najmanje 100 m, odnosno 50 m na otocima, te koja ima prizemlje (P) do 400 m2 građevinske (bruto) površine i najveće visine do 5 m i/ili potpuno ukopan podrum (Po) do 1000 m2 građevinske (bruto) površine.«.

Članak 11.

U članku 52. stavku 1. riječi: »i površine unutar naselja« brišu se.

Podstavak 10. briše se.

Dosadašnji podstavak 11. postaje podstavak 10.

U stavku 2. podstavak 2. briše se.

Dosadašnji podstavak 3. postaje podstavak 2.

U stavku 4. podstavku 2. riječi: »svake građevne čestice« zamjenjuju se riječima: »tog građevinskog područja«, a umjesto točke na kraju rečenice stavlja se zarez.

Iza podstavka 2. dodaje se podstavak 3. koji glasi:

»– igralište za golf bude udaljeno od obalne crte najmanje 25 m.«.

Članak 12.

U članku 58. stavku 2. podstavak 2. briše se.

Dosadašnji podstavak 3. postaje podstavak 2.

U dosadašnjem podstavku 4., koji je postao podstavak 3., zarez iza riječi: »okoliš« briše se, a riječi: »kada je to propisano posebnim propisima« zamjenjuju se riječima: »i izvješće o provedenoj strateškoj procjeni za prostorni plan županije, odnosno Grada Zagreba,«.

Dosadašnji podstavci 5., 6., 7., 8. i 9. postaju podstavci 4., 5., 6., 7. i 8.

U stavku 5. riječi: »stavka 3.« zamjenjuju se riječima: »stavka 4.«.

Članak 13.

Iza članka 58. dodaje se članak 58.a koji glasi:

»Članak 58.a

(1) Odredbama za provođenje prostornog plana lokalne razine može se propisati obveza provođenja javnih natječaja za odabir idejnog rješenja za zgrade i druge zahvate u prostoru javne i društvene namjene, za zahvate u prostoru na zemljištu u vlasništvu jedinice lokalne samouprave i za druge zahvate u prostoru koji utječu na promjenu karaktera naselja ili prostora.

(2) Uvjete i način provođenja javnog natječaja iz stavka 1. ovoga članka propisuje ministar pravilnikom.«.

Članak 14.

U članku 60. stavak 4. mijenja se i glasi:

»(4) Dokumentom prostornog uređenja užega područja mogu se propisati stroži kvantitativni i kvalitativni uvjeti i mjere za provedbu zahvata u prostoru, odnosno viši prostorni standardi od onih propisanih dokumentom prostornog uređenja širega područja, te se ne moraju planirati sve namjene prostora određene dokumentom prostornog uređenja širega područja kao mogućnost.«.

Članak 15.

U članku 63. iza stavka 1. dodaje se stavak 2. koji glasi:

»(2) Uz prostorni plan s odlukom o donošenju iz stavka 1. ovoga članka dostavlja se i elektronički zapis istog. Elektronički prostorni podaci, koji se prikazuju na kartografskim prikazima, izrađuju se kao vektorski topološki pravilno uređeni podaci s pripadajućim opisima.«.

Članak 16.

U članku 65. podstavak 4. mijenja se i glasi:

»– mjere zaštite okoliša određene na temelju Strategije održivog razvitka Republike Hrvatske,«.

Članak 17.

U članku 70. stavku 1. riječi: »objedinjenih uvjeta zaštite okoliša iz strateške procjene utjecaja na okoliš određenih prema posebnim propisima« zamjenjuju se riječima: »mjera zaštite okoliša iz postupka strateške procjene utjecaja na okoliš određenih prema posebnim propisima«.

Članak 18.

U članku 71. stavku 1. podstavak 8. mijenja se i glasi:

»– mjere zaštite okoliša iz postupka strateške procjene utjecaja na okoliš određenih prema posebnim propisima,«.

U stavku 2. podstavci 1. i 2. mijenjaju se i glase:

»– (T1) – za hotele s najmanje 70% i vile s najviše 30% smještajnog kapaciteta,

– (T2) – za turističko naselje u kojem će hoteli imati najmanje 30% i vile najviše 70% smještajnog kapaciteta,«.

U podstavku 3. briše se zarez i stavlja točka.

Podstavci 4., 5. i 6. brišu se.

Iza stavka 2. dodaje se novi stavak 3. koji glasi:

»(3) U prostornom planu županije se određuju i područja druge namjene izvan naselja (položaj, vrsta te najveći kapacitet i vrsta) i smjernice za utvrđivanje izdvojenih građevinskih područja te namjene i to:

– luke nautičkog turizma,

– sportske namjene,

– područja za marikulturu i ribarsku infrastrukturu.«.

Dosadašnji stavak 3. postaje stavak 4.

Iza dosadašnjeg stavka 4., koji postaje stavak 5., dodaju se stavci 6., 7., 8., 9.,10. i 11. koji glase:

»(6) Odredba stavka 5. ovoga članka ne odnosi se na turističke građevine namijenjene isključivo smještaju, kao što su vile i druge građevine u kojima osim apartmana nema drugih sadržaja, ako se time ne narušava omjer smještajnih kapaciteta u hotelu, odnosno turističkom naselju propisan stavkom 2. podstavcima 1. i 2. ovoga članka.

(7) Etažiranjem turističke građevine iz stavka 6. ovoga članka ne mijenja se njezina namjena.

(8) Posebni dio građevine iz stavka 6. ovoga članka može se otuđiti samo stjecatelju koji upravljanje tim dijelom u svrhu obavljanja turističke djelatnosti povjeri ugovorom osobi registriranoj za obavljanje turističke djelatnosti i koja se obveže sudjelovati u podmirivanju troškova održavanja sadržaja u funkciji turističke zone u kojoj se građevina nalazi razmjerno veličini posebnog dijela.

(9) Ugovor sklopljen protivno odredbi stavka 8. ovoga članka je ništetan.

(10) Investitor, vlasnik posebnog dijela i upravitelj građevine iz stavka 6. ovoga članka obvezni su osigurati održavanje i uporabu te građevine i zemljišta na kojemu je izgrađena, kako bi isti trajno ispunjavali propisane minimalne uvjete i uvjete za kategoriju objekta sukladno posebnom propisu.

(11) Omjeri iz stavka 2. podstavka 1. i 2. ovoga članka moraju se poštivati i prilikom izdavanja lokacijske dozvole.«.

Članak 19.

U članku 74. stavku 1. podstavku 4. riječ: »prometne,« briše se.

U stavku 2. podstavku 8. riječi: »detaljnijih prostornih planova« zamjenjuju se riječima: »provedbenih dokumenata prostornog uređenja«.

Članak 20.

U članku 75. stavak 2. mijenja se i glasi:

»(2) Za neizgrađene i neuređene dijelove građevinskog područja naselja i neizgrađena i neuređena izdvojena građevinska područja izvan naselja te za dijelove tih područja planiranih za urbanu obnovu obvezno se donosi urbanistički plan uređenja ili detaljni plan uređenja.«.

Iza stavka 2. dodaje se stavak 3. koji glasi:

»(3) Na području za koje je donesen urbanistički plan uređenja ne može se donijeti detaljni plan uređenja niti određivati obveza njegova donošenja, osim u svrhu provođenja urbane komasacije.«.

Članak 21.

U članku 76. podstavku 2. riječ: »osnovu« briše se.

Podstavak 4. mijenja se i glasi:

»– javnu, komunalnu i drugu infrastrukturu,«.

Članak 22.

U članku 77. stavku 1. riječi: »komunalnu infrastrukturu« zamjenjuju se riječima: »javnu, komunalnu i drugu infrastrukturu«.

Članak 23.

U članku 78. iza stavka 2. dodaje se novi stavak 3. koji glasi:

»(3) Odlukom o izradi provedbenog dokumenta prostornog uređenja može se odrediti uži ili širi obuhvat tog dokumenta od obuhvata određenog dokumentom prostornog uređenja šireg područja te se može odrediti obuhvat provedbenog dokumenta prostornog uređenja i za područje za koje obuhvat nije određen dokumentom prostornog uređenja.«.

Dosadašnji stavak 3. postaje stavak 4.

U dosadašnjem stavku 4., koji postaje stavak 5., riječi: »detaljnog plana uređenja« zamjenjuju se riječima: »provedbenog dokumenta prostornog uređenja«.

Članak 24.

U članku 79. stavku 1. riječi: »šezdeset dana« zamjenjuju se riječima: »trideset dana«.

U stavku 5. iza riječi: »inspekciji« dodaju se riječi: »najkasnije u roku od 15 dana od dana objave u službenom glasniku«.

Članak 25.

U članku 80. stavku 2. iza riječi: »provesti« dodaje se riječ: »javni«.

Iza stavka 3. dodaje se stavak 4. koji glasi:

»(4) Uvjete i način provođenja javnog natječaja iz stavka 2. ovoga članka propisuje ministar pravilnikom.«.

Članak 26.

U članku 83. stavak 1. mijenja se i glasi:

»(1) U svrhu pribavljanja mišljenja, smjernica i preporuka te usuglašavanja interesa lokalne zajednice i gospodarstva, o ciljevima i mogućim rješenjima značajnim za razvoj, uređenje i oblikovanje prostora u obuhvatu prostornog plana županije, odnosno Grada Zagreba, prostornog plana područja posebnih obilježja koji donosi županijska, odnosno Gradska skupština i prostornog plana uređenja velikog grada, grada ili općine, provodi se jedna ili više prethodnih rasprava.«.

Stavak 3. mijenja se i glasi:

»(3) Tijela i osobe koje sudjeluju u prethodnoj raspravi dužne su nositelju izrade svoja mišljenja, smjernice i preporuke dostaviti najkasnije petnaest dana od dana održavanja prethodne rasprave. Ako to ne učine, smatra se da je mišljenje dano, odnosno da nema smjernica niti preporuka.«.

Iza stavka 5. dodaje se stavak 6. koji glasi:

»(6) Prethodna rasprava ne provodi se u postupku ciljane izmjene i dopune prostornog plana županije, odnosno Grada Zagreba i prostornog plana uređenja velikog grada, grada ili općine ako je to određeno odlukom o izradi prostornog plana te u postupku zasebnog stavljanja izvan snage prostornog plana.«.

Članak 27.

U članku 84. iza stavka 2. dodaje se novi stavak 3. koji glasi:

»(3) Iznimno od stavka 2. ovoga članka, prijedlog detaljnog plana uređenja i urbanističkog plana uređenja izvršno tijelo utvrđuje na temelju nacrta prijedloga tog plana.«.

Dosadašnji stavak 3. postaje stavak 4.

Članak 28.

U članku 85. stavak 3. mijenja se i glasi:

»(3) Iznimno od stavka 1. ovoga članka, postupak javne rasprave ne provodi se u slučaju usklađivanja prostornog plana s ovim Zakonom, dokumentom prostornog uređenja šireg područja, drugim propisom donesenim na temelju ovoga Zakona ili posebnim propisom, kao ni u slučaju otklanjanja nezakonitosti i/ili nepravilnosti naređenog rješenjem urbanističkog inspektora.«.

Iza stavka 3. dodaje se stavak 4. koji glasi:

»(4) Odredba stavka 3. ovoga članka ne odnosi se na slučaj usklađivanja prostornog plana ako se time mijenja namjena prostora.«.

Članak 29.

U članku 86. stavku 1. iza riječi: »priopćavanja« briše se zarez i dodaju se riječi: »te na web-stranici jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave i Ministarstva«.

Članak 30.

U članku 88. stavku 3. riječi: »petnaest dana« zamjenjuju se riječima: »osam dana«, a riječi: »trideset dana« zamjenjuju se riječima: »petnaest dana«.

Članak 31.

U članku 91. stavku 2. riječi: »devedeset dana« zamjenjuju se riječima: »trideset dana«, a riječi: »trideset dana« zamjenjuju se riječima: »petnaest dana«.

Članak 32.

U članku 94. stavak 1. mijenja se i glasi:

(1) Nakon javne rasprave stručni izrađivač u suradnji s nositeljem izrade izrađuje nacrt konačnog prijedloga prostornog plana u skladu s prihvaćenim očitovanjima, mišljenjima, primjedbama i prijedlozima u izvješću o javnoj raspravi. Nositelj izrade nacrt konačnog prijedloga prostornog plana dostavlja tijelima i osobama određenim posebnim propisima radi davanja mišljenja o poštivanju zahtjeva iz članka 79. stavka 1., odnosno očitovanja iz članka 90. stavka 1. ovoga Zakona te da su rješenja u skladu sa zahtjevima posebnih propisa i drugih dokumenta iz njihovog djelokruga.«.

Članak 33.

U članku 95. stavku 3. riječi: »šezdeset dana« zamjenjuju se riječima: »trideset dana«.

Stavak 4. mijenja se i glasi:

»(4) Ako predstavničko tijelo jedinice lokalne, odnosno područne (regionalne) samouprave u roku od šest mjeseci od završetka javne rasprave ne donese prostorni plan, javna rasprava se mora ponoviti.

Iza stavka 4. dodaje se stavak 5. koji glasi:

»(5) Ako je tijekom postupka izrade i donošenja prostornog plana doneseno rješenje urbanističkog inspektora iz članka 292. stavka 1. ovoga Zakona, rok iz stavka 4. ovoga članka produljuje se za rok određen u tom rješenju.«.

Članak 34.

U članku 97. stavci 1. i 2. mijenjaju se i glase:

»(1) Prije donošenja prostornog plana županije odnosno Grada Zagreba, prostornog plana područja posebnih obilježja, prostornog plana uređenja velikog grada, grada ili općine te provedbenog dokumenta prostornog uređenja za izdvojeno građevinsko područje izvan naselja, unutar ZOP-a ili čiji se dio nalazi unutar tog područja, nositelj izrade dužan je pribaviti suglasnost Ministarstva.

(2) Nositelj izrade najkasnije u roku od četiri mjeseca od završetka javne rasprave dostavlja Ministarstvu zahtjev za suglasnost na prostorni plan iz stavka 1. ovoga članka uz koji obvezno prilaže konačni prijedlog prostornog plana, izvješće o javnoj raspravi, nacrt odluke o donošenju i prilozima iz članka 58. stavka 2. ovoga Zakona.«.

Iza stavka 4. dodaje se novi stavak 5. koji glasi:

»(5) Zavod za prostorno uređenje županije dužan je mišljenje iz stavka 4. ovoga članka izdati i dostaviti nositelju izrade najkasnije u roku od trideset dana od dana primitka zahtjeva nositelja izrade. Ako zavod ne dostavi mišljenje u propisanom roku smatra se da je mišljenje dao i da nema primjedbi, a nositelj izrade je bez odgađanja dužan postupiti u skladu sa stavkom 2. ovoga članka i dostaviti Ministarstvu zahtjev za suglasnost i dokaz da je protekao rok propisan za davanje mišljenja.«.

U dosadašnjem stavku 5. koji postaje stavak 6., riječi: »šezdeset dana« zamjenjuju se riječima: »četrdeset pet dana«.

Članak 35.

U članku 98. stavak 1. mijenja se i glasi:

»(1) Prije donošenja prostornog plana uređenja velikog grada, grada ili općine koji nije unutar ZOP-a ili čiji se dio ne nalazi unutar tog područja, te provedbenog dokumenta prostornog uređenja za građevinsko područje naselja unutar ZOP-a ili čiji se dio nalazi unutar tog područja, nositelj izrade dužan je pribaviti suglasnost župana, odnosno tijela koje on ovlasti (u daljnjem tekstu: župan).«.

U stavku 2. iza riječi: »članka 58.« dodaju se riječi: »stavka 2.«.

Iza stavka 3. dodaje se novi stavak 4. koji glasi:

»(4) Zavod za prostorno uređenje županije dužan je mišljenje iz stavka 3. ovoga članka izdati i dostaviti ga nositelju izrade najkasnije u roku od trideset dana od dana primitka zahtjeva nositelja izrade. Ako zavod ne dostavi mišljenje u propisanom roku smatra se da je mišljenje dao i da nema primjedbi, a nositelj izrade je bez odgađanja dužan postupiti u skladu sa stavkom 2. ovoga članka i dostaviti županu zahtjev za suglasnost i dokaz da je protekao rok propisan za davanje mišljenja.«.

U dosadašnjem stavku 4., koji postaje stavak 5., riječi: »trideset dana« zamjenjuju se riječima: »petnaest dana«.

Članak 36.

U članku 99. stavku 4. riječi: »iz stavka 1. ovoga članka« brišu se.

Članak 37.

Iza članka 102. i naslova: »2.7. Provođenje dokumenata prostornog uređenja« dodaje se članak 102.a koji glasi:

»Članak 102.a

U slučaju protivnosti dijela dokumenta prostornog uređenja užega područja dijelu dokumenta prostornog uređenja širega područja u postupku izdavanja lokacijske dozvole, rješenja o promjeni namjene građevine, rješenja o utvrđivanju građevne čestice, rješenja o uvjetima građenja te građenju građevina i provođenju zahvata u prostoru određenih pravilnikom iz članka 209. stavka 5. ovoga Zakona primjenjuje se dio dokumenta prostornog uređenja širega područja.«.

Članak 38.

U članku 103. stavci 3. i 4. brišu se.

Članak 39.

Iza članka 103. dodaje se članak 103.a koji glasi:

»Članak 103.a

(1) Odluka o koncesiji prema posebnom propisu koja obuhvaća provođenje zahvata u prostoru može se donijeti ako je taj zahvat planiran prostornim planom, a o čemu uvjerenje izdaje nadležno upravno tijelo, odnosno Ministarstvo kada je nadležno za izdavanje lokacijske dozvole prema ovom Zakonu.

(2) Ugovor o koncesiji iz stavka 1. ovoga članka može se sklopiti po izvršnosti lokacijske dozvole izdane za zahvat u prostoru obuhvaćen koncesijom.

(3) Odluka o koncesiji donesena protivno stavku 1. ovoga članka je ništavna.

(4) Ugovor o koncesiji sklopljen protivno stavku 2. ovoga članka je ništetan.«.

Članak 40.

U članku 104. riječi: »i jednostavne građevine i radove iz članka 209. stavka 5. ovoga Zakona« zamjenjuju se riječima: » te građevine, radove i druge zahvate u prostoru određene pravilnikom iz članka 209. stavka 5. ovoga Zakona«.

Članak 41.

U članku 105. stavku 2. iza riječi: »Zagreba« stavlja se zarez i dodaju se riječi: »ako ovim Zakonom nije propisano drukčije«.

Članak 42.

U članku 106. stavku 1. podstavku 12. riječi: »te prijenosni spremnik za smještaj, čuvanje ili držanje eksplozivnih tvari osim nadzemnog i podzemnog spremnika ukapljenoga naftnog plina, odnosno nafte zapremine do 5 m³« brišu se.

Iza stavka 2. dodaju se stavci 3. i 4. koji glase:

»(3) Iznimno od stavka 1. podstavka 1. i 3. ovoga članka, oblik i veličina građevne čestice, odnosno obuhvat zahvata u prostoru te smještaj jedne ili više građevina na građevnoj čestici, odnosno unutar obuhvata zahvata u prostoru ne prikazuju se na odgovarajućoj posebnoj geodetskoj podlozi u slučaju:

– rekonstrukcije građevine kojom se ne mijenjaju vanjski tlocrtni gabariti postojeće građevine,

– rekonstrukcije nepokretnog kulturnog dobra čija je građevna čestica izgrađena 100%,

– građenja ili rekonstrukcija građevine za koju se određuje obuhvat zahvata u prostoru.

(4) U slučaju iz stavka 3. ovoga članka oblik i veličina građevne čestice, odnosno obuhvat zahvata u prostoru te smještaj jedne ili više građevina unutar građevne čestice, odnosno obuhvata zahvata u prostoru određuje se, ovisno o vrsti građevine, na kopiji katastarskog plana, Hrvatskoj osnovnoj karti (M 1:5000), odnosno na ortofotokarti odgovarajućeg mjerila.«.

Članak 43.

Iza članka 106. dodaje se članak 106.a koji glasi:

»Članak 106.a

(1) Posebni uvjeti iz članka 106. stavka 1. podstavka 7. i 9. ovoga Zakona pribavljaju se prije pokretanja postupka za izdavanje lokacijske dozvole na zahtjev projektanta, odnosno investitora ili tijekom tog postupka na traženje Ministarstva, odnosno nadležnog upravnog tijela.

(2) Tijelo i/ili osoba određena posebnim propisom posebne uvjete iz članka 106. stavka 1. podstavka 7. i 9. ovoga Zakona utvrđuje za građenje građevine prikazane u idejnom projektu i u svrhu utvrđivanja tih uvjeta ne može tražiti izradu, odnosno dostavu drugih dokumenata.

(3) Tijelo i/ili osoba određena posebnim propisom dužna je na zahtjev projektanta, odnosno investitora posebne uvjete utvrditi ili zahtjev za njihovo utvrđivanje odbiti rješenjem u roku od petnaest dana od dana primitka urednog zahtjeva.

(4) Iznimno od stavka 1. ovoga članka, vodopravni uvjeti i posebni uvjeti zaštite kulturnog dobra pribavljaju se prije pokretanja postupka za izdavanje lokacijske dozvole na zahtjev investitora i na postupak njihova utvrđivanja ne odnosi se stavak 2. i 3. ovoga članka.«.

Članak 44.

U članku 107. stavku 1. podstavku 2. iza zareza na kraju podstavka dodaju se riječi: »kopiji katastarskog plana, Hrvatskoj osnovnoj karti (M 1:5000), odnosno na ortofotokarti odgovarajućeg mjerila,«.

Članak 45.

U članku 108. stavku 6. riječi: »stavka 1.« zamjenjuju se riječima: »stavka 4., odnosno 5.«.

Iza stavka 6. dodaje se stavak 7. koji glasi:

»(7) Način rada povjerenstva iz stavka 4., odnosno 5. ovoga članka i kriterije za ocjenu arhitektonske uspješnosti idejnog projekta propisuje ministar pravilnikom.«.

Članak 46.

U članku 109. stavku 1. iza riječi: »članka 106. stavka 1. podstavka 7., 8. i 9. ovoga Zakona« dodaju se riječi: »koji nisu pribavljeni prije pokretanja postupka za izdavanje lokacijske dozvole«.

U stavku 5. riječi: »glavni projekt« zamjenjuju se riječima: »idejni projekt«.

Članak 47.

U članku 111. stavku 2. riječi: »može pozvati« zamjenjuju se riječju: »poziva«.

U stavku 3. podstavku 4. iza riječi: »tijela« stavlja se zarez i dodaju se riječi: »odnosno Ministarstva«.

Članak 48.

U članku 114. stavku 2. riječi: »podstavka 2.« zamjenjuju se riječima: »podstavka 3.«.

Članak 49.

U članku 115. iza stavka 2. dodaju se stavci 3. i 4. koji glase:

»(3) U postupku izdavanja rješenja o izmjeni i/ili dopuni lokacijske dozvole pribavljaju se samo oni posebni uvjeti iz članka 106. stavka 1. podstavka 7., 8. i 9. ovoga Zakona na koje izmjena i/ili dopuna ima utjecaja.

(4) U postupku izdavanja rješenja o izmjeni i/ili dopuni lokacijske dozvole primjenjuje se članak 110. stavak 1. ovoga Zakona samo ako se izmjene i/ili dopune odnose na vanjski oblik i veličinu građevine, njezinu namjenu, uvjete i način korištenja ili stanje okoliša.«.

Članak 50.

U članku 118. dodaje se stavak 3. koji glasi:

»(3) Rok iz stavka 1. ovoga članka ne teče za vrijeme trajanja postupka izdavanja potvrde glavnog projekta, odnosno građevinske dozvole, a prestaje teći izdavanjem te potvrde, odnosno dozvole. Ako se za građenje građevine za koju je izdana jedna lokacijska dozvola izdaje više potvrda glavnog projekta, odnosno građevinskih dozvola, rok iz stavka 1. ovoga članka prestaje teći izdavanjem prve potvrde, odnosno dozvole.«.

Članak 51.

Iza članka 118. dodaje se naslov i članci 118.a, 118.b, 118.c i 118.d koji glase:

»Rješenje o promjeni namjene građevine

Članak 118.a

(1) Promjena namjene postojeće građevine, odnosno njezine funkcionalne jedinice u čiju svrhu nije potrebno izvođenje građevinskih radova za koje je potreban akt na temelju kojega se može pristupiti građenju odobrava se rješenjem (u daljnjem tekstu: rješenje o promjeni namjene) koje donosi upravno tijelo nadležno za izdavanje rješenja o uvjetima građenja i lokacijske dozvole, odnosno Ministarstvo.

(2) Protiv rješenja o promjeni namjene koje je donijelo nadležno upravno tijelo može se izjaviti žalba Ministarstvu.

(3) Protiv rješenja o promjeni namjene koje je donijelo Ministarstvo nije dopuštena žalba.

(4) Postojeća građevina, odnosno njezina funkcionalna jedinica za koju je doneseno rješenje o promjeni namjene može se na temelju tog rješenja početi koristiti za novu namjenu, odnosno staviti u pogon, te se može izdati rješenje za obavljanje djelatnosti prema posebnom zakonu.

Članak 118.b

Rješenje o promjeni namjene donosi se po zahtjevu vlasnika postojeće građevine, odnosno njezine funkcionalne jedinice uz koji se prilaže:

– dokaz vlasništva građevine, odnosno njezine funkcionalne jedinice,

– dokaz da se radi o postojećoj građevini uključujući glavni projekt u skladu s kojim je izgrađena, snimka izvedenog stanja, odnosno snimka postojećeg stanja i

– akt za uporabu građevine, odnosno drugi dokaz da se građevina može koristiti.

Članak 118.c

(1) Rješenje o promjeni namjene donosi se ako je podnositelj zahtjeva uz zahtjev priložio dokumente iz članka 118.b ovoga Zakona te ako se u postupku utvrdi da je nova namjena građevine, odnosno njezine funkcionalne jedinice u skladu s dokumentom prostornog uređenja i da ista ispunjava uvjete propisane posebnim propisima za novu namjenu.

(2) Stranke u postupku donošenja Rješenja o promjeni namjene su osobe iz članka 110. stavka 2., odnosno stavka 3. ovoga Zakona.

Članak 118.d

(1) U svrhu utvrđivanja da li građevina, odnosno njezina funkcionalna jedinica ispunjava uvjete propisane posebnim propisima za novu namjenu nadležno upravno tijelo, odnosno Ministarstvo obavlja očevid na koji radi izdavanja potvrde s tim u vezi poziva tijela i/ili osobe koje prema posebnim propisima u postupku izdavanja lokacijske dozvole utvrđuju posebne uvjete.

(2) Potvrdu tijelo, odnosno osoba određena posebnim propisom izdaje usmeno na zapisnik prilikom očevida, a ako to nije moguće, upravno tijelo, odnosno Ministarstvo određuje rok od 15 dana za izdavanje potvrde pisanim putem, odnosno za odbijanje izdavanja iste.

(3) Rješenje o odbijanju izdavanja potvrde tijelo, odnosno osoba određena posebnim propisom dostavlja nadležnom tijelu i investitoru.

(4) Smatra se da je građevina, odnosno njezina funkcionalna jedinica izgrađena u skladu s posebnim propisima ako se tijelo i/ili osoba određena posebnim propisom ne odazove pozivu za očevid, odnosno ako u roku iz stavka 2. ovoga članka nadležnom upravnom tijelu, odnosno Ministarstvu ne dostavi potvrdu ili rješenje kojim se odbija izdavanje iste.«.

Članak 52.

U članku 119. stavku 1. iza riječi: »čestice« stavlja se zarez, a riječi: »i detaljnim planom uređenja« zamjenjuju se riječima: »detaljnim planom uređenja, urbanističkim planom uređenja ili prostornim planom područja posebnih obilježja koji u grafičkom dijelu propisuje oblik i veličinu građevne čestice odnosno zone pojedine namjene u mjerilu 1:1000 ili 1:2000 ili u skladu s granicom građevinskog područja određenom važećim ili ranije važećim prostornim planom«.

Članak 53.

U članku 120. riječi: »detaljnim planom uređenja« zamjenjuju se riječima: »prostornim planom iz članka 119. stavka 1. ovoga Zakona.«.

Članak 54.

Iza članka 120. dodaje se članak 120.a koji glasi:

»Članak 120.a

Odredbe članka 119. stavka 1. i članka 120. ovoga Zakona ne odnose se na:

– parcelaciju neizgrađenih katastarskih čestica koja se provodi u svrhu povrata zemljišta u postupku koji se provodi na temelju Zakona o naknadi za imovinu oduzetu za vrijeme jugoslavenske komunističke vladavine ili na temelju sudske presude o utvrđivanju prava vlasništva zemljišta,

– spajanje katastarskih čestica u skladu s građevinskom dozvolom, odnosno drugim aktom na temelju kojega je izgrađena građevina,

– spajanje katastarskih čestica na kojima je postojeća zgrada.«.

Članak 55.

Članak 121. mijenja se i glasi:

»(1) Kada za postojeću građevinu nije utvrđena građevna čestica, odnosno zemljište nužno za redovitu uporabu građevine, kada je obveza utvrđivanja tog zemljišta, odnosno čestice propisana posebnim zakonom ili kada vlasnik građevine želi promijeniti oblik i veličinu građevne čestice na kojoj je postojeća zgrada u skladu s dokumentom prostornog uređenja, parcelacija građevinskog zemljišta provodi se u skladu s rješenjem o utvrđivanju građevne čestice.

(2) Smatra se da za postojeću građevinu nije utvrđena građevna čestica, odnosno zemljište nužno za redovitu uporabu građevine:

– ako su na istoj katastarskoj čestici izgrađene dvije ili više građevina koje građevinski, funkcionalno ili tehničko-tehnološki nisu cjelina,

– ako je građevina izgrađena na dvije ili više katastarskih čestica,

– ako je građevina izgrađena na katastarskoj čestici čija je površina manja ili veća od površine propisane prostornim planom,

– ako je postojeća katastarska čestica, na kojoj je izgrađena građevina, takva da se ne može smatrati zemljištem nužnim za redovitu uporabu te građevine,

– ako se radi o građevini iz članka 128. stavka 1. podstavka 3. ovoga Zakona.

(3) Zahtjevu za donošenje rješenja iz stavka 1. ovoga članka prilaže se izvod iz katastarskog plana, odnosno njegova preslika na kojoj se određuju oblik i veličina građevne čestice.

(4) Rješenje iz stavka 1. ovoga članka, na zahtjev stranke ili po službenoj dužnosti, donosi nadležno upravno tijelo iz članka 105. ovoga Zakona na temelju dokumenata prostornog uređenja i posebnih propisa, odnosno u skladu s pravilima struke, vodeći računa da se građevna čestica utvrdi tako da oblikom i veličinom omogućava redovitu uporabu građevine.«.

(5) Protiv rješenja iz stavka 1. ovoga članka može se izjaviti žalba Ministarstvu.

Članak 56.

U članku 122. iza stavka 2. dodaju se stavci 3., 4., 5. i 6. koji glase:

»(3) Investitor komunalne infrastrukture je jedinica lokalne samouprave ili trgovačko društvo koje obavlja odgovarajuću komunalnu djelatnost, a druge infrastrukture osoba koja je istu prema posebnom propisu ovlaštena graditi.

(4) Investitor komunalne, odnosno druge infrastrukture može biti i jedna ili više osoba čijem zemljištu ili građevini služi infrastruktura ako za to imaju suglasnost jedinice lokalne samouprave, odnosno osobe iz stavka 3. ovoga članka.

(5) Suglasnost iz stavka 4. ovoga članka može se dati samo osobi, odnosno osobama koje se ugovorom obvežu komunalnu, odnosno drugu infrastrukturu planiranu dokumentom prostornog uređenja izgraditi vlastitim sredstvima u određenom roku i istu predati u vlasništvo jedinice lokalne samouprave, odnosno osobe određene posebnim propisom. Ova suglasnost može se dati i za građenje komunalne, odnosno druge infrastrukture koja svojom trasom i kapacitetom premašuje potrebe zemljišta, odnosno građevine investitora.

(6) Međusobna prava i obveze u pogledu uvjeta građenja te povrata dijela sredstava utrošenih za izgradnju komunalne, odnosno druge infrastrukture ili djelomičnog prebijanja s obvezom plaćanja komunalnog doprinosa u slučaju građenja građevine komunalne infrastrukture, jedinica lokalne samouprave, odnosno trgovačko društvo ili osoba iz stavka 3. ovoga članka i investitor komunalne, odnosno druge infrastrukture uređuju ugovorom iz stavka 5. ovoga članka.«.

Članak 57.

U članku 127. stavku 1. iza riječi: »postojećih građevina« stavlja se zarez i dodaju se riječi: »osim za nekretnine koje prema posebnom propisu imaju svojstvo kulturnog dobra,«, a riječi: »te rješenja o izvedenom stanju i potvrde izvedenog stanja« brišu se.

Članak 58.

U članku 128. stavku 1. podstavku 1. riječi: »20% površine« zamjenjuju se riječima: »50% površine«.

Podstavak 3. mijenja se i glasi:

»– zemljište koje čini građevnu česticu zgrade za koju je doneseno rješenje o izvedenom stanju na temelju posebnog zakona kojim se uređuje ozakonjenje nezakonitih zgrada.«.

Stavak 2. briše se.

Članak 59.

U članku 131. stavku 1. iza riječi: »članka 129.« dodaju se riječi: »i članka 130. stavka 1.«, a iza riječi: »članka 130.« dodaju se riječi: »stavka 2.«.

Članak 60.

U članka 136. iza stavka 4. dodaje se stavak 5. koji glasi:

»(5) Iznimno od stavka 3. ovoga članka ako se urbanistički plan uređenja ili detaljni plan uređenja donosi za zemljište u vlasništvu jedne ili više osoba koje u cijelosti financiraju njegovu izradu, ugovorom o financiranju uređenja građevinskog zemljišta može se ugovoriti da izrađivača tog plana odabiru i izravno plaćaju te osobe.«.

Članak 61.

U članku 179. iza stavka 3. dodaje se stavak 4. koji glasi:

»(4) Projektant je dužan na zahtjev investitora, izvođača, odnosno nadzornog inženjera obavljati projektantski nadzor. Troškove projektantskog nadzora u tom slučaju snosi osoba koja je isti zahtijevala.«.

Članak 62.

U članku 180. iza stavka 1. dodaje se novi stavak 2. koji glasi:

»(2) Glavni projektant može biti koordinator zaštite na radu I ako za to ispunjava uvjete propisane posebnim propisom.«.

Dosadašnji stavak 2. postaje stavak 3.

Članak 63.

U članku 183. stavku 3. iza riječi: »polovicu« dodaju se riječi: »ugovorenih vrijednosti«.

Iza stavka 5. dodaje se novi stavak 6. koji glasi:

»(6) Glavni inženjer gradilišta može biti koordinator zaštite na radu II ako za to ispunjava uvjete propisane posebnim propisom.«.

Dosadašnji stavak 6. postaje stavak 7.

Članak 64.

U članku 186. stavku 2. riječ: »jednostavne« briše se.

Članak 65.

U članku 188. iza stavka 5. dodaje se stavak 6. koji glasi:

»(6) Iznimno, imenovanje revidenta zaštite od požara te detaljniji uvjeti iz stavka 4. ovoga članka za kontrolu bitnog zahtjeva zaštite od požara određeni su posebnim zakonom kojim se uređuje zaštita od požara.«.

Članak 66.

U članku 190. stavku 2. iza riječi: »industrijskih građevina« dodaju se riječi: »i nekretnina koje prema posebnom propisu imaju svojstvo kulturnog dobra«.

Članak 67.

U članku 191. stavak 1. mijenja se i glasi:

»(1) Idejni projekt koji je sastavni dio rješenja o uvjetima građenja ili lokacijske dozvole je skup međusobno usklađenih nacrta i dokumenata struka koje sudjeluju u projektiranju kojima se daju osnovna oblikovno-funkcionalna i tehnička rješenja građevine (idejno-tehničko rješenje) te smještaj jedne ili više građevina na građevnoj čestici, odnosno unutar obuhvata zahvata u prostoru na odgovarajućoj posebnoj geodetskoj podlozi, kopiji katastarskog plana, Hrvatskoj osnovnoj karti (M 1:5000), odnosno na ortofotokarti odgovarajućeg mjerila.«.

U stavku 2. riječi: »objedinjenim uvjetima zaštite okoliša te druge nacrte i dokumente ako su oni značajni za izradu glavnog projekta« zamjenjuju se riječima: »posebnim propisima o zaštiti okoliša«.

Članak 68.

Iza članka 196. dodaje se članak 196.a koji glasi:

»Članak 196.a

(1) Zahtjevu za izdavanje rješenja o tipskom projektu podnositelj zahtjeva prilaže:

– 3 primjerka tipskog projekta koji sadrži sve dijelove propisane za glavni projekt, osim dijelova koji se odnose na lokaciju,

– pisano izvješće o kontroli tipskog projekta ako je kontrola propisana,

– pisano izvješće i potvrdu o nostrifikaciji, ako je projekt izrađen prema stranim propisima i

– potvrde javnopravnih tijela propisane posebnim propisima na čiji djelokrug tehničko rješenje iz tipskog projekta može imati utjecaj.

(2) Rješenje o tipskom projektu prestaje važiti ako se promijene propisi u skladu s kojima je tipski projekt izrađen.

(3) Prestanak važenja rješenja o tipskom projektu utvrđuje Ministarstvo rješenjem. Po izvršnosti tog rješenja tipski projekt ne može biti sastavni dio pojedinog projekta iz članka 190. stavka 1. ovoga Zakona.

(4) Ministarstvo vodi evidenciju o izdanim rješenjima o tipskom projektu.

(5) Sadržaj i način vođenja evidencije o izdanim rješenjima o tipskom projektu propisuje ministar pravilnikom.«.

Članak 69.

U članku 198. stavku 3. riječ: »jednostavnih« briše se.

Članak 70.

U članku 202. stavku 1. podstavku 4. umjesto točke na kraju rečenice stavlja se zarez.

Iza podstavka 4. dodaje se podstavak 5. koji glasi:

»– zaštitu od požara prema posebnom zakonu.«.

Članak 71.

U članku 205. stavku 1. riječi: »pravna osoba« zamjenjuju se riječima: »pravna ili fizička osoba«.

U stavku 2. riječi: »Pravna osoba« zamjenjuju se riječima: »Osoba«.

U stavku 3. riječi: »pravna osoba« zamjenjuju se riječima: »osoba«.

Članak 72.

U članku 206. riječi: »pravnoj osobi« brišu se.

Članak 73.

U članku 207. riječ: »pravnu« zamjenjuje se riječima: »pravnu, odnosno fizičku«.

Članak 74.

U članku 208. stavku 3. iza riječi: »propisima« dodaju se riječi: »koje projektant, odnosno investitor nije pribavio prije pokretanja postupka za izdavanje građevinske dozvole«.

Iza stavka 3. dodaje se stavak 4. koji glasi:

(4) Tijelo i/ili osoba određena posebnim propisom dužna je na zahtjev projektanta, odnosno investitora izdati potvrdu o usklađenosti glavnog projekta s posebnim propisima ili zahtjev za izdavanje odbiti rješenjem u roku od petnaest dana od dana primitka urednog zahtjeva.«.

Članak 75.

U članku 209. stavci 5. i 6. mijenjaju se i glase:

»(5) Jednostavne građevine i radove, druge građevine i radove te druge zahvate u prostoru čijem se građenju, izvođenju, odnosno provođenju može pristupiti bez akta kojim se odobrava građenje i/ili bez lokacijske dozvole određuje ministar pravilnikom.

(6) Građenju građevina i izvođenju radova iz stavka 5. ovoga članka može se pristupiti na temelju glavnog projekta, drugog akta određenog pravilnikom iz stavka 5. ovoga članka, odnosno drugog akta određenog propisom kojim se uređuje komunalno gospodarstvo.«.

Iza stavka 6. dodaje se stavak 7. koji glasi:

»(7) U građenju građevina i izvođenju radova iz stavka 5. ovoga članka investitor i izvođač dužni su se pridržavati svih propisa i pravila struke koji se odnose na njihovo građenje te se iste ne smiju projektirati, graditi, odnosno izvoditi protivno dokumentu prostornog uređenja.«.

Članak 76.

U članku 212. stavku 2. iza riječi: »Zakona« dodaju se riječi: »ako ovim Zakonom nije drukčije propisano«.

Članak 77.

U članku 213. stavku 2. podstavku 1. iza riječi: »podlozi,« dodaju se riječi: »odnosno kopiji katastarskog plana ako se zahtjev podnosi za rekonstrukciju postojeće zgrade kojom se ne mijenjaju njezini vanjski tlocrtni gabariti,«.

Iza stavka 2. dodaje se stavak 3. koji glasi:

»(3) Umjesto tri primjerka idejnog projekta iz stavka 2. podstavka 1. ovoga članka investitor može zahtjevu za izdavanje rješenja o uvjetima građenja priložiti tri primjerka glavnog projekta koji sadrži i sve elemente propisane za idejni projekt.«.

Članak 78.

U članku 215. stavku 3. iza riječi: »odredbe članka« dodaju se riječi: »106.a i«.

Članak 79.

Članak 219. mijenja se i glasi:

»(1) Ako su ispunjeni propisani uvjeti ovim Zakonom te ako je investitor dostavio dokaz o uplaćenom komunalnom i vodnom doprinosu, odnosno prvom obroku doprinosa u slučaju obročne otplate istog i o uplaćenoj građevinskoj pristojbi, nadležno upravno tijelo dužno je donijeti rješenje o uvjetima građenja, ako ovim Zakonom nije propisano drukčije.

(2) U svrhu donošenja rješenja o doprinosu iz stavka 1. ovoga članka nadležno upravno tijelo, nakon što je utvrdilo da su ispunjeni ostali uvjeti propisani za donošenje rješenja o uvjetima građenja, dostavlja tijelima nadležnim za njihovo donošenje podatke potrebne za donošenje tih rješenja.

(3) Tijelo nadležno za donošenje rješenja o doprinosu iz stavka 1. ovoga članka dužno je isto donijeti i dostaviti podnositelju zahtjeva i nadležnom upravnom tijelu u roku od 15 dana od dana primitka dopisa nadležnog upravnog tijela.

(4) Ako tijelo nadležno za donošenje rješenja o doprinosu ne postupi u skladu sa stavkom 3. ovoga članka, plaćanje doprinosa nije uvjet za donošenje rješenja o uvjetima građenja.

(5) Odredba stavka 4. ovoga članka nije od utjecaja na mogućnost donošenja rješenja o doprinosu iz stavka 1. ovoga članka i na njegovo izvršenje u skladu s posebnim propisom.«.

Članak 80.

U članku 224. stavku 2. iza riječi: »graditi za« dodaju se riječi: »javne ceste,«.

Iza stavka 2. dodaje se stavak 3. koji glasi:

»(3) Dokazom da investitor ima pravo graditi iz članka 223. stavka 2. podstavka 6. ovoga Zakona na nekretnini oko čijeg vlasništva se spore Republika Hrvatska i jedinica lokalne samouprave smatra se suglasnost Republike Hrvatske i jedinice lokalne samouprave.«.

Članak 81.

U članku 226. stavak 1. mijenja se i glasi:

»(1) Ako su ispunjeni propisani uvjeti ovim Zakonom te ako je investitor dostavio dokaz o uplaćenom komunalnom i vodnom doprinosu, odnosno prvom obroku doprinosa u slučaju obročne otplate istog i o uplaćenoj građevinskoj pristojbi, nadležno upravno tijelo dužno je izdati potvrdu glavnog projekta, ako ovim Zakonom nije propisano drukčije.«.

Iza stavka 1. dodaju se novi stavci 2., 3., 4. i 5. koji glase:

»(2) U svrhu donošenja rješenja o doprinosu iz stavka 1. ovoga članka nadležno upravno tijelo, nakon što je utvrdilo da su ispunjeni ostali uvjeti propisani za izdavanje potvrde glavnog projekta, dostavlja tijelima nadležnim za njihovo donošenje podatke potrebne za donošenje tih rješenja.

(3) Tijelo nadležno za donošenje rješenja o doprinosu iz stavka 1. ovoga članka dužno je isto donijeti i dostaviti podnositelju zahtjeva i nadležnom upravnom tijelu u roku od 15 dana od dana primitka dopisa nadležnog upravnog tijela.

(4) Ako tijelo nadležno za donošenje rješenja o doprinosu ne postupi u skladu sa stavkom 3. ovoga članka, plaćanje doprinosa nije uvjet za izdavanje potvrde glavnog projekta.

(5) Odredba stavka 4. ovoga članka nije od utjecaja na mogućnost donošenja rješenja o doprinosu iz stavka 1. ovoga članka i na njegovo izvršenje u skladu s posebnim propisom.«.

Dosadašnji stavci 2., 3., 4., 5. i 6. postaju stavci: 6., 7., 8., 9. i 10.

Članak 82.

U članku 231. stavku 1. iza riječi: »stavka 3. ovoga Zakona« dodaju se riječi: »koje nisu pribavljene prije pokretanja postupka za izdavanje građevinske dozvole«.

Članak 83.

U članku 232. stavak 3. mijenja se i glasi:

»(3) Ako su ispunjeni propisani uvjeti ovim Zakonom te ako je investitor dostavio dokaz o uplaćenom komunalnom i vodnom doprinosu, odnosno prvom obroku doprinosa u slučaju obročne otplate istog i o uplaćenoj građevinskoj pristojbi, Ministarstvo je dužno izdati građevinsku dozvolu, ako ovim Zakonom nije propisano drukčije.«.

Iza stavka 3. dodaju se novi stavci 4., 5., 6. i 7. koji glase:

»(4) U svrhu donošenja rješenja o doprinosu iz stavka 3. ovoga članka Ministarstvo, nakon što je utvrdilo da su ispunjeni ostali uvjeti propisani za izdavanje potvrde glavnog projekta, dostavlja tijelima nadležnim za njihovo donošenje podatke potrebne za donošenje tih rješenja.

(5) Tijelo nadležno za donošenje rješenja o doprinosu iz stavka 3. ovoga članka dužno je isto donijeti i dostaviti podnositelju zahtjeva i Ministarstvu u roku od 15 dana od dana primitka dopisa Ministarstva.

(6) Ako tijelo nadležno za donošenje rješenja o doprinosu ne postupi u skladu sa stavkom 5. ovoga članka, plaćanje doprinosa nije uvjet za izdavanje građevinske dozvole.

(7) Odredba stavka 6. ovoga članka nije od utjecaja na mogućnost donošenja rješenja o doprinosu iz stavka 3. ovoga članka i na njegovo izvršenje u skladu s posebnim propisom.«.

Dosadašnji stavci 4., 5., 6., 7., 8. i 9. postaju stavci: 8., 9., 10., 11., 12. i 13.

Članak 84.

Članak 233. mijenja se i glasi:

»(1) Investitor je dužan ishoditi izmjenu i/ili dopunu rješenja o uvjetima građenja ako tijekom građenja namjerava učiniti izmjene na zgradi kojima se mijenja njezina usklađenost s idejnim, odnosno glavnim projektom u pogledu vanjskog oblika i veličine, namjene ili smještaja na građevnoj čestici, odnosno ako namjerava promijeniti oblik i veličinu građevne čestice.

(2) Izmjene tijekom građenja zgrade iz stavka 1. ovoga članka kojima se utječe na ispunjavanje bilo kojeg bitnog zahtjeva za građevinu, a kojim se ne mijenja njezina usklađenost s idejnim projektom u pogledu vanjskog oblika i veličine, namjene ili smještaja na građevnoj čestici i kojima se ne mijenja oblik i veličina građevne čestice, investitor može učiniti na temelju izmijenjenog i/ili dopunjenog glavnog projekta.

(3) U postupku izdavanja rješenja o izmjeni i/ili dopuni rješenja o uvjetima građenja pribavljaju se samo oni posebni uvjeti i potvrde iz članka 215. stavka 3. ovoga Zakona na koje izmjena i/ili dopuna ima utjecaja.«.

Članak 85.

U članku 236. dodaje se stavak 2. koji glasi:

(2) Rješenje o izmjeni i/ili dopuni rješenja o uvjetima građenja, građevinske dozvole, izmjena i/ili dopuna potvrde glavnog projekta i rješenje o promjeni investitora, donosi se na zahtjev investitora i prije početka građenja.«.

Članak 86.

Naslov iznad članka 241. i članci 241., 242. i 243. brišu se.

Članak 87.

Naslov iznad članka 244. i članci 244., 245., 246., 247. i 248. brišu se.

Članak 88.

U članku 249. stavku 4. riječ: »jednostavnih« briše se.

Iza stavka 5. dodaje se novi stavak 6. i stavak 7. koji glase:

»(6) Investitor zgrade čija građevinska (bruto) površina nije veća od 400 m2 i zgrade za obavljanje isključivo poljoprivrednih djelatnosti čija građevinska (bruto) površina nije veća od 600 m2, dužan je u prijavi početka građenja, osim podataka iz stavka 5. ovoga članka, navesti podatke o projektantima glavnog projekta i njegovoj oznaci te uz prijavu priložiti izjave tih projektanata da su izradili navedeni projekt.«.

(7) Investitor je dužan građevinskoj inspekciji dostaviti kopiju ovjerenog građevinskog dnevnika u roku od tri dana od dana početka građenja.«.

Dosadašnji stavak 6. postaje stavak 8.

Članak 89.

U članku 255. stavku 2. riječ: »jednostavne« briše se.

Članak 90.

U članku 256. stavku 3. riječ: »jednostavnih« briše se.

Članak 91.

Iza članka 257.a dodaje se članak 257.b koji glasi:

»Članak 257.b

Stranka u postupku izdavanja uporabne dozvole je investitor, odnosno vlasnik građevine ako je na njegov zahtjev pokrenut postupak izdavanja te dozvole.«.

Članak 92.

U članku 262. stavku 1. riječi: »povjerenstvo za tehnički pregled dalo mišljenje da se ta građevine može koristiti« zamjenjuju se riječima: »utvrđeno da je građevina izgrađena u skladu s građevinskom dozvolom, odnosno potvrđenim glavnim projektom«.

Članak 93.

U naslovu iznad članka 268. iza riječi: »operatu« dodaju se riječi: »i zemljišnoj knjizi«.

Članak 268. mijenja se i glasi:

»(1) Katastarski ured evidentira građevinu u katastarskom operatu ako je za tu građevinu izdan akt za uporabu iz članka 256. ovoga Zakona, ako ovim Zakonom ili posebnim zakonom nije propisano drukčije.

(2) Građevinu za koju se ne izdaje akt za uporabu katastarski ured evidentira u katastarskom operatu ako je za tu građevinu izdana potvrda nadležnoga upravnog tijela da se za uporabu te građevine ne izdaje akt za uporabu.

(3) Građevina se evidentira u katastarskom operatu ako je u njemu formirana građevna (katastarska) čestica za građevinu koja se evidentira, ako posebnim zakonom nije propisano drukčije.

(4) Katastarski ured, zajedno s dokumentima propisanim posebnim propisima za upis građevine u zemljišnu knjigu, po službenoj dužnosti dostavlja nadležnom sudu akt za uporabu građevine iz stavka 1., odnosno 2. ovoga članka.«.

Članak 94.

Iza članka 268. dodaje se članak 268.a koji glasi:

»Članak 268.a

(1) Nadležni sud prilikom upisa građevine u zemljišnu knjigu po službenoj dužnosti u posjedovnici zemljišne knjige stavlja zabilježbu da je priložen akt za uporabu građevine koja se upisuje uz navođenje naziva i oznake tog akta, odnosno uz navođenje oznake potvrde nadležnoga upravnog tijela da se za uporabu građevine ne izdaje akt za uporabu.

(2) Građevina upisana u zemljišnoj knjizi bez zabilježbe iz stavka 1. ovoga članka smatra se građevinom izgrađenom bez akta na temelju kojega se može pristupiti građenju građevine i bez akta za uporabu iste, a tko tvrdi suprotno, treba to dokazati.«.

Članak 95.

U članku 273. stavku 2. riječi: »jednostavnu građevinu« zamjenjuju se riječima: »građevinu određenu pravilnikom iz članka 209. stavka 5. ovoga Zakona«.

Članak 96.

U članku 279. stavku 2. iza riječi: »građevinski inspektori« dodaju se riječi: »te druge inspekcije sukladno posebnim propisima«.

Iza stavka 2. dodaje se novi stavak 3. koji glasi:

»(3) Odredbe o postupanju građevinske inspekcije ne odnose se na građevine i radove za koje je pravilnikom iz članka 209. stavka 5. ovoga Zakona propisano da se mogu graditi, odnosno izvoditi u skladu s aktom koji se izdaje na temelju propisa kojim se uređuje komunalno gospodarstvo te na građevine i radove koje na temelju posebnog propisa nadzire komunalno redarstvo.«.

Dosadašnji stavak 3. postaje stavak 4.

Članak 97.

U članku 280. stavku 8. riječ: »najmanje« zamjenjuje se riječju: »najduže«.

Članak 98.

U članku 291. iza stavka 1. dodaje se stavak 2. koji glasi:

»(2) Ako urbanistički inspektor u inspekcijskom nadzoru utvrdi da je povrijeđen ovaj Zakon i/ili propis donesen na temelju ovoga Zakona, ima pravo i obvezu podnijeti optužni prijedlog i poduzeti druge mjere propisane ovim Zakonom.«.

Članak 99.

U članku 293. stavku 1. riječi: »ili iznimno ukine« brišu se.

Stavak 2. briše se.

Članak 100.

U članku 294. stavku 3. riječi: »i inženjera u graditeljstvu« se brišu.

Članak 101.

U članku 295. iza stavka 1. dodaje se novi stavak 2. koji glasi:

»(2) Ako građevinski inspektor u inspekcijskom nadzoru utvrdi da je povrijeđen ovaj Zakon i/ili propis donesen na temelju ovoga Zakona, ima pravo i obvezu podnijeti optužni prijedlog, kaznenu prijavu i poduzeti druge mjere određene ovim Zakonom.«.

U dosadašnjem stavku 2., koji postaje stavak 3., riječi: »bez obzira na vrijeme evidentiranja odnosno upisa« se brišu.

Članak 102.

U članku 298. stavcima 2., 7. i 8. riječi: »građevine ili njezinog dijela« zamjenjuju se riječima: »oštećenih dijelova građevine«.

Članak 103.

U članku 299. stavku 1. podstavku 1. riječi: »protivno konačnom« zamjenjuju se riječima: »ili je izgrađena protivno izvršnom«.

U podstavku 8. umjesto točke na kraju rečenice stavlja se zarez.

Iza podstavka 8. dodaje se podstavak 9. koji glasi:

»– ako utvrdi da je građenjem ugrožena mehanička otpornost i stabilnost susjednih građevina ili stabilnost tla na susjednom zemljištu te neposredno pripadajuće prometne površine, komunalne i druge infrastrukture.«.

Članak 104.

U članku 300. stavku 1. podstavku 8. umjesto točke na kraju rečenice stavlja se zarez.

Iza podstavka 8. dodaje se podstavak 9. koji glasi:

»– ako se gradi ili je izgrađena bez glavnog projekta iz članka 209. stavka 6. ovoga Zakona ili protivno članku 209. stavku 7. ovoga Zakona.«.

Članak 105.

Iza članka 300. dodaje se članak 300.a koji glasi:

»Članak 300.a

Odredba članka 300. stavka 1. podstavka 9. ovoga Zakona ne odnosi se na građevine i radove za koje je pravilnikom iz članka 209. stavka 5. ovoga Zakona propisano da se mogu graditi, odnosno izvoditi u skladu s aktom koji se izdaje na temelju propisa kojim se uređuje komunalno gospodarstvo te na građevine i radove koje na temelju posebnog propisa nadzire komunalno redarstvo.«.

Članak 106.

U članku 302. stavku 4. dodaje se rečenica koja glasi: »Smatra se da izvršenik koji nije postupio po rješenju inspektora napušta posjed građevnih proizvoda od kojih je izgrađena građevina koja se uklanja i da se odriče prava vlasništva istih bez naknade, odnosno bez prava na naknadu štete.«.

Iza stavka 4. dodaju se novi stavci 5. i 6. koji glase:

»(5) Prije početka izvršenja rješenja građevinskog inspektora putem druge osobe izvršenik je dužan ukloniti stvari iz građevine koja je predmet inspekcijskog rješenja, a ako to ne učini smatra se da napušta posjed stvari koje nije uklonio i da se odriče prava vlasništva istih bez naknade, odnosno bez prava na naknadu štete.

(6) Izvršenika se na dužnost i posljedice propuštanja iz stavka 4. i 5. ovoga članka upozorava rješenjem građevinskog inspektora.«.

Dosadašnji stavci 5., 6. i 7. postaju stavci 7., 8. i 9.

Članak 107.

U članku 311. stavku 2. u podstavku 27. umjesto točke na kraju rečenice stavlja se zarez.

Iza podstavka 27. dodaje se podstavak 28. koji glasi:

»– ne ishodi energetski certifikat prije početka korištenja zgrade (članak 15. stavak 2.)«.

Članak 108.

U članku 312. stavku 2. podstavku 1. iza riječi: »bitne zahtjeve« veznik: »i« zamjenjuje se zarezom i dodaju se riječi: »zahtjeve propisane za energetska svojstva zgrada ili«.

Podstavak 8. briše se.

Iza stavka 2. dodaje se novi stavak 3. koji glasi:

»(3) Novčanom kaznom u iznosu od 15.000,00 kuna kaznit će se fizička osoba u svojstvu projektanta koja poslove projektiranja obavlja u vlastitom ili zajedničkom uredu za prekršaj iz stavka 2. ovoga članka.«.

Dosadašnji stavak 3. postaje stavak 4.

Članak 109.

U naslovu iznad članka 315. riječ: »pravne« briše se.

U članku 315. iza stavka 4. dodaje se novi stavak 5. i stavak 6. koji glase:

»(5) Novčanom kaznom u iznosu od 50.000,00 kuna kaznit će se fizička osoba za prekršaj iz stavka 1. ovoga članka.

(6) Novčanom kaznom u iznosu od 15.000,00 kuna kaznit će se fizička osoba ovlaštena za nostrifikaciju projekata koja poslove nostrifikacije obavlja u vlastitom ili zajedničkom uredu za prekršaj iz stavka 2. ovoga članka.«.

Dosadašnji stavak 5. postaje stavak 7.

Članak 110.

U članku 316. stavku 1. podstavku 9. umjesto točke na kraju rečenice stavlja se zarez.

Iza podstavka 9. dodaje se podstavak 10. koji glasi:

»– zbog propusta u građenju ne budu ispunjeni zahtjevi propisani za energetska svojstva zgrada (članak 15. stavak 1.).«.

Članak 111.

U članku 317. stavku 1. podstavku 5. umjesto točke na kraju rečenice stavlja se zarez.

Iza podstavka 5. dodaje se podstavak 6. koji glasi:

»– zbog propusta u provedbi stručnog nadzora ne budu ispunjeni zahtjevi propisani za energetska svojstva zgrada (članak 15. stavak 1.).«.

Iza stavka 3. dodaje se novi stavak 4. i stavak 5. koji glase:

»(4) Novčanom kaznom u iznosu od 50.000,00 kuna kaznit će se fizička osoba u svojstvu nadzornog inženjera koja poslove stručnog nadzora građenja obavlja u vlastitom ili zajedničkom uredu za prekršaj iz stavka 1. ovoga članka.

(5) Novčanom kaznom u iznosu od 15.000,00 kuna kaznit će se fizička osoba u svojstvu nadzornog inženjera koja poslove stručnog nadzora građenja obavlja u vlastitom ili zajedničkom uredu za prekršaj iz stavka 2. ovoga članka.«.

Dosadašnji stavak 4. postaje stavak 6.

Članak 112.

U članku 319. stavku 2. podstavku 5. umjesto točke na kraju rečenice stavlja se zarez.

Iza podstavka 5. dodaje se podstavak 6. koji glasi:

»– ne ishodi energetski certifikat prije prodaje ili davanja u najam zgrade ili njezinog dijela (članak 15. stavak 2.).«.

PRIJELAZNE I ZAVRŠNE ODREDBE

Članak 113.

(1) Postupci započeti po odredbama Zakona o prostornom uređenju i gradnji (»Narodne novine«, br. 76/07., 38/09. i 55/11.) do stupanja na snagu ovoga Zakona dovršit će se po odredbama toga Zakona.

(2) Iznimno od stavka 1. ovoga članka, postupci izdavanja rješenja o izvedenom stanju, postupci izdavanja lokacijskih dozvola za zgrade izgrađene bez akta za građenje, odnosno protivno tom aktu i postupci izdavanja potvrda izvedenog stanja za zgrade započeti po odredbama Zakona o prostornom uređenju i gradnji (»Narodne novine«, br. 76/07., 38/09. i 55/11.) te postupci zadržavanja u prostoru zgrada pokrenuti prema odredbama Zakona o postupanju s objektima građenim protivno prostornim planovima i bez odobrenja za građenje (»Narodne novine«, br. 33/92.) do stupanja na snagu Zakona o prestanku važenja Zakona o postupanju s objektima građenim protivno prostornim planovima i bez odobrenja za građenje (»Narodne novine«, br. 33/95.) dovršit će se po odredbama posebnog zakona kojim se uređuje postupanje s nezakonitim zgradama ako to investitor, odnosno vlasnik zgrade zatraži, a ako to ne zatraži dovršit će se po odredbama Zakona o prostornom uređenju i gradnji (»Narodne novine«, br. 76/07., 38/09. i 55/11.).

Članak 114.

U postupku donošenja rješenja o izvedenom stanju koji se vodi na temelju članka 325. stavka 4. Zakona o prostornom uređenju i gradnji (»Narodne novine«, br. 76/07., 38/09. i 55/11.) primjenjuju se dokumenti prostornog uređenja doneseni na temelju Zakona o prostornom uređenju (»Narodne novine«, br. 30/94., 68/98., 61/00., 32/02. i 100/04.) i drugi propisi doneseni na temelju tog Zakona.

Članak 115.

Pod vanjskim gabaritima u smislu članka 333. stavka 1. Zakona o prostornom uređenju i gradnji (»Narodne novine«, br. 76/07., 38/09. i 55/11.) podrazumijevaju se vanjske mjere svih nadzemnih i podzemnih dijelova građevine, oblik i veličina građevne čestice i smještaj građevine na građevnoj čestici.

Članak 116.

(1) Za građevine upisane u zemljišnu knjigu do dana stupanja na snagu ovoga Zakona i za građevine za koje je katastarski ured nadležnom sudu do tog dana poslao dokumente propisane posebnim propisima za upis građevine u zemljišnu knjigu, nadležni sud na zahtjev vlasnika građevine u posjedovnici zemljišne knjige stavlja zabilježbu da je priložen akt za uporabu građevine koja je upisana u zemljišnoj knjizi, odnosno koja se u istu upisuje, uz navođenje naziva i oznake tog akta, odnosno uz navođenje oznake potvrde nadležnoga upravnog tijela da se za uporabu građevine ne izdaje akt za uporabu.

(2) Vlasnik građevine uz zahtjev iz stavka 1. ovoga članka prilaže odgovarajući akt za uporabu građevine, odnosno potvrdu nadležnoga upravnog tijela da se za uporabu građevine ne izdaje akt za uporabu.

(3) Građevina upisana u zemljišnoj knjizi bez zabilježbe iz stavka 1. ovoga članka smatra se građevinom izgrađenom bez akta na temelju kojega se može pristupiti građenju građevine i bez akta za uporabu iste, a tko tvrdi suprotno, treba to dokazati.

(4) Stavljanjem zabilježbe iz stavka 1. ovoga članka nadležni sud istodobno po službenoj dužnosti briše zabilježbu iz zemljišne knjige da građevinska i/ili uporabna dozvola nije priložena, ako takva zabilježba postoji.

(5) Aktom za uporabu građevine u smislu članka 93. i 94. ovoga Zakona i stavka 1. i 2. ovoga članka smatraju se i akti iz članka 330. stavka 2. i 3., članka 331. stavka 2., članka 332. stavka 1., 2. i 3., i članka 333. stavka 1. Zakona o prostornom uređenju i gradnji (»Narodne novine«, br. 76/07., 38/09. i 55/11.) te svi akti izdani na temelju ranije važećih zakona na temelju kojih se je mogla započeti koristiti građevina.

Članak 117.

Obvezuje se ministar nadležan za poslove prostornog uređenja i graditeljstva da u roku od šest mjeseci od dana stupanja na snagu ovoga Zakona uskladi s ovim Zakonom:

– Pravilnik o nostrifikaciji projekata (»Narodne novine«, br. 98/99. i 29/03.),

– Pravilnik o energetskom certificiranju zgrada (»Narodne novine«, br. 36/10.),

– Pravilnik o uvjetima i mjerilima za osobe koje provode energetske preglede i energetsko certificiranje zgrada (»Narodne novine«, br. 113/08. i 89/09.),

– Pravilnik o stručnom ispitu te upotpunjavanju i usavršavanju znanja osoba koje obavljaju poslove prostornog uređenja i graditeljstva (»Narodne novine«, br. 24/08., 141/09. i 23/11.),

– Pravilnik o produženju razdoblja stručnog usavršavanja znanja osoba koje obavljaju poslove prostornog uređenja i graditeljstva (»Narodne novine«, br. 87/10. i 23/11.) i

– Pravilnik o jednostavnim građevinama i radovima (»Narodne novine«, br. 21/09., 57/10., 126/10. i 48/11.).

Do dana usklađenja pravilnika iz stavka 1. ovoga članka s ovim Zakonom na odgovarajući se način primjenjuju odredbe tih pravilnika koje nisu u protivnosti s ovim Zakonom.

Članak 118.

Stupanjem na snagu ovoga Zakona prestaju važiti odredbe sljedećih zakona:

– članka 32. stavka 4. Zakona o komunalnom gospodarstvu (»Narodne novine«, br. 70/97., 128/99., 57/00., 129/00., 59/01., 26/03. – pročišćeni tekst, 82/04., 178/04., 38/09. i 79/09.) i

– članka 9. stavka 3. Zakona o financiranju vodnoga gospodarstva (»Narodne novine«, br. 153/09.).

Članak 119.

Ovaj Zakon stupa na snagu osmoga dana od dana objave u »Narodnim novinama«.

Klasa: 350-01/11-01/04

Zagreb, 15. srpnja 2011.

HRVATSKI SABOR

Predsjednik
Hrvatskoga sabora
Luka Bebić, v. r.

PREDMET ZAKONA
 

Članak 1.
 

(1) Ovim se Zakonom uređuje sustav prostornog uređenja i gradnja, nadležnosti tijela državne vlasti i tijela jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave u upravnim i drugim postupcima, te upravni i inspekcijski nadzor.

(2) Sustav prostornog uređenja čine subjekti, dokumenti, akti i postupci kojima se osigurava praćenje stanja u prostoru, određivanje uvjeta i načina izrade, donošenja i provođenja dokumenata prostornog uređenja te uređenje građevinskog zemljišta.

(3) Prostornim uređenjem se ostvaruju pretpostavke za unapređenje gospodarskih, društvenih, prirodnih, kulturnih i ekoloških polazišta održivog razvitka u prostoru Republike Hrvatske (u daljnjem tekstu: Država) kao osobito vrijednom i ograničenom nacionalnom dobru na načelu integralnog pristupa prostornom planiranju.

(4) Gradnja u smislu ovoga Zakona smatra se projektiranje, građenje, uporaba i uklanjanje građevina koji se obavljaju prema odredbama ovoga Zakona i propisa donesenih na temelju ovoga Zakona, te prema odredbama posebnih zakona i propisa donesenih na temelju tih zakona, hrvatskih normi i pravila struke, ako ovim Zakonom nije drukčije određeno.

(5) Odredbe ovoga Zakona koje se odnose na gradnju nove građevine na odgovarajući se način primjenjuju na rekonstrukciju, uklanjanje i održavanje građevine, ako ovim Zakonom ili propisom donesenim na temelju ovoga Zakona nije drukčije određeno.

(6) Odredbe ovoga Zakona ne primjenjuju se na projektiranje, građenje, uporabu i uklanjanje rudarskih objekata i postrojenja određenih posebnim zakonom.

POJMOVI
 

Članak 2.
 

(1) Pojedini pojmovi u smislu ovoga Zakona imaju sljedeće značenje:

A. Prostorno uređenje

1. Građevinsko područje naselja utvrđeno prostornim planom uređenja velikog grada, grada i općine je izgrađeni i uređeni dio naselja i neizgrađeni dio područja tog naselja planiran za njegov razvoj i proširenje,

1.1. Izdvojeno građevinsko područje izvan naselja utvrđeno prostornim planom uređenja velikog grada, grada i općine je izgrađena i/ili neizgrađena prostorna cjelina izvan građevinskog područja naselja isključivo za gospodarsku namjenu bez stanovanja (proizvodnja, ugostiteljstvo i turizam, sport) i groblja,

1.2. Izdvojeni dio građevinskog područja naselja je odvojeni dio postojećega građevinskog područja istog naselja nastao djelovanjem tradicijskih, prostornih i funkcionalnih utjecaja,

1.3. Izgrađeni dio građevinskog područja su izgrađene i uređene građevne čestice i druge površine privedene različitoj namjeni kao i neizgrađene i neuređene čestice zemljišta površine do 5.000 m koje s izgrađenim dijelom građevinskog područja čine prostornu cjelinu,

1.4. Neizgrađeni dio građevinskog područja je jedna ili više neposredno povezanih neizgrađenih i neuređenih čestica zemljišta ukupne površine veće od 5.000 m2,

2. Građevinsko zemljište je zemljište unutar i izvan građevinskog područja, koje je izgrađeno ili prostornim planom namijenjeno za građenje građevina i uređenje javnih površina,

3. Građevna čestica je čestica zemljišta s pristupom na prometnu površinu koja je izgrađena ili koju je u skladu s uvjetima prostornog plana planirano utvrditi oblikom i površinom od jedne ili više čestica zemljišta ili njihovih dijelova te izgraditi, odnosno urediti,

4. Dijelovi (etaže) i visina građevine:

4.1. Prizemlje (P) je dio građevine čiji se prostor nalazi neposredno na površini, odnosno najviše 1,5 m iznad konačno uređenog i zaravnanog terena mjereno na najnižoj točki uz pročelje građevine ili čiji se prostor nalazi iznad podruma i/ili suterena (ispod poda kata ili krova),

4.2. Suteren (S) je dio građevine čiji se prostor nalazi ispod poda prizemlja i ukopan je do 50% svoga volumena u konačno uređeni i zaravnani teren uz pročelje građevine, odnosno da je najmanje jednim svojim pročeljem izvan terena,

4.3. Podrum (Po) je potpuno ukopani dio građevine čiji se prostor nalazi ispod poda prizemlja, odnosno suterena,

4.4. Kat (K) je dio građevine čiji se prostor nalazi između dva poda iznad prizemlja,

4.5. Potkrovlje (Pk) je dio građevine čiji se prostor nalazi iznad zadnjega kata i neposredno ispod kosog ili zaobljenog krova,

4.6. Visina građevine mjeri se od konačno zaravnanog i uređenog terena uz pročelje građevine na njegovom najnižem dijelu do gornjeg ruba stropne konstrukcije zadnjega kata, odnosno vrha nadozida potkrovlja, čija visina ne može biti viša od 1,2 m,

4.7. Ukupna visina građevine mjeri se od konačno zaravnanog i uređenog terena na njegovom najnižem dijelu uz pročelje građevine do najviše točke krova (sljemena),

5. Druga infrastruktura su građevine regionalne i lokalne razine, kojima se osigurava zajednička opskrba, usluge, odnosno drugi oblici povećanja kvalitete života u naselju ili korisnicima na određenom području,

6. Javna infrastruktura državne i regionalne razine su građevine i uređaji, kojima neposredno upravljaju pravne osobe s javnim ovlastima u području prometa, energetike, upravljanja vodama i gospodarenja s drugim vrstama prirodnih dobara ili zaštite okoliša,

7. Komunalna infrastruktura su građevine i uređaji infrastrukture lokalne razine, koja se priprema i gradi na temelju posebnog propisa,

8. Krajobraz je određeno područje, opaženo ljudima, čija je osobnost rezultat međusobnog djelovanja prirodnih i/ili ljudskih čimbenika i koje obilježava prevladavajuća prisutnost prirodnih sastojina,

9. Krajobrazne vrijednosti su svojstvenosti prirodnoga, kultiviranog ili kulturnog krajobraza, koje određuju njegovu prirodnu, kulturnopovijesnu i estetsku osobnost,

10. Lokacijski uvjeti su kvantitativni i kvalitativni uvjeti i mjere za provedbu zahvata u prostoru utvrđeni lokacijskom dozvolom ili rješenjem o uvjetima građenja na temelju dokumenta prostornog uređenja, ovoga Zakona i posebnih propisa,

11. Namjena prostora/površina je planirani sustav korištenja prostora, odnosno uporabe građevina, površina i zemljišta određena odgovarajućim dokumentom prostornog uređenja,

11.1. Osnovna namjena prostora/površina je planirano korištenje prostora/površina podređeno jednoj funkciji (naselje, poljoprivreda, šume, promet, gospodarstvo, sport, rekreacija i dr.) unutar koje se mogu planirati i druge namjene ili sadržaji, koji isključivo proizlaze iz potrebe osnovne namjene,

11.2. Pretežita namjena je planirano korištenje prostora/površina za više različitih funkcija, od kojih je jedna prevladavajuća,

12. Nositelj izrade je Ministarstvo ili upravno tijelo jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave odgovorno za postupak izrade i donošenja dokumenta prostornog uređenja,

13. Obalna crta je crta plimnog vala na obali,

14. Obuhvat dokumenta prostornog uređenja je prostorna ili administrativno utvrđena cjelina koja se namjerava prostorno urediti određivanjem obveze izrade i donošenja odgovarajućeg dokumenta prostornog uređenja,

15. Odgovarajuća posebna geodetska podloga je kartografska podloga (digitalni ortofoto plan s visinskim prikazom – slojnice i kote s uklopljenim katastarskim planom ili topografski prikaz s uklopljenim katastarskim planom) izrađena u odgovarajućem mjerilu i ovjerena od nadležnog tijela za državnu izmjeru i katastar nekretnina,

16. Opremanje građevinskog zemljišta je osiguranje uvjeta za građenje i priključivanje na komunalnu infrastrukturu kojim se omogućuje građenje i uporaba zemljišta u skladu s namjenom određenom u dokumentu prostornog uređenja,

17. Osjetljivost prostora je moguća preobrazba prostora kao posljedica gospodarskih i društvenih procesa, prirodnih rizika (poplava, potresa, erozija i dr.) i/ili ugrožavanja okoliša na određenom području (gubitak osobnosti prostora, neracionalna potrošnja zemljišta i pritisci koncentracijom stanovništva i djelatnosti na uže obalno područje, prometna nepovezanost rubnih urbanih i ruralnih područja),

18. Osoba je pravna ili fizička osoba registrirana za obavljanje djelatnosti prostornog uređenja, odnosno građenja,

19. Površina javne namjene je svaka površina čije je korištenje namijenjeno svima i pod jednakim uvjetima (javne ceste, ulice, trgovi, tržnice, igrališta, parkirališta, groblja, parkovne i zelene površine u naselju, rekreacijske površine i sl.),

20. Prometna površina je površina javne namjene ili površina u vlasništvu vlasnika građevnih čestica ili površina na kojoj je osnovano pravo služnosti prolaza a kojom se osigurava pristup do građevnih čestica,

21. Prostor je sastav fizičkih sklopova na površini te ispod i iznad zemlje, do kojih dopiru neposredni utjecaji djelovanja ljudi,

22. Prostorna cjelina je prostorno i funkcionalno zaokruženo područje određene namjene, koje je izgrađeno i uređeno ili koje se prostornim planom planira izgraditi i urediti prema uvjetima tog plana,

23. Prostorni razvoj podrazumijeva trajne promjene prostora koje nastaju djelovanjem ljudi,

24. Prostorno planiranje kao interdisciplinarna djelatnost je institucionalni i tehnički oblik za upravljanje prostornom dimenzijom održivosti, kojom se na temelju procjene razvojnih mogućnosti u okviru zadržavanja osobnosti prostora, zahtjeva zaštite prostora i očuvanja kakvoće okoliša, određuju namjena prostora/površina, uvjeti za razvoj djelatnosti i njihov razmještaj u prostoru, uvjeti za poboljšanje i urbanu obnovu izgrađenih područja te uvjeti za ostvarivanje planiranih zahvata u prostoru,

25. Urbana komasacija je postupak spajanja čestica građevinskog zemljišta u jednu cjelinu i njezina podjela na građevne i druge čestice u skladu s detaljnim planom uređenja na području komasacije uz istodobno sređivanje vlasničkih i drugih stvarno-pravnih odnosa na tom zemljištu s ciljem podjele građevnih čestica vlasnicima tog zemljišta razmjerno njegovoj površini i jedinici lokalne samouprave za potrebe površina javne namjene,

26. Urbana obnova je skup planskih mjera i uvjeta za funkcionalnu i kvalitativnu promjenu gospodarskih, društvenih, kulturnih i okolišnih nedostataka degradiranih naseljenih i drugih područja,

27. Uređeno građevinsko zemljište je dio građevinskog područja koje je opremljeno za građenje u skladu s prostornim planom,

28. Uređenje građevinskog zemljišta je skup odluka, mjera i postupaka na temelju kojih se provodi opremanje građevinskog zemljišta,

29. Veliki grad je veliki grad i grad u kojem je sjedište županije određeni prema posebnom zakonu,

30. Zahvat u prostoru je privremeno ili trajno djelovanje ljudi u prostoru kojim se određuje ili mijenja stanje u prostoru,

31. Zaštita prostora je skup odluka, mjera i uvjeta kojima se osigurava prepoznatljiv red i kultura u prostoru te kvalitetno uređenje zemljišta,

B. Gradnja

32. Elaborat iskolčenja građevine je dokument kojim se iskazuje način iskolčenja građevine na terenu i način kojim su stabilizirane točke planirane građevine,

33. Geodetski situacijski nacrt stvarnog stanja (situacija) za izgrađenu građevinu je nacrt koji je, prema pravilima koja uređuju topografsku izmjeru i katastar, izradila osoba ovlaštena za obavljanje poslova državne izmjere i katastra nekretnina prema posebnom zakonu,

34. Gradilište je zemljište ili građevina, uključivo i privremeno zauzete druge površine, potrebno za izvedbu građevinskih radova ili primjenu odgovarajuće tehnologije građenja i zaštitu, na kojemu se gradi, rekonstruira, uklanja, odnosno izvode radovi održavanja građevine,

35. Građenje je izvedba građevinskih i drugih radova (pripremni, zemljani, konstrukterski, instalaterski, završni, te ugradnja građevnih proizvoda, postrojenja ili opreme) kojima se gradi nova građevina, rekonstruira, uklanja i održava postojeća građevina,

35.1. Rekonstrukcija građevine je izvedba građevinskih i drugih radova kojima se utječe na ispunjavanje bitnih zahtjeva za postojeću građevinu i/ili kojima se mijenja usklađenost postojeće građevine s lokacijskim uvjetima u skladu s kojima je izgrađena (dograđivanje, nadograđivanje, uklanjanje vanjskog dijela građevine, izvođenje radova radi promjene namjene građevine ili tehnološkog procesa i sl.),

35.2. Održavanje građevine je izvedba građevinskih i drugih radova radi očuvanja bitnih zahtjeva za građevinu tijekom njezinog trajanja, kojima se ne mijenja usklađenost građevine s lokacijskim uvjetima u skladu s kojima je izgrađena,

35.3. Ugradnja je izvedba građevinskih i drugih radova kojim se povezuju građevni proizvodi, instalacije, oprema ili postrojenja tako da postaju sastavni dio građevine i ne mogu se bez uklanjanja ili utjecaja na bitne zahtjeve za građevinu odvojiti od građevine,

35.4. Uklanjanje građevine ili njezina dijela je izvedba radova razgradnje građevine ili njezinog dijela s mjesta gdje se nalazi, uključivo i zbrinjavanje zatečenog otpada u građevini i na građevnoj čestici, te građevnog materijala i otpada nastalog razgradnjom građevine, te dovođenje građevne čestice odnosno zemljišta na kojemu se nalazila građevina u uredno stanje,

36. Građevina je građenjem nastao i s tlom povezan sklop, svrhovito izveden od građevnih proizvoda sa zajedničkim instalacijama i opremom, ili sklop s ugrađenim postrojenjem, odnosno opremom kao tehničko – tehnološka cjelina ili samostalna postrojenja povezana s tlom, te s tlom povezan sklop koji nije nastao građenjem, ako se njime mijenja način korištenja prostora,

37. Građevina s utjecajem na okoliš je svaka građevina za koju je prema propisima o zaštiti okoliša obvezna procjena utjecaja na okoliš,

38. Građevinska (bruto) površina zgrade je zbroj površina mjerenih u razini podova svih dijelova zgrade (Po, S, Pr, K, Pk) uključivo površine lođe, balkone i terase, određenih prema vanjskim mjerama obodnih zidova u koje se uračunavaju obloge, obzide, parapete i ograde,

39. Iskolčenje građevine je geodetski prijenos tlocrta vanjskog obrisa građevine ili osi trase građevine koju je dozvoljeno graditi, na terenu unutar građevne čestice,

40. Oprema su pojedinačni uređaji, strojevi, procesne instalacije i drugi proizvodi od kojih se sastoji postrojenje ili su samostalno ugrađeni u građevinu radi tehnološkog ili drugog procesa kojemu je namijenjena građevina,

41. Postojeća građevina je građevina izgrađena na temelju građevinske dozvole ili drugog odgovarajućeg akta i svaka druga građevina koja je prema ovom Zakonu s njom izjednačena,

42. Postrojenje je skup svrhovito povezane opreme za obavljanje tehnološkog ili drugog procesa kojemu je namijenjena građevina,

43. Pripremni radovi su građenje privremenih građevina i izvedba drugih radova radi organizacije i uređenje gradilišta, te omogućavanja primjene odgovarajuće tehnologije građenja,

44. Projektiranje je izrada projekata propisanih ovim Zakonom,

45. Složena građevina je sklop više međusobno funkcionalno i/ili tehnološki povezanih građevina,

46. Zamjenska građevina je nova građevina izgrađena na mjestu ili u neposrednoj blizini mjesta prethodno uklonjene postojeće građevine unutar iste građevne čestice, kojom se bitno ne mijenja namjena, izgled, veličina i utjecaj na okoliš dotadašnje građevine,

47. Zgrada je zatvorena i/ili natkrivena građevina namijenjena boravku ljudi, odnosno smještaju životinja, biljaka i stvari. Zgradom se ne smatra pojedinačna građevina unutar sustava infrastrukturne građevine (trafostanice, pothodnici, mostovi i sl. građevine),

48. Zgrada čija građevinska (bruto) površina nije veća od 400 m2 i zgrada za obavljanje isključivo poljoprivrednih djelatnosti čija građevinska (bruto) površina nije veća od 600 m2 su zgrade u čiju se građevinsku (bruto) površinu uračunavaju i površine svih drugih građevina ako se grade na istoj građevinskoj čestici.

(2) Ministarstvo je u ovom Zakonu ministarstvo nadležno za prostorno uređenje i graditeljstvo, a ministar je ministar nadležan za prostorno uređenje i graditeljstvo.

(3) Nadležno upravno tijelo je tijelo jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave koje obavlja poslove izdavanja akata vezanih uz provedbu dokumenata prostornog uređenja i građenje.

(4) Tijelo i/ili osoba određena posebnim propisom je tijelo državne uprave i/ili pravna osoba s javnim ovlastima određeni posebnim propisima, koji na temelju tih propisa sudjeluju svojim aktima, te posebnim uvjetima i potvrdama u postupcima izrade, donošenja i provođenja dokumenata prostornog uređenja i građenja.

(5) Izrazi koji se u ovom Zakonu koriste za osobe u muškom rodu, su neutralni i odnose se na muške i ženske osobe.

PRIMJENA DRUGIH PROPISA
 

Članak 3.
 

(1) Na postupovna pitanja u postupcima koja nisu uređena ovim Zakonom, primjenjuju se odredbe propisa kojim se uređuje opći upravni postupak.

(2) Na pitanja prava na pristup informacijama i podacima u postupcima koja nisu uređena ovim Zakonom i propisima donesenim na temelju ovoga Zakona, primjenjuju se odredbe propisa kojim se uređuje pravo na pristup informacijama.

(3) Na pitanja vezano za Hrvatski zavod za prostorni razvoj, županijske zavode odnosno zavod Grada Zagreba za prostorno uređenje te za gradske zavode za prostorno uređenje ako ih veliki grad osnuje, koja nisu uređena ovim Zakonom, primjenjuju se odredbe propisa o ustanovama.

(4) Na pitanja zaštite okoliša koja nisu uređena ovim Zakonom i propisima donesenim na temelju ovoga Zakona, primjenjuju se odredbe propisa kojima se uređuje zaštita okoliša i odredbe posebnih propisa koje se odnose na pojedine sastavnice okoliša.

(5) Za građevine od posebnog značenja za obranu Države ili za određene vojne ili druge građevine, kada je to potrebno u postupcima koji se vode prema ovom Zakonu, mjere i postupci radi zaštite tajnih podataka propisat će se posebnim propisima.

OVLAŠTENJA MINISTRA
 

Članak 4.
 

(1) Način rada u tijelima državne uprave, tijelima jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave i pravnim osobama koje imaju javne ovlasti u vezi s provedbom ovoga Zakona propisuje ministar naputkom.

(2) Ovlašćuje se ministar da za potrebe izrade nacrta pravilnika i tehničkih propisa, koje je ovlašten donositi prema ovome Zakonu, osniva povjerenstva, imenuje članove povjerenstva i tajnika te uređuje način rada povjerenstva.

(3) Ovlašćuje se ministar da određuje naknadu članovima i tajnicima za rad u povjerenstvima koja je prema ovome Zakonu ovlašten osnivati.

STRUČNI ISPIT
 

Članak 5.
 

(1) Odgovorne osobe koje obavljaju stručne poslove prostornog uređenja u pravnim osobama i zavodima iz članka 29. ovoga Zakona te ovlašteni arhitekti dužni su položiti stručni ispit za obavljanje poslova prostornog uređenja te upotpunjavati i usavršavati svoje znanje.

(2) Odgovorne osobe koje obavljaju poslove projektiranja, kontrole projekata, nostrifikacije, stručnog nadzora građenja, građenja i održavanja građevina, te osobe koje izdaju autorizirane podatke, odnosno izrađuju elaborate za potrebe projekata te osobe koje sudjeluju u radnjama ocjenjivanja sukladnosti i izdavanja certifikata sukladnosti građevnih proizvoda, dužne su položiti stručni ispit za obavljanje poslova graditeljstva te upotpunjavati i usavršavati svoje znanje.

(3) Stručnim ispitom provjerava se poznavanje važećih propisa iz područja koja uređuje ovaj Zakon i drugih propisa značajnih za primjenu ovoga Zakona.

(4) Program, uvjete i način polaganja stručnog ispita kao i upotpunjavanja i usavršavanja znanja osoba koje su položile ispit iz stavka 1. ovoga članka, te njegove provjere propisuje ministar pravilnikom.

SLUŽBENA OSOBA OVLAŠTENA ZA VOĐENJE POSTUPAKA I IZDAVANJE AKATA
 

Članak 6.
 

(1) Postupak izdavanja lokacijske dozvole, potvrde parcelacijskog elaborata i rješenja o utvrđivanju građevne čestice vodi državni službenik u Ministarstvu, odnosno službenik nadležnoga upravnog tijela koji ima visoku stručnu spremu arhitektonske ili građevinske struke, odnosno pravne struke ako u postupku sudjeluje službenik s visokom ili višom stručnom spremom arhitektonske ili građevinske struke.

(2) Postupak izdavanja građevinske dozvole, rješenja o uvjetima građenja, potvrde glavnog projekta, rješenja o izvedenom stanju i potvrde izvedenog stanja vodi državni službenik u Ministarstvu, odnosno službenik nadležnoga upravnog tijela koji ima visoku stručnu spremu arhitektonske ili građevinske struke, odnosno pravne struke ako u postupku sudjeluje službenik s visokom ili višom stručnom spremom arhitektonske ili građevinske struke.

(3) Iznimno od stavka 2. ovoga članka, postupak izdavanja rješenja o uvjetima građenja i potvrde glavnog projekta za građevinu za koju nije potrebna kontrola glavnog projekta može voditi i službenik nadležnoga upravnog tijela koji ima višu stručnu spremu arhitektonske ili građevinske struke, odnosno pravne struke ako u postupku sudjeluje službenik s visokom ili višom stručnom spremom arhitektonske ili građevinske struke.

(4) Državni službenici u Ministarstvu, odnosno službenici nadležnih upravnih tijela iz stavka 1., 2., i 3. ovoga članka mogu izdavati lokacijske dozvole, potvrde parcelacijskog elaborata i rješenja o utvrđivanju građevne čestice, te građevinske dozvole, rješenja o uvjetima građenja, potvrde glavnog projekta, rješenja o izvedenom stanju i potvrde izvedenog stanja ako imaju pet ili više godina radnog iskustva u struci i položen državni ispit te položen stručni ispit iz članka 5. ovoga Zakona ako su arhitektonske ili građevinske struke.

(5) Odredbe stavka 2. i 3. ovoga članka na odgovarajući se način primjenjuju na izdavanje uporabne dozvole i dozvole za uklanjanje građevine.

CILJEVI PROSTORNOG UREĐENJA I GRADNJE
 

Članak 7.
 

(1) Osnovni cilj prostornog uređenja je interaktivnim prostornim planiranjem i procjenom mogućih utjecaja, ostvariti ravnomjeran prostorni razvoj usklađen s gospodarskim, društvenim i okolišnim polazištima, uravnoteženjem regionalnih razvojnih procesa i s njima povezanih zahvata u prostoru i različitih potreba i interesa korisnika prostora, na način kojim se osigurava:

– prostorna održivost u odnosu na racionalno korištenje i očuvanje kapaciteta prostora na kopnu, moru i u podmorju u svrhu učinkovite zaštite prostora,

– povezivanje teritorija Države s europskim prostornim sustavima,

– njegovanje i razvijanje regionalnih prostornih osobitosti,

– međusobno usklađen i dopunjujući razmještaj različitih ljudskih djelatnosti i aktivnosti u prostoru radi funkcionalnog i skladnog razvoja zajednice uz zaštitu integralnih vrijednosti prostora,

– razumno korištenje i zaštita prirodnih dobara, očuvanje biološke raznolikosti, zaštita okoliša i prevencija od rizika onečišćenja,

– zaštita kulturnih dobara i vrijednosti,

– dobro organizirana raspodjela i uređenje građevinskog zemljišta,

– kvalitetan i human razvoj gradskih i ruralnih naselja te siguran, zdrav, društveno funkcionalan životni i radni okoliš,

– cjelovitost vrijednih obalnih ekosustava i kakvoća mora za kupanje i rekreaciju,

– kvaliteta i ljepota izgrađenog okoliša, osobito u obalnom području uz zaštitu užeg obalnog pojasa od građenja,

– odgovarajući prometni sustav, osobito javni prijevoz i nemotorizirani promet,

– opskrba, funkcionalna pristupačnost i uporaba usluga i građevina za potrebe različitih skupina stanovništva, osobito djece, starijih ljudi i osoba smanjenih sposobnosti i pokretljivosti,

– kvaliteta uređenja ugostiteljsko-turističkih područja na obalnom i kopnenom području,

– pogodne poslovne uvjete za razvoj gospodarstva,

– nacionalna sigurnost i obrana Države te zaštita od prirodnih i drugih nesreća.

(2) Osnovni cilj gradnje je promicati dobro projektiranje i građenje kojima se ostvaruju sigurnosna, zdravstveno-ekološka i energetska svojstva građevina, te izjednačavanje prava osoba smanjene pokretljivosti, uz primjenu europskih načela i na način kojim se osigurava:

– sigurnost građevina i stabilnost tla na okolnom zemljištu,

– zaštita života i zdravlja ljudi, okoliša i prirode te kulturnih i krajobraznih vrijednosti,

– zaštita imovine, potrošača i drugih korisnika,

– energetska učinkovitost građevina,

– stvaranje i održavanje dobre životne sredine koja je sociološki, funkcionalno i estetski uravnotežena, sigurna i ugodna te služi potrebama svojih korisnika,

– održivi i racionalni životni ciklus građevina koji može stvoriti i održavati te vrijednosti,

– planirana i kontinuirana skrb i održavanje izgrađenih područja,

– sloboda kretanja roba i usluga unutar zajedničkoga europskoga ekonomskog prostora.

(3) Ciljevi iz stavka 1. i 2. ovoga članka postižu se primjenom načela prostornog uređenja i gradnje te odgovarajućim instrumentima zaštite prostora propisanih ovim Zakonom i propisima donesenim na temelju ovoga Zakona.

1.1. Načela prostornog uređenja
 

Članak 8.
 

(1) Prostorno uređenje temelji se na sveobuhvatnoj prirodi prostornog planiranja u odnosu na planiranje pojedinih gospodarskih područja, uvažavanju opće prihvaćenih načela zaštite prostora, znanstvenih i stručnih spoznaja i najbolje prakse te na poštivanju međunarodnih smjernica i dokumenata u području prostornog uređenja.

(2) Praćenje stanja u prostoru, izrada, donošenje i provođenje dokumenata prostornog uređenja su trajne aktivnosti prostornog uređenja čija stalnost i neprekidnost pridonosi očuvanju prostornih vrijednosti, ostvarivanju i usuglašavanju interesa te utvrđivanju prioriteta djelovanja.
 

Načelo prostorne održivosti razvitka
 

Članak 9.
 

(1) U svrhu ostvarivanja načela održivog razvitka, prilikom prihvaćanja polazišta, strategija, programa, planova, propisa te njihove provedbe, Država i jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave moraju poticati gospodarski i socijalni razvitak društva tako da se udovoljavanjem potreba današnje generacije uvažavaju jednake mogućnosti za udovoljavanje potreba budućih generacija, te da se sprječava prevladavanje interesa pojedinih djelatnosti na račun uravnoteženosti razvoja, biološke raznolikosti, zaštite okoliša i potreba drugih korisnika prostora.

(2) Prostornim uređenjem podržava se održivi razvitak tako da se na temelju praćenja, analize i ocjene razvoja pojedinih djelatnosti i osjetljivosti prostora, osigura kvaliteta životnog i radnog okoliša, ujednačenost standarda uređenja pojedinih područja, učinkovitost gospodarenja energijom, zemljišta i prirodnih dobara, te očuva prostorna osobnost i dugoročno zaštiti prostor kao osnovu zajedničke dobrobiti i pretpostavku za lokalnu konkurentnost.
 

Načelo horizontalne integracije u zaštiti prostora
 

Članak 10.
 

(1) U prihvaćanju polazišta, strategija, planova, programa, propisa, izdavanju dozvola i suglasnosti mora se uvažavati integralni pristup u zaštiti prostora, odnosno ujednačenost mjera između različitih gospodarskih područja koji utječu na prostorni razvoj, osobito radi postizanja uravnotežene prostorne održivosti u procesima kojima se utječe na preobrazbu naselja, korištenje prirodnih dobara, zaštitu prirode i okoliša, te na razvoj djelatnosti i njihovog razmještaja u prostoru, prometne i energetske infrastrukture.

(2) Prostorno uređenje utječe na poboljšanje učinkovitosti planiranja pojedinih gospodarskih područja primjenom procjene njihovih potreba i učinaka, koja u pripremi rješenja i ostvarivanju razvojnih odluka obuhvaća prethodnu koordinaciju s drugim tijelima i osobama određenih posebnim propisima umjesto naknadne prilagodbe već donesenih odluka, a sa svrhom sprječavanja ili svođenja na najmanju moguću mjeru rizika od štete u prostoru i pojedinu sastavnicu okoliša.

(3) U izradi i donošenju dokumenata prostornog uređenja mora se posebno uzimati u obzir osjetljivost prostora, odnos prema skladu i krajobraznim vrijednostima, neobnovljivim i obnovljivim prirodnim dobrima i kulturnoj baštini, te ukupnost njihovih međusobnih utjecaja kao i međusobnih utjecaja postojećih i planiranih zahvata u prostoru.

Načelo vertikalne integracije i usuglašavanja interesa
 

Članak 11.
 

Pri utvrđivanju polazišta i donošenju dokumenata prostornog uređenja i drugih razvojnih dokumenata (strategije, planovi, programi i sl.) kojima se utječe na prostorni razvoj, Država i jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave, te osobe s javnim ovlastima dužne su radi ostvarivanja ciljeva prostornog uređenja međusobno surađivati u procesu prostornog planiranja, zaštiti prostora, graditeljskoj i urbanoj obnovi i obavljanju drugih aktivnosti u izvršavanju obveza prostornog uređenja.

Načelo sudjelovanja javnosti i pristupa informacijama i podacima
 

Članak 12.
 

(1) Javnost ima pravo sudjelovati u postupcima izrade i donošenja dokumenata prostornog uređenja u skladu s ovim Zakonom.

(2) Država i tijela jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave moraju o stanju u prostoru obavješćivati javnost, omogućiti i poticati njezino sudjelovanje razvijanjem društvene povezanosti i jačanjem svijesti o potrebi zaštite prostora, te upravljanjem sudjelovanja (prikupljanje i organizacija prijedloga, pribavljanje stručnih mišljenja o javnim stavovima, posredovanje medija i sl.).

(3) Javnost ima pravo pristupa informacijama odnosno podacima o prostoru kojima raspolažu Ministarstvo, nadležna tijela, tijela i osobe određeni posebnim propisima i pravne osobe koje podatke čuvaju za ta tijela.
 

Načelo ostvarivanja i zaštite javnog i pojedinačnog interesa
 

Članak 13.

(1) U skladu s ciljevima prostornog uređenja nadležna tijela državne uprave, tijela i osobe određeni posebnim propisima i tijela jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave prosuđuju međusobno javni interes i pojedinačne interese koje moraju poštivati u obavljanju poslova prostornog uređenja, u čemu pojedinačni interesi ne smiju štetiti javnom interesu.

(2) Javni interes zaštićuje se razgraničenjem prostora za javne namjene primjenom odgovarajućih prostornih normi i prostornih standarda.

1.2. Bitni zahtjevi za građevinu
 

Članak 14.
 

(1) Svaka građevina ovisno o svojoj namjeni tijekom svog trajanja mora ispunjavati bitne zahtjeve za građevinu i druge uvjete propisane ovim Zakonom, tehničkim propisima i drugim propisima donesenim na temelju ovoga Zakona, lokacijskim uvjetima utvrđenim na temelju ovoga Zakona, te drugim uvjetima propisanim posebnim propisima koji su od utjecaja na bitne zahtjeve za građevinu.

(2) Građevinsko-tehničke uvjete za građenje i uporabu građevnih proizvoda koji se smatraju povoljnijim za okoliš i za koje je radi toga prema posebnom zakonu predviđena mogućnost smanjenja prihoda Državnog proračuna od prometa roba i usluga, uz suglasnost Ministarstva financija, propisuje ministar pravilnikom.

(3) Bitni zahtjevi za građevinu koji se osiguravaju u projektiranju i građenju građevine su:

– mehanička otpornost i stabilnost tako da predvidiva djelovanja tijekom građenja i uporabe ne prouzroče:

– rušenje građevine ili njezina dijela,

– deformacije nedopuštena stupnja,

– oštećenja građevnog sklopa ili opreme zbog deformacije nosive konstrukcije,

– nerazmjerno velika oštećenja u odnosu na uzrok zbog kojih su nastala.

– zaštita od požara tako da se u slučaju požara:

– očuva nosivost konstrukcije tijekom određenog vremena utvrđena posebnim propisom,

– spriječi širenje vatre i dima unutar građevine,

– spriječi širenje vatre na susjedne građevine,

– omogući da osobe mogu neozlijeđene napustiti građevinu, odnosno da se omogući njihovo spašavanje,

– omogući zaštita spašavatelja.

– higijena, zdravlje i zaštita okoliša tako da ih posebice ne ugrožava:

– oslobađanje opasnih plinova, para i drugih štetnih tvari (onečišćenje zraka i sl.),

– opasno zračenje,

– onečišćenje voda i tla,

– neodgovarajuće odvođenje otpadnih i oborinskih voda, dima, plinova te tekućeg otpada,

– nepropisno postupanje s krutim otpadom,

– sakupljanje vlage u dijelovima građevine ili na površinama unutar građevine.

– sigurnost u korištenju tako da se tijekom uporabe izbjegnu moguće ozljede korisnika građevine koje mogu nastati uslijed poskliznuća, pada, sudara, opeklina, električnog udara i eksplozije,

– zaštita od buke tako da zvuk što ga zamjećuju osobe koje borave u građevini ili u njezinoj blizini bude na razini koja ne ugrožava zdravlje i osigurava noćni mir i zadovoljavajuće uvjete za odmor i rad,

– ušteda energije i toplinska zaštita tako da u odnosu na mjesne klimatske prilike, potrošnja energije prilikom korištenja uređaja za grijanje, hlađenje i provjetravanje bude jednaka propisanoj razini ili niža od nje, a da za osobe koje borave u građevini budu osigurani zadovoljavajući toplinski uvjeti.

Energetska svojstva zgrada
 

Članak 15.
 

(1) Svaka zgrada, ovisno o vrsti i namjeni, mora biti projektirana, izgrađena i održavana tako da tijekom uporabe ima propisana energetska svojstva.

(2) Prije izdavanja uporabne dozvole, odnosno prije promjene vlasništva ili iznajmljivanja zgrade ili njezinoga dijela, mora se pribaviti certifikat o energetskim svojstvima zgrade, kojeg izdaje ovlaštena osoba.

(3) Ovlaštenje za izdavanje certifikata osobi iz stavka 2. ovoga članka izdaje Ministarstvo.

(4) U certifikat iz stavka 2. ovoga članka kupac ili unajmljivač zgrade ili njezinog dijela ima pravo uvida prije sklapanja ugovora o kupoprodaji ili iznajmljivanju prema posebnom zakonu.

(5) Energetska svojstva i način izračuna toplinskih svojstava zgrade, energetske zahtjeve za nove i postojeće zgrade s izuzećima od propisanih zahtjeva, te uvjete, sadržaj i način izdavanja certifikata (certificiranje), zgrade za koje postoji obveza javnog izlaganja certifikata o energetskim svojstvima i uvjete za osobe ovlaštene za izdavanje certifikata propisuje ministar pravilnikom.

Odstupanje od bitnih zahtjeva za građevinu
 

Članak 16.
 

(1) Ako se rekonstruira pojedinačna građevina upisana u Registar kulturnih dobara Republike Hrvatske, može se odstupiti od bitnih zahtjeva za građevinu ako bi se njima narušila bitna spomenička svojstva, a prema pribavljenoj suglasnosti Ministarstva.

(2) Ako se rekonstruira građevina da bi se osobama smanjene pokretljivosti osiguralo nesmetani pristup, kretanje, boravak i rad, može se odstupiti od bitnih zahtjeva za građevinu, a prema pribavljenoj suglasnosti Ministarstva.

(3) Suglasnost iz stavka 1. i 2. ovoga članka Ministarstvo izdaje na prijedlog investitora, po prethodno pribavljenom mišljenju Ministarstva kulture za građevinu iz stavka 1. ovoga članka a od Ministarstva zdravstva i socijalne skrbi za građevinu iz stavka 2. ovoga članka, te tijela i osoba određenih posebnim propisima.

(4) Ako se odstupanje od bitnog zahtjeva za građevinu ne može nadomjestiti odgovarajućim tehničkim rješenjem građevine ili drugom mjerom na pouzdani način, Ministarstvo će izdavanje suglasnosti iz stavka 1. i 2. ovoga članka odbiti.

(5) Suglasnost iz stavka 1. ovoga članka nije upravni akt.

Nesmetan pristup i kretanje u građevini
 

Članak 17.
 

(1) Građevine javne i poslovne namjene moraju se projektirati i graditi tako da se osobama smanjene pokretljivosti osigurava nesmetan pristup, kretanje, boravak i rad.

(2) Građevine stambene i stambeno-poslovne namjene s deset i više stanova moraju se projektirati i graditi tako da je moguća jednostavna prilagodba građevine u najmanje jednom stanu na svakih deset stanova za pristup, kretanje, boravak i rad osobama smanjene pokretljivosti.

(3) Uvjete i način nesmetanog pristupa, kretanja, boravka i rada osobama smanjene pokretljivosti u građevinama iz stavka 1. ovoga članka te uvjete i način jednostavne prilagodbe građevina iz stavka 2. ovoga članka, uz suglasnost ministra unutarnjih poslova, propisuje ministar pravilnikom.
 

Građevni i drugi proizvodi
 

Članak 18.
 

Građevni i drugi proizvodi koji se ugrađuju u građevinu moraju ispunjavati zahtjeve propisane ovim Zakonom i posebnim propisima.

Tehnički propisi
 

Članak 19.
 

(1) Tehničkim propisima se u skladu s načelima europskog usklađivanja tehničkog zakonodavstva razrađuju, odnosno određuju bitni zahtjevi za građevinu, tehnička svojstva koja moraju imati građevni proizvodi i drugi tehnički zahtjevi u vezi s građevinama i njihovim građenjem.

(2) Tehničke propise donosi ministar.

(3) Tehnički propisi objavljuju se u »Narodnim novinama«.
 

Ispitivanje i istraživanje građevine
 

Članak 20.
 

(1) Ispitivanje određenih dijelova građevine u svrhu provjere, odnosno dokazivanja ispunjavanja bitnih zahtjeva za građevinu te prethodna istraživanja bitna za projektiranje, građenje ili održavanje građevina, obavljaju ovlaštene osobe.

(2) Ovlaštenje za obavljanje poslova iz stavka 1. ovoga članka daje i oduzima ministar.

(3) Uvjete za obavljanje poslova ispitivanja i istraživanja iz stavka 1. ovoga članka u odnosu na osobe, tehničke opremljenosti, način i složenost obavljanja tih poslova, odgovornosti za rezultate ispitivanja, odnosno prethodnih istraživanja, neovisnost u odnosu na osobe koje sudjeluju u projektiranju, građenju ili održavanju građevine i način dokumentiranja rezultata ispitivanja, odnosno prethodnih istraživanja, sredstva kojima pravna osoba dokazuje ispunjavanje tih uvjeta u postupku davanja ovlaštenja iz stavka 2. ovoga članka te uvjete za produženje i oduzimanje tog ovlaštenja, propisuje ministar pravilnikom.

(4) Uvjete za obavljanje poslova iz stavka 3. ovoga članka koji se odnose na ispitivanje i istraživanje vezano uz zaštitu od požara, uz suglasnost ministra unutarnjih poslova, propisuje ministar pravilnikom.

Odbor za graditeljstvo
 

Članak 21.
 

(1) U svrhu razrade bitnih zahtjeva, odnosno propisivanja drugih uvjeta koje mora ispunjavati građevina, te tehničkih svojstava i uređivanja drugih tehničkih pitanja u vezi s projektiranjem, građenjem, uporabom i uklanjanjem građevine osniva se Odbor za graditeljstvo (u daljnjem tekstu: Odbor).

(2) Odbor daje ministru mišljenja, prijedloge i preporuke u vezi s projektiranjem, građenjem, uporabom i uklanjanjem građevine i obavlja druge poslove po nalogu ministra.

(3) Članove i tajnika Odbora imenuje ministar između predstavnika Ministarstva i osoba koje imaju radno i stručno iskustvo u području iz djelokruga rada Odbora. Radom Odbora predsjeda predstavnik Ministarstva. Odbor donosi poslovnik o radu uz suglasnost ministra. Članovi i tajnik Odbora imaju pravo na naknadu za rad u Odboru koju odredi ministar.

Donošenje podzakonskih propisa na temelju posebnih zakona
 

Članak 22.
 

Podzakonski propisi, čije je donošenje propisano posebnim zakonima, a koji utječu na ispunjavanje bitnih zahtjeva za građevinu ili na drugi način uvjetuju građenje ili održavanje građevine te na građevne i druge proizvode koji se ugrađuju u građevinu, donose se uz suglasnost ministra.

II. PROSTORNO UREĐENJE
 

2.1. Subjekti prostornoga uređenja
 

Obveza osiguranja prostornog uređenja
 

Članak 23.
 

(1) Učinkovitost prostornog uređenja Države osiguravaju Hrvatski sabor i Vlada Republike Hrvatske (u daljnjem tekstu: Vlada) te predstavnička i izvršna tijela jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave, donošenjem dokumenata prostornog uređenja i drugih dokumenata određenih ovim Zakonom.

(2) Stručnu utemeljenost dokumenata iz stavka 1. ovoga članka osiguravaju nadležna tijela državne uprave i tijela jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave ustrojena, odnosno osnovana za obavljanje stručnih poslova prostornog planiranja, te pravne osobe osnovane i registrirane za izradu tih dokumenata i ovlašteni arhitekti koji samostalno obavljaju stručne poslove prostornog planiranja.
 

Članak 24.
 

Učinkovitost prostornog uređenja iz članka 23. stavka 1. ovoga Zakona obuhvaća:

– određivanje ciljeva, polazišta i smjernica prostornog razvoja Države u skladu s ovim Zakonom,

– donošenje dokumenata prostornog uređenja državne razine,

– razmatranje izvješća o stanju u prostoru Države,

– propisivanje općih pravila i mjerila, kojima se određuju uvjeti za namjenu prostora i prostorni razmještaj građevina u prostoru u odnosu na očuvanje i korištenje prirode te prirodnih i kulturnih vrijednosti i dobara državnog značenja, zaštitu okoliša, te na zaštitu od prirodnih i drugih nesreća i potrebe obrane,

– planiranje zahvata u prostoru državnog značenja,

– uspostavu informacijskog sustava prostornog uređenja u skladu s ovim Zakonom,

– provođenje mjera za ostvarivanje dokumenata prostornog uređenja državne razine,

– provođenje aktivne zemljišne politike,

– razvijanje i poticanje stručnih sastavnica prostornog planiranja,

– sudjelovanje u međunarodnim zadaćama iz područja prostornog uređenja.
 

Aktivna zemljišna politika
 

Članak 25.
 

(1) Aktivnom zemljišnom politikom Država i jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave osiguravaju i podupiru financijskim i drugim mjerama učinkovito gospodarenje nakretninama na načelu prostorne održivosti razvitka radi ostvarivanja i unapređenja stanja na područjima od interesa za Državu i uvjeta za skladan i cjelovit razvoj naselja i drugih područja.

(2) Gospodarenje nekretninama smatra se pribavljanje i raspolaganje nekretninama za potrebe racionalnog uređenja, urbane obnove naselja i drugih područja, te upravljanje sredstvima stečenim u gospodarenju nekretninama.

(3) Aktivnosti iz stavka 2. ovoga članka provodi fond za gospodarenje nekretninama, koji se osniva na temelju posebnog zakona.

Nadležnost jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave
 

Članak 26.
 

(1) Prostorno uređenje u nadležnosti jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave obuhvaća osobito:

– usmjeravanje prostornog razvoja jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave sa specifičnim ciljevima i smjernicama za prostorno uređenje u skladu s polazištima i smjernicama iz dokumenata prostornog uređenja državne razine,

– donošenje dokumenata prostornog uređenja područne (regionalne) i lokalne razine,

– prihvaćanje izvješća o stanju u prostoru,

– propisivanje detaljnijih mjerila i uvjeta, kojima se određuju namjena površina i prostorni razmještaj građevina u prostoru u odnosu na očuvanje i korištenje prirode te prirodnih i kulturnih vrijednosti i dobara lokalnog značenja, zaštitu okoliša i na zaštitu od prirodnih i drugih nesreća,

– planiranje zahvata u prostoru županijskog i lokalnog značenja,

– provođenje mjera za ostvarivanje dokumenata prostornog uređenja područne (regionalne) i lokalne razine,

– provođenje mjera aktivne zemljišne politike i uređenja građevinskog zemljišta,

– vođenje registra podataka iz informacijskog prostornog uređenja u skladu s ovim Zakonom.

(2) Iznimno od stavka 1. ovoga članka, za županije te velike gradove određene prema posebnom zakonu, prostorno uređenje obuhvaća i izdavanje lokacijskih dozvola, potvrda parcelacijskog elaborata, rješenja o utvrđivanju građevne čestice, rješenja o uvjetima građenja, potvrda glavnog projekta, rješenja o izvedenom stanju, potvrda izvedenog stanja, te uporabnih dozvola i dozvola za uklanjanje u skladu s ovim Zakonom.

(3) Više jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave mogu zajednički organizirati trajno ostvarivanje zadaća iz stavka 1. ovoga članka.

Savjet prostornog uređenja
 

Članak 27.
 

(1) U cilju osiguravanja uvjeta za ravnomjerniji prostorni razvoj Države, te stručne i znanstvene utemeljenosti dokumenata prostornog uređenja i drugih dokumenata u području prostornog uređenja, Vlada osniva Savjet prostornog uređenja Države (u daljnjem tekstu: Savjet).

(2) Savjet ima 9 članova uključujući i predsjednika Savjeta.

(3) Članove i predsjednika Savjeta imenuje Vlada iz redova znanstvenih, stručnih, javnih i drugih djelatnika te predstavnika središnjih tijela državne uprave nadležnih za pojedina područja od utjecaja na prostorno uređenje.

(4) Savjet daje mišljenja, prijedloge i ocjene o prijedlozima dokumenata prostornog uređenja i drugih dokumenata određenih ovim Zakonom državne i područne (regionalne) razine, preporuke o pojedinim pitanjima iz područja prostornog uređenja, te obavlja i druge poslove određene u skladu s ovim Zakonom.

(5) Savjet donosi poslovnik o svom radu.

(6) Članovima Savjeta pripada naknada za rad u Savjetu koju odredi ministar.

(7) Sredstva za rad savjeta osiguravaju se u državnom proračunu.

(8) Stručne i administrativne poslove za Savjet obavlja Ministarstvo.
 

Obavljanje djelatnosti prostornog uređenja
 

Članak 28.
 

(1) U obavljanju djelatnosti prostornog uređenja potrebno je poštivati stručne standarde, te kulturna, stvaralačka i tehnička polazišta u oblikovanju prostora i očuvanju kvalitete prostora, kao i ciljeve prostornog uređenja određene ovim Zakonom.

(2) Obavljanje djelatnosti prostornog uređenja je radi osiguranja pretpostavki za cjelovitost zaštite prostora i njegovo racionalno korištenje za potrebe razvoja te kvalitetu i funkcionalnost prostornih zahvata, u javnom interesu.

(3) Uvjeti za obavljanje poslova prostornog planiranja su radi osiguranja javnog interesa i interesa nositelja izrade, te jedinstvenosti metodskog pristupa u izradi dokumenata prostornog uređenja, povezani s uvjetima za projektiranje građevina i krajobraza te s uvjetima za kvalitetno obavljanje i drugih stručnih poslova povezanih s prostornim planiranjem.

Obavljanje djelatnosti prostornog uređenja za Državu, županije i Grad Zagreb
 

Članak 29.
 

(1) Djelatnost prostornog uređenja određenu ovim Zakonom obavljaju Hrvatski zavod za prostorni razvoj za Državu i zavodi za prostorno uređenje za županije, odnosno Grad Zagreb, osnovani kao javne ustanove.

(2) Osnivač zavoda je Država, županija, odnosno Grad Zagreb, a osnivačka prava ostvaruje Vlada, županijsko, odnosno Gradsko poglavarstvo.

(3) Hrvatski zavod za prostorni razvoj i zavodi za prostorno uređenje imaju svojstvo pravne osobe s pravima i odgovornostima propisanim ovim Zakonom.

(4) Veliki grad može osnovati zavod za prostorno uređenje za svoje područje.
 

Hrvatski zavod za prostorni razvoj
 

Članak 30.
 

U svrhu izrade propisanih dokumenata prostornog uređenja, te pripremu podataka, informacija i druge dokumentacije kojima se osigurava prostorni razvoj Države i provode mjere zaštite prostora, osniva se Hrvatski zavod za prostorni razvoj (u daljnjem tekstu: Zavod).

Članak 31.
 

Djelatnost Zavoda obuhvaća osobito:

– izradu i praćenje provođenja Strategije prostornog razvoja i Programa prostornog uređenja Države i drugih dokumenata prostornog uređenja, koje donosi Hrvatski sabor,

– izradu i suradnju u izradi drugih dokumenata od važnosti za prostorno uređenje i zaštitu prostora Države,

– vođenje i koordinaciju te razvoj informacijskog sustava prostornog uređenja Države,

– prikupljanje, objedinjavanje i redovito objavljivanje (elektronički i pisano) podataka i informacija o prostoru,

– pripremu liste pokazatelja o stanju u prostoru,

– izradu četverogodišnjeg izvješća o stanju u prostoru Države,

– obavljanje stručnih poslova za određivanje sadržaja i metodologije prostornog planiranja u izradi dokumenata prostornog uređenja i praćenju stanja u prostoru,

– suradnju s osobama, međunarodnim tijelima, institucijama i udrugama na izradi i realizaciji projekata i programa iz područja prostornog uređenja,

– sudjelovanje u provođenju međunarodnih obveza iz područja prostornog uređenja,

– osiguravanje uvjeta za pristup informacijama o prostoru, kojima raspolaže i

– druge poslove u skladu s ovim Zakonom i posebnim propisima.
 

Tijela Zavoda
 

Članak 32.
 

Tijela Zavoda su Upravno vijeće Zavoda i ravnatelj Zavoda.
 

Članak 33.
 

(1) Upravno vijeće Zavoda upravlja Zavodom.

(2) Upravno vijeće Zavoda ima predsjednika i 4 člana.

(3) Predsjednika i članove Upravnog vijeća Zavoda imenuje i razrješava ministar.

(4) Predsjednik Upravnog vijeća Zavoda je predstavnik Ministarstva.

(5) Predsjednik i članovi Upravnog vijeća Zavoda imenuju se na četiri godine. Iste osobe mogu biti ponovno imenovane za člana Upravnog vijeća Zavoda.

Članak 34.
 

Upravno vijeće Zavoda ima sljedeće zadaće:

– donosi Statut Zavoda uz suglasnost Vlade,

– donosi poslovnik o svom radu,

– donosi godišnji program rada Zavoda uz suglasnost ministra i prati njegovo izvršavanje,

– donosi financijski plan Zavoda uz suglasnost ministra i godišnji obračun,

– donosi opće akte Zavoda,

– predlaže ministru imenovanje referentnih centara za praćenje stanja u prostoru u pojedinim gospodarskim sektorima,

– donosi odluke o stjecanju, opterećenju i otuđenju nekretnina u vlasništvu Zavoda ili druge imovine do iznosa utvrđenog Statutom, samostalno, a iznad toga iznosa uz suglasnost Vlade,

– raspisuje javni natječaj za izbor ravnatelja Zavoda te imenuje i razrješava ravnatelja Zavoda,

– odlučuje o drugim pitanjima utvrđenim ovim Zakonom i Statutom Zavoda, kao i o drugim pitanjima koja se odnose na upravljanje Zavodom, a za koje nije propisana nadležnost ravnatelja.
 

Članak 35.
 

(1) Ravnatelj je voditelj poslovanja Zavoda.

(2) Ravnatelj Zavoda se imenuje na vrijeme od četiri godine. Ista osoba može biti ponovno imenovana za ravnatelja.

(3) Ravnatelj zastupa i predstavlja Zavod.

(4) Ravnatelj Zavoda za svoj rad odgovara Upravnom vijeću Zavoda i ministru.

(5) Uvjeti koje mora ispunjavati, način izbora, poslovi i ovlasti ravnatelja Zavoda, utvrđuju se Statutom Zavoda.
 

Članak 36.
 

Statutom Zavoda utvrđuju se osobito ovlasti i način odlučivanja ravnatelja, osnove unutarnjeg ustrojstva Zavoda, način raspolaganja sredstvima, način ostvarivanja javnosti rada, te druga pitanja za koje je ovim Zakonom i/ili posebnim propisom određeno da se uređuju statutom.

Članak 37.
 

(1) Sredstva za obavljanje djelatnosti Zavoda, u skladu s programom rada i financijskim planom Zavoda, osiguravaju se iz državnog proračuna i iz drugih izvora u skladu s ovim Zakonom.

(2) Ako u obavljanju svoje djelatnosti Zavod ostvari dobit, odluku o raspolaganju s dobiti, kao i način snošenja gubitka, donosi Upravno vijeće Zavoda uz suglasnost ministra.

(3) Zavod ne može bez suglasnosti ministra stjecati, otuđiti ili opteretiti nekretnine i drugu imovinu kojom raspolaže, a čija vrijednost prelazi iznos određen Statutom Zavoda.
 

Zavodi za prostorno uređenje županija i Grada Zagreba
 

Članak 38.
 

(1) Zavod za prostorno uređenje županije, odnosno Grada Zagreba izrađuje i prati provedbu dokumenata prostornog uređenja područne (regionalne), odnosno razine Grada Zagreba, izrađuje izvješće o stanju u prostoru, vodi registre podataka u okviru informacijskog sustava prostornog uređenja, priprema polazišta za izradu, odnosno stavljanje izvan snage prostornih planova užih područja, izdaje mišljenja u postupku izrade i donošenja dokumenata prostornog uređenja u skladu s ovim Zakonom te izrađuje prostorne planove gradova i općina i urbanističke planove uređenja i obavlja stručno analitičke poslove iz područja prostornog uređenja ako mu izradu tih planova, odnosno obavljanje poslova povjeri Ministarstvo ili županijsko poglavarstvo.

(2) Zavodi za prostorno uređenje županije mogu izrađivati i prostorni plan uređenja velikoga grada, grada, odnosno općine, ako im izradu tih planova povjeri Ministarstvo ili županijsko poglavarstvo.

(3) Dvije ili više županija, odnosno Grad Zagreb mogu osnovati zajednički zavod za prostorno uređenje.

(4) Zavodi iz stavka 1. ovoga članka i zavod za prostorno uređenje, kojeg može osnovati veliki grad, moraju ispunjavati uvjete za obavljanje djelatnosti prostornog uređenja, koje propisuje ministar pravilnikom.

(5) Zavod za prostorno uređenje velikog grada izrađuje prostorni plan uređenja velikog grada i prati provedbu dokumenata prostornog uređenja koji se primjenjuju unutar teritorija tog grada, izrađuje izvješće o stanju u prostoru, priprema polazišta za izradu, odnosno stavljanje izvan snage prostornih planova užih područja te izrađuje urbanističke planove uređenja i obavlja druge poslove prostornog uređenja ako mu izradu tih planova odnosno obavljanje poslova povjeri gradsko poglavarstvo.

Pravne osobe i ovlašteni arhitekti koji obavljaju stručne poslove prostornog uređenja
 

Članak 39.
 

(1) Nacrte prijedloga dokumenata prostornog uređenja može izrađivati pravna osoba, odnosno ovlašteni arhitekt koji samostalno obavlja stručne poslove prostornog uređenja ako ispunjava uvjete za obavljanje djelatnosti prostornog uređenja propisane posebnim zakonom.

(2) Pravna osoba, odnosno ovlašteni arhitekt iz stavka 1. ovoga članka može započeti obavljati stručne poslove prostornog uređenja samo ako prethodno pribavi suglasnost Ministarstva za obavljanje tih poslova prema posebnim propisima.

Odgovorni voditelj izrade nacrta prijedloga dokumenta prostornog uređenja
 

Članak 40.
 

(1) Pravna osoba, koja izrađuje nacrt prijedloga dokumenta prostornog uređenja, mora prije početka njegove izrade imenovati odgovornog voditelja.

(2) Odgovorni voditelj je osoba koja ima status ovlaštenog arhitekta, odnosno ovlaštenog arhitekta urbaniste.

(3) Odgovorni voditelj je odgovoran za svaki dio nacrta prijedloga dokumenta prostornog uređenja, kao i da su propisane dijelove, odnosno sadržaj tog dokumeta izradili stručnjaci odgovarajućih struka.

(4) Odgovorni voditelj mora za svaki dio nacrta prijedloga dokumenta prostornog uređenja potvrditi svojim potpisom da je taj dio prijedloga izrađen u skladu s ovim Zakonom i propisima donesenim na temelju ovoga Zakona.

2.2. Informacijski sustav prostornog uređenja
 

Članak 41.
 

(1) Za potrebe trajnog praćenja stanja u području prostornog uređenja i izrade izvješća o stanju u prostoru, Država, Grad Zagreb i jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave vode informacijski sustav prostornog uređenja (u daljnjem tekstu: informacijski sustav).

(2) Informacijski sustav se uspostavlja sa svrhom cjelovitog upravljanja zaštitom prostora te izrade i praćenja provedbe Strategije prostornog razvoja i Programa prostornog uređenja i drugih dokumenata prostornog uređenja.

(3) Informacijski sustav temelji se na međusobno usklađenim i povezanim registrima geodetskih, evidencijskih i drugih podataka, usklađenih sa statističkim podacima.
 

Sadržaj informacijskog sustava
 

Članak 42.
 

(1) Informacijski sustav sadrži registre podataka o prostoru i druge registre podataka i informacija u vezi s prostornim uređenjem određenim u skladu s ovim Zakonom.

(2) Informacijski sustav sadrži osobito podatke i informacije o:

– stvarnom korištenju zemljišta prikupljene i obrađene u skladu s ovim Zakonom i posebnim propisima, te listom prostornih pokazatelja,

– osnovnoj namjeni prostora/površina određenoj u dokumentima prostornog uređenja,

– uvjetima i ograničenjima korištenja prostora utvrđenih prostornim planovima,

– javnoj, komunalnoj i drugoj infrastrukturi,

– upravnim i drugim aktima nadležnih tijela donesenim u svrhu provedbe dokumenata prostornog uređenja,

– planovima i programima u izradi ili donesenim u svrhu zaštite prostora.
 

Uspostava, vođenje i održavanje informacijskog sustava
 

Članak 43.
 

(1) Informacijski sustav razvija, vodi i održava Zavod, a provodi se prema Programu razvoja informacijskog sustava prostornog uređenja.

(2) Informacijski sustav vodi se kao distributivni informacijski sustav sastavljen od većeg broja dislociranih, međusobno usklađenih i povezanih informacijskih sustava tematskih područja i podpodručja.

(3) Za potrebe tematskih područja i podpodručja informacijskog sustava imenuju se referentni centri.

(4) Program razvoja iz stavka 1. ovoga članka određuje strukturu, sadržaj, način rada i oblik informacijskog sustava, metodologiju, obveze, način i rokove dostavljanja podataka i informacija o prostoru, te način upravljanja podacima i informacijama.

(5) Nacrt Programa iz stavka 1. ovoga članka priprema Zavod i predlaže Ministarstvu.

(6) Program donosi Vlada.

Obveze dostave podataka i informacija
 

Članak 44.
 

(1) Nadležna upravna tijela jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave i osobe koje obavljaju poslove prostornog uređenja, dužni su Zavodu u propisanim rokovima dostavljati kvalitetne podatke i informacije za potrebe informacijskog sustava.

(2) Tijela i osobe iz stavka 1. ovoga članka dužni su međusobno izmjenjivati podatke i Ministarstvu, odnosno Zavodu dostavljati akte i druge prostorne podatke u propisanom obliku, te osigurati praćenje promjena međusobno povezanih prostornih podataka.

(3) Ministarstvo provjerava podatke i informacije iz stavka 1. ovoga članka osobito u odnosu na istinitost, točnost i potpunost.
 

Javnost informacijskog sustava
 

Članak 45.
 

(1) Podaci o prostoru su javni ako nemaju povjerljivo značenje, odnosno ako to ne određuju posebni zakoni.

(2) Svatko ima u skladu sa Zakonom i uz plaćenu taksu pravo na uvid u podatke odnosno pribaviti podatke iz registra podataka o prostoru pri čemu nadležna tijela državne uprave, pravne osobe s javnim ovlastima i tijela lokalne i područne (regionalne) samouprave nisu obvezni plaćati taksu.

(3) Uvid u registar podataka o prostoru se ne evidentira.
 

Podaci o nekretninama i vlasnicima
 

Članak 46.
 

(1) Nositelji izrade imaju za potrebe izrade dokumenata prostornog uređenja i za vođenje registra podataka o prostoru na svom području, te nadležna upravna tijela za vođenje upravnih postupaka, pravo uvida i pribavljanja podataka iz evidencije o nekretninama i njihovih vlasnika, uključivo s osobnim podacima koji se vode u katastru i zemljišnim knjigama.

(2) Uvid u podatke i pribavljanje podataka iz stavka 1. ovoga članka obavlja se u skladu s ovim Zakonom i posebnim propisima.

2.3. Dokumenti praćenja stanja u prostoru
 

Izvješće o stanju u prostoru
 

Članak 47.
 

(1) Hrvatski sabor, odnosno predstavnička tijela jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave razmatraju četverogodišnje izvješće o stanju u prostoru.

(2) Izvješće iz stavka 1. ovoga članka sadrži analizu stanja i trendova prostornog razvoja na temelju obveznih prostornih pokazatelja o stanju u prostoru, analizu provođenja dokumenata prostornog uređenja i drugih dokumenata te ocjenu stanja i prijedloge za unapređenje prostornog razvoja s planom aktivnosti i prijedlogom prostornih pokazatelja za naredno razdoblje.

(3) Izvješće iz stavka 1. ovoga članka se objavljuje u »Narodnim novinama«, odnosno u službenom glasilu jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave.

(4) Tijela jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave dužna su Ministarstvu i Zavodu dostaviti izvješće u roku od petnaest dana od dana objave u službenom glasniku.

(5) Sadržaj izvješća, obvezne prostorne pokazatelje na državnoj i lokalnoj razini i druge zahtjeve u vezi s praćenjem stanja na području prostornog uređenja propisuje ministar pravilnikom.
 

2.4. Zaštićena područja od posebnog interesa za Državu
 

Članak 48.
 

Zaštićeno obalno područje mora (u daljnjem tekstu: ZOP), zaštićene prirodne vrijednosti i kulturnopovijesne cjeline su područja od posebnog interesa za Državu.

Zaštićeno obalno područje mora
 

Članak 49.
 

(1) U svrhu zaštite, te održivog, svrhovitog i gospodarski učinkovitog korištenja određuje se ZOP, koje obuhvaća sve otoke, pojas kopna u širini od 1.000 m od obalne crte i pojas mora u širini od 300 m od obalne crte. Granice i područje ZOP-a prikazane su na Hrvatskoj osnovnoj karti (HOK) dopunjenoj ortofotokartama.

(2) U ZOP-u se planiranjem, odnosno provođenjem prostornih planova obvezuje:

– očuvati i sanirati ugrožena područja prirodnih, kulturnopovijesnih i tradicijskih vrijednosti obalnog i zaobalnog krajolika te poticati prirodnu obnovu šuma i autohtone vegetacije,

– odrediti mjere zaštite okoliša na kopnu i u moru te osobito zaštititi resurse pitke vode,

– osigurati slobodan pristup obali, prolaz uz obalu te javni interes u korištenju, osobito pomorskog dobra,

– očuvati nenaseljene otoke i otočiće prvenstveno za poljoprivredne djelatnosti, rekreaciju, organizirano posjećivanje, istraživanje i bez građevinskih područja,

– uvjetovati razvitak osobito javne infrastrukture zaštitom i očuvanjem vrijednosti krajolika,

– ograničiti međusobno povezivanje i dužobalno proširenje postojećih građevinskih područja, odnosno planirati nova građevinska područja izvan površina koje su u naravi šume,

– sanirati napuštena eksploatacijska polja mineralnih sirovina i proizvodna područja prvenstveno pejzažnom rekultivacijom ili ugostiteljsko-turističkom i sportsko-rekreacijskom namjenom.

(3) U ZOP-u se u neizgrađenom dijelu građevinskog područja može izdati lokacijska dozvola odnosno rješenje o uvjetima građenja samo ako je donesen urbanistički plan uređenja usklađen s odredbama ovoga Zakona.

Određivanje građevinskih područja u ZOP-u
 

Članak 50.
 

(1) U ZOP-u se građevinsko područje planira tako da se:

– može proširiti za najviše 20% površine njegova izgrađenog dijela, ako je taj dio veći od 80% površine toga građevinskog područja,

– mora smanjiti na najmanje 70% njegove površine, ako je njegov izgrađeni dio manji od 50% površine toga građevinskog područja.

(2) Iznimno od stavka 1. ovoga članka, izdvojeni dijelovi građevinskog područja naselja koji se nalaze u pojasu 100 m od obalne crte ne mogu se proširiti niti se mogu planirati takvi novi dijelovi.

(3) Novo izdvojeno građevinsko područje izvan naselja proizvodne namjene može se planirati samo izvan pojasa od 1.000 m, osim za one djelatnosti koje po svojoj prirodi zahtijevaju smještaj na obali (brodogradilišta, luke i sl.).

(4) Ako se građevinsko područje nalazi izvan granice ZOP-a s više od polovice svoje površine, na planiranje i uređenje tog dijela ne moraju se primijeniti odredbe iz stavka 1. ovoga članka.
 

Ograničenja zahvata u prostoru ZOP-a
 

Članak 51.
 

(1) U ZOP-u se ne može planirati, niti se može izdavati lokacijska dozvola ili rješenje o uvjetima građenja za građevine namijenjene za:

– istraživanje i iskorištavanje mineralnih sirovina,

– iskorištavanje snage vjetra za električnu energiju,

– skladištenje, obradu i odlaganje otpada, osim ako to zahtijevaju prirodni uvjeti i konfiguracija terena,

– uzgoj plave ribe,

– vlastite gospodarske potrebe (spremište za alat, strojeve, poljoprivrednu opremu i sl.),

– privez i luke nautičkog turizma te nasipavanje obale i/ili mora izvan građevinskog područja,

– sidrenje, ako smještaj sidrišta nije objavljen u službenim pomorskim publikacijama.

(2) Stavak 1. podstavak 1. i podstavak 5. ovoga članka ne odnosi se na:

– istraživanje i iskorištavanje morske soli, energetskih mineralnih sirovina (nafta i prirodni plin), mineralne i geotermalne vode te na iskorištavanje tehničko-građevnog kamena u svrhu građenja na otocima površine do 5.0 ha i godišnje proizvodnje do 5.000 m2 i arhitektonsko-građevnog kamena u svrhu nastavljanja tradicijske djelatnosti na otoku Braču,

– građevinu za vlastite gospodarske potrebe građevinske (bruto) površine do 30 m2 i na poljoprivrednom zemljištu površine veće od 1.000 m2, ako se nalazi na području otoka izvan 1.000 m od obalne crte,

– građevinu za potrebe prijavljenog obiteljskog poljoprivrednog gospodarstva i pružanje ugostiteljskih i turističkih usluga u seljač­kom domaćinstvu, ako se nalazi na građevnoj čestici površine od najmanje 3 ha i udaljenoj od obalne crte najmanje 300 m, odnosno 100 m na otocima, te koja ima prizemlje (P) i ukupnu građevinsku (bruto) površinu do 200 m2.

(3) U građevinskom području naselja u kojem manje od 50% postojećih građevina koriste za stalno stanovanje osobe koje imaju prebivalište u tom naselju, odnosno njegovom izdvojenom dijelu u pojasu najmanje 70 m od obalne crte, te u izdvojenom građevinskom području izvan naselja u pojasu najmanje 100 m od obalne crte ne može se planirati niti se može graditi nova pojedinačna ili više građevina osim građevina komunalne infrastrukture i podzemnih energetskih vodova, pratećih sadržaja ugostiteljsko-turističke namjene, građevina koje po svojoj prirodi zahtijevaju smještaj na obali (brodogradilišta, luke i sl.) te uređenje javnih površina.

(4) U izdvojenom građevinskom području izvan naselja prostornim planom županije može se odrediti veći broj prostornih cjelina jedinstvenog urbanističkog koncepta, tako da pojedina cjelina ima:

– površinu do 15 ha,

– osiguran najmanje jedan javni cestovno-pješački pristup do obale širine najmanje 15 m, ako je cjelina dužobalne širine veća od 500 m,

– osiguran pripadajući broj parkirališnih mjesta unutar svake cjeline i pristup na prometnu površinu.
 

Planiranje ugostiteljsko-turističke i sportske namjene
 

Članak 52.
 

(1) Izdvojena građevinska područja izvan naselja i površine unutar naselja ugostiteljsko-turističke namjene mogu se planirati na predjelima manje prirodne i krajobrazne vrijednosti tako da:

– smještajne građevine i prateći sadržaji (otvoreni športski, rekreacijski, ugostiteljski, uslužni, zabavni i sl.) budu, uz mjere poboljšanja komunalne infrastrukture i zaštite okoliša, više kategorije te položajem, veličinom, osobito visinom u skladu s obilježjem prirodnog krajolika,

– smještajne građevine, organizirane kao turističko naselje budu oblikovanjem sukladne s izvornim urbanim i arhitektonskim obilježjima,

– smještajne jedinice u autokampu i kampu nisu povezane s tlom na čvrsti način,

– vrsta i kapacitet pratećih sadržaja i javnih površina budu određeni razmjerno svakoj fazi građenja smještajnih građevina,

– gustoća korištenja iznosi najviše 120 kreveta/ha,

– izgrađenost pojedinačne građevne čestice nije veća od 30%, a koeficijent iskoristivosti nije veći od 0,8,

– najmanje 40% površine svake građevne čestice bude uređeno kao parkovni nasadi i prirodno zelenilo,

– odvodnja otpadnih voda bude riješena zatvorenim kanalizacijskim sustavom s pročišćavanjem,

– površina (auto) kampa iznosi najviše 15 ha uz poštivanje zatečene prirodne vegetacije i dijelova obale,

– unutar golf igrališta bude osiguran pojas od najmanje 25 m od obalne crte uređen kao javno zelenilo,

– broj vezova jednog ili više priveza plovila iznosi najviše 20% ukupnog broja smještajnih jedinica.

(2) U ZOP-u u građevinskom području naselja ugostiteljsko-turistička namjena planira se tako da:

– ukupna površina takve namjene iznosi najviše 20% građevinskog područja tog naselja,

– kapacitet pojedinačne smještajne građevine (hotel, pansion, prenoćište i sl.) ako se nalazi unutar površine mješovite namjene iznosi do 80 kreveta,

– smještajna građevina s pripadajućim zemljištem bude izvan postojećih javnih površina uz obalu.

(3) Luka nautičkog turizma u građevinskom području naselja i izdvojenom građevinskom području izvan naselja može se prostornim planom županije proširiti ili planirati nova s površinom akvatorija od najviše 10 ha. U luci nautičkog turizma mogu se planirati ugostiteljski, trgovački, uslužni, športski i rekreacijski sadržaji.

(4) Izdvojena građevinska područja izvan naselja sportske namjene mogu se planirati na predjelima manje prirodne i krajobrazne vrijednosti tako da:

– ukupna tlocrtna bruto površina zatvorenih i natkrivenih građevina može iznositi najviše 10% površine sportskih terena i sadržaja,

– najmanje 60% površine svake građevne čestice bude uređeno kao parkovni nasadi i prirodno zelenilo.

(5) Iznimno od stavka 1. podstavka 5. i 6. ovoga članka rekonstrukcija postojećih građevina ugostiteljsko-turističke namjene planira se tako da se ne povećava postojeća gustoća korištenja, izgrađenost građevne čestice i koeficijent iskoristivosti, ako su te veličine veće od onih određenih u stavku 1. ovoga Zakona.

Morske plaže
 

Članak 53.
 

(1) U ZOP-u se površina za plaže određuje kao uređena i prirodna morska plaža.

(2) Uređena morska plaža unutar ili izvan naselja je nadzirana i pristupačna svima pod jednakim uvjetima s kopnene i morske strane uključivo i osobama smanjene pokretljivosti, većim dijelom uređenog i izmijenjenog prirodnog obilježja, te infrastrukturno i sadržajno (tuševi, kabine i sanitarni uređaji) uređen kopneni prostor neposredno povezan s morem, označen i zaštićen s morske strane.

(3) Prirodna morska plaža unutar ili izvan naselja je nadzirana i pristupačna s kopnene i/ili morske strane infrastrukturno neopremljena, potpuno očuvanoga zatečenoga prirodnog obilježja.
 

2.5. Dokumenti prostornog uređenja
 

2.5.1. Opće odredbe
 

Članak 54.
 

(1) Dokumentima prostornog uređenja određuje se svrhovita organizacija, korištenje i namjena prostora te mjerila i smjernice za uređenje i zaštitu prostora Države, županija, Grada Zagreba, velikih gradova, gradova i općina.

(2) Dokumenti prostornog uređenja donose se na državnoj razini i kao prostorni planovi na područnoj (regionalnoj) i lokalnoj razini.

(3) Prostorni planovi imaju snagu i pravnu prirodu podzakonskog propisa.
 

Razine izrade i donošenja dokumenata prostornog uređenja
 

Članak 55.
 

(1) Dokumenti prostornog uređenja državne razine su Strategija prostornog razvoja i Program prostornog uređenja Republike Hrvatske i prostorni planovi područja posebnih obilježja, ako je to propisano ovim Zakonom.

(2) Dokumenti prostornog uređenja područne (regionalne) razine su prostorni plan županije, odnosno Grada Zagreba te prostorni plan područja posebnih obilježja, ako je obveza njihove izrade i donošenja određena tim planovima.

(3) Dokumenti prostornog uređenja lokalne razine su prostorni plan uređenja velikoga grada, grada, odnosno općine, urbanistički plan uređenja i detaljni plan uređenja.

(4) Dokumenti prostornog uređenja različite razine mogu se izrađivati i donositi istodobno.
 

Namjena dokumenata prostornog uređenja
 

Članak 56.
 

(1) S obzirom na namjenu dokumenti prostornog uređenja su strateški i provedbeni.

(2) Strateški dokumenti prostornog uređenja su: Strategija prostornog razvoja i Program prostornog uređenja Republike Hrvatske, prostorni plan područja posebnih obilježja, prostorni plan županije odnosno Grada Zagreba i prostorni plan uređenja velikoga grada, grada, odnosno općine.

(3) Provedbeni dokumenti prostornog uređenja su urbanistički plan uređenja i detaljni plan uređenja.
 

Zajednički dokumenti prostornog uređenja
 

Članak 57.
 

(1) Za područje dvije ili više županije može se donijeti zajednički prostorni plan županije, ako te županije zaključe o tome sporazum, kojim se uređuju i pitanja značajna za istodobni postupak izrade i donošenja tog plana.

(2) Za područje dvije ili više općina, odnosno gradova može se donijeti zajednički prostorni plan uređenja, a za područje otoka koji ima dvije ili više općina, odnosno gradova zajednički prostorni plan uređenja otoka.

(3) Zajednički provedbeni dokumenti prostornog uređenja mogu se donijeti u slučaju da se na području dviju ili više općina, odnosno gradova planiraju zajednički zahvati u prostoru ili korištenje prirodnih resursa ili građenje prometne, energetske, komunalne ili druge infrastrukture za koje su te jedinice lokalne samouprave utvrdile zajednički interes.

(4) Zajednički dokument prostornog uređenja izrađuje se prema sadržaju i u postupku izrade i donošenja, koji je određen za odgovarajući prostorni plan, ako ovim Zakonom nije određeno drukčije, a javnu raspravu istodobno provode sve jedinice lokalne samouprave, koje su uključene u izradu, odnosno na čije se područje odnosi obuhvat tog plana.

Sadržaj dokumenta prostornog uređenja
 

Članak 58.
 

(1) Prostorni plan područne (regionalne) i lokalne razine obvezno sadrži tekstualni dio (odredbe za provođenje plana), grafički dio i obvezne priloge.

(2) Obvezni prilozi prostornog plana su:

– obrazloženje prostornog plana,

– izvod iz dokumenta prostornog uređenja šireg područja, koji se odnosi na područje obuhvata prostornog plana,

– stručne podloge, na kojima se temelje prostorno planska rješenja,

– strateška studija utjecaja na okoliš, kada je to propisano posebnim propisima,

– popis sektorskih dokumenata i propisa koje je bilo potrebno poštivati u njegovoj izradi te sažetak dijelova tih dokumenata, koji se odnose na sadržaj prostornog plana,

– zahtjevi i mišljenja iz članka 79. i članka 94. ovoga Zakona,

– izvješća o prethodnoj i javnoj raspravi,

– evidencija postupka izrade i donošenja prostornog plana,

– sažetak za javnost.

(3) Odredbe za provođenje prostornog plana sadrže u obliku pravne norme odvojeno odredbe kojima se uređuju uvjeti za građenje u skladu s kojima se izdaje lokacijska dozvola i rješenje o uvjetima građenja od smjernica za izradu prostornih planova užih područja čija se izrada i donošenje određuje tim planom.

(4) Općine mogu donijeti prostorni plan uređenja smanjenog sadržaja.

(5) Općine iz stavka 3. ovoga članka i smanjeni sadržaj za prostorni plan uređenja općine određuje i propisuje ministar pravilnikom.

(6) Mjerila kartografskih prikaza, standard elaborata prostornih planova i obveznih priloga iz stavka 2. ovoga članka, sadržaj te standarde i obvezne prostorne pokazatelje propisuje ministar pravilnikom.

Financiranje izrade dokumenata prostornog uređenja
 

Članak 59.
 

(1) Sredstva za izradu stručnih podloga određenih u Izvješću i dokumenata prostornog uređenja koje donosi Hrvatski sabor, osiguravaju se u državnom proračunu.

(2) Sredstva za izradu dokumenata prostornog uređenja osiguravaju se iz sredstava državnog proračuna i proračuna jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave te iz drugih izvora.

Usklađenost i istodobnost izrade dokumenata prostornog uređenja
 

Članak 60.
 

(1) Dokument prostornog uređenja užega područja mora biti usklađen s dokumentom prostornog uređenja širega područja.

(2) Prostorni planovi lokalne razine moraju biti usklađeni s dokumentom prostornog uređenja državne, odnosno prostornim planom područne (regionalne) razine. Na području na kojem je prostorni plan u suprotnosti s državnim, primjenjuje se dokument prostornog uređenja državne, odnosno prostorni plan područne (regionalne) razine.

(3) Provedbeni dokumenti prostornog uređenja ne smiju mijenjati odredbe strateških dokumenata prostornog uređenja.

(4) Dokumentom prostornog uređenja užeg područja može se odrediti viši prostorni standard od onog određenog u dokumentu šireg područja ako je to tim dokumentom tako određeno.

(5) U slučaju protivnosti odredbe dokumenta prostornog uređenja odredbi ovoga Zakona primjenjuje se odredba ovoga Zakona.

(6) U slučaju međusobne neusklađenosti dokumenata prostornog uređenja, predstavničko tijelo jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave mora odlučiti u roku od najviše tri mjeseca o izmjeni i/ili dopuni, odnosno o stavljanju izvan snage neusklađenog dokumenta prostornog uređenja.

Evidencija postupka izrade i donošenja dokumenta prostornog uređenja
 

Članak 61.
 

Nositelj izrade vodi službenu evidenciju o postupku izrade i donošenja prostornog plana u kojoj prema vremenskom redu evidentira sve dokumente, koji su značajni u odnosu na zakonitost vođenja tog postupka, uključivo zahtjeve i smjernice, primjedbe i prijedloge te očitovanja nadležnih tijela i stajališta stručnih izrađivača.
 

Dostupnost dokumenta prostornog uređenja
 

Članak 62.
 

Dokumenti prostornog uređenja te njihove izmjene i dopune s prilozima moraju biti dostupni na uvid javnosti u sjedištu nositelja izrade u svim fazama izrade i donošenja te važenja dokumenta prostornog uređenja, osim onog sadržaja koji je u skladu s posebnim zakonom povjerljive naravi.
 

Dostava dokumenata prostornog uređenja
 

Članak 63.
 

Županije, Grad Zagreb, veliki gradovi, gradovi i općine dužni su Ministarstvu i Zavodu te Zavodu za prostorno uređenje županija dostaviti prostorni plan s odlukom o donošenju najkasnije petnaest dana od dana objave u svojem službenom glasilu.

2.5.2. Dokumenti prostornog uređenja u nadležnosti Države
 

Strategija prostornog razvoja Republike Hrvatske
 

Značenje Strategije
 

Članak 64.
 

(1) Strategija prostornog razvoja Republike Hrvatske (u daljnjem tekstu: Strategija) je temeljni državni dokument za usmjerenje razvoja u prostoru.

(2) Strategija na temelju ciljeva prostornog razvoja utvrđenih ovim Zakonom i u skladu s ukupnim gospodarskim, društvenim i kulturnim razvojem, te u vezi s drugim temeljnim državnim razvojnim i strateškim dokumentima određuje dugoročne zadaće prostornog razvoja, strateška usmjerenja razvoja djelatnosti u prostoru i polazišta za koordinaciju njihovih razvojnih mjera u prostoru.

(3) Razvojni dokumenti pojedinih područja i djelatnosti ne mogu biti u suprotnosti sa Strategijom.

(4) Ministarstvo je odgovorno za izradu Strategije, čije se izmjene i dopune, odnosno nova Strategija donose obvezno svakih osam godina na temelju analize učinkovitosti primijenjenih mjera te stanja u prostoru utvrđenog u Izvješću, a prema potrebi i prije, kada to odredi ministar.

Sadržaj Strategije
 

Članak 65.

Strategija sadrži osobito:

– polazišta prostornog razvoja na temelju prirodnih, gospodarskih, društvenih, kulturnih te okolišnih uvjeta,

– osnovu i organizaciju prostornog razvoja sa smjernicama i prioritetima za postizanje ciljeva prostornog razvoja u funkciji zaštite prostora, očuvanja i unapređenja okoliša,

– razvoj prostornih sustava sa smjernicama za prostorni razvoj na regionalnoj i lokalnoj razini, osobito za razvoj naselja, javne infrastrukture i zaštitu krajobraznih vrijednosti,

– objedinjene uvjete zaštite okoliša u svrhu promicanja održivog razvitka određene na temelju strateške procjene utjecaja na okoliš prema posebnim propisima,

– planske cjeline zajedničkih prostornih i razvojnih obilježja koje će se detaljnije razmatrati u prostornim planovima područja posebnih obilježja.

Program prostornog uređenja Republike Hrvatske

Značenje Programa
 

Članak 66.
 

(1) Program prostornog uređenja Republike Hrvatske (u daljnjem tekstu: Program) utvrđuje mjere i aktivnosti za provođenje Strategije i određuje u skladu sa Strategijom temeljna pravila, kriterije i uvjete prostornog uređenja na državnoj, područnoj (regionalnoj) i lokalnoj razini za razdoblje od osam godina.

(2) Ministarstvo je odgovorno za izradu Programa, a izmjene i dopune, odnosno novi Program može se donijeti za četverogodišnje razdoblje na temelju analize učinkovitosti primijenjenih mjera te stanja u prostoru utvrđenog u Izvješću, a prema potrebi i ranije, kada to odredi ministar.

Sadržaj Programa
 

Članak 67.
 

Program sadrži osobito:

– prioritete za ostvarivanje zadaća prostornog uređenja,

– detaljnija pravila za uređenje pojedinih prostornih cjelina radi jedinstvene provedbe ovoga Zakona za čitavo područje Države, odnosno pojedina područja,

– zahtjeve u vezi s prostornim planiranjem te arhitektektonskog i krajobraznog oblikovanja s obzirom na značenje i vrijednosti pojednih područja Države,

– kriterije i uvjete za očuvanje, uređenje i zaštitu područja od interesa za Državu,

– kriterije i uvjete za planiranje zahvata u prostoru državnog značenja,

– osnovu praćenja stanja u prostoru,

– izvore potrebnih sredstava za provedbu mjera zaštite prostora.

Prostorni plan područja posebnih obilježja
 

Značenje prostornog plana područja posebnih obilježja
 

Članak 68.

Prostorni plan područja posebnih obilježja uz poštivanje smjernica Strategije i zahtjeva Programa, uvažavanjem prirodnih, krajobraznih i kulturnopovijesnih vrijednosti te uvjeta zaštite okoliša i prirode, razrađuje ciljeve prostornog uređenja na području posebnih obilježja i određuje organizaciju, zaštitu, namjenu i uvjete korištenje prostora.
 

Sadržaj prostornog plana područja posebnih obilježja
 

Članak 69.

(1) Prostorni plan područja posebnih obilježja, ovisno o zajedničkim prirodnim, kulturnopovijesnim i krajobraznim vrijednostima ili drugim obilježjima sadrži:

– temeljnu organizaciju i razgraničenje prostora prema namjeni,

– razmještaj funkcija od važnosti za upravljanje područjem,

– sustav javne i druge infrastrukture,

– mjere korištenja, uređenja i zaštite tog područja s prioritetnim aktivnostima,

– mjere za unapređenje i zaštitu prirode, krajobraznih vrijednosti i okoliša, kulturnih dobara i drugih vrijednosti područja,

– uvjete gradnje za zahvate u prostoru za područja za koja se ne donosi detaljniji prostorni plan,

– obvezu i obuhvat izrade te smjernice i pokazatelje za elemente detaljnijih prostornih planova užih cjelina.

(2) Prostorni plan iz stavka 1. ovoga članka donosi se obvezno za područje nacionalnog parka i parka prirode te za područja određena Strategijom ili prostornim planom županije.

2.5.3. Dokumenti prostornog uređenja u nadležnosti županije i Grada Zagreba
 

Prostorni plan županije i Prostorni plan Grada Zagreba
 

Značenje prostornog plana županije i prostornog plana Grada Zagreba
 

Članak 70.

(1) Prostorni plan županije uz poštivanje ciljeva prostornog uređenja određenih ovim Zakonom, smjernica i zadaća iz Strategije, Programa i drugih razvojnih dokumenata te uvažavanjem specifičnih potreba koje proizlaze iz regionalnih osobitosti, prirodnih, krajobraznih i kulturnopovijesnih vrijednosti i objedinjenih uvjeta zaštite okoliša iz strateške procjene utjecaja na okoliš određenih prema posebnim propisima, razrađuje ciljeve prostornog uređenja i određuje racionalno korištenje prostora i u skladu u najvećoj mogućoj mjeri sa susjednim županijama, prostorni razvoj i zaštitu prostora.

(2) Prostorni plan Grada Zagreba osim sadržaja određenog za prostorni plan županije sadrži i razgraničenje prostora na uže cjeline prema namjeni i drugim obilježjima.

(3) Sastavni dio prostornog plana županije, odnosno Grada Zagreba može biti i prostorni plan područja posebnih obilježja za područja prirodnih vrijednosti županijske, odnosno Gradske razine određene prema posebnom zakonu.
 

Sadržaj prostornog plana županije
 

Članak 71.
 

(1) Prostorni plan županije određuje osobito:

– sustav središnjih naselja regionalnog značenja,

– odgovarajuću regionalnu gospodarsku strukturu županije,

– osnovu ekološki održive namjene prostora s razmještajem gospodarskih djelatnosti,

– smjernice za očuvanje i unapređenje krajobraznih, prirodnih i kulturnopovijesnih vrijednosti,

– prihvatljivu upotrebljivost područja pogodnih za rekreaciju,

– osnovu gospodarski i okolišno održive razvojne prometne, javne i druge infrastrukture i usluga, a osobito održivo korištenje voda i mineralnih sirovina,

– osnove prometne, javne, komunalne i druge infrastrukture otoka u detaljnijem mjerilu,

– objedinjene uvjete zaštite okoliša određene na temelju strateške procjene utjecaja na okoliš prema posebnim propisima,

– kriterije i uvjete za planiranje zahvata u prostoru županijskog značenja,

– smjernice za izradu dokumenata prostornog uređenja lokalne razine,

– program mjera za provedbu osnove prostornog razvoja županije i

– druge elemente od važnosti za županiju.

(2) U prostornom planu županije osobito se određuju područja ugostiteljsko-turističke namjene izvan naselja (položaj, vrsta, te najveći kapacitet i veličina) i smjernice za utvrđivanje izdvojenih građevinskih područja te namjene i to:

– (T1) – za hotele sa 70% i vile s 30% smještajnog kapaciteta,

– (T2) – za turističko naselje u kojem će hoteli imati 30% i vile 70% smještajnog kapaciteta,

– (T3) – autokamp i kamp,

– luke nautičkog turizma,

– golf igrališta,

– područja za marikulturu i ribarsku infrastrukturu.

(3) U prostornom planu županije mogu se odrediti nova izdvojena građevinska područja izvan naselja ugostiteljsko-turističke namjene samo ako su postojeća područja te namjene izgrađena 80% i više svoje površine.

(4) Ugostiteljsko-turističke građevine namijenjene smještaju i pratećim sadržajima trgovačke, uslužne, ugostiteljske, športske, rekreacijske, zabavne i slične namjene u izdvojenim građevinskim područjima ugostiteljsko-turističke namjene izvan naselja ne mogu se etažirati.

Sadržaj prostornog plana Grada Zagreba
 

Članak 72.
 

Na sadržaj Prostornog plana Grada Zagreba odgovarajuće se primjenjuje sadržaj određen za prostorni plan županije, odnosno prostorni plan uređenja velikog grada, grada ili općine.
 

2.5.4. Dokumenti prostornog uređenja u nadležnosti velikog grada, grada ili općine
 

Prostorni plan uređenja velikog grada, grada ili općine
 

Članak 73.
 

Prostorni plan uređenja velikog grada, grada ili općine određuje usmjerenja za razvoj djelatnosti i namjenu površina te uvjete za održivi i uravnoteženi razvitak na području velikog grada, grada ili općine.

Sadržaj prostornog plana uređenja velikog grada, grada ili općine
 

Članak 74.
 

(1) Prostorni plan uređenja velikog grada, grada ili općine određuje osobito:

– osnovu naseljenosti uključivo površine naselja, urbanu obnovu postojećih izgrađenih područja te sanaciju degradiranih urbanih i ruralnih područja,

– razmještaj djelatnosti u prostoru sa smjernicama i prioritetima za postizanje ciljeva prostornog uređenja,

– osnovu s prikazom poljoprivrednih i šumskih zemljišta, vodnih izvora i vodnogospodarskih sustava, područja mineralnih sirovina, prirodnih i kulturnopovijesnih i krajobraznih vrijednosti te ugroženih područja,

– osnovu prometne, javne, komunalne i druge infrastrukture,

– zahvate u prostoru lokalnog značenja,

– uvjete za provedbu prostornog plana s granicama građevinskih područja.

(2) Prostorni plan uređenja velikog grada, grada ili općine u odredbama za provođenje plana određuje u skladu s namjenom prostora osobito:

– osnovne pokazatelje namjene površina,

– uvjete za gradnju u građevinskim područjima naselja i u izdvojenim građevinskim područjima izvan naselja, a osobito uvjete za određivanje građevnih čestica, izgrađenost i iskorištenost zemljišta za zgrade i druge građevine,

– uvjete za gradnju izvan građevinskih područja,

– opće uvjete i standarde opremanja zemljišta i obvezno priključivanje građevina na komunalnu i drugu infrastrukturu,

– uvjete za gradnju jednostavnih građevina,

– mjere za zaštitu okoliša te očuvanje prirodnih, kulturnopovijesnih i krajobraznih vrijednosti u vezi s planiranjem pojedinih zahvata u prostoru,

– obveznu izradu prostornih planova užih područja i njihov obuhvat s pripadajućim prometnim površinama koje ih povezuju sa širim područjem,

– popis i obuhvat važećih detaljnijih prostornih planova koji ostaju na snazi,

– mjere za zaštitu od prirodnih i drugih nesreća.

Urbanistički plan uređenja
 

Značenje urbanističkog plana uređenja
 

Članak 75.
 

(1) Urbanistički plan uređenja detaljnije određuje prostorni razvoj naselja ili dijela naselja s osnovom prostornih i funkcionalnih rješenja, uvjeta i oblikovanja pojedinih prostornih cjelina naselja.

(2) Urbanistički plan uređenja donosi se obvezno za neizgrađene dijelove građevinskog područja naselja i neizgrađena izdvojena građevinska područja izvan naselja te za dijelove tih područja planiranih za urbanu obnovu.
 

Sadržaj urbanističkog plana uređenja
 

Članak 76.
 

Urbanistički plan uređenja određuje osobito:

– podjelu područja na posebne prostorne cjeline te područja i koncept urbane obnove naselja ili dijelova naselja,

– osnovu namjene površina i prikaz površina javne namjene,

– razmještaj djelatnosti u prostoru,

– osnovu prometne, komunalne i druge infrastrukture,

– mjere za zaštitu okoliša, očuvanje prirodnih i kulturnih vrijednosti,

– uređenje zelenih, parkovnih i rekreacijskih površina,

– zahvate u prostoru značajne za prostorno uređenje naselja i izradu detaljnih planova uređenja,

– uvjete uređenja i korištenja površina i građevina i

– zahvate u prostoru u vezi sa zaštitom od prirodnih i drugih nesreća.
 

Detaljni plan uređenja
 

Značenje detaljnog plana uređenja
 

Članak 77.
 

(1) Detaljni plan uređenja u skladu s prostornim planom uređenja velikog grada, grada ili općine, odnosno urbanističkim planom uređenja detaljno razrađuje uvjete za gradnju i uređenje pojedinih zahvata u prostoru, osobito u odnosu na njihovu namjenu, položaj, veličinu, opće smjernice oblikovanja i način priključivanja na komunalnu infrstrukturu te određuje mjere za zaštitu okoliša, prirodnih, krajobraznih, kulturnopovijesnih i drugih vrijednosti propisanih ovim Zakonom.

(2) Detaljni plan uređenja donosi se obvezno za dijelove naselja na kojima je određeno provoditi urbanu komasaciju.

(3) Detaljni plan uređenja iz stavka 2. ovoga članka izrađuje se na način da se omogući dodjela građevnih čestica, što je moguće većem broju sudionika komasacije koji ispunjavaju uvjete u skladu sa člankom 160. stavkom 3. ovoga Zakona.

2.6. Postupak izrade i donošenja dokumenata prostornog uređenja
 

Odluka o izradi prostornog plana
 

Članak 78.
 

(1) Izrada, odnosno izmjena i dopuna i zasebno stavljanje izvan snage prostornog plana započinje na temelju odluke predstavničkog tijela jedinice lokalne i regionalne (područne) samouprave.

(2) Odluka o izradi prostornog plana ovisno o vrsti prostornog plana i postupka izrade sadrži osobito:

– pravnu osnovu za izradu i donošenje prostornog plana, odnosno njegovih izmjena i dopuna i stavljanje izvan snage,

– razloge za izmjene i/ili dopune prostornog plana, odnosno njegovo stavljanje izvan snage,

– obuhvat prostornog plana,

– ocjenu stanja u obuhvatu prostornog plana,

– ciljeve i programska polazišta prostornog plana,

– popis potrebnih stručnih podloga (sociološko, demografsko, ekonomsko, ekološko, energetsko, graditeljsko, hortikulturno, estetsko i drugo obilježje) potrebnih za izradu prostornog plana,

– način pribavljanja stručnih rješenja,

– vrstu i način pribavljanja katastarskih planova i odgovarajućih posebnih geodetskih podloga,

– popis tijela i osoba određenih posebnim propisima, koja daju zahtjeve (podaci, planske smjernice i propisani dokumenti) za izradu prostornog plana iz područja svog djelokruga, te drugih sudionika, koji će sudjelovati u izradi prostornog plana,

– rok za izradu prostornog plana, odnosno njegovih pojedinih faza i rok za pripremu zahtjeva za izradu prostornog plana tijela i osoba određenih posebnim propisima, ako je taj rok, ovisno o složenosti pojedinog područja, duži od trideset dana,

– zabrana i vrijeme trajanja zabrane izdavanja akata kojima se odobravaju zahvati u prostoru, odnosno građenje, tijekom izrade i donošenja prostornog plana,

– izvore financiranja izrade prostornog plana.

(3) Odluka o izradi dokumenta prostornog uređenja objavljuje se u »Narodnim novinama«, odnosno u službenom glasilu jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave, koja je tu odluku donijela.

(4) Izrada i donošenje detaljnog plana uređenja i s time povezanih izmjena i/ili dopuna prostornog plana šireg područja, može se provoditi u jedinstvenom postupku, u kojem se donosi zajednička odluka o izradi izmjena i/ili dopuna prostornog plana šireg područja i izradi detaljnog plana uređenja.
 

Zahtjevi za izradu prostornog plana
 

Članak 79.
 

(1) Nositelj izrade dostavlja odluku o izradi prostornog plana s pozivom, da mu u roku od najviše šezdeset dana, odnosno u roku koji je određen tom odlukom, dostave zahtjeve (podaci, planske smjernice i propisani dokumenti) za izradu prostornog plana, a ako ih ta tijela i osobe ne dostave u tom roku, smatrat će se da ih nemaju. U tom slučaju moraju se u izradi i donošenju prostornog plana poštivati uvjeti, koje za sadržaj prostornog plana određuju odgovarajući važeći propisi i dokumenti.

(2) Tijela i osobe određeni posebnim propisima moraju u zahtjevima iz stavka 1. ovoga članka odrediti važeće propise i njihove odredbe te druge stručne i ostale dokumente, na kojima temelje svoje zahtjeve u obuhvatu prostornog plana. Ako to tijela i osobe ne učine, nositelj izrade takve zahtjeve nije dužan poštivati, ali je to dužan posebno obrazložiti.

(3) Tijela i osobe određeni posebnim propisima ne mogu u zahtjevima za provedbeni dokument prostornog uređenja postavljati uvjete, kojima bi se mijenjale smjernice za strateški dokument prostornog uređenja.

(4) Tijela i osobe određeni posebnim propisima su dužni nositelju izrade na njegov zahtjev dostaviti bez naknade raspoložive podatke i drugu dokumentaciju iz njihovog djelokruga, koji su potrebni za izradu dokumenata prostornog uređenja.

(5) Nositelj izrade dostavlja odluku o izradi prostornog plana urbanističkoj inspekciji.

Način pribavljanja stručnih rješenja
 

Članak 80.
 

(1) Stručna rješenja prostornog plana mogu se pribaviti izradom više varijantnih rješenja, koja može izraditi jedan ili više različitih stručnih izrađivača, na način da se mogu međusobno usporediti.

(2) Nositelj izrade može za stručna rješenja u pravilu provedbenih dokumenata prostornog uređenja, osim za planiranje javne infrastrukture, provesti natječaj, na temelju kojeg će odabrano stručno rješenje biti podloga za izradu prostornog plana.

(3) O više varijantnih stručnih rješenja, a koja nisu pribavljena u natječaju, nositelj izrade može odlučiti na temelju obrazloženja rješenja koje proizlazi iz prethodne rasprave o prostornom planu.
 

Prijedlog za izradu prostornog plana
 

Članak 81.
 

(1) Prijedlog za izradu prostornog plana lokalne razine, kao i za njegove izmjene i dopune može dati svatko. O obrazloženim i dokumentiranim prijedlozima odlučuje gradsko, odnosno općinsko vijeće na prijedlog gradonačelnika, odnosno načelnika najmanje jedanput u godini dana.

(2) Prijedlog iz stavka 1. ovoga članka može predložiti i način financiranja izrade prostornog plana.
 

Sudjelovanje u izradi prostornog plana
 

Članak 82.
 

(1) Nositelj izrade obavještava javnost o izradi prostornog plana u dnevnom tisku, na web stranici jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave i na lokalno uobičajeni način.

(2) O izradi prostornog plana uređenja velikoga grada, grada, odnosno općine moraju se pisanim putem obavijestiti i susjedni gradovi i općine.

Prethodna rasprava
 

Članak 83.
 

(1) U svrhu pribavljanja mišljenja, smjernica i preporuka te usuglašavanja interesa lokalne zajednice i gospodarstva, o ciljevima i mogućim rješenjima značajnim za razvoj, uređenje i oblikovanje prostora u obuhvatu prostornog plana, provodi se jedna ili više prethodnih rasprava.

(2) Nositelj izrade prostornog plana provodi prethodnu raspravu iz stavka 1. ovoga članka u tijeku izrade nacrta prijedloga prostornog plana.

(3) Datum, mjesto i vrijeme prethodne rasprave nositelj izrade objavljuje najmanje u dva sredstva javnog priopćavanja i/ili na lokalno uobičajeni način.

(4) U prethodnoj raspravi sudjeluju nadležna tijela i osobe iz članka 79. ovoga Zakona, te drugi sudionici određeni odlukom o izradi prostornog plana.

(5) Nositelj izrade mora izvješća o prethodnim raspravama priložiti uz konačni prijedlog prostornog plana, kada ga dostavlja na donošenje.

Nacrt i prijedlog prostornog plana
 

Članak 84.
 

(1) Nakon provedene prethodne rasprave nositelj izrade priprema izvješće o prethodnoj raspravi te ga s nacrtom prijedloga prostornog plana dostavlja izvršnom tijelu jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave.

(2) Na temelju nacrta prijedloga prostornog plana i izvješća o prethodnoj raspravi, izvršno tijelo utvrđuje prijedlog prostornog plana za javnu raspravu.

(3) Prijedlog prostornog plana koji se utvrđuje za javnu raspravu sadrži tekstualni i grafički dio plana i sažetak za javnost.

Javna rasprava
 

Članak 85.
 

(1) O prijedlogu prostornog plana provodi se javna rasprava.

(2) U javnoj raspravi nadležna državna tijela i pravne osobe s javnim ovlastima, tijela jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave, građani i udruge i vlasnici nekretnina (u daljnjem tekstu: sudionici u javnoj raspravi) daju očitovanja, mišljenja, prijedloge i primjedbe na prijedlog prostornog plana, u roku i na način propisan ovim Zakonom.

(3) Iznimno od stavka 1. ovoga članka, postupak javne rasprave ne provodi se u slučaju kada se prostorni plan usklađuje s propisima donesenim nakon donošenja tog prostornog plana i zbog nezakonitosti i/ili nepravilnosti čije je otklanjanje naređeno jedinici lokalne i područne (regionalne) samouprave utvrđenih u rješenju urbanističkog inspektora.

Objava javne rasprave
 

Članak 86.
 

(1) Nositelj izrade objavljuje javnu raspravu o prijedlogu prostornog plana u službenom glasilu i u dnevnom tisku i/ili na lokalno uobičajen način javnog priopćavanja, najmanje osam dana prije početka javne rasprave.

(2) Objava iz stavka 1. ovoga članka sadrži mjesto, datum početka i trajanje javnog uvida u prijedlog prostornog plana, mjesto i datum jednog ili više javnih izlaganja te rok u kojem se nositelju izrade dostavljaju pisana očitovanja, mišljenja, prijedlozi i primjedbe na prijedlog prostornog plana.

Posebna obavijest o javnoj raspravi
 

Članak 87.
 

Nositelj izrade osim objave iz članka 86. ovoga Zakona obvezno dostavlja i posebnu pisanu obavijest o javnoj raspravi:

– tijelima i osobama određenim posebnim propisima koja su dala zahtjeve (podaci, planske smjernice i propisani dokumenti) za izradu prostornog plana iz područja svog djelokruga,

– tijelima jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave, na čiji djelokrug mogu utjecati predložena rješenja prostornog plana,

– mjesnim odborima, odnosno gradskim četvrtima za područje obuhvata prijedloga urbanističkog plana uređenja i detaljnog plana uređenja,

– vlasnicima upisanim u zemljišne knjige i katastar na području za koje se izrađuje detaljni plan uređenja u svrhu provedbe urbane komasacije.

Javni uvid
 

Članak 88.
 

(1) Nakon objave javne rasprave, prijedlog prostornog plana stavlja se na javni uvid.

(2) Javni uvid u prijedlog prostornog plana županije, odnosno Grada Zagreba, traje šezdeset dana, a javni uvid u prijedloge ostalih prostornih planova traje trideset dana.

(3) Javni uvid u prijedlog izmjena, dopuna, odnosno stavljanja izvan snage prostornog plana, traje najmanje petnaest dana, ali ne dulje od trideset dana.

Javno izlaganje
 

Članak 89.
 

(1) Za vrijeme javnog uvida nositelj izrade organizira, ovisno o složenosti rješenja prostornog plana, jedno ili više javnih izlaganja radi obrazloženja rješenja, smjernica i mjera, odnosno razloga za stavljanje izvan snage prostornog plana, koje daju nositelj izrade, odgovorni voditelj i prema potrebi drugi stručnjaci koji sudjeluju u izradi prostornog plana.

(2) O javnom izlaganju nositelj izrade vodi zapisnik koji potpisuje odgovorna osoba nositelja izrade.

(3) Zapisnik iz stavka 2. ovoga članka sadrži pitanja, prijedloge i mišljenja sudionika javne rasprave danih za vrijeme javnog izlaganja te odgovore na pitanja koje su dale osobe iz stavka 1. ovoga članka.
 

Način sudjelovanja sudionika u javnoj raspravi
 

Članak 90.
 

(1) Ako u roku određenom u objavi javne rasprave nadležna tijela i tijela jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave ne dostave pisano očitovanje na prijedlog prostornog plana, smatra se da nemaju primjedbi.

(2) Građani i udruge sudjeluju u javnoj raspravi na način da:

– imaju pravo pristupa na javni uvid u prijedlog prostornog plana,

– postavljaju pitanja tijekom javnog izlaganja o predloženim rješenjima, na koja odgovaraju osobe iz članka 89. ovoga Zakona, usmeno ili u pisanom obliku prema zahtjevu sudionika javne rasprave,

– mogu upisati prijedloge i primjedbe u knjigu primjedbi koja se obvezno nalazi uz prijedlog prostornog plana o kojem se provodi javna rasprava,

– daju prijedloge i primjedbe u zapisnik za vrijeme javnog izlaganja,

– upućuju nositelju izrade pisane prijedloge i primjedbe u roku određenom u objavi o javnoj raspravi.

(3) Prijedlozi i primjedbe iz stavka 2. ovoga članka koji nisu dostavljeni u roku i nisu čitko napisani, neće se uzeti u obzir u pripremi izvješća o javnoj raspravi.

Izvješće o javnoj raspravi
 

Članak 91.
 

(1) Odgovorni voditelj obrađuje sve prijedloge i primjedbe koje su sudionici u javnoj raspravi dali u roku i na način određen u članku 90. ovoga Zakona i s nositeljem izrade priprema izvješće o javnoj raspravi.

(2) Rok za pripremu izvješća iz stavka 1. ovoga članka je najviše devedeset dana za novi prostorni plan i najviše trideset dana za izmjene i/ili dopune, odnosno stavljanje izvan snage prostornog plana od proteka roka za davanje pisanih prijedloga i primjedbi.

Sadržaj izvješća o javnoj raspravi
 

Članak 92.
 

(1) Izvješće o javnoj raspravi sadrži osobito:

– podatke iz članka 86. ovoga Zakona,

– popis pozvanih sudionika u javnoj raspravi prema posebnoj obavijesti,

– popis sudionika u javnoj raspravi čija su očitovanja, prijedlozi i primjedbe na prijedlog prostornog plana prihvaćeni,

– obrazloženja o očitovanjima, prijedlozima i primjedbama sudionika u javnoj raspravi koji nisu prihvaćeni ili su djelomično prihvaćeni,

– obrazloženja o očitovanjima, prijedlozima i primjedbama vlasnika nekretnina na području obuhvata detaljnog plana uređenja,

– popis sudionika u javnoj raspravi čija su očitovanja, mišljenja, prijedlozi i primjedbe dani izvan određenog roka.

(2) Akti, preslike i drugi dokazi objave javne rasprave, pozivi i posebne obavijesti o javnoj raspravi, zapisnici o javnim izlaganjima, dokazi sudjelovanja u javnom izlaganju pozvanih sudionika u javnoj raspravi i knjiga primjedbi sastavni su dio izvješća o javnoj raspravi.

Ponovna javna rasprava
 

Članak 93.
 

(1) Ako se prijedlog prostornog plana na temelju prihvaćenih očitovanja, mišljenja, prijedloga i primjedbi u javnoj raspravi tako promijeni, da nova rješenja nisu u skladu s programskim polazištima iz odluke o izradi prostornog plana ili kada se promjeni granica građevinskog područja ili kada se promjenom utječe na vlasničke odnose, provodi se ponovna javna rasprava.

(2) Ako se ponovna javna rasprava odnosi na promjene predložene u prvoj javnoj raspravi, trajanje javnog uvida može biti kraće od roka iz članka 88. ovoga Zakona, ali ne manje od osam dana.

(3) Ponovna javna rasprava objavljuje se na način određen odredbom članka 86. ovoga Zakona.

(4) Novi prijedlozi i primjedbe na izmijenjen prijedlog prostornog plana mogu se podnositi samo u svezi s izmjenama povodom prihvaćenih primjedbi iznesenih u prvoj javnoj raspravi.

(5) Ponovna javna rasprava može se provoditi najviše dva puta, nakon čega se donosi nova odluka o izradi prostornog plana i provodi novi postupak izrade.
 

Izrada konačnog prijedloga prostornog plana i mišljenja nadležnih tijela
 

Članak 94.
 

(1) Nakon javne rasprave nositelj izrade izrađuje nacrt konačnog prijedloga prostornog plana u skladu s prihvaćenim očitovanjima, mišljenjima, primjedbama i prijedlozima u izvješću o javnoj raspravi i dostavlja ga tijelima i osobama određenim posebnim propisima radi davanja mišljenja o poštivanju zahtjeva iz članka 79. odnosno očitovanja iz članka 90. ovoga Zakona, te da su rješenja u skladu sa zahtjevima posebnih propisa i drugih dokumenta iz njihovog djelokruga.

(2) Rok za davanje mišljenja iz stavka 1. ovoga članka je trideset dana. Ako tijelo i/ili osoba određeni posebnim propisom ne dostavi mišljenje u tom roku, smatrat će se da je mišljenje dano, odnosno da to tijelo i/ili osoba nema primjedbi na nacrt konačnog prijedloga prostornog plana. U pisanom mišljenju tijela i osoba određenih posebnim propisom ne mogu se postavljati novi ili drukčiji uvjeti od onih, koje su dali u zahtjevima iz članka 79. ovoga Zakona.

(3) Mišljenje iz stavka 1. ovoga članka prema kojemu određeni dio nacrta konačnog prijedloga prostornog plana nije u skladu sa zahtjevima tijela ili osobe određene posebnim propisom mora biti obrazloženo. U suprotnom nositelj izrade nije dužan takvo mišljenje razmatrati.

(4) Mišljenje i način njegovog pribavljanja, u smislu ovoga Zakona smatraju se mišljenja, suglasnosti, odobrenja i drugi akti, koje je nositelj izrade obvezan pribaviti prema posebnim propisima.
 

Konačni prijedlog prostornog plana
 

Članak 95.
 

(1) Nacrt konačnog prijedloga prostornog plana, izvješće o javnoj raspravi i mišljenja iz članka 94. ovoga Zakona poglavarstvo jedinice lokalne samouprave, odnosno Grada Zagreba razmatra i utvrđuje konačni prijedlog prostornog plana.

(2) Iznimno od stavka 1. ovoga članka, nacrt konačnog prijedloga prostornog plana županije, izvješće o javnoj raspravi i mišljenja nadležnih tijela iz članka 94. ovoga Zakona, nositelj izrade dostavlja predstavničkim tijelima jedinica lokalne samouprave na području županije radi davanja mišljenja o nacrtu konačnog prijedloga tog plana.

(3) Tijela iz stavka 2. ovoga članka dužna su dostaviti mišljenje u roku od šezdeset dana od dana dostave propisane dokumentacije nacrta konačnog prijedloga prostornog plana i izvješća o javnoj raspravi. Ako predstavničko tijelo ne dostavi mišljenje u propisanom roku smatrat će se da to tijelo nema primjedbi na predloženi nacrt konačnog prijedloga županije.

(4) Nositelj izrade je dužan najkasnije u roku od devet mjeseci od završetka javne rasprave donijeti prostorni plan, a nakon proteka tog roka javna rasprava se mora ponoviti.
 

Obavijest sudionicima javne rasprave i vlasnicima nekretnina
 

Članak 96.
 

Prije upućivanja konačnog prijedloga prostornog plana predstavničkom tijelu na donošenje, nositelj izrade dostavlja sudionicima javne rasprave pisanu obavijest o tome s obrazloženjem o razlozima neprihvaćanja, odnosno djelomičnog prihvaćanja njihovih prijedloga i primjedbi, a vlasnicima nekretnina na području za koje se donosi detaljni plan uređenja u svrhu urbane komasacije pisano će odgovoriti na njihove primjedbe i prijedloge.
 

Suglasnost Ministarstva
 

Članak 97.
 

(1) Prije donošenja prostornog plana županije odnosno Grada Zagreba, prostornih planova područja posebnih obilježja, svih prostornih planova unutar ZOP-a i prostornih planova čiji se dijelovi nalaze unutar tog područja, nositelj izrade dužan je pribaviti suglasnost Ministarstva.

(2) Nositelj izrade dostavlja Ministarstvu zahtjev za suglasnost na prostorni plan iz stavka 1. ovoga članka uz koji obvezno prilaže konačni prijedlog prostornog plana, izvješće o javnoj raspravi, nacrt odluke o donošenju i prilozima iz članka 58. podstavka 1., 2., 3., 4., 5., 6. i 7. ovoga Zakona.

(3) Ministarstvo provjerava potpunost zahtjeva iz stavka 2. ovoga članka i ako zahtjev nije potpun obavještava o tome nositelja izrade u roku od petnaest dana od prijema zahtjeva, uz poziv da ga u određenom roku dopuni ili će se nakon proteka tog roka zahtjev za suglasnost odbaciti.

(4) U postupku izdavanja suglasnosti Ministarstvo na temelju prethodno pribavljenog mišljenja zavoda za prostorno uređenje županije provjerava usklađenost prostornog plana s ovim Zakonom i propisima donesenim na temelju tog Zakona, odnosno s dokumentima prostornog uređenja državne i područne (lokalne) razine.

(5) Ministarstvo je dužno izdati, odnosno odbaciti izdavanje suglasnosti na prostorni plan iz stavka 1. ovoga članka te navesti razloge za odbijanje i prijedloge za otklanjanje nepravilnosti najkasnije u roku od šezdeset dana od zaprimanja potpunog zahtjeva iz stavka 2. ovoga članka. Ako Ministarstvo u navedenem roku ne izda niti odbaci izdavanje suglasnosti, smatra se da je suglasnost izdana.
 

Suglasnost župana na prostorne planove lokalne razine
 

Članak 98.
 

(1) Prije donošenja prostornog plana uređenja velikog grada, grada i općine, nositelj izrade dužan je pribaviti suglasnost župana, odnosno tijela koje on ovlasti (u daljnjem tekstu: župan).

(2) Nositelj izrade dostavlja županu zahtjev za suglasnost na prostorni plan iz stavka 1. ovoga članka uz koji obvezno prilaže konačni prijedlog prostornog plana, izvješće o javnoj raspravi s nacrtom odluke o donošenju i prilozima iz članka 58. podstavka 1., 2., 3., 4., 5., 6. i 7. ovoga Zakona.

(3) U postupku izdavanja suglasnosti zavod za prostorno uređenje županije daje mišljenje o usklađenosti prostornog plana s prostornim planom županije i prostornim planovima susjednih županija te s drugim dokumentima prostornog uređenja od utjecaja na prostorni plan iz stavka 1. ovoga članka.

(4) Župan je dužan izdati, odnosno odbaciti izdavanje suglasnosti na konačni prijedlog prostornog plana iz stavka 1. ovoga članka, te navesti razloge za odbacivanje i prijedloge za otklanjanje nepravilnosti, najkasnije u roku od trideset dana od zaprimanja potpunog zahtjeva iz stavka 2. ovoga članka. Ako župan u navedenom roku ne izda suglasnost niti odbaci zahtjev za izdavanje suglasnost, smatra se da je suglasnost izdana.
 

Ponovno izdavanje suglasnosti na konačni prijedlog prostornog plana
 

Članak 99.
 

(1) Ako Ministarstvo, odnosno župan odbaci izdati suglasnost na prostorni plan, nositelj izrade najkasnije u roku od devedeset dana dostavlja Ministarstvu, odnosno županu ponovni zahtjev za suglasnost i ispravljeni prijedlog konačnog prijedloga prostornog plana u skladu s razlozima odbacivanja izdavanja suglasnosti.

(2) Ako Ministarstvo, odnosno župan najkasnije u roku od trideset dana od dana zaprimanja ponovnog zahtjeva ne izda ili ne odbaci izdati suglasnost na ispravljeni konačni prijedlog prostornog plana na način i prema postupku iz članka 97., odnosno članka 98. ovoga Zakona, smatra se da je suglasnost izdana.

(3) Ako Ministarstvo, odnosno župan ponovno odbaci izdati suglasnost na prostorni plan, postupak izrade i donošenja takvog prostornog plana se obustavlja.

(4) Ako se u postupku donošenja prostornog plana iz stavka 1. ovoga članka konačni prijedlog prostornog plana dopunjuje i/ili mijenja amandmanima predstavničkog tijela, donošenju tog prostornog plana pristupa se nakon što nositelj izrade pribavi suglasnost Ministarstva, odnosno župana, koji su je dužni izdati u roku od petnaest dana od dana zaprimanja zahtjeva.

Donošenje dokumenata prostornog uređenja
 

Članak 100.
 

(1) Strategiju donosi Hrvatski sabor, a Program donosi Vlada.

(2) Prostorni plan nacionalnog parka, parka prirode i područja posebnih obilježja određenih Strategijom i Programom, donosi Hrvatski sabor.

(3) Prostorni plan područja posebnih obilježja čija je obveza izrade utvrđena prostornim planom županije, odnosno Grada Zagreba donosi županijska, odnosno Gradska skupština.

(4) Prostorni plan županije, odnosno Grada Zagreba donosi županijska, odnosno Gradska skupština.

(5) Zajednički prostorni plan županija iz članka 57. stavka 1. ovoga Zakona donose županijske skupštine za čija područja se takav plan donosi.

(6) Prostorni plan uređenja velikog grada, grada i općine donosi gradsko, odnosno općinsko vijeće.

(7) Urbanistički plan uređenja i detaljni urbanistički plan donosi Gradska skupština Grada Zagreba te gradsko, odnosno općinsko vijeće.

(8) Zajednički dokument prostornog uređenja iz članka 57. stavka 2. i 3. ovoga Zakona u jedinstvenom postupku i istodobno donose općinska, odnosno gradska vijeća na čije se područje odnosi obuhvat tog plana.

Objava i sadržaj odluke o donošenju dokumenta prostornog uređenja
 

Članak 101.
 

(1) Odluka o donošenju, odnosno o donošenju izmjena i/ili dopuna dokumenta prostornog uređenja objavljuje se u »Narodnim novinama«, odnosno u službenom glasilu jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave koja je donosi.

(2) Odluka o donošenju, odnosno o donošenju izmjena i/ili dopuna dokumenta prostornog uređenja sadrži njegove sastavne dijelove i popis obveznih priloga, te naziv pravne osobe ili ovlaštenog arhitekta koji ga je izradio, odredbe za provođenje dokumenta prostornog uređenja, stavljanje izvan snage dokumenta prostornog uređenja koji je bio na snazi do donošenja tog dokumenta, odnosno važećih dokumenata užih područja unutar obuhvata dokumenta prostornog uređenja koji se tom odlukom donosi, adrese mjesta na kojima se može obaviti uvid kao i vremensko važenje dokumenta prostornog uređenja (rok u kojem će stupiti na snagu, odnosno od kada će se primjenjivati).

(3) Iznimno o stavljanju izvan snage dokumenta prostornog uređenja može se donijeti odluka o stavljanju izvan snage, ako je odlukom o izradi određeno da se postupak izrade i donošenja provodi zasebno.

(4) Na odluku iz stavka 3. ovoga članka primjenjuju se na odgovarajući način odredbe stavka 1. i 2. ovoga članka.
 

Izmjene i dopune dokumenata prostornog uređenja
 

Članak 102.
 

Izmjene i dopune dokumenta prostornog uređenja, odnosno stavljanja izvan snage izrađuju se i donose prema postupku, koji je propisan za njegovu izradu i donošenje, ako ovim Zakonom nije određeno drukčije.
 

2.7. Provođenje dokumenata prostornog uređenja
 

Lokacijska dozvola
 

Članak 103.
 

(1) Svaki zahvat u prostoru provodi se u skladu s dokumentima prostornog uređenja, posebnim propisima i lokacijskom dozvolom, ako ovim Zakonom nije određeno drukčije.

(2) Lokacijska dozvola je upravni akt koji se izdaje na temelju ovoga Zakona i propisa donesenih na temelju ovoga Zakona te u skladu s dokumentima prostornog uređenja i posebnim propisima.

(3) U slučaju međusobne neusklađenosti dokumenta prostornog uređenja užega i širega područja, lokacijska dozvola se izdaje na temelju dokumenta prostornog uređenja šireg područja.

(4) U postupku donošenja odluke o koncesiji prema posebnom zakonu na temelju koje će se provesti zahvat u prostoru, mora se pribaviti lokacijska dozvola.

Članak 104.
 

Lokacijska dozvola izdaje se za sve građevine osim za zgrade čija građevinska (bruto) površina nije veća od 400 m, zgrade za obavljanje isključivo poljoprivrednih djelatnosti čija građevinska (bruto) površina nije veća od 600 m i jednostavne građevine i radove iz članka 209. stavka 5. ovoga Zakona.
 

Nadležnost za izdavanje lokacijske dozvole
 

Članak 105.
 

(1) Lokacijsku dozvolu izdaje nadležno upravno tijelo:

– županije na čijem se području planira zahvat u prostoru ako se nalazi izvan područja velikog grada te ako je zahvat u prostoru planiran na području dviju ili više jedinica lokalne samouprave,

– Grada Zagreba za zahvat u prostoru planiran na njegovom području,

– velikog grada na čijem je području planiran zahvat u prostoru.

(2) Ministarstvo izdaje lokacijsku dozvolu za zahvate u prostoru, koje Vlada određuje uredbom, te za zahvat u prostoru koji je planiran na području dviju ili više županija, odnosno Grada Zagreba.
 

Sadržaj lokacijske dozvole
 

Članak 106.
 

(1) U lokacijskoj dozvoli, ovisno o vrsti zahvata u prostoru određuju se:

– oblik i veličina građevne čestice, odnosno obuhvat zahvata u prostoru prikazani na odgovarajućoj posebnoj geodetskoj podlozi,

– namjena, veličina i građevinska (bruto) površina građevine s brojem funkcionalnih jedinica,

– smještaj jedne ili više građevina na građevnoj čestici, odnosno unutar obuhvata zahvata u prostoru prikazan na odgovarajućoj posebnoj geodetskoj podlozi,

– uvjeti za oblikovanje građevine,

– uvjeti za nesmetani pristup, kretanje, boravak i rad osoba smanjene pokretljivosti,

– uvjeti za uređenje građevne čestice, osobito zelenih i parkirališnih površina,

– način i uvjeti priključenja građevne čestice, odnosno građevine na prometnu površinu, komunalnu i drugu infrastrukturu,

– mjere zaštite okoliša, odnosno uvjeti zaštite prirode utvrđeni procjenom utjecaja na okoliš, odnosno ocjenom prihvatljivosti zahvata za prirodu i dokumentacijom prema posebnim propisima, odnosno način sprječavanja nepovoljna utjecaja na okoliš,

– posebni uvjeti tijela i osoba određenih prema posebnim propisima,

– ostali uvjeti iz dokumenta prostornog uređenja od utjecaja na zahvat u prostoru,

– uvjeti važni za provedbu zahvata u prostoru (obveza uklanjanja postojećih građevina, sanacija terena građevne čestice, fazno građenje pojedinih cjelina zahvata u prostoru, obveza ispitivanja tla i dr.),

– uvjeti za gradnju privremene građevine u funkciji organizacije gradilišta (asfaltna baza, separacija agregata, tvornica betona, dalekovod i transformatorska stanica radi napajanja gradilišta električnom energijom te prijenosni spremnik za smještaj, čuvanje ili držanje eksplozivnih tvari osim nadzemnog i podzemnog spremnika ukapljenoga naftnog plina, odnosno nafte zapremine do 5 m3) i rok za uklanjanje te građevine nakon provedbe zahvata u prostoru za koji se izdaje lokacijska dozvola.

(2) Sastavni dio lokacijske dozvole su idejni projekti izrađeni u skladu s prostornim planom na temelju kojeg se ta dozvola izdaje i posebni uvjeti iz stavka 1. podstavka 7., 8. i 9. ovoga članka.
 

Zahtjev za izdavanje lokacijske dozvole
 

Članak 107.
 

(1) Zahtjevu za izdavanje lokacijske dozvole prilaže se:

– izvod iz katastarskoga plana, odnosno njegova preslika,

– tri primjerka idejnog projekta čija je situacija prikazana na odgovarajućoj posebnoj geodetskoj podlozi,

– izjavu projektanta da je idejni projekt izrađen u skladu s dokumentom prostornog uređenja na temelju kojeg se izdaje lokacijska dozvola,

– pisano izvješće i potvrdu o nostrifikaciji idejnog projekta ako je projekt izrađen prema stranim propisima,

– dokaz o pravnom interesu podnositelja zahtjeva za izdavanje lokacijske dozvole.

(2) Ako je za organizaciju gradilišta na kojem će se provesti zahvat u prostoru za koji se izdaje lokacijska dozvola, potrebna privremena građevina, uz zahtjev iz stavka 1. ovoga članka prilažu se tri primjerka idejnog projekta za tu građevinu i drugi odgovarajući prilozi iz stavka 1. ovoga članka.
 

Postupak izdavanja lokacijske dozvole
 

Članak 108.
 

(1) U postupku izdavanja lokacijske dozvole utvrđuje se da je:

– idejni projekt izrađen u skladu s prostornim planom i posebnim uvjetima iz članka 109. ovoga Zakona u skladu s kojima se lokacijska dozvola izdaje,

– uz zahtjev za izdavanje lokacijske dozvole priložena dokumentacija iz članka 107. ovoga Zakona,

– osiguran pristup s prometne površine do građevne čestice i

– građevna čestica uređena u smislu članka 125. stavka 2., odnosno članka 126. stavka 1. ovoga Zakona.

(2) Ako je za organizaciju gradilišta na kojem će se provesti zahvat u prostoru za koji se izdaje lokacijska dozvola, potrebna privremena građevina, u postupku izdavanja lokacijske dozvole utvrdit će se da je idejni projekt za tu građevinu izrađen u skladu s prostornim planom i posebnim uvjetima iz članka 109. ovoga Zakona u skladu s kojima se lokacijska dozvola izdaje.

(3) Iznimno od stavka 1. ovoga članka, Ministarstvo, odnosno nadležno upravno tijelo iz članka 109. ovoga Zakona zatražit će od podnositelja zahtjeva da za namjeravani zahvat u prostoru provede postupak procjene utjecaja na okoliš, odnosno ocjene prihvatljivosti zahvata za prirodu, ako je to određeno posebnim propisima.

(4) Nadležno upravno tijelo velikog grada u postupku izdavanja lokacijske dozvole pribavlja mišljenje povjerenstva za ocjenu arhitektonske uspješnosti idejnog projekta, osim u slučaju kada je izrađen na temelju prethodno provedenog natječaja.

(5) Nadležno upravno tijelo županije u postupku izdavanja lokacijske dozvole pribavlja mišljenje povjerenstva za ocjenu arhitektonske uspješnosti idejnog projekta za smještajne i prateće građevine ugostiteljsko-turističke namjene planirane u prostornim cjelinama obuhvata s više od 5 ha, osim u slučaju kada je izrađen na temelju prethodno provedenog natječaja.

(6) Povjerenstvo iz stavka 1. ovoga članka imenuje poglavarstvo županije, odnosno velikog grada iz redova predstavnika stručnih i javnih institucija te drugih osoba afirmiranih u području arhitekture i prostornog uređenja.

Članak 109.
 

(1) Ministarstvo, odnosno nadležno upravno tijelo poziva najkasnije u roku od petnaest dana od dana primitka urednog zahtjeva za izdavanje lokacijske dozvole iz članka 107. ovoga Zakona, tijela i/ili osobe određene posebnim propisima na uvid u idejni projekt radi pribavljanja posebnih uvjeta iz članka 106. stavka 1. podstavka 7, 8. i 9. ovoga Zakona. Uvidu u idejni projekt obvezno prisustvuje radi davanja obrazloženja podnositelj zahtjeva i projektant.

(2) Ministarstvo, odnosno nadležno upravno tijelo poziva radi pribavljanja posebnih uvjeta iz stavka 1. ovoga članka i druga nadležna tijela državne uprave ili pravne osobe s javnim ovlastima, osobito ako je zahvat u prostoru od utjecaja na obranu Države i sigurnost državne granice.

(3) Posebni uvjeti iz članka 106. podstavka 7, 8. i 9. ovoga Zakona smatraju se izdanim, ako se tijelo i/ili osoba iz stavka 1. i 2. ovoga članka prilikom uvida u idejni projekt očituje da je idejni projekt izrađen u skladu s posebnim propisima ili utvrdi da nema posebnih uvjeta ili dostavi posebne uvjete naknadno pisanim putem u propisanom roku.

(4) Ako tijelo i/ili osoba, određeni posebnim propisima, prilikom uvida u idejni projekt ili naknadno u roku od najviše petnaest dana od dana uvida u idejni projekt, utvrde da idejni projekt nije usklađen s odredbama posebnih propisa, Ministarstvo, odnosno nadležno upravno tijelo će zaključkom podnositelju zahtjeva odrediti primjereni rok za njegovo usklađenje. Ako podnositelj zahtjeva ne postupi po tom zaključku Ministarstvo, odnosno nadležno upravno tijelo će odbiti zahtjev za izdavanje lokacijske dozvole.

(5) Ako investitor postupi po zaključku iz stavka 4. ovoga članka Ministarstvo odnosno nadležno upravno tijelo će ponovno postupiti u smislu stavka 1. ovoga članka. Ako se tijelo i/ili osoba iz stavka 1. i 2. ovoga članka odazove ponovnom pozivu za uvid u idejni projekt i tom prilikom utvrdi da idejni projekt ponovno nije usklađen s odredbama posebnih propisa, dužno je o tome donijeti rješenje te ga u roku od najduže petnaest dana od dana uvida u glavni projekt dostaviti podnositelju zahtjeva i Ministarstvu odnosno nadležnom upravnom tijelu.

(6) Posebni uvjeti iz članka 106. podstavka 7, 8. i 9. ovoga Zakona smatraju se izdani, odnosno da je idejni projekt usklađen s odredbama posebnih propisa i u slučaju ako se tijelo ili osoba iz stavka 1. i 2. ovoga članka ne odazove pozivu za uvid u idejni projekt ili se prilikom uvida u idejni projekt, odnosno u naknadno određenom roku ne očituje ili ako u propisanom roku Ministarstvu, odnosno nadležnom upravnom tijelu ne dostavi rješenje iz stavka 5. ovoga članka.

(7) Na rješenje tijela ili osobe iz stavka 1. i 2. ovoga članka podnositelj zahtjeva ima pravo žalbe, odnosno pokretanja upravnog spora, koju nadležno tijelo državne uprave, odnosno Upravni sud Republike Hrvatske rješava u hitnom postupku. Ministarstvo, odnosno nadležno upravno tijelo će prekinuti postupak za izdavanje lokacijske dozvole dok nadležno tijelo državne uprave, odnosno sud ne riješi o žalbi, odnosno upravnom sporu podnositelja zahtjeva.

Stranka u postupku izdavanja lokacijske dozvole
 

Članak 110.
 

(1) Prije izdavanja lokacijske dozvole Ministarstvo, odnosno nadležno upravno tijelo dužno je stranci pružiti mogućnost uvida u idejni projekt radi izjašnjenja (u daljnjem tekstu: uvid).

(2) Stranka u smislu stavka 1. ovoga članka je podnositelj zahtjeva, vlasnik nekretnine za koju se izdaje lokacijska dozvola i nositelj drugih stvarnih prava na toj nekretnini, vlasnik i nositelj drugih stvarnih prava na nekretnini koja neposredno graniči s nekretninom za koju se izdaje lokacijska dozvola, javna ustanove za upravljanje nacionalnim parkom i parkom prirode te jedinica lokalne samouprave na čijem se području planira zahvat u prostoru.

(3) Iznimno od stavka 2. ovoga članka, stranke u postupku izdavanja lokacijske dozvole za zahvate u prostoru za koje lokacijsku dozvolu izdaje Ministarstvo ili za koje je zakonom, odnosno odlukom Vlade utvrđeno da su od interesa za Republiku Hrvatsku, su podnositelj zahtjeva, vlasnik nekretnine za koju se izdaje lokacijska dozvola i nositelj drugih stvarnih prava na toj nekretnini, javna ustanova za upravljanje nacionalnim parkom i parkom prirode i jedinica lokalne samouprave na čijem se području planira zahvat u prostoru.
 

Poziv za uvid u idejni projekt
 

Članak 111.
 

(1) Ako u postupku izdavanja lokacijske dozvole sudjeluje više od deset stranaka koje su vlasnici ili nositelji drugih stvarnih prava na istoj nekretnini, a koje nemaju zajedničkog predstavnika ili punomoćnika, Ministarstvo, odnosno nadležno upravno tijelo može zaključkom putem jedne od stranaka, narediti da u roku od deset dana odrede tko će ih predstavljati ili da postave zajedničkog punomoćnika. Ako stranke ne postupe po zaključku, zajedničkog predstavnika odredit će nadležno upravno tijelo.

(2) Ako se lokacijska dozvola izdaje za građevinu koja neposredno graniči s više od deset nekretnina, Ministarstvo, odnosno nadležno upravno tijelo može pozvati stranke radi uvida putem javnog poziva, koji se objavljuje u dnevnom tisku i/ili na lokalno uobičajeni način javnog priopćavanja te na oglasnoj ploči, a nadležno upravno tijelo poziv izlaže i na građevnoj čestici ili građevini na koju se odnosi zahvat u prostoru.

(3) Javni poziv iz stavka 2. ovoga članka:

– obvezno sadrži naziv Ministarstva, odnosno nadležnog upravnog tijela, ime, odnosno tvrtku podnositelja zahtjeva, naziv, vrstu i lokaciju građevine, mjesto i vrijeme na kojemu stranka može izvršiti uvid i dati izjašnjenje, te obavijest da se pozivu ne mora odazvati osobno već putem svojeg opunomoćenika i da se lokacijska dozvola može izdati iako se stranka ne odazove pozivu,

– objavljuje se, odnosno izlaže najmanje osam dana prije dana, koji je u pozivu određen za uvid,

– izlaže se na građevnoj čestici, odnosno građevini na koju se odnosi zahvat u prostoru na vidljivom i dostupnom mjestu te na način da bude zaštićen od vremenskih prilika, o čemu službenik nadležnog upravnog tijela u spisu predmeta sastavlja službenu zabilješku,

– smatra se dostavljen danom objave u dnevnom tisku i/ili na drugi lokalno uobičajeni način javnog priopćavanja, čime je ispunjena dužnost nadležnog upravnog tijela iz članka 110. stavka 1. ovoga Zakona.
 

Članak 112.
 

(1) Osoba koja se odazove pozivu Ministarstva, odnosno nadležnog upravnog tijela za uvid, dužna je dokazati da ima svojstvo stranke.

(2) Stranci koja se je odazvala pozivu za uvid, tijelo iz stavka 1. ovoga članka može na njezin zahtjev odrediti rok od najviše osam dana u kojemu je stranka dužna izjasniti se o idejnom projektu.

(3) Ako se stranka ne izjasni o idejnom projektu u roku iz stavka 2. ovoga članka, smatra se da je stranci dana mogućnost uvida.

(4) Ako se pozivu za uvid stranka iz opravdanih razloga ne može odazvati, uvid može izvršiti i naknadno, ali najkasnije u roku od osam dana od zadnjeg dana određenog u pozivu za uvid, u kojem je slučaju stranka dužna dokazati opravdanost razloga zbog kojih se nije mogla odazvati pozivu.

(5) Osobi koja ne dokaže svojstvo stranke, tijelo iz stavka 1. ovoga članka uskratit će mogućnost uvida o čemu će donijeti zaključak.

(6) Pravo stranke na uvid prestaje pravomoćnošću lokacijske dozvole.
 

Odbijanje zahtjeva za izdavanje lokacijske dozvole
 

Članak 113.
 

(1) Ako Ministarstvo, odnosno nadležno upravno tijelo utvrdi da nisu ispunjeni propisani uvjeti za izdavanje lokacijske dozvole, zaključkom će, najkasnije trideset dana od zaprimanja zahtjeva, investitoru odrediti primjereni rok za ispunjenje tih uvjeta, koji ne može biti dulji od trideset dana.

(2) Tijelo iz stavka 1. ovoga članka će rješenjem odbiti zahtjev za izdavanje lokacijske dozvole ako utvrdi da:

– idejni projekt nije izradila ovlaštena osoba,

– idejni projekt nije izrađen u skladu s dokumentom prostornog uređenja na temelju kojeg se izdaje lokacijska dozvola, odredbama ovoga Zakona i posebnih propisa,

– idejnim projektom nije riješeno priključenje građevne čestice, odnosno građevine na prometnu površinu i komunalnu infrastruk­turu,

– građevna čestica nije uređena te

– ako investitor ne ispuni uvjete određene zaključkom iz stavka 1. ovoga članka.
 

Dostava lokacijske dozvole i rješenja o odbijanju zahtjeva
 

Članak 114.
 

(1) Lokacijska dozvola, odnosno rješenje o odbijanju zahtjeva za izdavanje lokacijske dozvole dostavlja se:

– podnositelju zahtjeva s idejnim projektom,

– strankama koje su se odazvale pozivu nadležnog upravnog tijela za uvid bez idejnog projekta,

– strankama koje se nisu odazvale pozivu za uvid izlaganjem na oglasnoj ploči Ministarstva, odnosno nadležnog upravnog tijela u trajanju od osam dana,

– urbanističkoj inspekciji bez idejnog projekta.

(2) U slučaju dostave iz stavka 1. podstavka 2. ovoga članka prvi dan roka za izjavljivanje žalbe je prvi dan izlaganja dozvole, odnosno rješenja na oglasnoj ploči.

(3) Stranka koja se nije odazvala pozivu za uvid ne može zbog toga tražiti obnovu postupka.
 

Izmjena i dopuna lokacijske dozvole
 

Članak 115.
 

Podnositelj zahtjeva je dužan ishoditi izmjenu i/ili dopunu lokacijske dozvole ako tijekom izrade glavnog projekta, odnosno građenja namjerava na zahvatu u prostoru učiniti promjene kojima se mijenjaju lokacijski uvjeti iz članka 106. ovoga Zakona, a da se pritom ne mijenja njihova usklađenost s prostornim planom na temelju kojeg je lokacijska dozvola izdana.

Rok za izdavanje lokacijske dozvole
 

Članak 116.
 

Zahtjev za izdavanje lokacijske dozvole Ministarstvo je dužno riješiti u roku od šezdeset dana, a nadležno upravno tijelo u roku od trideset dana od uredno podnesenog zahtjeva iz članka 107. ovoga Zakona te pribavljenih akata iz članka 109. ovoga Zakona.

Pravo na žalbu
 

Članak 117.
 

(1) Protiv lokacijske dozvole koju je izdalo nadležno upravno tijelo može se izjaviti žalba Ministarstvu.

(2) Protiv lokacijske dozvole koju je izdalo Ministarstvo nije dopuštena žalba, ali se može pokrenuti upravni spor.

Važenje lokacijske dozvole
 

Članak 118.
 

(1) Lokacijska dozvola prestaje važiti ako se zahtjev za izdavanje potvrde glavnog projekta odnosno građevinske dozvole ne podnese nadležnom upravnom tijelu, odnosno Ministarstvu u roku od dvije godine od dana pravomoćnosti lokacijske dozvole.

(2) Važenje lokacijske dozvole produžuje se na zahtjev podnositelja zahtjeva jednom za još dvije godine, ako se nisu promijenili uvjeti utvrđeni u skladu s odredbama ovoga Zakona i drugi uvjeti u skladu s kojima je lokacijska dozvola izdana.

2.8. Parcelacija građevinskog zemljišta
 

Parcelacija
 

Članak 119.
 

(1) Parcelacija zemljišta unutar granica građevinskog područja i parcelacija građevinskog zemljišta izvan granica tog područja, može se provoditi samo u skladu s rješenjem o uvjetima građenja, lokacijskom dozvolom, rješenjem o utvrđivanju građevne čestice i detaljnim planom uređenja.

(2) Parcelacija zemljišta izvan granica građevinskog područja radi povećanja građevne čestice unutar granice građevnog područja nije dopuštena.

Parcelacijski elaborat
 

Članak 120.
 

Akt o parcelaciji građevinskog zemljišta unutar i izvan građevinskog područja provodi se u katastru zemljišta odnosno katastru nekretnina na temelju parcelacijskog elaborata za koji je nadležno upravno tijelo iz članka 105. ovoga Zakona, odnosno Ministarstvo izdalo potvrdu o njegovoj usklađenosti s rješenjem o uvjetima građenja, lokacijskom dozvolom, rješenjem o utvrđivanju građevne čestice ili detaljnim planom uređenja.
 

Rješenje o utvrđivanju građevne čestice
 

Članak 121.
 

(1) Kada za postojeću građevinu nije utvrđena građevna čestica ili zemljište nužno za redovitu uporabu građevine, parcelacija građevinskog zemljišta provodi se u skladu s rješenjem o utvrđivanju građevne čestice.

(2) Rješenje iz stavka 1. ovoga članka može se donijeti:

– ako su na istoj katastarskoj čestici izgrađene dvije ili više građevina koje građevinski, funkcionalno ili tehničko-tehnološki nisu cjelina,

– ako je građevina izgrađena na katastarskoj čestici čija je površina veća od površine nužne za redovitu uporabu građevine,

– ako je postojeća katastarska čestica, na kojoj je izgrađena građevina, takva da se ne može smatrati zemljištem nužnim za redovitu uporabu te građevine,

– ako se radi o građevini iz članka 128. stavka 1. podstavka 3. ovoga Zakona.

(3) Rješenje iz stavka 1. ovoga članka, na zahtjev stranke ili po službenoj dužnosti, donosi nadležno upravno tijelo iz članka 105. ovoga Zakona na temelju dokumenata prostornog uređenja i posebnih propisa, odnosno u skladu s pravilima struke, vodeći računa da se građevna čestica utvrdi tako da oblikom i veličinom omogućava redovitu uporabu građevine. Rješenje se donosi na temelju odgovarajuće posebne geodetske podloge katastarske čestice i izvoda iz katastarskog plana, odnosno njegove preslike, koji se prilažu zahtjevu.

2.9. Uređenje građevinskog zemljišta
 

Cilj i obveza uređenja građevinskog zemljišta
 

Članak 122.
 

(1) Građevinsko zemljište uređuje se u cilju njegovog osposobljavanja za građenje, rekonstrukciju i korištenje zgrada u skladu s dokumentom prostornog uređenja te s tim u vezi poboljšanja uvjeta života i rada u naseljima.

(2) Uređenje građevinskog zemljišta, sukladno ovom Zakonu, obveza je jedinica lokalne samouprave.
 

Radnje i radovi uređenja građevinskog zemljišta
 

Članak 123.
 

Uređenje građevinskog zemljišta obuhvaća sljedeće radnje i radove:

– osiguranje sredstava za uređenje građevinskog zemljišta u proračunu jedinice lokalne samouprave i iz drugih izvora,

– pribavljanje projekata i druge dokumentacije, rješavanje imovinskopravnih odnosa u skladu s ovim Zakonom i posebnim zakonom i ishođenje akata potrebnih za provedbu radova u svrhu uređenja građevinskog zemljišta,

– građenje u svrhu proširenja i/ili poboljšanja komunalne i druge infrastrukture sukladno posebnim propisima, ako ovim Zakonom nije određeno drukčije,

– sanaciju terena (odvodnjavanje, izravnavanje, osiguranje zemljišta i sl.),

– poticanje i organizaciju suradnje u svrhu koordinacije gradnje pravnih osoba s javnim ovlastima i drugih subjekata u čijem je djelokrugu prema posebnim propisima građenje građevina prometne, elektroopskrbne i telekomunikacijske infrastrukture te zdravstvenih, obrazovnih, upravnih i drugih javnih građevina potrebnih za život i rad u jedinici lokalne samouprave.

Redoslijed uređenja građevinskog zemljišta
 

Članak 124.
 

(1) Prilikom uređenja pojedinih dijelova građevinskog zemljišta ili građenja pojedinih građevina s tim u vezi mora se voditi računa o redoslijedu uređenja tako da se omogući trenutačna i konačna usklađenost i funkcionalna povezanost tih dijelova.

(2) Nove građevine i uređaji komunalne infrastrukture ili njihovi novi dijelovi te druge infrastrukturne građevine ne mogu se priključivati na postojeće građevine i uređaje komunalne infrastrukture, odnosno druge infrastrukturne građevine koje kapacitetom ili drugim obilježjima ne udovoljavaju novim građevinama i uređajima odnosno njihovim dijelovima.
 

Mogućnost građenja u građevinskom području
 

Članak 125.
 

(1) Lokacijska dozvola, rješenje o uvjetima građenja i rješenje o izvedenom stanju na dijelu građevinskog područja za koji je prema ovom Zakonu propisana obveza donošenja urbanističkog plana uređenja ili detaljnog plana uređenja može se izdati samo na temelju tog plana.

(2) Lokacijska dozvola, rješenje o uvjetima građenja, rješenje o izvedenom stanju i potvrda izvedenog stanja za zgrade na dijelu građevinskog područja iz stavka 1. ovoga članka, može se izdati samo za građenje na uređenoj građevnoj čestici (pristup s prometne površine, odvodnja otpadnih voda i propisani broj parkirališnih mjesta) u skladu s urbanističkim planom uređenja, odnosno detaljnim planom uređenja ili čije je uređenje započeto na temelju programa gradnje građevina i uređaja komunalne infrastrukture prema posebnom zakonu na način da su izvedeni barem zemljani radovi u skladu s navedenim planom.

(3) Stavak 1. i 2. ovoga članka ne odnosi se na izdavanje lokacijske dozvole i rješenja o uvjetima građenja za građenje zamjenskih građevina i za rekonstrukciju postojećih građevina.
 

Članak 126.
 

(1) Lokacijska dozvola, rješenje o uvjetima građenja, rješenje o izvedenom stanju i potvrda izvedenog stanja za zgrade na dijelu građevinskog područja za koji ovim Zakonom nije propisana obveza donošenja urbanističkog plana uređenja ili detaljnog plana uređenja, može se izdati samo za građenje na uređenoj građevnoj čestici (pristup s prometne površine, odvodnja otpadnih voda i propisani broj parkirališnih mjesta) u skladu s prostornim planom na temelju kojega se izdaje dozvola odnosno rješenje ili čije je uređenje započeto na temelju programa gradnje građevina i uređaja komunalne infrastrukture prema posebnom zakonu na način da su izvedeni barem zemljani radovi u skladu s navedenim planom.

(2) Stavak 1. ovoga članka ne odnosi se na izdavanje lokacijske dozvole i rješenja o uvjetima građenja za građenje zamjenskih građevina i za rekonstrukciju postojećih građevina.
 

Zabrana izdavanja dozvola i drugih akata
 

Članak 127.
 

(1) U svrhu izrade urbanističkog plana uređenja ili detaljnog plana uređenja, čija je obveza izrade propisana prostornim planom šireg područja, predstavničko tijelo jedinice lokalne samouprave može odlukom o izradi na području obuhvata tog plana zabraniti izdavanje lokacijske dozvole i rješenja o uvjetima građenja za građenje novih i/ili rekonstrukciju postojećih građevina te rješenja o izvedenom stanju i potvrde izvedenog stanja do donošenja tog plana, ali ne duže od dvije godine od dana stupanja na snagu odluke.

(2) Zabrana iz stavka 1. ovoga članka može se produžiti za najviše godinu dana i nakon toga se više ne može propisati pet godina.

(3) Zabrana iz stavka 1. ovoga članka ne odnosi se na zahvate u prostoru za koje lokacijsku dozvolu izdaje Ministarstvo.

Obveza prodaje zemljišta
 

Članak 128.
 

(1) Država te jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave dužne su na zahtjev vlasnika zemljišta, odnosno građevine po tržišnoj cijeni prodati bez provedbe javnog natječaja:

– dio neizgrađenog zemljišta potrebnog za formiranje neizgrađene građevne čestice u skladu s detaljnim planom uređenja, ako taj dio ne prelazi 20% površine planirane građevne čestice,

– dio zemljišta potrebnog za formiranje izgrađene građevne čestice u skladu s detaljnim planom uređenja,

– zemljište koje čini građevnu česticu građevine za stalno stanovanje izgrađene bez građevne dozvole ili drugog odgovarajućeg akta, ako je građevina izgrađena u skladu s prostornim planom i ako se vlasnik građevine obveže da će ishoditi rješenje o uvjetima građenja, odnosno drugi odgovarajući akt u roku od godine dana od dana sklapanja kupoprodajnog ugovora za ovo zemljište.

(2) Neispunjenje obveze iz stavka 1. podstavka 3. ovoga članka razlog je za poništenje kupoprodajnog ugovora.
 

Predaja zemljišta u vlasništvo jedinice lokalne samouprave
 

Članak 129.
 

(1) Vlasnik neizgrađenog zemljišta na kojemu je detaljnim planom uređenja ili urbanističkim planom uređenja planirano građenje građevina i uređaja komunalne ili druge infrastrukture ili druga građevina javne namjene koje ne može biti vlasnik, može ovo zemljište predati u vlasništvo jedinice lokalne samouprave.

(2) Na način iz stavka 1. ovoga članka može postupiti i vlasnik neizgrađenog zemljišta na kojemu ne može graditi jer se ne može formirati građevna čestica u skladu s detaljnim planom uređenja.
 

Članak 130.
 

(1) Vlasnik građevinskog zemljišta unutar granica građevinskog područja dužan je prije dobivanja lokacijske dozvole odnosno rješenja o uvjetima građenja, predati jedinici lokalne samouprave dio tog zemljišta koje je dokumentom prostornog uređenja određeno za građenje građevina ili uređaja komunalne infrastrukture koji služi njegovoj građevnoj čestici ili građevini koja će se izgraditi na toj čestici.

(2) Vlasnik građevinskog zemljišta unutar granica građevinskog područja dužan je prije dobivanja lokacijske dozvole, odnosno rješenja o uvjetima građenja s jedinicom lokalne samouprave ili drugom ovlaštenom osobom sklopiti ugovor o osnivanju služnosti provoza i/ili prolaza ili druge služnosti na svojoj građevnoj čestici ili građevini koja će na njoj biti izgrađena za korist građevine ili uređaja komunalne infrastrukture kada je to prema prostornom planu potrebno.

Članak 131.
 

(1) Za predano zemljište iz članka 129., odnosno osnovanu služnost odnosno iz članka 130. ovoga Zakona vlasniku pripada naknada u visini tržišne vrijednosti predanog zemljišta u vrijeme predaje, odnosno u iznosu za koji je umanjena vrijednost nekretnine uslijed osnivanja služnosti.

(2) Naknadu iz stavka 1. ovoga članka dužna je isplatiti jedinica lokalne samouprave, odnosno osoba s kojom je sklopljen ugovor, najkasnije u roku od dvije godine od dana predaje zemljišta, odnosno sklapanja ugovora.
 

Članak 132.
 

(1) Zemljište iz članka 129. i članka 130. ovoga Zakona vlasnik predaje izjavom koju daje na zapisnik uredu državne uprave u županiji, odnosno Gradu Zagrebu.

(2) Ured državne uprave u županiji dužan je pozvati jedinicu lokalne samouprave da prisustvuje davanju izjave iz stavka 1. ovoga članka najmanje četrnaest dana prije davanja izjave.

(3) Ured državne uprave u županiji dužan je izjavu iz stavka 1. ovoga članka u tri primjerka uručiti zastupniku jedinice lokalne samouprave, odnosno bez odlaganja dostaviti jedinici lokalne samouprave u čije je vlasništvo predano zemljište.

(4) Ured državne uprave, odnosno Grad Zagreb na prijedlog vlasnika zakazuje raspravu u svrhu sporazumnog utvrđivanja naknade za predmetno zemljište.

(5) Ako vlasnik i jedinica lokalne samouprave ne postignu sporazum u pogledu naknade nadležni sud će ovu naknadu na zahtjev vlasnika odrediti u izvanparničnom postupku.
 

Pravo prvokupa
 

Članak 133.
 

(1) Vlada, predstavničko tijelo županije, Grada Zagreba, velikog grada, grada i općine (u daljnjem tekstu: nositelj prava prvokupa) može odlukom odrediti područje na kojemu ima pravo prvokupa nekretnina potrebnih za građenje građevina iz članka 123. podstavka 5. ovoga Zakona.

(2) Područje iz stavka 1. ovoga članka određuje se na katastarskoj ili odgovarajućoj posebnoj geodetskoj podlozi, tako da je nedvojbeno na koje se nekretnine odnosi pravo prvokupa.

(3) Odluka iz stavka 1. ovoga članka objavljuje se u »Narodnim novinama«, odnosno službenom glasilu županije, Grada Zagreba, velikog grada, grada i općine.

(4) Odluka iz stavka 1. ovoga članka dostavlja se nadležnom zemljišnoknjižnom sudu i nadležnom područnom uredu za katastar državne geodetske uprave odnosno Gradskom uredu za katastar i geodetske poslove Grada Zagreba (u daljnjem tekstu: katastarski ured).

Članak 134.
 

(1) Vlasnik nekretnine na području na kojemu postoji pravo prvokupa koji namjerava prodati ovu nekretninu dužan je putem javnog bilježnika istu ponuditi na prodaju nositelju prava prvokupa i priopćiti mu cijenu i uvjete prodaje.

(2) Ako nositelj prava prvokupa kojemu je stavljena ponuda ne izjavi u roku od šezdeset dana od dana priopćenja ponude da prihvaća ponudu, vlasnik nekretnine može istu prodati drugom, ali samo pod istim uvjetima ili za višu cijenu.

(3) Kada se prema uvjetima prodaje cijena treba u cijelosti ili djelomice isplatiti u novcu, izjava o prihvaćanju ponude može imati učinak samo ako nositelj prava prvokupa kome je stavljena ponuda vlasniku nekretnine ili kod javnog bilježnika, odnosno nadležnog suda deponira cijeli iznos koji se prema ponudi treba isplatiti u novcu.
 

Članak 135.
 

(1) Sklapanje ugovora o kupoprodaji nekretnine protivno članku 134. ovoga Zakona razlog je za poništenje tog ugovora.

(2) Tužba za poništenje ugovora iz stavka 1. ovoga članka ne može se podnijeti nakon proteka tri godine od dana njegova sklapanja.

Ugovor o financiranju uređenja građevinskog zemljišta
 

Članak 136.
 

(1) Troškove ili dio troškova potrebnih za izradu urbanističkog plana uređenja ili detaljnog plana uređenja te za uređenje građevinskog zemljišta može snositi vlasnik zemljišta kojem to uređenje koristi ili druga zainteresirana osoba koja s jedinicom lokalne samouprave sklopi ugovor o financiranju uređenja građevinskog zemljišta.

(2) Ugovor o financiranju uređenja građevinskog zemljišta sklapa se u pisanoj formi, a ovisno o svom predmetu, sadrži osobito:

– naziv odnosno ime i adresu stranaka,

– naziv i obuhvat prostornog plana čija se izrada financira i osnovne smjernice za njegovu izradu značajne za obje stranke,

– obvezu jedinice lokalne samouprave da donese prostorni plan,

– vrstu i opseg radnji i radova na uređenju zemljišta koje se obvezuje izvršiti jedinica lokalne samouprave, te rok za njihovo izvršenje,

– iznos, način i rok plaćanja troškova uređenja zemljišta koji se obvezuju platiti vlasnik zemljišta, odnosno zainteresirana osoba.

(3) Sklapanje ugovora o uređenju građevinskog zemljišta ne isključuje primjenu posebnih propisa o javnoj nabavi.

(4) Ugovor o uređenju građevinskog zemljišta objavljuje se u službenom glasilu jedinice lokalne samouprave.

2.10. Urbana komasacija
 

2.10.1. Opće odredbe o urbanoj komasaciji
 

Svrha urbane komasacije
 

Članak 137.
 

(1) Urbana komasacija (u daljnjem tekstu: komasacija) provodi se radi preoblikovanja čestica građevinskog zemljišta u području komasacije u građevne čestice, uz istodobno sređivanje vlasničkih i drugih stvarno-pravnih odnosa na tom zemljištu, tako da se vlasnicima nekretnina, čije se čestice zbog svoje površine, oblika, položaja, neodgovarajućeg pristupa na javnu površinu i/ili drugih razloga nisu mogle bez komasacije racionalno urediti i koristiti, te jedinici lokalne samouprave omogući građenje, uporaba, odnosno uređenje građevinskog zemljišta u skladu s detaljnim planom uređenja.

(2) Provedba postupka komasacije od interesa je za Republiku Hrvatsku.
 

Područje komasacije
 

Članak 138.
 

(1) Provedba postupka komasacije i područje komasacije određuje se prostornim planom uređenja općine ili grada ili urbanističkim planom uređenja.

(2) Područje komasacije je obuhvat detaljnog plana uređenja u skladu s kojim se komasacija provodi.
 

Predmet komasacije
 

Članak 139.
 

(1) Predmet komasacije su sva zemljišta na području komasacije osim:

– građevnih čestica izgrađenih u skladu s važećim detaljnim planom uređenja,

– neizgrađenih čestica koje imaju oblik i površinu određenu važećim detaljnim planom uređenja,

– izgrađenih čestica koje se promjenom oblika i površine mogu uskladiti s važećim detaljnim planom uređenja i

– čestica na kojima su izgrađene građevine bez građevinske dozvole odnosno drugog odgovarajućeg akta u skladu s detaljnim planom uređenja koje se promjenom oblika i površine mogu uskladiti s tim planom.

(2) Dio izgrađene čestice iz stavka 1. podstavka 3. ovoga članka koji prema važećem detaljnom planu uređenja ne čini građevnu česticu, predmet je komasacije.

Građevine i trajni nasadi
 

Članak 140.
 

(1) Građevine i trajni nasadi koji se nalaze na zemljištu koje je predmet komasacije i koje je potrebno ukloniti radi provedbe detaljnog plana uređenja izvlašćuju se u korist jedinice lokalne samouprave.

(2) Izvlaštenje iz stavka 1. ovoga članka provodi se u postupku komasacije na način propisan posebnim zakonom kojim se uređuje izvlaštenje.

(3) Vlasniku građevina i trajnih nasada izvlaštenih u postupku komasacije pripada naknada i druga prava propisana posebnim zakonom kojim se uređuje izvlaštenje.
 

Utvrđivanje stanja
 

Članak 141.
 

(1) Za potrebe provedbe postupka komasacije utvrđuje se stanje zemljišta koje je predmet komasacije te građevina i trajnih nasada iz članka 140. stavka 1. ovoga Zakona (u daljnjem tekstu: nekretnine) glede vlasništva, drugih stvarnih prava i posjeda, te u pogledu njihova oblika, veličine i izgrađenosti.

(2) U pogledu vlasništva nekretnina i drugih stvarnih prava, te njihovog oblika, veličine i izgrađenosti uzima se kao mjerodavno stanje u zemljišnim knjigama.

(3) Ako se stvarno stanje glede vlasništva i drugih stvarnih prava nekretnina te njihova oblika, veličine i izgrađenosti ne podudara sa stanjem u zemljišnim knjigama, uzet će se kao mjerodavno stvarno stanje.

Članak 142.
 

(1) Sporove o pravu vlasništva i drugim stvarnim pravima nekretnina te o njihovom obliku, veličini i izgrađenosti kao i druge postupke nužne za provedbu postupaka komasacije, osim postupaka čija je provedba u nadležnosti građevinske i urbanističke inspekcije, rješava tijelo nadležno za provedbu komasacije kao prethodno pitanje.

(2) Mjere zabrane raspolaganja nekretninama koje su predmet postupaka komasacije ili pojedinih radnji u tom postupku donesene od tijela državne vlasti ne sprečavaju provedbu postupka komasacije.

(3) Utvrđivanjem stvarnog stanja vlasništva i drugih stvarnih prava na nekretninama u smislu članka 141. ovoga Zakona te rješavanjem prethodnih pitanja iz stavka 1. ovoga članka ne dira se u prava trećih osoba na te nekretnine niti na mogućnost uređivanja ovih pitanja pred inače nadležnim tijelima državne vlasti nakon pravomoćnog okončanja postupka komasacije.

Stranke i sudionici komasacije
 

Članak 143.
 

(1) Stranke u postupku komasacije su sudionici komasacije, vlasnik izgrađene čestice kojem se dodjeljuje dio zemljišta potreban za formiranje građevne čestice u skladu s detaljnim planom uređenja i posjednici zemljišta, koje je predmet komasacije, te građevina i trajnih nasada na tom zemljištu.

(2) Sudionici komasacije su vlasnici, nositelji drugih stvarnih prava, te nositelji obveznih prava koja su osnova za stjecanje vlasništva i drugih stvarnih prava, na zemljištu koje je predmet komasacije, te građevinama i trajnim nasadima na tom zemljištu i jedinica lokalne samouprave na čiji se zahtjev provodi komasacija (u daljnjem tekstu: jedinica lokalne samouprave).

Troškovi postupka komasacije
 

Članak 144.
 

(1) Troškove pripreme postupka komasacije čine troškovi izrade odnosno pribavljanja procjene, isprava i dokumenata koji se prilažu uz zahtjev za pokretanje postupka komasacije.

(2) Troškove geodetskih radova u komasaciji čine troškovi rada osobe ovlaštene za obavljanje poslova državne izmjere i katastra nekretnina prema posebnom zakonu na poslovima iz članka 141. stavka 1., članka 154. stavka 3. podstavka 2., članka 158. stavka 3., članka 160. stavka 4. i članka 175. stavka 2. ovoga Zakona.

(3) Troškove pripreme postupka komasacije i geodetskih radova u komasaciji snosi jedinica lokalne samouprave.

(4) Troškove provedbe postupka komasacije čine troškovi za naknade i pologe koje prema ovom Zakonu jedinica lokalne samouprave plaća strankama u postupku komasacije i drugim osobama u vezi s tim postupkom umanjeni za iznos naknada koje jedinici lokalne samouprave plaćaju stranke u postupku komasacije i drugi troškovi nastali u postupku komasacije.

(5) Naknadne troškove postupka komasacije čine troškovi za naknade koje prema ovom Zakonu jedinica lokalne samouprave plaća sudionicima komasacije i drugim osobama na temelju odluke suda iz članka 186. stavka 2. ovoga Zakona.

(6) Troškove provedbe postupka komasacije i naknadne troškove postupka komasacije snosi:

– jedinica lokalne samouprave i sudionik komasacije, razmjerno površini građevnih i drugih čestica koje im se dodjeljuju u vlasništvo u tom postupku,

– sudionik komasacije kojem se ne dodjeljuje građevna čestica, razmjerno površini zemljišta za koje mu prema ovom Zakonu pripada naknada u novcu,

– vlasnik izgrađene čestice kojem se dodjeljuje dio zemljišta potreban za formiranje građevne čestice u skladu s detaljnim planom uređenja razmjerno površini zemljišta koje mu se dodjeljuje.

Članak 145.
 

Obvezu, iznos i način plaćanja naknadnih troškova postupka komasacije strankama u tom postupku, ako takvi postoje, određuje komasacijsko povjerenstvo posebnim rješenjem.

Članak 146.
 

Na radnje i akte, odnosno promet i naknade u postupku komasacije ne plaćaju se upravne pristojbe, odnosno porezi.

Povraćaj u prijašnje stanje i obnova postupka
 

Članak 147.
 

Povraćaj u prijašnje stanje i obnova postupka u postupku komasacije nisu dopušteni.
 

2.10.2. Komasacijska povjerenstva
 

Komasacijsko povjerenstvo županije, Grada Zagreba i velikog grada
 

Članak 148.
 

(1) Komasacijsko povjerenstvo za svoje područje osniva predstavničko tijelo županije, Grada Zagreba, odnosno velikog grada.

(2) Komasacijsko povjerenstvo radi do opoziva.

(3) Komasacijsko povjerenstvo ima predsjednika i četiri člana. Predsjednik i članovi povjerenstva imaju zamjenike koji ih zamjenjuju u slučaju njihove spriječenosti.

(4) Predsjednika i članove komasacijskog povjerenstva te njihove zamjenike imenuje i razrješava predstavničko tijelo županije, Grada Zagreba, odnosno velikog grada. Predsjednik i njegov zamjenik imenuju se iz reda službenika županije, Grada Zagreba, odnosno velikog grada koji su diplomirani pravnici. Jedan član i njegov zamjenik imenuju se iz reda službenika županije, Grada Zagreba, odnosno velikog grada koji su diplomirani inženjeri arhitekture. Po jedan član i njegov zamjenik imenuju se iz reda sudaca županijskog suda koji imaju radnog iskustva u građansko-pravnim odnosima, iz reda službenika katastarskog ureda koji je diplomirani inženjer geodezije i reda članova općinskog vijeća, gradskog vijeća odnosno predstavnika Gradske skupštine Grada Zagreba na čijem se području provodi komasacija.
 

Članak 149.
 

(1) Komasacijsko povjerenstvo županije, Grada Zagreba, odnosno velikog grada za koje je osnovano provodi postupak komasacije i odlučuje o zahtjevu za komasaciju.

(2) Komasacijsko povjerenstvo radi na sjednici na kojoj su prisutni svi članovi, odnosno njihovi zamjenici, a odlučuje većinom glasova.

(3) Sjednicu komasacijskog povjerenstva vodi i nacrte odluka koje donosi povjerenstvo priprema, te iste u ime povjerenstva potpisuje predsjednik povjerenstva, odnosno njegov zamjenik.

(4) Administrativno-tehničke poslove komasacijskog povjerenstva obavlja županija Grad Zagreb, odnosno veliki grad.
 

Članak 150.
 

(1) Predsjedniku i članovima komasacijskog povjerenstva, odnosno njihovim zamjenicima pripada naknada za rad u povjerenstvu u iznosu kojeg odlukom odredi Vlada.

(2) Iznos iz stavka 1. ovoga članka određuje se s obzirom na broj sjednica komasacijskog povjerenstva i broj stranaka koji sudjeluju u postupku komasacije.

(3) Troškove rada komasacijskog povjerenstva snosi županija, Grad Zagreb, odnosno veliki grad.
 

Državno komasacijsko povjerenstvo
 

Članak 151.
 

(1) Državno komasacijsko povjerenstvo osniva Vlada.

(2) Državno komasacijsko povjerenstvo radi do opoziva.

(3) Vlada može prema potrebi osnovati više državnih komasacijskih povjerenstava.

(4) Državno komasacijsko povjerenstvo ima predsjednika i četiri člana. Predsjednik i članovi imaju zamjenike koji ih zamjenjuju u slučaju njihove spriječenosti.

(5) Predsjednika i članove državnog komasacijskog povjerenstva te njihove zamjenike imenuje i razrješava Vlada na prijedlog ministra. Predsjednik i njegov zamjenik imenuju se iz reda službenika Ministarstva koji su diplomirani pravnici. Jedan član i njegov zamjenik imenuje se iz reda službenika Ministarstva koji su diplomirani inženjeri arhitekture koji rade na poslovima prostornog uređenja. Po jedan član i njegov zamjenik imenuju se iz reda sudaca Vrhovnog suda Republike Hrvatske koji imaju radnog iskustva u građanskopravnim odnosima, iz reda službenika Središnjeg ureda Državne geodetske uprave koji je diplomirani inženjer geodezije i reda članova predstavničkog tijela županije, Grada Zagreba, odnosno velikog grada na čijem se području provodi komasacija.
 

Članak 152.
 

(1) Državno komasacijsko povjerenstvo odlučuje o žalbama protiv rješenja o komasaciji i drugih akata u vezi s postupkom komasacije.

(2) Državno komasacijsko povjerenstvo radi na sjednici na kojoj su prisutni svi članovi, odnosno njihovi zamjenici, a odlučuje većinom glasova.

(3) Sjednicu državnog komasacijskoga povjerenstva vodi i nacrte odluka koje donosi povjerenstvo priprema, te iste u ime povjerenstva potpisuje predsjednik povjerenstva, odnosno njegov zamjenik.

(4) Administrativno-tehničke poslove državnoga komasacijskog povjerenstva obavlja Ministarstvo.
 

Članak 153.
 

(1) Predsjedniku i članovima državnoga komasacijskog povjerenstva odnosno njihovim zamjenicima pripada naknada za rad u povjerenstvu u iznosu kojeg odlukom odredi Vlada.

(2) Troškove rada državnoga komasacijskog povjerenstva snosi Ministarstvo.
 

2.10.3. Postupak komasacije
 

Zahtjev za pokretanje postupka
 

Članak 154.
 

(1) Postupak komasacije pokreće se na zahtjev jedinice lokalne samouprave.

(2) Zahtjev se podnosi komasacijskom povjerenstvu, putem tijela koje obavlja administrativno tehničke poslove povjerenstva, na čijem se području nalaze nekretnine za koje se traži komasacija.

(3) Zahtjevu za pokretanje komasacije jedinica lokalne samouprave prilaže:

– detaljni plan uređenja,

– parcelacijski elaborat za formiranje građevnih i drugih čestica na području komasacije s propisanim potvrdama nadležnih tijela državne uprave,

– potpune izvatke iz zemljišnih knjiga i posjedovne listove za zemljište koje je predmet komasacije i/ili pojedinih radnji u tom postupku, druge dokumente i podatke značajne za utvrđivanje vlasništva tog zemljišta, te građevina i trajnih nasada na tom zemljištu kojima raspolaže (neprovedene odluke tijela državne vlasti, kupoprodajne ugovore, podatke o promjeni adresa vlasnika i posjednika i sl.),

– popis i stručni opis građevina i trajnih nasada koje je potrebno ukloniti radi provedbe komasacije s oznakom zemljišta na kojem se nalaze i izgrađenih čestica koje se promjenom oblika i površine usklađuju s detaljnim planom uređenja,

– procjenu troškova provedbe komasacije.

(4) Osim dokumenata iz stavka 3. ovoga članka podnositelj zahtjeva dužan je na traženje komasacijskog povjerenstva, prije i nakon donošenja zaključka o pokretanju postupka komasacije, dostaviti i druge dokumente i podatke potrebne za provedbu postupka komasacije.
 

Zaključak o provedbi postupka komasacije
 

Članak 155.
 

(1) Kada su ispunjene sve formalne pretpostavke za postupanje po zahtjevu za komasaciju, te kada su uz zahtjev priloženi svi propisani i za provedbu komasacije potrebni dokumenti i podaci, komasacijsko povjerenstvo donosi zaključak o provedbi postupka komasacije.

(2) Ako nisu ispunjene sve formalne pretpostavke za postupanje po zahtjevu za komasaciju, odnosno ako uz zahtjev nisu priloženi svi propisani i za provedbu komasacije potrebni dokumenti i podaci, komasacijsko povjerenstvo će podnositelja zahtjeva zaključkom pozvati da u određenom roku uredi, odnosno dopuni svoj zahtjev.

(3) Ako podnositelj zahtjeva ne uredi, odnosno ne dopuni svoj zahtjev sukladno zaključku iz stavka 2. ovoga članka, komasacijsko povjerenstvo će rješenjem odbaciti zahtjev za komasaciju.

(4) Zaključak iz stavka 1. ovoga članka, uz ostalo, obvezno sadrži oznaku nekretnina koje su predmet komasacije i pojedinih radnji u tom postupku, a dostavlja se katastarskom uredu i nadležnom zemljišnoknjižnom sudu, svim strankama javnim priopćenjem u dnevnom tisku i objavom na web stranici jedinice lokalne samouprave, te se izlaže najmanje petnaest dana na oglasnoj ploči nadležnog tijela županije odnosno velikog grada i mjesnih odbora odnosno gradskih četvrti na čijem se području provodi komasacija.

Članak 156.
 

(1) Na temelju zaključka o provedbi postupka komasacije zemljišnoknjižni sud u zemljišnim knjigama po službenoj dužnosti provodi zabilježbu vođenja postupka komasacije.

(2) Od dostave zaključka o provedbi postupka komasacije nadležnom zemljišnoknjižnom sudu, odnosno katastarskom uredu pa do pravomoćnog okončanja tog postupka, promjene podataka u katastarskom operatu, prodaja nekretnina koje su predmet tog postupka ili pojedinih radnji u tom postupku, promjena vlasništva tih nekretnina na drugi način te osnivanje i prijenos drugih stvarnih prava na tim nekretninama, dopuštena je samo uz prethodnu suglasnost komasacijskog povjerenstva.

(3) Pravni poslovi sklopljeni protivno stavku 2. ovoga članka su ništetni.
 

Utvrđivanje tržišne vrijednosti zemljišta
 

Članak 157.
 

(1) Tržišna vrijednost zemljišta je vrijednost zemljišta izražena u cijeni koja se za komasirano zemljište na području komasacije ili sličnom susjednom području može postići na tržištu i koja ovisi o odnosu ponude i potražnje.

(2) Namjena pojedinog zemljišta koje je predmet komasacije određena detaljnim planom uređenja ne može biti od utjecaja na utvrđivanje iznosa tržišne vrijednosti zemljišta u svrhu isplate naknade u novcu prema ovom Zakonu.

(3) Prilikom utvrđivanja tržišne vrijednosti zemljišta u svrhu određivanja naknade u novcu određene ovim Zakonom uzimaju se u obzir podaci Ministarstva financija o tržišnoj vrijednosti zemljišta na području komasacije ili sličnom susjednom području i tržišna vrijednost zemljišta navedena u procjeni troškova provedbe komasacije, ali tijelo koje utvrđuje tržišnu vrijednost zemljišta nije vezano tim podacima i procjenom.
 

Očitovanje stranaka i utvrđivanje stvarnog stanja nekretnina
 

Članak 158.
 

(1) U svrhu utvrđivanja stvarnog stanja nekretnina u pogledu njihova vlasnika, drugih stvarnih prava, oblika, veličine i izgrađenosti te radi pružanja mogućnosti strankama da se izjasne o činjenicama i okolnostima koje su od važnosti za donošenje rješenja, sve stranke pozivaju se na očitovanje osobno i javnim priopćenjem na način propisan člankom 171. stavkom 2. ovoga Zakona.

(2) Prilikom očitovanja strankama se obvezno objašnjava svrha i pravne posljedice komasacije, predočavaju svi dokumenti koji se nalaze u spisu predmeta, a posebno parcelacijski elaborat, te ih se obvezno upozorava da će za zemljište, koje je predmet komasacije, dobiti naknadu u novcu prema tržišnoj vrijednosti ako ne zatraže dodjelu građevne čestice.

(3) Ako je za utvrđivanje stvarnog stanja nekretnina glede njihova oblika, veličine i izgrađenosti potrebno stručno znanje geodetske struke dokazi se izvode uz pomoć osobe ovlaštene za obavljanje poslova državne izmjere i katastra nekretnina prema posebnom zakonu.
 

Dodjeljivanje građevnih i drugih čestica
 

Članak 159.
 

Građevne i druge čestice formirane od zemljišta koje je predmet komasacije određene detaljnim planom uređenja za građenje i uređenje građevina i uređaja komunalne infrastrukture i čestice određene za građenje električne i telekomunikacijske infrastrukture, te zdravstvenih, obrazovnih, upravnih i drugih javnih građevina potrebnih za obavljanje poslova iz djelokruga jedinice lokalne samouprave i tijela državne vlasti, te dijelovi zemljišta potrebni za formiranje građevnih čestica na kojima su izgrađene ove građevine, uređaji i zgrade (u daljnjem tekstu: čestice za javnu namjenu), dodjeljuju se u vlasništvo jedinice lokalne samouprave.
 

Članak 160.
 

(1) Građevne čestice formirane od zemljišta koje je predmet komasacije, a koje detaljnim planom uređenja nisu određene za javnu namjenu, dodjeljuju se u vlasništvo sudionicima komasacije koji su to zatražili prilikom očitovanja na način i pod uvjetima određenim ovim Zakonom.

(2) Građevna čestica ne dodjeljuje se u vlasništvo sudioniku komasacije čije zemljište koje je predmet komasacije, razmjerno umanjeno za površinu koja je bila potrebna za formiranje građevnih čestica za javnu namjenu, ali ne više od 33 % površine tog zemljišta (u daljnjem tekstu: izdvojena površina), nema barem površinu najmanje građevne čestice određene detaljnim planom uređenja.

(3) Građevne čestice iz stavka 1. ovoga članka, dodjeljuju se tako da:

– svaki sudionik komasacije, koji za to ispunjava uvjete i koji je to zatražio, dobije u vlasništvo barem jednu građevnu česticu,

– sudionik komasacije, koji za to ispunjava uvjete i koji je to zatražio, dobije u vlasništvo građevnu česticu ili više njih koje po svojoj površini približno odgovaraju površini njegovog zemljišta koje je predmet komasacije razmjerno umanjenoj za izdvojenu površinu,

– se sudioniku komasacije po mogućnosti dodjeli u vlasništvo građevna čestica na položaju na kojemu je ranije imao pretežni dio zemljišta, što bliže tom položaju ili na što sličnijem položaju,

– se, koliko je to moguće, uzimaju u obzir međusobni dogovori sudionika komasacije.

(4) Razmjerno umanjenje za izdvojenu površinu za svakog sudionika komasacije i iznos naknada u novcu koje se plaćaju u postupku komasacije utvrđuju se na temelju elaborata kojeg izrađuje osoba ovlaštena za obavljanje poslova državne izmjere i katastra nekretnina prema posebnom zakonu.
 

Članak 161.
 

(1) Ako nema dovoljno građevnih čestica za sve sudionike komasacije, koji su to zatražili, prednost u dodjeljivanju u vlasništvo građevne čestice ima sudionik komasacije čije zemljište, koje je predmet komasacije, ima veću površinu.

(2) Građevne čestice koje preostanu nakon dodjele sudionicima komasacije u skladu s člankom 160. stavkom 2. i 3. ovoga Zakona dodjeljuju se u vlasništvo jedinice lokalne samouprave.
 

Članak 162.
 

(1) Za dodjeljivanje u vlasništvo građevnih čestica, odnosno njihovih dijelova i drugih čestica mjerodavno je stanje nekretnina pojedine stranke utvrđeno u postupku komasacije.

(2) Ako vlasnik i posjednik zemljišta koje je predmet komasacije nije ista osoba, vlasniku će se priznati pravo vlasništva na građevnoj čestici, a posjednik zemljišta će se uvesti u posjed građevne čestice.
 

Članak 163.
 

(1) Prilikom dodjele u vlasništvo građevnih čestica suvlasnici zemljišta i osobe koje zemljište imaju u zajedničkom vlasništvu (zajedničari) tretiraju se kao jedan sudionik komasacije.

(2) Iznimno od stavka 1. ovoga članka, ako za to postoje uvjeti te ako su s time suglasni svi suvlasnici, odnosno zajedničari, svaki od njih ili njihove pojedine skupine mogu se tretirati kao zasebni sudionici.
 

Naknada u novcu
 

Članak 164.
 

(1) Za razliku između površine zemljišta koje je predmet komasacije, razmjerno umanjenog za izdvojene površine i površine građevne čestice dobivene u vlasništvo, sudioniku komasacije pripada naknada u novcu prema tržišnoj vrijednosti komasiranog zemljišta.

(2) Za razliku između površine građevne čestice dobivene u vlasništvo i zemljišta koje je predmet komasacije, razmjerno umanjenog za izdvojene površine, sudionik komasacije plaća naknadu u novcu prema tržišnoj vrijednosti komasiranog zemljišta.

Članak 165.
 

Sudioniku komasacije koji u postupku komasacije u vlasništvo ne dobiva građevnu česticu za njegovo zemljište, koje je predmet komasacije, pripada naknada u novcu prema tržišnoj vrijednosti komasiranog zemljišta, razmjerno umanjenog za izdvojene površine.

Članak 166.
 

(1) Naknadu u novcu koja prema ovom Zakonu pripada sudioniku komasacije ili drugoj osobi plaća jedinica lokalne samouprave po konačnosti rješenja o komasaciji, odnosno po pravomoćnosti odluke suda iz članka 172. stavka 2. ovoga Zakona.

(2) Naknada u novcu koja prema ovom Zakonu pripada sudioniku komasacije umanjuje se za iznos troškova komasacije koje snosi sudionik komasacije.

(3) Naknada u novcu koju prema ovom Zakonu plaća stranka pripada jedinici lokalne samouprave, a plaća se najkasnije do donošenja zaključka o uvođenju sudionika komasacije u posjed dodijeljenih građevnih čestica.
 

Formiranje izgrađenih građevnih čestica
 

Članak 167.
 

(1) Vlasnicima izgrađenih čestica koje se promjenom oblika i površine mogu uskladiti s detaljnim planom uređenja dodjeljuje se u vlasništvo dio zemljišta potreban za njezino formiranje u skladu s tim planom.

(2) Vlasnicima čestica na kojima su izgrađene građevine bez građevinske dozvole, odnosno drugoga odgovarajućeg akta u skladu s detaljnim planom uređenja koje se promjenom oblika i površine mogu uskladiti s tim planom dodjeljuje se u vlasništvo dio zemljišta potreban za njezino formiranje u skladu s tim planom.

(3) Vlasnik građevne čestice iz stavka 1. i 2. ovoga članka za dodijeljeni dio zemljišta plaća naknadu, prema tržišnoj vrijednosti komasiranog zemljišta.

Rješenje o komasaciji
 

Članak 168.
 

Rješenjem o komasaciji odlučuje se o izvlaštenju građevina i trajnih nasada koji se nalaze na zemljištu koje je predmet komasacije i drugim prethodnim pitanjima značajnim za provedbu komasacije, dodjeljivanju građevnih i drugih čestica, dodjeli zemljišta potrebnog za formiranje izgrađenih građevnih čestica, naknadama koje se plaćaju prema ovom Zakonu, te o prelaganju stvarnih prava i tereta na zemljištu koje je predmet komasacije, a čija svrha nije prestala provedbom komasacije.

Članak 169.
 

Pravomoćnošću rješenja o komasaciji prestaje vlasništvo i druga stvarna prava na zemljištu koje je predmet komasacije te se stječe vlasništvo zemljišta i druga stvarna prava na tom zemljištu prema tom rješenju, a zemljišta namijenjena detaljnim planom uređenja općoj uporabi prema tom rješenju postaju javno dobro u općoj uporabi u vlasništvu jedinice lokalne samouprave.

Članak 170.